REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-9672/2021

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljenika I.M. i II-okrivljenika T.J., zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi I-okrivljenika I.M., podnesenoj putem branitelja S.B., odvjetnika iz S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. svibnja 2021., posl. broj: 23. Pp P-5438/2019.-52., na sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okrivljenika I.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na njega.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) I-okrivljenik I.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četristo) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim I-okrivljenik I.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 59. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, dok je II-okrivljenik T.J. za navedeni prekršaj oslobođen od optužbe.

2. Istom presudom I-okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 415,00 (četristopetnaest) kuna, koji obuhvaćaju materijalne troškove izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna te optičkog medija s fotografijama u iznosu od 15,00 (petnaest) kuna te troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

3. Protiv navedene presude I-okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluke o troškovima.

4. U žalbi I-okrivljenik navodi da se u vrijeme prometne nezgode I-okrivljenik bavio taksi prijevozom te da mu je dobro poznat rad semafora kao i njihova usklađenost odnosno dinamika rada semafora. Ističe kako je prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza od strane I-okrivljenika, vještačenja po sudskom vještaku prometne struke, a koji je trebao pribaviti i obavijest o dinamici rada semafora, te da je sud iako je takav dokazni prijedlog prihvatio, naknadno, a nakon saslušanja supruge II-okrivljenika, odbio prijedlog kao suvišan. Navodi da je supruga II- okrivljenika T.J. pristran svjedok, te da su se sve činjenice nesporno mogle utvrditi vještačenjem po sudskom vještaku. Prekršajni sud da je počinio bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 185. stavkom 7. cit. Zakona.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući o predmetu te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, I-okrivljenik u žalbi podnesenoj putem branitelja dovodi u sumnju iskaz ispitane svjedokinje, supruge II- okrivljenika L.J., smatrajući ga pristranim.

9. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

10. Naime, prvostupanjski sud je u potpunosti prihvatio iskaz ispitane svjedokinje L.J., koja se je kritične zgode nalazila na mjestu suvozača u vozilu kojim je upravljao njezin suprug T.J., ocijenivši ga vjerodostojnim, dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pri čemu je I-okrivljenik na iskaz navedene svjedokinje koja je decidirano iskazala da je njezin suprug prošao dok je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, iskazao da nema nikakvih pitanja niti primjedbi na iskaz svjedokinje.

11. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, kako se to neosnovano pokušava prikazati u žalbi.

12. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice da je I-okrivljenik prošao kroz crveno svjetlo, o čemu je prvostupanjski sud sukladno članku 185. stavku 7. Prekršajnog zakona dao jasne razloge, pa samim time nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

13. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao ispod propisanog minimuma novčane kazne, koja je za navedeno djelo propisana u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, dok je odredbom članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti I-okrivljenika.

14. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona), svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim, a kako je to osnovano obrazloženo u pobijanoj presudi.

15. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina u paušalnom od 200,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i u preostalom iznosu, a koji dio troškova je odmjeren u skladu sa poduzetim radnjama.

16. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

17. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.