Zakon.hr

Broj: 90 Pr-2476/2021-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika Agencija za … sa sjedištem u Z., …, OIB: …, zastupane po Z.

V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V. & p. j.t.d. iz Z., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 5. travnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, dana 4. svibnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Agencija … sa sjedištem u Z., …, OIB: …, da tužitelju V. Š. iz V., …, OIB…, isplati novčanu tražbinu u iznosu od 4.109,69 kn bruto (slovima: četiritisućestodevetkuna i šezdesetdevetlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 317,06 kn od 16.02.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,61 kn od 16.03.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,61 kn od 16.04.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,62 kn od 16.05.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,62 kn od 16.06.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 348,96 kn od 16.07.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,61 kn od 16.08.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,61 kn od 16.09.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,62 kn od 16.10.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,62 kn od 16.11.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 322,62 kn od 16.12.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 324,10 kn od 16.01.2017. god. pa sve do isplate; - iznos od 216,06 kn od 16.02.2017. god. pa sve do isplate;,

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata izvan granica određenih u točki I. izreke ove presude te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamatna na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku Agencija … sa sjedištem u Z., …, OIB…, da naknadi prouzročeni parnični trošak tužitelju V.Š. iz V., …, OIB: …, u iznosu od 3.125,00 kn (tritisućestodvadesetpetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa priznatog u točki III. izreke ove Presude, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika sa zahtjevom za isplatu bruto iznosa razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od plaće za siječanj 2016. do plaće za siječanj 2017. Obvezao se tužbeni zahtjev specificirati naknadno nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja ili nakon što tuženik dostavi svu potrebnu dokumentaciju za obračun. U bitnome navodi da je u navedenom razdoblju bio zaposlen kod tuženika te da mu je tuženik u tom razdoblju plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn. Smatra da mu je tuženik zbog rasta BDP-a temeljem Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006, odnosno Dodatka sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatku Sporazuma od 26. listopada 2011. bio u obvezi plaću obračunavati prema osnovici od 5.415,37 kn bruto. Budući mu je tuženik za utuženo razdoblje propustio obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn bruto, tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike od stvarno obračunate i isplaćene bruto plaće do plaće obračunate po osnovici od 5.415,37 kn bruto.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti poriče tužbeni zahtjev kako po visini tako i po osnovu, istaknuo je prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naveo je da tuženik ne vrši obračun plaće za zaposlene već to radi FINA za sve javne i državne službe pa ukoliko je tužitelju pogrešno obračunata

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

plaća za to nije kriv tuženik. Smatra da se nisu ostvarile pretpostavke ugovorene toč. III. Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatka sporazumu od 13. svibnja 2009. jer posljednje dvije stope realnog rasta BDP-a u 2015. nisu temeljem aritmetičke sredine činili 2% već 1,99948%.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja prema izračunu razlike plaće koji je sačinio sudski vještak u svom Nalazu i zaključku. Tužbeni zahtjev je specificiran u podnesku zaprimljenom 18. listopada 2021. (str. 76. – 77. spisa) na način da tužitelj potražuje na ime razlike plaće ukupni iznos od 4.109,69 kn bruto s pripadajućim kamatama prema pojedinačnim iznosima naznačenim u podnesku.

4. U dokaznom postupku nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja saslušan je sudski vještak na okolnosti izvršenog obračuna plaće tužitelja i načina utvrđene razlike manje obračunate plaće te je izvršen uvid, odnosno pročitana je materijalna dokumentacija koja je sadržana u sudskom predmetu e-spisa i to: obračunske liste plaće, podnesci stranaka, prepiska e-mail-om od 22.10.2021. i nalaz i zaključak financijsko knjigovodstvenog vještaka. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje djelatnika FINA-e ili druge ovlaštene osobe koja raspolaže znanjem o načinu i metodologiji obračuna plaća u javnom sektoru.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011..

