Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9583/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika J.M., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika J.M., podnesenoj po branitelju M.P., odvjetniku iz Š., protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 20. svibnja 2021., poslovni broj: 56. Pp P-3439/2019-26, na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika J.M., a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i novčanoj kazni na način da se djelo prekršaja činjenično opisano u alineji 1) i 2) izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te se okrivljeniku za navedeno djelo utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

II. Uslijed odluke iz točke I. prihvaća se utvrđenom novčana kazna za djelo činjenično opisano u alineji 3) izreke pobijane presude u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna te se okrivljeniku J.M., temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J.M. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu pobijana presuda potvrđuje.

IV. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik J.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik J.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 293. stavka 1. cit. Zakona, iz članka 176. stavka. 5. cit. Zakona i iz članka 282. stavka 9. istog Zakona, s time da je okrivljeniku za djela pod alinejama 1), 2) i 3) izreke primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.000,00 (pettisuća), dok mu je za djelo činjenično opisano opisano pod alinejom 4) izreke izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, s time da se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, okrivljeniku primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik za vrijeme od 12 (dvanaest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude ne počini istovjetni prekršaj.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik J.M. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi se okrivljenik poziva na odredbu članka 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, navodeći da prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret nema obilježja prometne nesreće te ističe da je pravno nemoguće kako je u izreci navedeno da je okrivljenik postupio suprotno odredbi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer se navedena odredba sastoji od dispozicije i sankcije te nije moguće postupiti suprotno navedenoj odredbi. Nadalje, u vezi djela pod točkom 176. stavka 5. cit. Zakona navodi da okrivljenik nije imao svijest o kontaktu vozila, jer se isti nije niti dogodio, pa analogno tome da nije postojala niti njegova namjera da napusti mjesto događaja. Konačno u vezi djela iz članka 282. stavka 9. istog Zakona navodi da se sporni događaj zbio u 18,45 sati, a policijski službenici su pronašli okrivljenika na adresi stanovanja u 20,30 sati u kojem trenutku okrivljenik nije bio sudionik događaja te da je u navedenom trenutku bio iznenađen, reagirao je impulsivno, te se nakon proteka vremena i objašnjenja situacije kaje što se nije podvrgnuo testiranju jer nije bio pod utjecajem alkohola, a cijela situacija je u njemu izazvala revolt jer je dana 24. lipnja 2019. u 13,00 sati bio podvrgnut alkotestiranju od strane policijskih službenika te mu je utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,76 g/kg iako taj dan uopće nije konzumirao alkohol te smatra da je uređaj pokazao pogrešnu vrijednost. Izrečenu kaznu smatra strogom i nepotrebnom te se poziva na odredbu članka 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2566/2003, U-I 2892/2003 od 27. studenog 2003., 150/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1162/2008 od 28. lipnja 2011., 125/11, 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.) o beznačajnom djelu, te ukoliko sud ne uvaži ove navode podredno moli da se okrivljeniku ublaži izrečena novčana kazna. Također prigovara izrečenoj zaštitnoj mjeri napominjući da mu je automobil osnovno sredstvo za rad i odlazak na posao kojim zarađuje za obitelj te je jasno da je to okolnost koja bi uvelike otežala život cijeloj obitelji.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ovaj sud je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, a i po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci i novčanoj kazni na način da je djelo prekršaja činjenično opisano u alineji 1) i 2) izreke pobijane presude pravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je okrivljeniku za navedeno djelo utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

10. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani poricao prekršaje, te je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, Stipe Budimira, policijskog službenika, koji je kritične proveo nadzor u vezi predmetne nesreće, te izvršenog uvida u materijalne dokaze u spisu, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koja je okrivljenik proglašen krivim.

11. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje za koje ga se tereti.

12. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga nisu osnovani navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

13. Nadalje, u vezi navoda žalbe da počinjenom radnjom opisanom pod alinejom 1) i 2) izreke pobijane presude nisu ostvarena obilježja prometne nesreće, u smislu članka 2. stavka 1. točke 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom

»prometna nesreća« događaj na cesti, izazvan odredbom je propisano da je

kršenjem prometnih propisa, u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je najmanje jedna osoba ozlijeđena ili poginula, ili u roku od 30 dana preminula od posljedica te prometne nesreće, ili je izazvana materijalna šteta, valja navesti da je u konkretnom slučaju okrivljenik kršenjem prometnih propisa, konkretno članka 43. stavka 1. i 2. cit. Zakona, kojim je propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (stavak 1.), i da se je prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

14. Naime, provedenim postupkom je nesporno utvrđeno da je okrivljenik na asfaltiranom parkiralištu (koji u smislu članka 2. stavka 1. točke 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama spada u nerazvrstane ceste, odnosno površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi) upravljao svojim osobnim automobilom reg. oznake XX, vožnjom unatrag, smjerom sjever – zapad, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći računa o položaju i o smjeru kretanja vozila, uslijed čega je zadnjim desnim dijelom vozila udario u prednji, središnji dio osobnog vozila reg. oznake XX, kojim je upravljao oštećeni D.B., uslijed čega je nastala materijalna šteta, pri čemu je za postojanje prometne nesreće potpuno irelevantan iznos materijalne štete, kako to pogrešno ističe žalitelj.

15. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod koji okrivljenik navodi da nije počinio prekršaj napuštanja mjesta nesreće, jer se kontakt vozila nije niti dogodio, budući suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a naročito pregledom video snimke prometne nesreće koju je sudu dostavio tužitelj i uvidom u koju je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenikovom vožnjom unatrag zadnjim, desnim, dijelom vozila udario u prednji, središnji dio osobnog vozila reg. oznake XX kojim je upravljao oštećeni D.B., a što je u skladu i sa podacima iz zapisnika o očevidu od 15. rujna 2019. sastavljenog od strane policijskog službenika S.B., pa slijedom navedenog nije osnovan niti žalbeni navod okrivljenika da kod njega nije mogla postojati namjera da napusti mjesto događaja, jer je provedenim postupkom nesporno utvrđeno da se je prometne nesreća dogodila pri čemu je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika za napuštanje mjesta nesreće dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona).

16. Također okolnost koju okrivljenik ističe u vezi djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da zbog ranijeg lošeg iskustva prilikom alkotestiranja kada mu je po njegovom mišljenju od strane policijskog službenika krivo izmjerena koncentracija alkohola u krvi ne može biti okolnost koja ga ekskulpira za navedeni prekršaj iz razloga što je odbijanjem alkotestiranja, a što u žalbi i izričito priznaje u cijelosti počinio prekršaj iz cit. odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojom odredbom je propisano da će se za prekršaj kazniti vozač motornog vozila koji se odbije podvrgnuti ispitivanju, a koju činjenicu okrivljenik uopće niti ne osporava.

17. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

18. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna za prekršaje iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona kazna nije prestroga, te ovaj Sud utvrđene kazne u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za citirane prekršaje smatra primjerenima svrsi kažnjavanja, te s obzirom na nedokumentirane navode žalitelja nije bilo osnove za ublažavanje novčanih kazni.

19. Nadalje, u vezi navoda žalbe da se glede djela iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi o beznačajnom djelu, a koje je propisano člankom 24.a Prekršajnog zakona, pa stoga nije potrebna supsidijarna primjena Kaznenog zakona u vezi pozivanja na beznačajno djelo, valja istaći da je za to djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, uz rok kušnje od 12 mjeseci, odnosno primjenu uvjetne osude sukladno članku 44. Prekršajnog zakona, ostavljajući mu vrijeme da svojim budućim ponašanjem opravda izricanje uvjetne osude, jer će se u slučaju ponavljanja prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna uvjetna osuda opozvati, pa imajući u vidu da navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, pa se stoga opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići primjenom navedene odredbe, kako se to sugerira u žalbi, a pogotovo imajući u vidu ponašanje okrivljenika nakon nastale prometne nesreće, koji nakon poricanja iste, kao i nastanka materijalne štete, poriče i napuštanje mjesta nesreće, u čemu ustrajava i u žalbi, iako suprotno proizlazi iz detaljno provedenog dokaznog postupka.

20. Imajući u vidu navedeno pobijanom presudom se osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku, koji je kritične zgode prouzročio prometnu nesreću, u kojoj je nastala i materijalna šteta, te je nakon nesreće napustio mjesto događaja i po dolasku policijskog službenika ispred njegove kuće odbio alkotestiranje izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseca, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.