REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2366/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u S., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-610/2019-2 od 19. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 3568/2018 od 10. svibnja 2019., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-610/2019-2 od 19. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 3568/2018 od 10. svibnja 2019.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, kod u prijedlogu prvog i drugog postavljenog pitanja koja se odnose na tražbinu po osnovu izmakle koristi kao povremenu tražbinu u smislu odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), te tako i na zastaru samog prava iz kojeg proistječe povremena tražbina u smislu odredbe čl. 227. ZOO-a, tuženica se poziva na pravno shvaćanje ovog suda izneseno u odluci broj Rev-x 101/2012 od 12. veljače 2013. (prema kojem je tražbina naknada štete po osnovu izgubljene zarade povremena tražbina). Međutim, navedeno pravno shvaćanje je izmijenjeno na način da kod odgovornosti za štetu s osnova izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno nije riječ o povremenim tražbinama (tako u odlukama ovog suda broj Rev-x 388/2016 od 21. travnja 2021., Rev-2920/2018 od 26. studenog 2019. i dalje), čime je u konkretnom slučaju suđeno u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda (primjena odredbe čl. 230. ZOO-a, kako je to navedeno i u odlukama ovog suda broj Rev-900/2018 od 7. travnja 2021., Rev- 1104/2018 od 22. siječnja 2019. i dalje). Kod trećeg pitanja koje se odnosi na štetnu radnju donošenjem Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 – dalje: ZNS), tj predstavlja li donošenje Zakona od strane tuženice štetnu radnju, treba reći da nižestupanjski sudovi odgovornost tuženice nisu temeljili na činjenici da je riječ o protupravnoj radnji tuženice, već da je riječ o činjenici nametanja vlasnicima stanova prekomjernog tereta (miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014./), a na koju okolnost se navedeno pitanje ne odnosi. Kod četvrtog pitanja koje se odnosi na visinu naknade treba reći da je pravno shvaćanje iznijeto u pobijanoj odluci u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda iznesenim u odluci ovog suda broj Rev-2364/2016 od 19. prosinca 2018. (tako i Revd-3630/2021 od 14. prosinca 2021.). Daljnja materijalnopravna pitanja kako ih u prijedlogu postavlja tuženica, kao i razlozi važnosti na kojima tuženica temelji ova pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. S druge strane, postupovnopravno pitanje u svojoj biti predstavlja prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Shodno navedenom, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila tuženica ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.