REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 41/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 5. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. rujna 2021. broj K-304/2021 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 28. prosinca 2021. broj Kž-550/2021-4, u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. rujna 2021. broj K-304/2021 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 28. prosinca 2021. broj Kž-550/2021-4 osuđen je M. K. zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom, iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 5. u vezi članka 52. KZ/11. te je na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Osuđeni M. K. je putem branitelja, odvjetnika Đ. V. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine presude prvostupanjskog suda i višeg suda kao neosnovane i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu“.
III Kr 41/2022-5
3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 26. ožujka 2022. broj Ksm-DO-28/2022-3 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. 6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a koji se podnose zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.), podnositelj zahtjeva ističe kako je prvostupanjski sud osuđenika osudio zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 5. KZ/11., a što je, po njegovom mišljenju, protivno provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama jer iz istih proizlazi da bi se radilo o kaznenom djelu krađe iz članka 228. KZ/11., s obzirom da je sud prvog stupnja pogrešno izveo zaključak kako je optuženik prilikom počinjenja ovog kaznenog djela savladavao teže prepreke. Isto tako smatra da je sud prvog stupnja, dosuđujući oštećenicima zatraženi imovinsko- pravni zahtjev u iznosu od 85.800,00 kuna, također povrijedio kazneni zakon na štetu osuđenika jer tijekom postupka isti nije potkrijepljen niti jednim dokazom odnosno uz podneseni zahtjev nije priložena nikakva dokumentacija, a iz koje bi proizlazila osnovanost tog zahtjeva pa je zbog navedenog, po mišljenu osuđenika, potpuno nejasno kako je sud došao upravo do tog iznosa.
6.1. Iz ovakvog sadržaja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te iznesenih razloga proizlazi da osuđenik, u suštini, osporava pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica koje se odnose na obilježja kaznenog djela za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim te istovremeno osporava pravilnost utvrđenih činjenica koje se odnose na dosuđeni imovinsko-pravni zahtjev, smatrajući da provedeni dokazi ukazuju na to da bi se u konkretnom slučaju radilo o kaznenom djelu krađe iz članka 228. KZ/11., a ne kaznenom djelu teške krađe iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 5. KZ/11. te da nema niti jednog dokaza koji bi opravdao dosuđivanje postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva. Međutim, suprotno ovakvim navodima, podnositelju ovog zahtjeva valja napomenuti kako prigovori koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje odnosno činjenična utvrđenja koja se odnose na naprijed navedene okolnosti i njihovu ocjenu ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se u protivnom, na taj način, u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, što međutim nije u skladu s odredbom članka 517. ZKP/08., a u kojoj su točno precizirani razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
6.2. Isto tako, a protivno navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, sud drugog stupnja, kada je odlučivao o kazni, nije počinio povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika, kada je odluku prvostupanjskog suda kojom je optuženik zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 5. u vezi
III Kr 41/2022-5
članka 52. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i koja je potom zamijenjena radom za opće dobro preinačio u bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Naime, sud drugog stupnja u žalbenom postupku bio je ovlašten ocjenjivati i procjenjivati sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, a koje su kao takve utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka. Pri tome osuđenik potpuno zanemaruje činjenicu da je u ovom kaznenom predmetu upravo državni odvjetnik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog odluke o kazni, smatrajući da je ista preblaga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna od one koja je izrečena presudom suda prvog stupnja, a kako bi se na taj način ostvarile sve svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.
6.3. Slijedom navedenog, potpuno je jasno da odlukom o kazni, kada je drugostupanjski sud postupao po žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja i kada je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđeniku umjesto kazne zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nisu prekoračene ovlasti koje sud ima po zakonu pa stoga od strane suda drugog stupnja na taj način nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.), kako to pogrešno tvrdi podnositelj ovog zahtjeva.
6.4. Naime, po ocjeni suda drugog stupnja, osuđenik ovim dijelovima podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, osim što pobija pravilnost utvrđenih činjenica u odnosu na obilježja kaznenog djela za koje je osuđen i okolnosti koje se tiču dosuđenog imovinsko-pravnog zahtjeva, a što nije dopušteno, navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pokušava osporiti i odluku o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), a što istim također nije dopušteno.
6.5. Također nije u pravu osuđenik kada u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.) s obzirom da je propustio po službenoj dužnosti utvrditi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Argumentirajući ovakve svoje navode podnositelj zahtjeva ističe kako su razlozi na kojima se temelji zaključak suda prvog stupnja o počinjenju kaznenog djela teške krađe u znatnoj mjeri proturječni i u suprotnosti s iskazom okrivljenika i ispitanih svjedoka, a što drugostupanjski sud naknadno nije sankcionirao. Međutim, pri tome osuđenik propušta uočiti da je u ovom kaznenom predmetu žalbu na prvostupanjsku presudu podnio isključivo državni odvjetnik i to zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, dok se optuženik na prvostupanjsku presudu nije žalio. U takvoj situaciji sud drugog stupnja je, povodom izjavljene žalbe državnog odvjetnika, ispitao pobijanu presudu sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te tom prigodom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, pri čemu drugostupanjski sud nije trebao posebno obrazlagati razloge zbog kojih ne postoji svaka od tih povreda, kao što je to dužan učiniti u situaciji kada je žalba podnesena upravo zbog neke od tih povreda. Po ocjeni ovog suda iznošenjem ovih razloga tek u podnesenom zahtjevu očigledno je kako
III Kr 41/2022-5
osuđenik na ovaj način želi sanirati propust što zbog navedenih razloga nije izjavio žalbu u odnosu na presudu prvog stupnja i onda u trećem stupnju ishoditi odlučivanje o tome. Pri tome podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u smislu članka 517. ZKP/08., nije niti predviđena kao zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.
6.6. I na koncu, nije u pravu osuđenik kada u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ističe da je ostvaren osnov iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., navodeći kako je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na nezakonitom dokazu odnosno na obrani ranijeg suoptuženika M. K., no, unatoč tome, drugostupanjski je sud u žalbenom postupku, po službenoj dužnosti, propustio utvrditi povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Time je, po mišljenju podnositelja ovog zahtjeva, došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u drugostupanjskom postupku. Obrazlažući svoje navode podnositelj zahtjeva tvrdi da tijekom dokaznog postupka u kaznenom postupku koji je vođen samo protiv osuđenika prvostupanjski sud, s pravom, nije pročitao zapisnik o ispitivanju ranijeg suoptuženika M. K., iz kaznenog predmeta koji je prethodno vođen protiv obojice optuženika zajedno, ali u obrazloženju presude se na taj iskaz pozivao i na njemu je temeljio osuđujuću presudu. Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama osuđenika, sukladno članku 517. stavku 2. ZKP/08., mogućnost podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., uvjetovana je isticanjem te iste povrede u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude, jer ako se navedeni prigovor tada nije istaknuo tada se ne može prvi puta isticati prigodom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka. Osim toga korištenje obrane suoptuženika iz ranijeg postupka, a koju osobu bi u ovom postupku trebalo ispitati kao svjedoka, predstavljalo bi relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 4. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
