Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-149/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., S. OIB: … zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetnici u S. protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-33/2019-14 od 8. lipnja 2021., 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-33/2019-14 od 8. lipnja 2021. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženca naknadi troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 15. veljače 2016. pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana nadoknadi tuženoj parnične troškove u iznosu od 1.750,00 kn."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što su žalbeni razlozi iz odredbe

članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti tužbeni zahtjev prihvatiti i obvezati tuženicu naknaditi tužitelju parnične troškove uključujući i troškove žalbe.

3. Tuženica je odgovorila na žalbu navodeći da su žalbeni navodi neutemeljeni i predložila je istu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za isplatom naknade štete nastale zbog gubitka zarade u razdoblju u kojem je tužitelju, koji je po profesiji odvjetnik, odlukom Hrvatske odvjetničke komore (dalje : HOK) bilo zabranjeno baviti se odvjetništvom, a po disciplinskoj prijavi koju je HOK-u podnio sudac Županijskog suda u Splitu dostavljajući presudu tog suda posl.br. K-16/01 od 27. lipnja 2014., kojom je tužitelj bio oglašen krivim i osuđen, a koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo i protiv tužitelja optužbu odbio.

6. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev za isplatom utvrdivši da u postupanju pravosudnih tijela u predmetnom kaznenom postupku nije bilo nezakonitog, odnosno nepravilnog rada, dakle da nedostaje element protupravnosti koji je pretpostavka za zasnivanje odgovornosti za štetu.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na neku posebno ne ukazuje ni žalitelj.

8. Valja ukazati da je ovdje riječ je o sporu male vrijednosti budući se traži isplata svote manje od 10.000,00 kuna (članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), a prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a u takvim sporovima presuda ili rješenje kojim se završava spor mogu se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako to čini žalitelj.

9. Suštinski se žalbeni navodi svode na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali ni ovaj žalbeni razlog nije ostvaren, jer je pogrešno poimanje žalitelja da bi mu, na temelju odredbe članka 476. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (dalje:ZKP/08) pripadalo pravo na naknadu štete. Tom odredbom, koju žalitelj i citira, ali u njoj podebljano označava samo dijelove te odredbe koji bi mogli potkrijepiti njegovo tumačenje zakona, propisano je, naime, pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude samo one osobe kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a to tužitelj nije, jer osuđujuća presuda protiv njega nikad nije postala pravomoćna, pa stoga nije niti pravomoćnom presudom donesenom u novom postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka tužitelj oslobođen optužbe, kako to propisuje navedena zakonska odredba, već je oslobođen optužbe u novom postupku povodom redovnog pravnog lijeka, na što sve ukazuje i tuženik u odgovoru na žalbu.

10. Slijedom navedenog žalba tužitelja nije osnovana radi čega ju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP- a.

Dubrovnik, 04. svibnja 2022.

Sutkinja:

Josita Begović