Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-2/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinja Antonije Bagarić i Sandre Galjar, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. S., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Splitu K-585/2017-9 od 7. listopada 2021., u sjednici vijeća od 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu oslobodio je optužbe optuženika I. S. da bi počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te je odlučio da, na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP), troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika, te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju V. D., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi smatra kako je postojanje prijevarne namjere potrebno utvrđivati s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme zasnivanja poslovnog odnosa. Činjenica što je optuženik naknadno vratio oštećeniku iznos plaćene kapare, zbog čega oštećenik postaje nezainteresiran za vođenje ovog kaznenog postupka te zbog čega odstupa od svog iskaza danog u fazi istraživanja, po državnom odvjetniku ne može biti temelj za donošenje oslobađajuće presude. Konačno, državni odvjetnik smatra kako je u pozadini svega bilo prijevarno postupanje, jer da je optuženik imao namjeru svojevoljno vratiti iznos kapare oštećeniku on bi taj povrat izvršio odmah, a ne tek nakon podizanja optužnice.

7. Drugostupanjski se sud može složiti s državnim odvjetnikom kako postoji mogućnost da je oštećenik svoj iskaz izmijenio nakon što je postao nezainteresiran za vođenje ovog kaznenog postupka, no postavlja se pitanje je li u konkretnom kaznenom predmetu s ovakvim raspoloživim dokazima bilo moguće, nakon iskaza oštećenika na raspravi, ikako donijeti osuđujuću presudu. Naime, u ovom kaznenom postupku od dokaza sud je na raspolaganju imao jedino iskaz oštećenika nasuprot iskazu optuženika, bez postojanja bilo kakvih drugih pomoćnih dokaza. Njihovi su se iskazi prvotno razlikovali po pitanju dogovora do kada je optuženik trebao sačekati isplatu punog iznosa kupovnine (oštećenik je tvrdio da je dogovor bio tjedan dana, dok je optuženik tvrdio da je dogovor bio dva do tri dana), da bi oštećenik onda na raspravi iskazao kako je "došlo do nesporazuma", da je rok za preuzimanje vozila bio dva ili tri dana, te da je on (oštećenik) svakako "promašio" dogovoreni rok. Naravno da svako namjerno, polunamjerno ili na drugi način suspektno odstupanje oštećenika (žrtve) ili drugog svjedoka od prethodno danog iskaza ne mora automatski dovesti do oslobađajuće presude, te nema zapreke da se kritički analizira otklon od prethodno danog iskaza, no u konkretnoj situaciji u ovom kaznenom postupku naprosto ne postoji prostor za takvu kritičku analizu. Radilo se o usmenom dogovoru u vezi roka plaćanja kod kupoprodaje vozila vrlo male ukupne vrijednosti u kojim okolnostima se ne rade pisani zapisi o ugovorenom te se dogovorima pristupa s relativno manje pažnje. U takvim je okolnostima nemoguće isključiti da "dođe do nesporazuma" u dogovoru između kupca i prodavatelja, kako je to oštećenik opisao prilikom davanja iskaza na raspravi, zbog čega zapravo postaje nemoguće nedvojbeno dokazati da bi optuženik postupao s prijevarnom namjerom.

8. Zbog svega prethodno navedenog drugostupanjski sud nalazi da je kod činjenica utvrđenih u dokaznom postupku prvostupanjski sud pravilno donio oslobađajuću presudu.

9. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

10. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 482. ZKP-a.

Bjelovar, 4. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar