Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1045/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. Č. iz V., …, OIB: …, drugotužitelja P. Č. iz V., …, OIB: …, trećetužitelja S. Č. iz V., …, OIB: …, četvrtotužitelja N. Č. iz V. T., …, OIB: …, petotužitelja B. Č. iz V., …, OIB: …, šestotužiteljice V. M. rođ. Č. iz B., …, OIB: …, sedmotužiteljice K. L. rođ. B. iz V., …, OIB:…, osmotužitelja I. B. iz V., …, OIB:…, devetotužitelja I. K. iz V., …, OIB:…, desetotužiteljice R. M. rođ. K. iz Z., …, OIB: … i jedanaestotužitelja M. P. iz V., …, OIB: …, koje zastupaju punomoćnici M. M. i D. M., odvjetnici u O., …, protiv prvotuženika S. P. iz T., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u O., …, drugotuženika M. A. iz T., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u O., …, trećetuženika M. P. iz T., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., …, četvrtotuženika Đ. S. iz T., …, OIB: …, petotuženika Z. R. iz T., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz O., …, šestotuženika Z. G. iz T., …, OIB:…, koga zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., …, sedmotuženika S. S. iz T., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. V. & S. B., O., …, osmotuženika J. M. iz T., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u O., … (kao preuzimatelj Odvjetničkog ureda pok. R. K.), sada svi na izdržavanju zatvorske kazne, radi naknade neimovinske štete, odlučujući o žalbama prvotuženika, drugotuženika, trećetuženika, četvrtotuženika, petotuženika, šestotuženika, sedmotuženika i osmotuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-466/19-96 od 24. svibnja 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-466/19-105 od 11. lipnja 2021. i žalbama prvotuženika, drugotuženika, trećetuženika, petotuženika i šestotuženika protiv rješenja istog suda, poslovni broj Pn-466/19-105 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe prvotuženika S. P., drugotuženika M. A., trećetuženika M. P., četvrtotuženika Đ. S., petotuženika Z. R., šestotuženika Z. G., sedmotuženika S. S. i osmotuženika J. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-466/19-96 od 24. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-466/19-105 od 11. lipnja 2021.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe prvotuženika S. P., drugotuženika M. A., trećetuženika M. P., petotuženika Z. R. i šestotuženika Z. G. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-466/19-105 od 11. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženicima S. P. iz T., …, OIB:…, M. A. iz T., …, OIB:…, M. P. iz T., …, OIB:…, Đ. S. iz T., …, OIB:…, Z. R. iz T., …, OIB:…, Z. G. iz T., …, OIB:…, S. S. iz T., …, OIB:… i J. M. iz T., …, OIB:…,

solidarno isplatiti tužiteljima

-M. Č. iz V., …, OIB:…

-P. Č. iz V., …, OIB:…,

-S. Č. iz V., …, OIB:…,

-N. Č. iz V. T., …, OIB:…,

-B. Č. iz V., …, OIB:…,

-V. M. rođ. Č. iz B., M…, OIB:…,

i to svakome od tužitelja po 660.000,00 kn zbog ubojstva roditelja M. Č. i C. Č., zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućem od dana podnošenja tužbe tj. od 19. srpnja 2016. do isplate,

te solidarno isplatiti tužiteljima

-K. L. rođ. B. iz V., …, OIB:…,

-I. B. iz V., …, OIB:…,

i to svakome od tužitelja po 660.000,00 kn zbog ubojstva roditelja S. B. i I. B., zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućem od dana podnošenja tužbe tj. od 19. srpnja 2016. do isplate,

te solidarno isplatiti tužiteljima

-I. K. iz V., …, OIB:… i

-R. M. rođ. K. iz Z., …, OIB:…,

i to svakome od tužitelja po 660.000,00 kn zbog ubojstva majke K. K., zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućem od dana podnošenja tužbe tj. od 19. srpnja 2016. do isplate,

kao i solidarno isplatiti tužitelju

-M. P. iz V., …, OIB:… iznos od 330.000,00 kn zbog ubojstva majke A. P., zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućem od dana podnošenja tužbe tj. od 19. srpnja 2016. do isplate

- sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 202.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućem od dana donošenja ove presude pa do isplate."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

»I. Ispravlja se presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: 3 Pn-466/19-96 od 24. svibnja 2021. u točki I. izreke presude u dijelu koji se odnosi na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljima I. K. iz V., …, OIB:… i R. M. rođ. K. iz Z., …, OIB:…, na način da umjesto navedenog:

"i to svakome od tužitelja po 660.000,00 kn zbog ubojstva majke K. K.", treba ispravno pisati

"i to svakome od tužitelja po 330.000,00 kn zbog ubojstva majke K. K.".

2./ U preostalom dijelu izreka presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: 3 Pn- 466/19-96 od 24. svibnja 2021. ostaje neizmijenjena.«

2. Protiv citirane presude prvotuženik S. P. je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da su počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka presude proturječna razlozima te je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva s obzirom da su pojedini tužitelji u zahtjevu od 15. travnja 2021. tražili novčani iznos od 330.000,00 kn, a ne kako im je sud dosudio 660.000,00 kn. Na ročištu od 15. travnja 2021. protivio se povećanju tužbenog zahtjeva sa 220.000,00 kn na 330.000,00 kn, o čemu sud nije donio odluku. Smatra da se nisu mogli primijeniti Orijentacijski kriteriji Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. jer se oni primjenjuju na obvezne odnose koji su nastali nakon 1. siječnja 2006. U trenutku podnošenja tužbe prvotuženik i drugotuženik nisu bili pravomoćno osuđeni za bilo koje kazneno djelo pa je u odnosu na njih trebalo prihvatiti prigovor zastare. Tužitelji su u odnosu na te tuženike preuranjeno podnijeli tužbu te su sve radnje poduzete do odluke o nastavku parničnog postupka trebale biti priznate prvotuženiku, a ne tužitelju. Predlaže da se ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Protiv iste presude žalbu istog sadržaja su izjavili i drugotuženik M. A., trećetuženik M. P. i šestotuženik Z. G. te petotuženik Z. R..

2.2. Žalbu je protiv presude izjavio i sedmotuženik S. S. zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da nema razloga o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost o onome što se navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Činjenica da su tuženici osuđeni za kazneno djelo ratnog zločina ne znači da su svi tuženici počinili radnje koje su prouzročile smrt roditelja tužitelja. Iz sadržaja kaznenih presuda razvidno je da kaznena djela zbog kojih je sedmotuženik proglašen krivim, nisu prouzročile smrt roditelja tužitelja, odnosno nema uzročno-posljedične veze između radnji tuženika i smrti roditelja tužitelja. Pogrešno su primijenjene odredbe čl. 1046., čl. 1107. i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. Kod odluke o troškovima postupka nepravilno je utvrđena vrijednost predmeta spora zbrajanjem svih tužbenih zahtjeva, već je trebalo VPS odrediti prema čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku tj. prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, odnosno po najvećem postavljenom zahtjevu. Predlaže preinaku presude na način da se odbije tužbeni zahtjev u odnosu na sedmotuženika, a podredno ukidanje presude u tom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

2.3. Žalbu je izjavio i osmotuženik J. M. zbog svih žalbenih razloga. Tvrdi da je tužbeni zahtjev prekoračen te da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da nije trebalo dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka te da se nisu mogli primijeniti izmijenjeni Orijentacijski kriteriji jer je obvezni odnos nastao tijekom 1991. U tijeku kaznenog postupka nije izveden niti jedan dokaz koji bi ukazivao na nedvojbeni zaključak da bi osmotuženik na bilo koji način sudjelovao u ubojstvima roditelja tužitelja. Predlaže preinaku presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

2.4. Konačno, žalbu je izjavio i četvrtotuženik Đ. S.. Navodi da nije počinio kazneno djelo za koje se tereti. U obrazloženju pravomoćne presude nigdje ne stoji njegova krivnja da je počinio kazneno djelo zbog kojeg tužitelji traže naknadu nematerijalne štete. Smatra nepravednim da izdržava dugogodišnju zatvorsku kaznu i još plati ogromnu naknadu neimovinske štete zbog tuženika koji su zatajili i prešutili kazneno djelo.

3. Protiv citiranog rješenja o ispravku pobijane presude žalbu identičnog sadržaja izjavili su drugotuženik M. A. te trećetuženik M. P. i šestotuženik Z. G. i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. S obzirom da su već podnijeli žalbe protiv prvostupanjske presude smatraju da se ispravak presude u toj fazi postupka ne može donijeti te da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 342. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Predlažu ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3.1. Protiv istoga rješenja žalbu su izjavili prvotuženik S. P. i petotuženik Z. R. zbog bitne povrede postupka. Tvrde da je spornim ispravkom mijenjan sadržaj izreke presude čime je pogrešno primijenjena odredna čl. 342. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Predlažu ukidanje rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

O žalbama protiv rješenja

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je ispravio presudu od 24. svibnja 2021. u toč. I. izreke u dijelu koji se odnosi na dosuđeni iznos neimovinske štete devetotužitelju I. K. i desetotužiteljici R. M. na način da je svakome od tih tužitelja dosuđen iznos od 330.000,00 kn zbog ubojstva majke K. K., umjesto iznosa od 660.000,00 kn, koliko je suđeno u prvostupanjskoj presudi, uz obrazloženje da se radilo o očitoj pogrešci prilikom pisanja iznosa naknade neimovinske štete što proizlazi i iz obrazloženja presude u kojem se navodi da je za te tužitelje ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev u visini od 330.000,00 kn za smrt majke, što je i bio predmet tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 342. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) je propisano da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

7.1. Prvostupanjski sud je donošenjem pobijanog rješenja ispravio očitu pogrešku u pisanju broja koji se odnosi na visinu iznosa nematerijalne štete tužiteljima I. K. i R. M., pravilno primjenjujući odredbu čl. 342. st. 1. ZPP, tako da žalbe prvotuženika, drugotuženika, trećetuženika, petotuženika i šestotuženika protiv pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na počinjenje bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 342. st. 1. ZPP i u odnosu na pogrešnu primjenu potonje odredbe, nisu osnovane.

8. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti njihove žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

9. Isto rješenje ostaje neizmijenjeno u odnosu na četvrtotuženika Đ. S., sedmotuženika S. S. i osmotuženika J. M. koji nisu izjavili žalbu.

O žalbama protiv presude

10. Žalitelji prigovaraju da nije trebalo dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, čime upiru na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP.

10.1. Prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe koju su tužitelji izvršili u podnesku od 15. travnja 2021. na način da su tužbeni zahtjev povećali s iznosa od 220.000,00 kn na iznos od 330.000,00 kn, pozivajući se na Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojima su ti iznosi povećani za 50 %, zaključujući da je preinaka tužbe dopuštena po čl. 39. ZID ZPP, kojim je dodan novi stavak 2. članka 190. ZPP, a kojim je propisano da tužitelj može, iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ujedno je napomenuto da se odredba čl. 39. ZID ZPP primjenjuje na sve postupke u tijeku sukladno čl. 117. st. 2. ZID ZPP.

10.2. Ovaj sud smatra da promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužitelji nisu mogli utjecati i koja se ne može pripisati njihovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju tužitelji imaju pravo s obzirom na to da se izmjena Orijentacijskih kriterija donesena pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja ovog novog shvaćanja. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dopustio preinaku tužbe u odnosu na neimovinsku štetu, dakle nije počinjena navedena bitna povreda postupka.

10.3. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi po sadržaju isprava i samih tih isprava te se presuda može ispitati.

10.4. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

10.5. Stoga žalba žalitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete nastale radnjom koja predstavlja kazneno djelo ratnog zločina i za koju su svi tuženici oglašeni krivima.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da iz presude Županijskog suda u Osijeku, broj 4-K- Rz-4/2014-221 od 19. prosinca 2014. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-272/15-7 od 31. ožujka 2016. proizlazi da su svi tuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, kojom prilikom su smrtno stradali roditelji tužitelja. Kazneni postupak protiv tuženika pravomoćno je okončan presudom broj 4-K-Rz-4/2014 od 19. prosinca 2014. koja je postala pravomoćna u odnosu na prvotuženika S. P. i drugotuženika M. A. 4. travnja 2017., a izvršna 5. svibnja 2017. nakon donošenja odluke Vrhovnog suda RH u Zagrebu u trećem stupnju, dok je u odnosu na ostale tuženike presuda postala pravomoćna 31. ožujka 2016., a izvršna 12. svibnja 2016. Kazneni postupak protiv svih tuženika pravomoćno je okončan na način da je utvrđena kaznena odgovornost tuženika za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te su pravomoćno osuđeni na kazne zatvora zbog počinjenih kaznenih dijela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, opisano i kažnjivo po čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96.; dalje OKZ RH) te kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZ RH.

12.1. Prvotuženik S. P. kao zapovjednik Teritorijalne obrane T., trećetuženik M. P., četvrtotuženik Đ. S., petotuženik Z. R., šestotuženik Z. G., i osmotuženik J. M., kao pripadnici Teritorijalne obrane T., sedmotuženik S. S. kao zamjenik zapovjednika Odjeljenja milicije T., te drugotuženik M. A. kao pripadnik milicije proglašeni su krivima što su u razdoblju od 14. rujna pa do kraja studenoga 1991. u T., tijekom oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske te napada udruženih snaga JNA, pobunjenika i dobrovoljaca iz Srbije na Vukovar, kao pripadnici paravojnih i pararedarstvenih strana pobunjenika, protivno pravilima međunarodnog običajnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civila i postupanju s ratnim zarobljenicima, te kršeći odredbe čl. 2., čl. 3. st. 1 toč. a) i c) i st. 2. te čl. 13., 16., 27. i 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., čl. 4. st. 1. i 2. toč. a) i e), čl. 7. i 13. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol II) te čl. 1., čl. 11. i st. 1. i čl. 75. st. 1. i 2. toč. a) alineje (I), (II) i (III) i toč. b) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol I) te čl. 2. i čl. 3. st. 1. toč. a) i c) i st. 2. i čl. 13. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., naređivali i sudjelovali u protuzakonitom lišavanju slobode civila hrvatske narodnosti, njihovom zlostavljanju, mučenju i usmrćivanju te zlostavljanju, mućenju i usmrćivanju zarobljenih hrvatskih branitelja. Posljedica opisanih štetnih radnji tuženika tj. počinjenih kaznenih djela bila je smrt roditelja tužitelja.

12.2. Iz presude Županijskog suda u Osijeku broj 4 K-Rz-4/2014-221 od 19. prosinca 2014. proizlazi da su kaznena djela, između ostalih poimenično navedenih u obrazloženju presude, počinjena i na štetu nezakonito uhićenih civila M. Č., C. Č., S. B., I. B., K. K. i A. P., roditelja ovdje tužitelja, koji su nakon nezakonitog uhićenja 14. rujna 1991. bili odvezeni do Bobotskog kanala te tamo ubijeni iz vatrenog oružja.

13. Utvrđujući da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim te da su počinitelji kaznenog djela ratnog zločina koji su pravomoćno osuđeni odgovorni za naknadu cjelokupne imovinske i neimovinske štete koja je počinjena oštećenicima tim kaznenim djelom, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženici solidarno odgovaraju tužiteljima za nastalu štetu, smrt njihovih roditelja, imajući u vidu odredbu čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO), koji se primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.), i to u visini od 330.000,00 kn za smrt oca, odnosno majke, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

14. Odredbom čl. 201. st. 1. ZOO je propisano da u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare koji su istakli tuženici jer je odredbom čl. 377. st. 1. ZOO propisano da kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja. Prema čl. 95. OKZ RH krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela predviđena u čl. 119. do 123. tog Zakona, dakle i za djelo iz čl. 120. i čl. 122. OKZ RH za koje su tuženici osuđeni.

