Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac, Split

Poslovni broj: Pr-5108/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz M., OIB: …, koju

zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika

H. OIB: …, sa sjedištem u

Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave

zaključene dana 23.ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. P., odvjetnika u S., i Ž. M., diplomiranog pravnika

zaposlenog kod tuženika, dne 4.svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H., Z., OIB: … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti

tužiteljici A. R. (OIB: …) ukupan iznos od 3.989,91 kuna, zajedno s

zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od:

- 332,20 kn od 04.03.2016. godine pa do isplate, - 332,20 kn od 05.04.2016. godine pa do isplate, - 332,20 kn od 05.05.2016. godine pa do isplate, - 317,78 kn od 04.06.2016. godine pa do isplate, - 333,61 kn od 06.07.2016. godine pa do isplate, - 333,61 kn od 03.08.2016. godine pa do isplate, - 333,61 kn od 03.09.2016. godine pa do isplate, - 333,61 kn od 05.10.2016. godine pa do isplate, - 333,61 kn od 04.11.2016. godine pa do isplate, - 333,61 kn od 08.12.2016. godine pa do isplate, - 333,61 kn od 06.01.2017. godine pa do isplate,

- 340,28 kuna od 03.02.2017. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore dosuđenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku H., Z., OIB: …. da tužiteljici A. R. (OIB: …) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 15. ožujka 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika kao stručni referent te je ista bila zaposlena na tom radnom mjestu i u periodu od veljače 2016. do siječnja 2017.,a što sve među strankama ne bi trebalo biti sporno. Smatra da joj je tuženik u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovnu plaću kao i dodatke na tu plaću i naknade, slijedom čega joj je isplaćen manji iznos od onoga na koji je imala pravo. Navodi da se primanja radnika u javnim službama pa tako i tužitelja, sastoje se od:1.) osnovne plaće i 2.) dodataka na tu plaću, 3.) te drugih naknada i primanja (naknada plaće za vrijeme bolovanja i sl.).Zbog opisane pogreške pri obračunu, tužiteljici su posljedično manje isplaćeni i svi dodaci jer se isti obračunavaju u postotku u odnosu na osnovnu plaću. Sve to imalo je za posljedicu i manju isplatu naknada plaće (npr. za bolovanja i godišnje odmore) s obzirom na to da je prosjek zadnje tri plaće prema kojem se svaka naknada plaće obračunava, iz prethodno opisanih razloga bio pogrešan. Dakle,

tužiteljica ovom tužbom potražuje cjelokupnu razliku nastalu na temelju prethodno navedenog, te točkom po točku pojašnjava svaku od svojih osnova. Osnove po kojima tužitelj traži isplatu razlike plaće - Osnovna plaća koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužiteljice jer nije uzeo u obzir povećanje osnovice od 6 % za period od prosinca 2015. do siječnja 2017. g. Naime, nije sporno kako je tuženik javna služba, sukladno odredbi članka 2.Zakona o plaćama u javnim službama. Vlada RH i sindikati u javnim službama sklopili su 23. studenog 2006. godine „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za šest posto (6%) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009.g. Međutim, zbog ekonomske krize, 13. svibnja 2009. strane kolektivnog ugovora zaključile su „Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica za plaće privremeno zadržana na manjem iznosu (iz 2008. g. - 5.108,84 kn) - dok je povećanje iste za 6% za 2009. g.,(dakle povećanje na iznos od 5.415,37 kn), sporazumno odgođeno do rasta BDP-

a od 2%, sukladno odredbi članka III Dodatka Sporazuma, odnosno dok: „službeni pokazatelji DZS RH ne ukažu na

poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“.S obzirom na to da

je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. g. iznosila upravo 2% (1,2% i 2,8%= 2% prosječno), tuženik je od tada morao obračunavati plaću tužitelju uzevši u obzir osnovicu koja je uvećana 6 %, odnosno osnovicu u iznosu od minimalno 5.415,37 kn, a ne od 5.108,84 kn kako je činio i to počevši od prosinca 2015. pa do 26. siječnja 2017. godine. Tužiteljica također ima pravo na dodatno povećanje osnovice i to na temelju očuvanja pariteta sukladno utvrđenom koeficijentu u odnosu na prosječnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH. Nadalje, navodi b) Dodaci na osnovnu plaću i naknada plaće – smatra da djelatnici zaposleni u HZZ sukladno članku 94.Zakona o radu

koji je razrađen odredbama TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012. godine i 2017. godine i njihovih dodataka te odredbama Kolektivnih ugovora iz 2013. godine i 2018. godine te njihovih dodataka su imali/imaju pravo na razne dodatke na plaću. S obzirom na to da je tuženik u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovicu plaće, pa time i osnovnu plaću, a dodaci odnosno uvećanja se računaju u odnosu na osnovnu plaću, jasno je kako su onda uzročno-posljedično

pogrešno obračunati i dodaci na osnovnu plaću u utuženom periodu. Isto vrijedi i za naknade plaće koje su tužiteljici isplaćivane za vrijeme godišnjih odmora, bolovanja i sl. u utuženom periodu, što će se moći specificirati tek po dostavi nalaza sudskog vještaka. Tužiteljica je za potrebe ovog postupka samostalno i aproksimativno izračunala razliku plaće tako što je istu obračunao sukladno podacima koji su njemu poznati u ovom trenutku, međutim ne može konačno specificirati tužbeni zahtjev već će to moći tek dostavom nalaza sudskog vještaka koji će točno izračunati bruto plaću koju je tužitelj primao u odnosu na onu koju je trebao primati, a u kojoj će uz osnovnu plaću biti obračunati i dodaci na istu, kao i naknade plaće, pa će iste specificirati po zaprimanju nalaza sudskog vještaka. Poziva se tuženik da s obzirom na to da raspolaže stručnim računovodstvenim službama, učini nespornim osnovu ove tužbe,

kao i mjesečne iznose za koje je tužitelju umanjena plaća, nakon čega će se specificirati tužbeni zahtjev.

1.1. Slijedom iznesenog, tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 3.989,91 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik uloženim prigovorom promašene pasivne legitimacije ukazuje na činjenicu da Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika nema za posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine osnovice za izračun plaće u javnim službama već samo obvezu tuženika na isplatu plaće sukladno potpisanom Ugovoru o radu. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za

plaće u javnim službama potpisala je Vlada R. H. kao poslodavac i

Sindikati javnih službi. Ističe da je Hrvatski zavod za zapošljavanje javna ustanova u vlasništvu R. H. temeljem tada važećeg članka 56. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' NN'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 51.

Statuta HZZ (NN 109/12 i 12/14).

Nesporno je da je tužiteljica u utuženom periodu bila radnik tuženika, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („NN“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik je obvezan izračunati i isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u javnim službama, a kako je propisano odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („NN“ broj: 39/09. i 124/09.).Tuženik je pravna osoba s

javnim ovlastima, koji je obvezan pridržavati se Statuta HZZ i drugih zakonskih i podzakonskih propisa. Sve ovlasti tuženika da su

definirane i utvrđene gore navedenim Statutom, a što je posebno naznačeno u odredbama članka 32. Statuta gdje je ograničenje utvrđeno visinom novčanog iznosa do kojeg tuženik može samostalno raspolagati. Tuženik je obvezan pridržavati se i Zakona o fiskalnoj odgovornosti („NN“broj: 139/2010. i 19/2014.).

Navedenim Zakonom da se određuju pravila kojima se ograničava visina rashoda i manjka općeg proračuna i javnog duga te namjensko i svrhovito korištenje proračunskih sredstava. U vezi navedenog Zakona posebno se ističe jačanje kontrole i nadzora nad trošenjem proračunskih sredstava, odnosno osiguravanje fiskalne odgovornosti tuženika. Izvještavanje o namjenskom trošenju sredstava se objavljuje na mrežnim stranicama MF, a sve osnovom sastavljene Izjave o

fiskalnoj odgovornosti koju potpisuje čelnik tuženika. Prema tome navodi da je tuženik obvezan svake godine za prethodnu proračunsku godinu za razdoblje u kojem je obnašao dužnost, odnosno obavljao poslove čelnika, sastaviti Izjavu o fiskalnog odgovornosti, a kako bi se detaljno mogla kontrolirati učinkovitost i djelotvornost namjenskog trošenja sredstava državnog proračuna, u koja sredstva spada i isplata plaća radnicima tuženika. Nepridržavanje i nepoštivanje važećih zakonskih propisa svih do sada navedenih i priloženih, za sobom povlači prekršajnu i kaznenu odgovornost čelnika tuženika. Iz svega gore navedenog proizlazi da tuženik nema ovlast, a niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun plaće jer je to prvenstveno uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odnosno odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donosi V. R. H.. Tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama(„NN“ broj 124/09.), koji je na snazi od 24. listopada 2009.

godine, propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V. R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje V. R. H. posebnom odlukom. Odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 141/2012.) utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u

javnim službama sklopljenim između V. R. H. i sindikata javnih

službi 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. S obzirom na činjenicu da je navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom utvrđeno da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune su važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, stoga se niti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, a kako je to bilo utvrđeno odredbom članka 49. stavka 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj, 84/2007.).

Stoga da je tuženik prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći dokument, odluku V. R. H. od 1. travnja 2009. godine i od

30.prosinca 2016. godine, budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena kolektivnim ugovorom. Tuženik također ističe da je odredbama članka 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. navedenog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Iako

Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine predstavljaju osnovu ove tužbe, tuženik navodi da navedene

Izmjene i dopune nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama te kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke i nemaju utjecaj na važeći zakonski propis kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Kada bi naslovni Sud i zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni dio kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava iz gore navedenih razloga, niti Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta. Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom V. R. H. od 1. travnja 2009.

godine, dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom V. R. H., a što ovdje nije slučaj. Tuženik osporava pravnu valjanost

Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama od 26.11.2011.

godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika R. H. koji na strani

sindikata zastupa radnike HZZ te su stoga navedeni

akti ništetni. Tuženik nadalje ističe da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti plaću u skladu s važećim odlukama V. R. H. o visini osnovice za

obračun plaće u javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je upravo ova visina osnovica bila utvrđena. Nadalje tuženik ističe da je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama NN br.123/2016) donijetoj

na sjednici V. R. H. 29. prosinca 2016. godine, utvrđena osnovica

za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kuna bruto i primjenjuje se od 01.siječnja 2017. godine. Slijedom navedenog tuženik ističe da je od siječnja 2017. godine osnovica povećana stoga tužiteljica nema osnovu da traži uvećanje za 6 %, nego eventualno za razliku od 3,9%. U spis je priložio vlastiti obračun visine dijela plaće od veljače 2016. do siječnja 2017. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je poštujući navedene zakonske propise vršio obračun i isplatu plaće tužiteljici za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu na zakonit način, a koji je jedini ispravan za obračun i isplatu plaće u javnim službama.

2.1. Zaključno tuženik predlaže ovom sudu donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška na teret tužiteljice. U spis je priložio vlastiti obračun potraživanja za sud i protivnu stranu.

3. Tužiteljica je podneskom od 8.veljače 2022. precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu razlike plaće s osnova povišenja osnovice i dodatno povećanje osnovice i to na temelju očuvanja pariteta za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., sve u iznosu od 3.989,91 kuna sa specificiranim pojedinačnim mjesečnim iznosima i zakonskom zateznom kamatom. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku.

4. Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Arbitražne odluke od 7.12.2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., zatim uvidom u priopćenje za javnost DZS od

28.8.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. platnih obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za tužiteljicu za utuženo razdoblje, izračuna duga za tužitelja koji je dostavio tuženik, kao i pregledom ostale dokumentacije dostavljene u odgovor na tužbu i podnesak tužiteljice.

5. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., u iznosu od 3.989,91 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Tužbeni zahtjev utemeljen je na članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. ( dalje u tekstu IDDS-a) , kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji DZS (dalje: DZS)

ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, te na članku IV. st. 2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama.Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću tužiteljici prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na potonje navedeni osnov.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III., te je li bilo potrebno uračunati daljnje uvećanje obzirom na obračun pariteta u smislu odredbe čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011IDDS-a.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14,

127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

10. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su V. R. i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama H., Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,

S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,

H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.

sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su V. R. te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na

poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su V. R. te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom

odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V. R. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim

službama određuje V. R. posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog

Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 123/2016.), kojom je

osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, V. R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili

su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu.

13.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su V. R. i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, V. RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci USRH broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u

sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13.2. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

13.3. Neosnovane su tvrdnje vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke VSRH broj: Rev-1111/2020-2.

13.4. Budući su među strankama nesporni podaci DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog

tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14 S obzirom na navedeno, a budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, ovaj sud smatra kako je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužiteljici po uvećanoj osnovici od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju u utuženom razdoblju od veljače 2016. do zaključno sa mjesecom siječnjem 2017.

15. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. IDDS-a.

15.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima DZS RH.

15.2. Prema statističkim podacima DZS, mjesečna

osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

15.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. je manji od pariteta iz 2008. za 2,28 %.

15.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

15.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila.

15.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

16. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je DZS objavio podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku.

16.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).

16.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

16.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

16.4. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 16.1.-16.2 ove odluke.

17. Sukladno navedenom, prihvaćen je u cijelosti kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 3.989,91 kuna bruto jer tužiteljica uz razliku plaće s osnova povećanja osnovice od 6%, potražuje i razliku nastalu zbog neuvećanja osnovice s osnova očuvanja pariteta za mjesec siječanj 2017.i upravo za taj iznos razlikuje se obračun tuženika ( u koji nisu uračunata potraživanja s osnova obračuna pariteta) od potraživanja tužiteljice, a osim toga radi se o jednostavnom matematičkom obračunu.

17.1. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće,

koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9.

Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj 95/05, 96/06 i 68/07),

propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155. ZPP-a. Budući da tužiteljica nije samo u neznatnom dijelu uspjela sa svojim zahtjevom, a za koji dio nije ni nastao poseban trošak, tužiteljici je dosuđen trošak u cijelosti, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška, i to: za sastav tužbe - 50 bodova, za sastav podneska od 8.veljače 2022.. - 50 bodova te za zastupanje na ročištu od 23.ožujka 2022..- 50 bodova, ukupno 150 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 1.875,00 kuna. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 4.svibnja

2022.god., kao dana presuđenja, do isplate. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom II.izreke ove presude.

Split, 4.svibnja 2022.

Sutkinja:

Katica Bojčić Vidović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba putem ovog suda nadležnom županijskom

sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku

koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a

te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao

dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.