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju, te da mu je tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn (plaće od siječnja do prosinca 2016.), odnosno 5.211,02 kn bruto (plaća za siječanj 2017.). Također, nije sporna činjenica da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

7. Sporna je među strankama prije svega valjanost i pravna snaga, a zatim i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

8. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka (str. 65. – 69. spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelju u skladu s podzakonskim aktima obračunavao plaću na propisani koeficijent za radno mjesto višeg stručnog referenta te da je minuli rad obračunavao na osnovicu uvećanu za propisani koeficijent složenosti poslova. Razlika od stvarno obračunate i isplaćene bruto plaće po osnovici od 5.108,84 kn bruto (plaće od siječnja do prosinca 2016.), odnosno 5.211,02 kn bruto (plaća za siječanj 2017.) do plaće obračunate po osnovici od 5.415,37 kn bruto za cijelo utuženo razdoblje iznosi ukupno 4.109,69 kn bruto. Ukupni bruto iznos čini zbroj pojedinačnih iznosa razlike bruto plaće koji su za svaki pojedini mjesec naznačeni u Nalazu.

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

8.1. Iz iskaza sudskog vještaka saslušanog pred sudom proizlazi da je isti u svom vještačkom nalazu koristio istu metodologiju za obračun kao i tuženik samo je na propisane parametre primijenio osnovicu od 5.415,37 kn bruto za cijelo razdoblje, dok je tuženik za razdoblje od siječnja do prosinaca 2016. primjenjivao osnovicu od 5.108,84 kn bruto, odnosno osnovicu od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017. Sud Nalaz i zaključak sudskog vještaka u cijelosti prihvaća kao ispravan jer je isti sačinjen jasno i okolnosno u skladu s pravilima struke.

9. Iz akata koji su javno objavljeni, a koji su proizašli kao rezultat kolektivnog pregovaranja između sindikata javnih službi i Vlade RH utvrđeno je sljedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdobalja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i dan danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 123/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista trebala primjenjivati od 1. siječnja 2017..

12. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

13. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

14. Čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

15. Iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) proizlazi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a iz čl. 183. st. 1. ZOO-a da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

16. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

17. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

18. Prije svega treba naglasiti da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik je osnovan Uredbom Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 45/97, 63/97, 65/99, 132/02, 8/04, 27/08, 105/09 i 79/12), te u skladu s čl. 2. citirane Uredbe ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim Zakonom o ustanovama. Dakle, tuženik je u smislu čl. 1. i 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 6/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) pravna osoba koja to svojstvo stječe upisom u sudski registar. Budući je tuženik pravna osoba, direktor tuženika kao zakonski zastupnik tuženika ovlašten je u ime tuženika kao poslodavca sklapati ugovore o radu. Zbog toga je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu. Činjenica da FINA kao javni servis u okviru svog programskog rješenja nazvanog Centralni obračun plaća uslužno vrši obračun plaća za sve državne i javne službe, kao i činjenica da bi moguće zbog upisa pogrešne osnovice od strane FINA-e došlo do pogrešnog obračuna plaće ne oslobađa tuženika odgovornosti za pravilan obračun i isplatu plaće. To stoga što FINA navedene poslove radi uslužno za državu, koja je sredstva za plaće svih javnih službi dužna osigurati u Državnom proračunu, a tuženik kao pravna osoba kojoj je osnivač Vlada RH i kao poslodavac odgovoran je za pravilan obračun i isplatu plaće svim svojim zaposlenicima pa tako i tuženiku. Zbog svega navedenog sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem djelatnika FINA-e ili neke druge osobe vezan za metodologiju i način obračuna plaće. Osim toga treba naglasiti da iz Nalaza sudskog vještaka proizlazi da je prilikom obračuna tužiteljeve plaće korištena propisana metodologija, sporna je samo primjena točno određene osnovice, što u konkretnom slučaju predstavlja pravno pitanje.

19. Neosnovani su navodi tuženika da se nisu ispunile pretpostavke za primjenu osnovice od 5.415,37 kn bruto. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

20. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Pri tome treba naglasiti da iz čl. VIII IDD Sporazuma jasno proizlazi da nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma jer se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenog u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, ali ne i na odgodu primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske

21. Budući iz općepoznatih podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., a što je u svojoj odluci broj: Rev-1111/2020-2 naveo i Vrhovni sud Republike Hrvatske, proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Pri tome treba naglasiti da je zbog produžene primjene IDD Sporazuma, uslijed razloga navedenih u točki 20. obrazloženja ove Presude, Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 123/2016.) bila u primjeni od plaće za veljaču 2017., a ne već od plaće za mjesec siječanj 2017. To stoga što se temeljem citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09 i 124/09), odredbe o utvrđenju osnovice posebnom odlukom Vlade RH primjenjuju samo ako osnovica nije utvrđena kolektivnim ugovorom.

22. Slijedom svega navedenog, budući je tuženik propustio u utuženom razdoblju tužitelju plaću obračunati i isplatiti prema osnovici od 5.415,37 kn bruto, sud je tužitelju dosudio razliku manje isplaćene bruto plaće prema mjesečnim iznosima razlike plaće u skladu s Nalazom i zaključkom sudskog vještaka, čiji zbroj iznosi ukupno 4.109,69 kn, te je odlučio kako je to navedeno u izreci pod I. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je u skladu s čl. 328. st.2. ZPP-a.

23. U odnosu na prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

podnesena 12. veljače 2021., s tim da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 15. veljače 2016. pa je očito da nije prošao 5 godišnji zastrani rok iz čl. 139. ZR-a niti u odnosu na jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužitelj utužuje.

24. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. ZOO-a, s tim da je tijek zakonskih zateznih kamata određen u skladu s citiranim čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 183. st. 1. ZOO-a. Naime, neovisno što je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju plaću isplatio prije 15-og u mjesecu (točan datum naznačen na obračunskim listama), isti je u zakašnjenje došao tek protekom 15-og u mjesecu pa stoga i zakonske zatezne kamate na razliku manje isplaćene bruto plaće za prethodni mjesec mogu teći tek od 16-og dana idućeg mjeseca do isplate. Zbog toga je tužitelj odbijen sa zahtjevom za tijek zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini iznos manje isplaćene bruto plaće izvan naprijed navedenih granica. Također isti je odbijen i u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak sadržan u pojedinim dosuđenim iznosima razlike manje isplaćene bruto plaće, budući iz citiranog čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1.i 9. Pravilnika o porezu na dohodak proizlazi da isti dospijevaju tek sa isplatom.

25. Tužitelj je u ovom parničnom postupku u pogledu glavnog potraživanja u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom. Slijedom navedenog, sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa).

26. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7. 1. Tarife), troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 18. listopada 2021. (str. 76. – 77. spisa) u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. 1. Tarife), budući se tužitelj tim podneskom očitovao o Nalazu i zaključku vještaka te je u skladu s Nalazom postavio konačni tužbeni zahtjev, troškovi zastupanja pred sudom po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanim 2. rujna 2021. i 5. travnja 2022.u iznosu od 2x 500,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), kao i pripadajući PDV po stopi od 25 % na te iznose, te trošak plaćenog predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 625,00 kn (str. 64. spisa), a što što ukupno iznosi 3.125,00 kn.

27. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj je u cijelosti odbijen i to sa zahtjevom za sastav podnesaka po punomoćniku odvjetniku od 3. svibnja 2021. (str. 27. – 31. spisa), 9. lipnja 2021. (str. 44. – 45. spisa) i 4. studenog 2021. (str. 83. spisa), jer je u tim podnescima isti u pretežnom djelu ponovio činjenice koje je ranije istaknuo u tužbi i koje su općepoznate pa navodi iz tih podneska nisu bili od utjecaja na uspjeh tužitelja u ovom postupku.

Broj: 90 Pr-

2476/2021-27

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 4. svibnja 2022.

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Punomoćniku tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte