Poslovni broj: UsI-3664/21-6
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. Š. iz P., OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-m., S., OIB: …, radi odjave prebivališta, dana 4. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-m. Broj: 511-10-10-04/02-UP/I-222/2021. od 5. studenog 2021. II Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove točke izreke presude, tužitelju naknaditi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-m. Broj: 511-10-10-04/02-UP/I-222/2021. od 5. studenog 2021., odjavljeno je prebivalište tužitelja s adrese …, P., te je naloženo tužitelju vraćanje osobne iskaznice u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja.
2.Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi postupka. Tužitelj je naveo kako je vlasnik kuće na adresi …, P. te u istoj živi preko 30 godina, a zadnjih 7 godina privremeno boravi u Njemačkoj gdje radi te za navedeno ima sve potrebne dozvole, sukladno njemačkim propisima.
2.1. Dodao je kako u njegovoj kući na navedenoj adresi stalno živi i ima prebivalište njegova žena. Istaknuo je kako, budući je njegov boravak radi posla u Njemačkoj privremenog karaktera, sve svoje slobodno vrijeme provodi u svojoj kući u P.. Naveo je kako tamo prebiva tijekom godišnjeg odmora, a uz to minimalno svaka dva mjeseca dolazi u svoju kuću na najmanje tjedan dana.
2.2. Napomenuo je kako su policajci PP K. pogrešno terenskom provjerom utvrdili da tužitelj ne živi na predmetnoj adresi jer tužitelj doista na predmetnoj adresi živi, dok u Njemačkoj ima privremeni boravak zbog posla. Svojim su pogrešnim utvrđenjem policajci PP K. te MUP PU s.-m. prekršili odredbe čl.12.st 1. i 3. Zakona o prebivalištu jer nisu utvrdili činjenice na temelju kojih su mogli nedvojbeno utvrditi živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.
2.3. Predlaže Sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je u konkretnom predmetu ispunjen uvjet iz članka 12. st.1. Zakona o prebivalištu. Naveo je kako je povod za pokretanje postupka odjave prebivališta u ovoj upravnoj stvari dopis Općinskog suda u Kutini koji je zatražio od PP K. provjeru točne adrese prebivališta/boravišta za tužitelja.
3.1. Nadalje, nakon obavljene terenske provjere PP K. je utvrdila da je kuću na predmetnoj adresi kupio D. M. putem javne dražbe. Prikupljenim podacima došlo se do saznanja da se tužitelj nalazi u Njemačkoj gdje živi i radi.
3.2. Nadalje iz evidencije prebivališta razvidno je da je tužitelj na predmetnoj adresi …, P., prijavljen od 2009., te nije točna izjava tužitelja da na predmetnoj adresi živi preko 30 godina. Također je utvrđeno da imenovani nema prijavljen privremeni odlazak, a što je bio dužan prijaviti sukladno čl. 9. Zakona o prebivalištu.
3.3.Tužitelj nije zatečen na prijavljenoj adresi, te mu je sukladno čl.30. ZUP-a, upućen poziv radi izjašnjavanja o svim činjenicama vezanim za prebivalište na navedenoj adresi. Poziv je nakon drugog pokušaja uručenja ubačen dana 31. ožujka 2021. u kovčežić, što sukladno čl.95 ZUP-a smatra uručenim istog dana. Tužitelj se nije odazvao. Tuženik je naveo kako je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj ne živi na prijavljenoj adresi a također nema prijavljen privremeni odlazak.
3.4. Dalje se pozvao na odredbe čl.15.st.1.toč.4. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, 62/15, 42/20, 144/20) kojim je propisano da osobna iskaznica prestaje važiti prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u RH.
3.5. Prema odredbi čl.15.st.2. istog Zakona, osoba mora osobnu iskaznicu vratiti nadležnom tijelu u roku 8 dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu.
3.6. Tuženik je dalje naveo kako je obzirom na navedeno doneseno pobijano rješenje od dana 05. studenog 2021., koje je „ubačeno u kovčežić“ dana 24. studenog 2021. Također je napomenuo kako je provjerom adrese za sina tužitelja Š.
I. rođenog 20.12.1989. utvrđeno da tužitelj ne živi na predmetnoj adresi unatrag 4 godine, a isto je potvrdila i M. Š., bivša supruga tužitelja.
3.7. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. U smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS) strankama je prije donošenja presude dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. stavka 4. ZUS-a presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave, budući činjenice u postupku nisu sporne te se mogu utvrditi iz podataka dostavljenog spisa upravnog tijela, s tim da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, niti predlažu izvođenje drugih dokaza, osim onih koje prileže spisu.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 05. studenog 2021. razvidno je da je odjavljeno prebivalište tužitelja s adrese …, P., te je naloženo tužitelju vraćanje osobne iskaznice tuženiku u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja, s obrazloženjem, kako je izvršena terenska provjera na navedenoj adresi, a uvidom u dopis PP K. broj: 511-10-10-02/06-210/21 od 11. ožujka 2021. utvrđeno je kako tužitelj ne stanuje na predmetnoj adresi prebivališta u P., jer je odselio u Njemačku gdje živi na nepoznatoj adresi. Dalje je utvrđeno kako nije prijavio privremeni odlazak. Nadalje, tužitelj je sukladno čl.30. Zakona o općem upravnom postupka pozvan radi izjašnjavanja o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari, uručenje poziva pokušano je u dva navrata te se dostavnica vratila uz napomenu „kovčežić“ dana 31. ožujka 2021., te se sukladno čl.95. Zakona o općem upravnom postupku smatra uručenim istog dana, na koji se nije odazvao.
8. Prema članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12, 158/13), policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.
9. Odredbom stavka 3. navedenoga članka propisano je da nadležna policijska uprava, prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.
10. Sukladno članku 15. stavku 1. točka 4. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj: 62/15, 42/20 i 144/20), osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj, a stavkom 2. istog članka Zakona, određeno je da osoba mora vratiti nadležnom tijelu u roku 8 dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.
11. Nadalje, u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari (načelo utvrđivanja materijalne istine - čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP).
12. U normativnoj razradi spomenutog načela, propisano je, između ostalog, da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari (čl. 47. st. 1. ZUP-a), a u stavku 3. navedenoga članka i da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti.
13. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.
14. Pored toga, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUP-a) obvezuje službenu osobu da utvrđenje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane temelji, između ostalog, na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na rezultatima cjelokupnog postupka.
15. Izjašnjavanje stranke prije svega je uređeno odredbama članka 30. ZUP-a. U postupku se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari (st. 1.). Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom (st. 2.).
16. Tuženik je činjenice odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari utvrdio, u osnovi, isključivo na temelju terenske provjere od 31. prosinca 2021., izvršene na predmetnoj adresi, na temelju iskaza, navodno bivše supruge tužitelja koja je izjavila kako je kuća na adresi …, P., u vlasništvu nje i njezinog bivšeg supruga, ovdje tužitelja, a ona jedina stanuje na predmetnoj adresi, njezino prebivalište nije razvidno iz spsa predmeta, a koji se temelje na posrednim saznanjima, što samo po sebi ne isključuje dopuštenost ni primjenjivost navedenog dokaza, ali utječe na njegovu ocjenu pri sagledavanju cjeline dokaznog materijala. Ista je navela kako tužitelj unazad četiri godine ne stanuje na navedenoj adresi, živi u Republici Njemačkoj na nepoznatoj adesi, a njihov sin I. Š. također živi u Njemačkoj. Spisu predmeta ne prileži dokaz o vlasništvu predmetne kuće niti je razvidno kad je i da li je D. M. kupo kuću na navedenoj adresi.
17. Spisu tuženika ne prileži izvješće o terenskoj provjeri koje sadrži iskaze na koje se tuženik poziva u obrazloženju osporavanog rješenja, te Sud u isto nije mogao izvršiti uvid.
