Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Gž-1302/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe A. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe J. B., zastupane po branitelju M. Č., odvjetniku iz Z., zbog prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (NN 45/17, 114/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. rujna 2020., broj: 18. Pp G-1260/2020, na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe A. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe J. B. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kn (petsto kuna) - svaki, u roku od 2 (dva) mjeseca računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kn i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 900,00 kn, zbog prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da obrazloženje pobijane presude se sastoji uglavnom u nabrajanju dosadašnjeg tijeka postupka, dok se bitni dio istog sveo na opravdanje zakonitosti prekršajnog naloga u svega nekoliko rečenica, a čak su i ti navodi u toj mjeri šturi i neobrazloženi da se s obzirom na navedeno samo obrazloženje predmetne presude ne može smatrati obrazloženjem koje se može ispitati. Sud uzima kao vjerodostojan iskaz svjedoka M. K. – službene osobe koje je utvrdila prekršaj iz razloga što se dobro sjeća događaja, unatoč tome što je od provođenja nadzora do davanja iskaza prošlo više od pola godine. Čak je i voditelj D. K. kao svjedok iskreno priznao da je prošlo više od pola godine i da se ne sjeća svake rečenice službene osobe koja je utvrdila prekršaj. Posebno se ističe kako su okrivljenici u prigovoru iznijeli da u prekršajnom nalogu nije naveden prostor ugostiteljskog objekta u kojem su zatečeni gosti u konzumaciji cigareta niti je utvrđen broj gostiju koji su pušili, kao niti njihovi osobni podaci. Sud se ne osvrće na te navode okrivljenika, iako su okrivljenici naveli da ljudi koji su pušili zatečeni su u prostoru koji se nalazi ispred noćnog kluba, gdje je izvedena ventilacija, a koji nije sastavni dio noćnog kluba. Okrivljenici ovim putem upozoravaju da je u interesu svjedoka da se okrivljeni proglase krivima te stoga iskaz svjedoka treba uzeti s rezervom, a pogotovo se na istom ne smije temeljiti presuda. Okrivljenici nisu dobili odgovor nego samo generičko objašnjenje kazne, obrana smatra izbor prekršajnopravne sankcije, samo kažnjavanje kao i visinu odmjerenih kazni neprimjernim u odnosu na samu narav prekršaja, kao i svrhu izricanja prekršajnopravnih sankcija uopće. Kako je riječ o prekršaju minorne naravi zbog kojih nikome nije nastupila šteta, postoji razlog za primjenu čl. 24.a Prekršajnog zakona.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje M. K., sanitarne inspektorice te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda.

8. Navodi žalitelji da Sud uzima kao vjerodostojan iskaz svjedoka M. K. – službene osobe koje je utvrdila prekršaj iz razloga što se dobro sjeća događaja, unatoč tome što je od provođenja nadzora do davanja iskaza prošlo više od pola godine, te je čak i voditelj D. K. kao svjedok iskreno priznao da je prošlo više od pola godine i da se ne sjeća svake rečenice službene osobe koja je utvrdila prekršaj, neosnovani su.

9. Naime, u konkretnom slučaju razdoblje od izvršenog inspekcijskog nadzora pa do provođenja glavne rasprave ne predstavlja znatniji vremenski odmak, pa time nije niti dovedena u pitanje mogućnost sjećanja inspektorice u vezi provedene kontrole, što potpuno neprihvatljivo ističu okrivljenici, a iskaz svjedoka D. K., s obzirom da je isti zaposlenik okrivljenika, pa time u zavisnom položaju od istih, ne može se smatrati nepristranim.

10. Nadalje, neutemeljeno navode žalitelji da su u prigovoru iznijeli da u prekršajnom nalogu nije naveden prostor ugostiteljskog objekta u kojem su zatečeni gosti u konzumaciji cigareta niti je utvrđen broj gostiju koji su pušili, kao niti njihovi osobni podaci, a Sud se ne osvrće na te navode okrivljenika, iako su okrivljenici naveli da ljudi koji su pušili zatečeni su u prostoru koji se nalazi ispred noćnog kluba, gdje je izvedena ventilacija, a koji nije sastavni dio noćnog kluba.

11. Naime, u prekršajnom nalogu, koji je u povodu prigovora okrivljenika postao optužni prijedlog, izričito se navodi da je prekršaj okrivljenika počinjen u ugostiteljskom objektu noćnom klubu S., čime je na potpuno jasan način naveden unutarnji prostor objekta, pa navodi okrivljenika o osobama koje su pušile ispred noćnog kluba potpuno su irelevantni za konkretan slučaj.

12. Također, neprihvatljivo žalitelji ističu da obrazloženje pobijane presude se sastoji uglavnom u nabrajanju dosadašnjeg tijeka postupka, dok se bitni dio istog sveo na opravdanje zakonitosti prekršajnog naloga u svega nekoliko rečenica, a čak su i ti navodi u toj mjeri šturi i neobrazloženi da se s obzirom na navedeno samo obrazloženje predmetne presude ne može smatrati obrazloženjem koje se može ispitati, te okrivljenici ovim putem upozoravaju da je u interesu svjedoka da se okrivljeni proglase krivima te stoga iskaz svjedoka treba uzeti s rezervom, a pogotovo se na istom ne smije temeljiti presuda.

13. Prvostupanjski sud je detaljno, logično i valjano obrazložio svoju odluku analizirajući provedene dokaze, na temelju kojih je utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika u konkretnom slučaju, posebno uzevši u obzir detaljan iskaz svjedokinje M. K., sanitarne inspektorice, kao službene osobe, čiji iskaz je potkrijepljen zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, kao i II-okr. je na glavnoj raspravi istaknuo da ne negira da je iskaz svjedokinje točan i da je bilo onako kako je ona iskazala.

14. Nadalje, navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, neosnovani su. Naime, kako okrivljenici kritične zgode nisu osigurali poštovanje odredbi o zabrani pušenja u zatvorenom javnom prostoru, koje se donose radi zašite zdravlja ljudi, to se nikako ne može raditi o neznatnom stupnju povrede društvene discipline. Također, okrivljenici su trebali postupati s posebnom pažnjom i voditi računa da se, u prostoru gdje obavljaju djelatnost, od strane gostiju poštuje navedena zabrana, što su propustili učiniti.

15. Slijedom navedenoga, nisu ispunjeni niti objektivni niti subjektivni elementi za utvrđenje postojanja beznačajnog djela iz članka 24.a Prekršajnog zakona.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, time više što su izrečene znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 70.000,00 do 150.000,00 kn, dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kn, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika.

17. Nadalje, kako je odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona propisano da ako je za prekršaj propisan minimum iznad 10.000,00 kuna ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 40.000,00 kuna, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona - 2.000,00 kn za pravnu osobu), pa novčana kazna za I-okr. pravnu osobu ne može biti izrečena u iznosu manjem od 8.000,00 kn, kao četverostrukom iznosu općeg zakonskog minimuma, a također, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti niti za II- okr. odgovornu osobu ovaj Sud nije našao osnove za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 4. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.