Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-690/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. (ranije: V. d.o.o.), …, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Z., protiv

tuženika D. Š., OIB: …, Z., …,

radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 155 Povrv-5446/18-13 od 21. srpnja 2020., 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja A. H. d.o.o. (ranije V. d.o.o.) i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 155 Povrv-5446/18-13 od 21. srpnja 2020. u točci I. i II. izreke.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja A. H. d.o.o. (ranije V. d.o.o.) i preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke) i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja A. H. d.o.o. (ranije V. d.o.o.) za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-1307/18 od dana 30. svibnja 2018.godine, te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju A. H. d.o.o., …, Z., OIB: … naknaditi tuženiku D. Š., OIB:…, Z., … trošak parničnog postupka u iznosu 200,00 kuna u roku osam

dana.

2. Protiv takve presude tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), dakle na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima u bitnome osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe članka 14. Općih uvjeta, ukazuje na odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" 73/08. do 72/17., dalje: ZEK) te navodi da pobijana presuda dovodi do neravnoteže među ugovornim strankama jer tuženika oslobađa obveze povrata opreme. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti pa se sukladno odredbi članka 467. ZPP-a prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Razmatrajući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu žalbom ukazuje tužitelj. Suprotno njegovim žalbenim navodima prvostupanjska presuda jasna i razumljiva i može se ispitati. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji su neproturječni, koje razloge prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud.

5.2. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, dalje OZ).

7. Potraživanje tužitelja odnosi se na isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 124,27 kuna i ugovornu kaznu za dva amisTV prijamnika u iznosu od po 1.200,00 kuna za svaki, odnosno u ukupnom iznosu od 2.400,00 kuna.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno je postupio kada je temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako ga je tužitelj odredio podneskom od 31. listopada 2019. odnosno kada je ukinuo platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 3.155,34 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2017., koji iznos se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 124,27 kuna i ugovornu kaznu za dva amisTV prijamnika u iznosu od po 1.200,00 kuna za svaki.

8.1. To stoga što je prvostupanjski sud pravilno, primjenjujući odredbe članka 49. i članka 50. stavak 1. točka 7. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15., dalje: ZZP) kao nepoštene i ništetne ocijenio odredbe Općih uvjeta na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje na ime naknade zbog neispunjenja obveze od strane tuženika, dajući za svoj stav valjane razloge o odlučnim činjenicama. Naime, navedenim odredbama ZZP je određeno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Slijedom navedenog, i sukladno odredbi članka 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) tužitelj nema pravne osnove na temelju koje bi mogao potraživati naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora.

8.2. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi ZZP, odnosno odredbe članka 49. i 50. ZZP, kojima je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok stavak 2. propisuje da ako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebice ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, zaključio da se u konkretnom slučaju o odredbama Općih uvjeta, pa i članku 14. nije posebno pregovaralo obzirom se nedvojbeno radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru.

8.3. U povezanosti s navedenim, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojim ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer smatra da je u ovoj konkretnoj stvari trebalo primijeniti Zakon o elektroničkim komunikacijama kao lex specijalis u dijelu zasnivanja, prijenosa i raskidanja pretplatničkog odnosa, odnosno članka 41. stavak 5. ZEK, a ne Zakon o obveznim odnosima nisu osnovani. Naime, odredba članka 41. stavak 5. ZEK, a koja je stupila na snagu 22. srpnja 2017., ne primjenjuje se na konkretan slučaj jer je pretplatnički ugovor između stranaka sklopljen dana 16. lipnja 2015.

8.4. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao i na zaključak Vrhovnog suda RH od 14. listopada 2016., broj: Su-IV-409/16 da u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.155,34 kune zapravo zahtjev za naknadu štete, a da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazao visinu štete, ali nije dokazao ni u čemu bi se šteta sastojala, odnosno koji dio od navedenog iznosa se odnosi na razliku cijene uređaja. Sve to i stoga što je sukladno članku 350. stavak 3. ZOO, nije dopušteno ugovaranje ugovorne kazne za novčane obveze.

10. Slijedom svega navedenog, na osnovu članka 368. stavak 1. ZPP žalba tužitelja je djelomično odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda je potvrđena u točci I. i II. Izreke.

11. Međutim, razmatrajući odluku o troškovima postupka (točka III. izreke) i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 154. i 155. ZPP, te da je pogriješio kada je tuženiku dosudio troškove plaćene sudske pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 200,00 kuna.

11.1. Naime, iz spisa proizlazi da je tuženik potraživanje tužitelja u visini 1.370,00 kuna podmirio 11. lipnja 2018., dakle nakon pokretanja ovog postupka kao ovršnog postupka i donošenja rješenja o ovrsi. Stoga, a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja i bez obzira na činjenicu što je konačno određen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna, a koji se odnosi ne plaćenu sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi, odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

12. Stoga je temeljem članak 373. ZPP žalbu tužitelja valjalo djelomično uvažiti i pobijanu presudu u točci III. izreke preinačiti na način kako je odlučeno ovom presudom pod tokom II. izreke.

13. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

Sisak, 4. svibnja 2022.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Broj zapisa: eb30b-6e38a

Kontrolni broj: 05f42-f528a-afb87

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARTINA BUDINSKI MODRONJA, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.