18. Prema spisu predmeta upravnog postupka, tužitelj kao stranka u upravnom postupku nije saslušan, spisu tuženika prileži poziv upućen tužitelju kako bi se izjasnio o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje u ovoj upravnoj stvari, koji poziv je tužitelju ubačen u sandučić. Djelatnici pošte nisu utvrdili da je tužitelj nepoznat na navedenoj adresi.
19. Stoga Sud utvrđuje da tužitelju u postupku donošenja osporavane odluke tuženika nije omogućeno sudjelovanje u postupku, prije svega u pogledu mogućnosti predlaganja dokaza, te izjašnjenja stranke o dokazima kojima je tuženik utvrđivao odlučne činjenice. Nadalje, Sud zaključuje kako se tuženik poziva na iskaz svjedoka iz izvješća o terenskoj provjeri koji ne prileže spisu. Rješenje tuženika temelji se isključivo na navedenim ispravama, iz kojih se, međutim ne može sa sigurnošću zaključiti da se sve relevantne činjenice utvrđene na pravilan način, budući iz priloženih dokaza proizlazi da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi.
20. Također iz spisa upravnog postupka ne proizlazi da su tijekom upravnog postupka na odgovarajući način uzete izjave svjedoka, prema članku 30. stavak 1., članku 70. i članku 76. Zakona o općem upravnom postupku, već proizlazi da su policijski službenici samo obavili razgovor sa sestrom tužitelja i obavijesni razgovor sa D. M.. Pri tome je nejasno da policijski službenici vrše terensku provjeru adrese, a da nisu pokušali obaviti razgovor niti s jednim susjedom, niti o tome postoje bilo kakvi podaci u spisu.
20.1. Kraj takvog stanja stvari, Sud nalazi da je ispitni postupak manjkavo proveden jer niti jedna terenska provjera nije obavljena u stanu na predmetnoj adresi u cilju utvrđivanja činjenice prebivanja tužitelja.
20.2. Okolnost da tužitelj nije zatečen na adresi prijavljenog prebivališta nije sama po sebi dostatna za zaključak da tužitelj tu ne živi, jer odredbama Zakona nije propisano koliko vremena tijekom godine netko mora stanovati na prijavljenoj adresi stanovanja da bi se smatralo da osoba stvarno živi na toj adresi, a niti su s tim u vezi citiranim Zakonom propisana neka posebna ograničenja.
20.3. Ovo osobito imajući u vidu definiciju prebivališta iz članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu, prema kojoj je prebivalište mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi
20.4. Pri takvom stanju stvari zasad se ne može otkloniti ni prigovor da je činjenično stanje u predmetnom postupku nepotpuno utvrđeno, jer sadržaj spisa predmeta ne daje podlogu za pouzdani zaključak da tužitelj više ne živi na prijavljenoj adresi, u smislu članka 2. stavka 1., vezano uz članak 12. stavak 1. i 3. Zakona o prebivalištu.
21. Stoga Sud utvrđuje povredu prethodno navedenih odredbi ZUP-a na štetu tužitelja.
22. Sukladno prethodnom, Sud je poništio odluku tuženika, te je, uzevši u obzir prirodu stvari, predmet vratio tuženiku na ponovni postupak (čl. 58. st. 1. ZUS- a).
23. U ponovnom postupku tuženik će pozvati tužitelja da predloži dokaze na kojima temelji svoje navode, odlučit će o dokaznim prijedlozima tužitelja, ocijenit će treba li po službenoj dužnosti odrediti izvođenje dodatnih dokaza, te će tužitelju omogućiti izjašnjenje o svim izvedenim dokazima. Na temelju rezultata dokaznog postupka, tuženik će donijeti novo rješenje u ovoj upravnoj stvari.
24. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju čl. 79. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br.: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/2015), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn.
U Zagrebu, 4. svibnja 2022.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I i II izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 79. stavku 7. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