16. Što se tiče prigovora pojedinih tuženika da se iz činjenica da su osuđeni za kazneno djelo ratnog zločina ne može izvući zaključak da su svi tuženici počinili radnje koje su prouzročile smrt roditelja tužitelja, odnosno da nema uzročno- posljedične veze između radnji (svih) tuženika i smrti roditelja tužitelja, u kaznenom postupku dokazana je krivnja tuženika za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, pri čemu je jasno ukazano da je postupanje svih tuženika bilo usmjereno, a potom i rezultiralo, usmrćenjem roditelja tužitelja, što znači da je šteta prouzročena namjerno pa su u konkretnom slučaju ispunjenje sve pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika za nematerijalnu štetu nanesenu tužiteljima, uključujući i njihovu solidarnu odgovornost (čl. 206. ZOO).

17. Ukazuje se i na pravno shvaćanje zauzeto na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. studenoga 2020., koje se analogno može primijeniti i u ovom predmetu, a prema kojem u regresnoj parnici koju Republika Hrvatska vodi protiv osoba koje su pravomoćno oglašene krivima za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, za odluku o tužbenom zahtjevu nije odlučno da pojedini tuženici (pripadnici hrvatske vojske) nisu izričito navedeni kao počinitelji ubojstva osobe u odnosu na koju je tužiteljica isplatila naknadu štete, ako se iz utvrđenih i međusobno povezanih činjenica, koje tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu, sa sigurnošću može zaključiti da su osuđenici u građanskopravnom smislu djelovali zajedno i da se radi o štetnoj radnji (radnjama) i šteti (smrt civila) koja je posljedica istog kaznenog djela.

18. Prilikom određivanja visine zatražene naknade tužitelja na ime nematerijalne štete, kao novčane satisfakcije za pretrpljene duševne boli zbog smrti njihovih roditelja, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir osobitu težinu kaznenih djela koje su tuženici počinili, kao i osobito teške okolnosti pod kojima su smrtno stradali roditelji tužitelja te je pravilno ocijenio osnovanim potraživanje svakoga od tužitelja u visini od 330.000,00 kn za smrt oca, odnosno majke.

19. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva primijenio materijalno pravo (čl. 201. st. 1. i čl. 206. ZOO).

20. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.) koji se kod odluke o troškovima postupka primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP, tužiteljima dosudio parnični trošak u visini od 202.000,00 kn.

20.1. Sedmotuženik S. S. prigovara da je nepravilno utvrđena vrijednost predmeta spora zbrajanjem svih tužbenih zahtjeva te da je tu vrijednost trebalo odrediti prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, odnosno po najvećem postavljenom zahtjevu.

20.2. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a prema odredbi stavka 2. toga članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

20.3. Iz sadržaja potonje odredbe proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba nije primjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredaba čl. 161. ZPP. Naime, prema odredbi stavka 1. toga članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru toga udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara (st. 2.). Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani (st. 3).

20.4. U konkretnom slučaju, tuženici su solidarno odgovorni za naknadu štete tužiteljima pa sukladno čl. 161. st. 3. ZPP solidarno odgovaraju i za troškove dosuđene tužiteljima.

20.5. Sve tužitelje zastupaju isti punomoćnici u odnosu na svakog pojedinačnog tuženika i svaki pojedinačni tužbeni zahtjev, što znači da bi tužiteljima pripadao trošak prema vrijednosti predmeta spora za svakog tuženika, a što bi rezultiralo daleko većim troškom za tuženika. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je stoga, kod donošenja odluke o troškovima postupka, prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora utvrdio zbrajanjem vrijednosti svih tužitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2752/11- 2 od 22. rujna 2015.).

21. Stoga je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženicima da solidarno nadoknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 202.000,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, ispravljenu rješenjem poslovni broj Pn-466/19-105 od 11. lipnja 2021., dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 4. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić