Poslovni broj: Usž-1842/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik A. S., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi osiguranja izvršenja obveze poreznog jamca, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1071/2021-13 od 24. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1071/2021-13 od 24. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1071/2021-13 od 24. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-03/20-01/8, urbroj: 513-04-21-2 od 18. siječnja 2021. (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog rješenja o osiguranju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda R. klasa: UP/I-415-02/2020-01/252, urbroj: 513- 07-0/20-21 od 24. travnja 2020., kojim se u cilju osiguranja izvršenja obveza tužitelju kao poreznom jamcu privremeno zabranjuje otuđenje imovine (pokretnina) u njegovom vlasništvu: osobni automobil BMW M4 COUPE SERIJA 4, godina proizvodnje 2015., broj šasije: WBS3R91010K452560 (točka 1. izreke). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 2. izreke).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pobijana presuda u cijelosti nezakonita. Ističe da prvostupanjski sud ne obrazlaže temeljem kojih dokaza je izveo zaključak da bi rješenje tuženika bilo zakonito te ne ocjenjuje odlučne činjenice u ovom predmetu niti obrazlaže temeljem kojih činjenica i dokaza je utvrdio da bi u ovom predmetu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijenog rješenja o osiguranju. Navodi da je protiv rješenja tuženika u postupku u kojem je utvrđeno da je porezni jamac pokrenuo upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-1034/2021. Ukazuje da se u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika i pobijane presude ne navodi na koji je način i uvidom u koju dokumentaciju navodno utvrđeno da bi počinio kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovao u utaji poreza ili bespravno ostvario smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupanu osobu. Pritom ističe da se protiv njega nije vodio niti se vodi kazneni postupak radi utaje poreza poreznog obveznika G. O. d.o.o. Nj., dakle, nije počinio kazneno djelo utaje poreza niti je sudjelovao u utaji poreza jer bi to trebalo proizlaziti iz pravomoćne sudske odluke. Nadalje ističe da kada bi i bile ispunjenje zakonske pretpostavke za porezno jamstvo, a nisu, porezni jamac odgovara supsidijarno, a u konkretnom slučaju porezno tijelo nije zahtijevalo ispunjenje od obveznika kao glavnog dužnika, čak štoviše, nije u stečajnom postupku prijavio nikakvo potraživanje niti je na dan 6. kolovoza 2019. potraživanje Ministarstva financija Republike Hrvatske evidentirano kao neizvršena osnova za plaćanje, što znači da se porezno tijelo nije ni pokušalo naplatiti od tog društva pa nema mjestu zaključku tuženika i prvostupanjskog suda da to društvo nije imalo imovine. Ističe da se u obrazloženju pobijane presude samo paušalno navodi kako se dug nije uspio naplatiti od poreznog dužnika niti primjenom mjera prisilne naplate, ali to ničim nije dokazano. Kako o navedenim odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nema obrazloženja u tom dijelu pobijanu presudu nije moguće ispitati što je čini nezakonitom. I nadalje ukazuje na povredu načela vođenja upravnog postupka i to načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. stavka 2. tog Zakona te da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo postupali protivno odredbi članka 47. navedenog Zakona te nisu postupili temeljem odredbe članka 51. toga Zakona. Ističe da te nezakonitosti upravnog postupka prvostupanjski sud nije otklonio. Navodi i da se sud potpuno pogrešno poziva na odredbu članka 171. Općeg poreznog zakona odnosno da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz te zakonske odredbe. U odnosu na stav suda da nije od utjecaja na rješavanje ove stvari njegovo prigovor da je radi osiguranja iste novčane tražbine u iznosu od 555.655,65 kn sa pripadajućom daljnjom kamatom pokrenuto ukupno četiri postupka osiguranja te da nema osnove za zaključak da nije poštivano načelo razmjernosti kod osiguranja tražbine vjerovnika ističe da tuženik nije ničime dokazao, odnosno učinio vjerojatnom postojanje opasnosti iz članka 332. stavka 2. Ovršnog zakona odnosno opasnosti da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine. Naglašava da je tuženik pokrenuo četiri postupka osiguranja te je ishodovao rješenje o osiguranju na nekretninama, pa se ova mjera osiguranja na vozilu ukazuje prije svega nezakonitom, a potom i nepotrebnom i suvišnom, te ukazuje na nerazmjer visine osigurane tražbine u odnosu na vrijednost njegove imovine koja je predmetom zabrane raspolaganja, odnosno nasuprot razlozima pobijane presude ima osnove za zaključak da nije poštivano načelo razmjernosti kod osiguranja tražbine vjerovnika. Predlaže da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i ponište upravni akti uz nalaganje obveze tuženiku da mu podmiri zatraženi trošak upravnog spora kao i trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a izvršio uvid u pobijano rješenje tuženika te uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijanog rješenja i ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu, nakon održanog ročišta i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a i dostatno obrazloženje za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

9. Prema ocjeni ovoga suda, a uzimajući u obzir cjelokupno stanje spisa predmeta, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio tuženik i prvostupanjski upravni sud, pa zbog toga, suprotno žalbenim navodima, i ovaj sud nalazi da je slijedom utvrđenog činjenično stanje pravilno ocijenjeno da je postojala osnova za donošenje predmetnog privremenog rješenja o osiguranju pozivom na odredbu članka 171. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), prema kojem ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate (stavak 1.). Mjere osiguranja naplate sastoje se u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini (stavak 2.). Mjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu se poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu (stavak 3.). Mjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu se poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze ako poduzetnik ne vodi poslovne knjige ili ne dostavlja porezne prijave (stavak 4.). Pljenidba radi osiguranja naplate može se odgoditi ili obustaviti ako porezni obveznik osigura plaćanje sredstvima osiguranja plaćanja iz članka 134. stavka 1. toga Zakona (stavka 5.). Postupak osiguranja može se provoditi najduže do 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu. U slučaju da su nastupile okolnosti zbog kojih se osiguranje više ne može provoditi postupak osiguranja se obustavlja, a Financijskoj agenciji nalaže se zaplijenjena sredstva vratiti na račun protivnika osiguranja (stavak 6.). Kada nastupe uvjeti za ovrhu radi naplate osigurane tražbine, porezno tijelo istim će rješenjem obustaviti postupak osiguranja, odrediti ovrhu te naložiti Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi (stavak 7.). U slučaju iz stavka 7. ovoga članka, alko tražbina iz rješenja nije namirena iz prenesenih zaplijenjenih sredstava, rješenje o ovrsi za preostali iznos tražbine zadržava prednosni red koji je steklo rješenje o osiguranju (stavak 8.). Provedbenom mjere osiguranja predlagatelj osiguranja stječe založno pravo, osim u slučaju iz stavaka 3. i 4. toga članka (stavak 9.).

10. Stoga se pobijano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, a koje prihvaća i prvostupanjski upravni sud, ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje ukazuje tužitelj u smislu nedostatnog obrazloženje odlučnih činjenica uz povredu načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., dalje: ZUP), načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a te povredu članka 47. i 51. ZUP-a.

11. Naime, iz stanja spisa predmeta i obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je ovršnim poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I-471-02/2019-01/37, urbroj: 513-07-01-2019- 6 od 29. ožujka 2019. po provedenom poreznom nadzoru kod poreznog obveznika G. O. d.o.o. (tada pod društvom C. G. d.o.o.) utvrđeno da nije obračunao i platio porez na dohodak od nesamostalnog rada i prirez porezu na dohodak sa pripadajućim doprinosima za 2016. i 2017. godinu. S obzirom da se po rješenju o ovrsi klasa: UP/I-415-02/2020-001/00252, urbroj: 513-007-08/2020-01 od 29. siječnja 2020. utvrđeni porezni dug od poreznog dužnika nije uspio naplatiti, u daljnjem tijeku ovršnog postupka su prikupljeni podaci iz evidencija kojima raspolaže Porezna uprava i od nadležnih tijela (Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave P.-g. Policijske postaje K., Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda) iz kojih je utvrđeno da društvo G. O. d.o.o. ne raspolaže imovinom iz koje bi se mogao naplatiti porezni dug pa je rješenjem klasa: UP/I-415-02/20-01/252, urbroj: 513-07- 08/20-18 od 24. travnja 2020. tužitelj, zakonski zastupnik društva G. O. d.o.o., utvrđen odgovornim kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze toga društva utvrđene rješenjem od 29. ožujka 2019. te mu se nalaže da u roku od osam dana od dana konačnosti rješenja plati utvrđeni porezni dug pod prijetnjom ovrhe. Rješenje se temelji na odredbi članka 28. OPZ-a uz utvrđenje da prema podacima sudskog registra proizlazi da je tužitelj upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje poreznog dužnika u vrijeme ostvarenja bespravnog smanjenja poreza.

12. Prema ocjeni ovoga suda u ovom slučaju, suprotno žalbenim navodima, nije bilo pravno odlučnih zapreka za donošenje pobijanog privremenog rješenja o osiguranju od 24. travnja 2020. iz razloga zbog kojih tužitelj osporava zakonitost tog rješenja s obzirom da su ispunjeni propisani uvjeti za određivanje mjere za osiguranje naplate iz članka 171. OPZ-a OPZ-a jer je tužitelj utvrđen odgovornim kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze društva G. O. d.o.o. te dokazano postojanje vjerojatnosti da bi tužitelj mogao poduzeti radnje kojima bi onemogućio naplatu utvrđenog, a nedospjelog poreznog duga. Kako se radi o privremenoj mjeri za donošenje koje nije potrebno dokazati nemogućnost naplate dovoljno je učiniti vjerojatnim da će tužitelj onemogućiti naplatu, odnosno smisao navedene mjere osiguranja je unaprijed osigurati naplatu nedospjelog poreznog duga, odnosno spriječiti moguću zlouporabu i onemogućavanje naplate. Takvo postojanje vjerojatnosti da bi tužitelj mogao onemogućiti naplatu u konkretnom slučaju je ocijenjeno na temelju utvrđenih činjenica i valjano obrazložena razlozima istaknutim u obrazloženju rješenja tuženika, a koje prihvaća i prvostupanjski upravni sud. Naime, cjelokupno stanje spisa predmeta pokazuje da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. bio direktor i ovlaštena osoba za zastupanje poreznog dužnika G. O. d.o.o., kada je ostvario bespravno smanjenje navedenih obveza poreza i drugih davanja za zastupanu pravnu osobu, sukladno članku 28. OPZ-a se radi toga, a ne počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili sudjelovanja u utaji poreza, smatra poreznim jamcem za manje plaćene obveze poreza i drugih javnih davanja i kamata utvrđenih poreznim rješenjem od 29. ožujka 2019. Iz stanja spisa predmeta, međutim, proizlazi da je nedvojbeno da društvo G. O. d.o.o. ne raspolaže imovinom iz koje bi se mogao naplatiti porezni dug, da je tužitelj 5. travnja 2019. prestao biti direktor i osoba ovlaštena za zastupanje navedenog poreznog dužnika, a Trgovački sud u Rijeci je rješenjem broj St-367/2019 od 29. travnja 2020. otvorio stečajni postupak nad dužnikom G. O. d.o.o. te da je rješenjem Tt-20/10026-2 od 19. listopada 2020. to društvo uslijed otvaranja i zaključenja stečajnog postupka brisano iz sudskog registra pa je pravilan zaključak tuženika da je prvostupanjsko tijelo postupilo na zakonit način kada je pobijanim privremenim rješenjem osiguranju tužitelju, kao poreznom jamcu za neplaćene obveze poreza i drugih javnih davanja zastupanog društva G. O. d.o.o. (od 29. travnja 2020. društvo G. O. d.o.o. u stečaju) u cilju osiguranja izvršenja obveza privremeno zabranilo otuđenje na pokretninama (osobnom automobilu) u vlasništvu tužitelja.

13. Ni tužiteljevi tužbeni, a ponovljeni i kao žalbeni navodi, da su radi osiguranja iste novčane tražbine u iznosu od 555.655,65 kn sa pripadajućim daljnjim kamatama, pored predmetnog postupka, pokrenuta još tri postupka osiguranja, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog upravnog suda nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Naime, ni to nije zapreka za određivanje predmetne mjere osiguranja u smislu primijenjene odredbe članka 171. OPZ-a. Osim toga, kako to ukazuje i prvostupanjski upravni sud, prema navodima samog tužitelja prijedlog predlagatelja osiguranja (tuženika) je odbijen u dva postupka osiguranja na nekretninama tužitelja. Stoga, ni tužiteljevo ničim dokazano ukazivanje na nerazmjer visine osigurane tražbine u odnosu na vrijednost imovine koja je predmetom zabrane raspolaganja, ne znači da bi radi eventualne mogućnosti naplate navedenog iznosa nakon dovršetka postupka bilo tužitelju ugroženo načelo razmjernosti privremenom zabranom otuđenja njegove imovine na opisani način.

14. Slijedom navedenog proizlazi da žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog materijalnog prava, a nisu počinjene ni bitne povrede pravila sudskog postupka jer su dovoljno jasno obrazloženi razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva,

15. Budući da tužitelj nije uspio sa tužbom prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

16. Zato je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelju na temelju odredbe članka 79. stavaka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je zahtjev za naknadu tih troškova odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 4. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković