Poslovni broj: Usž-1148/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. J. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi prestanka djelatne vojne službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI- 99/21-7 od 12. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-99/21-7 od 12. studenoga 2021.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-99/21-7 od 12. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-99/21-7 od 12. studenoga 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa:

UP/II 805-06/20-05/3, urbroj: 512-2501-20-2 od 23. studenoga 2020. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, klasa: UP/I 805-06/20-05/20, urbroj: 512M2-010103-20-2 od 22. listopada 2020. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-99/21-7 od 12. studenoga 2021. odbijen je prijedlog za odgodni učinak tužbe.

2. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode. Navodi da je iz obrazloženja presude proizlazi da je za odlučivanje u ovoj stvari dovoljno da je rješenje vojnostegovnog suda od 2. listopada 2020. postalo izvršno 13. listopada 2020. Tužitelj ističe da je pobijano rješenje o prestanku vojne službe samo „derivat“ rješenja o stegovnoj kazni slijedom čega osporava prvostupanjsku presudu s istom argumentacijom kao i presudu kojom je potvrđena odluka vojnostegovnog suda od 2. listopada 2020. Tužitelj daljnjim žalbenim navodima osporava zakonitost rješenja od 2. listopada 2020. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je presuda kojom je odbijen tuženi zahtjev tužitelja na zakonu osnovana i da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.

7. Iz spisa predmeta dostavljenog Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 23. studenoga 2020. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima od 22. listopada 2020. kojim se utvrđuje da vojniku, ovdje tužitelju, prestaje djelatna vojna služba po sili zakona s danom 13. listopada 2020. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je rješenje od 22. listopada 2020. doneseno po izvršnosti rješenja od 2. listopada 2020. kojim je tužitelju izrečena stegovna kazna prestanka djelatne vojne službe.

8. Uvidom u spis tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem vojnostegovnog suda, klasa: UP/I-805-12/20-085/93, urbroj: 512-21-20-21 od 2. listopada 2020. tužitelj proglašen stegovno odgovornim zbog počinjenog stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 25. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19.) za što mu je na temelju članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti („Narodne novine“ 122/15.) i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske izrečena stegovna kazna prestanka djelatne službe, koje rješenje je postalo izvršno 13. listopada 2020.

9. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 205. stavka 1. točke 13. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi prestaje služba po sili zakona ako joj je izrečena stegovna kazna prestanka službe, danom izvršnosti rješenja vojnostegovnog suda o izricanju kazne te pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenje od 2. listopada 2020. kojim je tužitelju izrečena stegovna kazna prestanka djelatne službe postalo izvršno 13. listopada 2020., čime su se ispunili zakonom propisani uvjeti za postupanje po sili zakona u ovoj upravnoj stvari.

12. Valja istaknuti da citirani članak Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske propisuje razloge za prestanak državne službe po sili zakona. Prestanak službe po sili zakona znači da je do prestanka službe došlo nastupom određenih, zakonom predviđenih okolnosti. Stoga, kada se utvrdi da je ostvarena određena okolnost koju zakon propisuje kao razlog prestanka službe po sili zakona, tada je s tim danom došlo do prestanka službe. Rješenje kojim se utvrđuje prestanak službe deklaratorne je naravi, tužitelju je služba prestala ispunjenjem zakonskog razloga, neovisno o donesenom rješenju.

13. Ostali prigovori tužitelja istaknuti u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se u bitnome radi o prigovorima koji se odnose na zakonitost rješenja kojim je tužitelj proglašen stegovno odgovornim za počinjenje stegovnog prijestupa.

14. Prihvaćajući u cijelosti stajalište prvostupanjskog suda izraženo u presudi ovaj Sud ocjenjuje da se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba tužitelja je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

16. Tužitelj je izjavio žalbu i protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen njegov zahtjev za određivanje odgodnog učinka tužbe.

17. Žalba izjavljena protiv rješenja o odgodnom učinku tužbe, sukladno članku 26. stavku 1. ZUS-a uz vezi s člankom 67. stavkom 1. ZUS-a, nije dopuštena pa je stoga žalbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu 4. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ante Galić