REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-9372/2021
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice K.Š., zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenice K.Š., podnesenoj po braniteljici Branki Šola, odvjetnicI iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. srpnja 2021., broj: 23. Pp P-3221/2020, na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice K.Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenica K.Š. je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, proglašena je krivom okrivljenica K.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.
3. Protiv pobijane presude, okrivljenica je pravodobno putem braniteljice podnijela žalbu navodeći da istu podnosi zbog žalbenih razloga predviđenih člankom 194. stavkom 1. točke 2. i 4. Prekršajnog zakona, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog odluke o kazni, te troškovima prekršajnog postupka.
4. U žalbi okrivljenica navodi okolnosti pod kojima se dogodila predmetna prometna nesreća, te ističe da nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, jer je od trenutka nastanka nesreće bila svjesna da se štetni događaj mora prijaviti policiji te je ubrzo nakon nastanka štetnog događaja pristupila u policijsku postaju kako bi prijavila nastanak istog, a jedina omaška koju je učinila je ta što je izašla u susret traženju okrivljenice D.L. da samo kratko pričekaju s obavještavanjem policije i ne ostanu na licu mjesta do dolaska ovlaštenog policijskog službenika, dok ona (D.L.) ne povjeri maloljetnu djecu na čuvanje suprugu. Ističe da nikako nije imala namjeru izbjeći policiju, te još posebno napominje da nije ni kriva za nastanak prometne nesreće. Također ističe da joj se nikako ne može staviti na teret da je propustila obavijestiti policiju o štetnom događaju kad iz svega proizlazi suprotno. Smatra da je prvostupanjski sud uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja trebao primijeniti odredbe o oslobađanju od kazne.
4. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o predmetu te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.
8. Okrivljenica u žalbi ustrajava u poricanju počinjenja prekršaja i ponavlja navode svoje obrane da nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret te da iz svih okolnosti proizlazi da nije imala namjeru zatajiti prometnu nesreću.
9. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
10. Naime, okrivljenici se stavlja na teret da je počinila prekršaj iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom odredbom je izričito kaznit za prekršaj vozač motornog vozila koji ne ostane na mjestu propisano da će se
prometne nesreće.
11. U konkretnom slučaju nije sporno da okrivljenica nije ostala na mjestu prometne nesreće čime su se u ponašanju okrivljenice u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja koje joj se stavlja na teret. Iako poriče svoju odgovornost za predmetni prekršaj iz obrane okrivljenice, kao i iz same žalbe nesporno proizlazi da ista nije ostala na mjestu nesreće, pri čemu je potpuno irelevantno to što okrivljenica nije skrivila prometnu nesreću, jer joj se to pobijanom presudom niti ne stavlja na teret. Također su irelevantni navodi okrivljenice da joj se nikako ne može staviti na teret da je propustila obavijestiti policiju o štetnom događaju kad iz svega proizlazi suprotno, jer se istoj kako je to već navedeno stavlja na teret da nije ostala na mjestu prometne nesreće, a što je u postupku potpuno nesporno.
12. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenice ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa stoga nije osnovan žalbeni navod o povredi materijalnog prekršajnog prava.
13. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilna primjena materijalnog prava, već naprotiv iz cjelokupnog dokaznog postupka jasno proizlazi da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, te su bezuspješni navodi žalbe kojima okrivljenica argumentirano ne osporava da je počinila predmetni prekršaj.
14. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
15. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana.
16. Dakle, suprotno žalbenim navodima navedeno ponašanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana, a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, a prvostupanjski sud je okrivljenici za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj i to primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ispod propisanog posebnog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
17. Nadalje glede žalbenih navoda okrivljenice da je pogrešna odluka suda u pogledu izrečene novčane kazne, jer nije primijenio odredbu članka 38. Prekršajnog zakona valja navesti da je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona propisano da će sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje (1.), da sud može osloboditi od kazne počinitelja (2.): 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak i 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.
18. Dakle, sud može, ali ne mora osloboditi počinitelja prekršaja i kada su ispunjene pretpostavke iz članka 38. Prekršajnog zakona, a stvar je diskrecione ocjene suda da li će navedenu odredbu primijeniti ili neće, pri čemu je po mišljenju ovog suda prvostupanjski sud, kako je već navedeno u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice, te ovaj sud izrečenu novčanu kaznu smatra primjerenom, pri čemu su neosnovani navodi žalbe da ukoliko se okrivljenicu ne oslobodi od kazne da joj se izrekne minimalna novčana kazna s obzirom da je istoj izrečena novčana kazna ispod zakonom propisanog posebnog minimuma novčane kazne.
19. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.
20. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 200,00 kuna glede paušalnog troška postupka ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna
21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 300,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.
22. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe okrivljenice pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenicu i tužitelja.
