Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-210/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. Š., iz N., OIB …, protiv tuženika N.- P. d.o.o. u stečaju, Z., OIB …, kojeg zastupa stečajni upravitelj Z. B., iz Z., OIB: … i po punomoćnici K. F., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-105/2020-32 od 15. listopada 2020., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika N.-P. d.o.o. u stečaju kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-105/2020-32 od 15. listopada 2020., potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tuženik N.-P. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: …, Ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenim 18. siječnja 2013. godine, prodao tužitelju I. Š., N., OIB: … nekretninu označenu kao zk.č.br. 1901/3, u naravi ORANICA H., površine 1449 m2, upisane u zk.ul.br. 3916 k.o. N. pa je opravdana predbilježba dopuštena rješenjem Općinskog suda u Pagu broj: Z-1879/14 od 6. listopada 2014. godine.
II. Nalaže se tuženiku izdati tužitelju ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na nekretnini iz točke I. ove presude, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presude po pravomoćnosti.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.".
2. Tuženik je protiv te presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju plaćanje troška postupka, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 16.200,00 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 10.000,00 kn.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je pravovremena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja tom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te da je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik tužitelju Ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljenom 18. siječnja 2013. prodao tužitelju nekretninu upisanu u zk.ul. 3916 k.o. N. i to kč.br. 1901/3 oranica H. površine 1449 m2, pa da je opravdana predbilježba dopuštena rješenjem Općinskog suda u Pagu broj Z-1879/14 od 6. listopada 2014. te da se naloži tuženiku izdati tužitelju ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na opisanoj nekretnini, koju će ispravu u protivnom zamijeniti presuda, a tuženik se tom zahtjevu protivi tvrdeći da tužitelj nije izvršio obvezu isplate kupovnine i da je naprijed navedeni kupoprodajni ugovor izjavom tuženika iz tog razloga raskinut.
9. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj isplatio tuženiku kupovninu i da ugovor nije raskinut.
10. Prema odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prema odredbi članka 376. stavak 1. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok članak 377. ZOO-a određuje da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.
11. Kod ispunjenja ugovora o kupoprodaji, prodavatelj je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom (članak 389. stavak 1. ZOO-a) dok je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (članak 438. stavak 1. ZOO-a).
12. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbi, tvrdi da svoj potpis na kupoprodajnom ugovoru nije ovjerovio iz razloga što mu nije isplaćena cijena, koja tvrdnja odnosno žalbeni navod ne stoji.
13. Na okolnost pregovaranja, sklapanja ugovora i isplate cijene sud prvog stupnja je saslušao tužitelja, svjedoka R. T. i bivšeg direktora tuženika M. T. te valjano ocijenio te dokaze u vezi s drugim izvedenim dokazima. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je kupoprodajna cijena isplaćena jer su tako iskazivali tužitelj i svjedok R. T., a to se može zaključiti i iz ponašanja svjedoka M. T., potpisnika ugovora o kupoprodaji nekretnina od 18. siječnja 2013. u ime prodavatelja N.-P. d.o.o.. Najprije, direktor prodavatelja je potpisao ugovor gdje iz članka 2. proizlazi da je kupac isplatio prodavatelju cijelu ugovorenu kupovninu u iznosu 1.080.000,00 kn, a način na koji je utvrđena cijena nekretnine vidljivo je iz iskaza tužitelja i svjedoka R. T.. Ovdje treba imati u vidu i okolnost da navedeni ugovor nisu pisale same stranke već treća osoba, odvjetnik koji je poslovao s M. T. i s R. T. što podrazumijeva da su stranke imale dovoljno vremena promisliti o sadržaju ugovora prije njegova potpisivanja. Dalje, nakon potpisivanja ugovora od 18. siječnja 2013. tužitelj je stupio u posjed navedenih nekretnina te je ugovor predao nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu radi provedbe u pogledu čega je Općinski sud u Pagu 6. listopada 2014. donio rješenje poslovni broj Z-1879/14 o predbilježbi prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu tuženika u korist tužitelja, što je bitno radi toga da tuženik nije reagirao na ovaj postupak tužitelja iako mu je dostavljeno rješenje o upisu predbilježbe prava vlasništva. Štoviše, prethodno je tužitelj 27. lipnja 2014. pozvao tuženika da mu dostavi valjanu tabularnu ispravu, a isto ga je pozvao i 11. studenog 2014., na što tuženik opet nije reagirao pa sve to upućuje na činjenicu da je ugovor od strane tužitelja doista izvršen jer da nije tako tuženik bi ustao u zaštitu svojeg pravo.
14. Ovo je utvrđenje bitno i radi tumačenja izjave tuženika o raskidu ugovora o kupoprodaji od 24. srpnja 2015. u kojem se navodi da se ugovor raskida zbog toga što do dana sačinjenja izjave nije izvršena uplata ugovorene cijene.
15. Članak 360. ZOO-a određuje da u dvostranoobveznim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako je nešto drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze, ili, po pretpostavkama predviđenim u idućim člancima ZOO-a raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
16. Prema tome, kako je utvrđeno da je tužitelj kao kupac ispunio svoju obvezu iz kupoprodajnog ugovora, tuženik, koji nije ispunio obvezu na izdavanje tabularne isprave, nije ovlašten raskinuti ugovor, odnosno njegova izjava od 24. srpnja 2015. nema učinak na opstojnost ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. siječnja 2013., čak i kada bi se uzeo u obzir nacrt ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. travnja 2014. (listovi 34 i 35 spisa). Iz te isprave (na koju se poziva sam tuženik) bi proizlazilo da je prodavatelju isplaćeno 980.000,00 i da će mu biti isplaćen ostatak od 100.000,00 kn u roku od 6 mjeseci, a ugovor se ne može raskinuti, prema odredbi članka 367. ZOO-a, zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze (u ovom slučaju - hipotetski - ne bi bilo ispunjeno manje od 1/10 obveze isplate cijene). Pri tome je sud prvog stupnja pravilno ocijenio tvrdnju tuženika da je Ugovor od 18. siječnja 2013. „potpisao radi pribave podataka" kao nevjerodostojnu jer iz iskaza bivšeg zakonskog zastupnika tuženika ne proizlazi koje bi to još podatke, i radi čega, tuženik trebao pribaviti.
17. Nije od utjecaja ni tvrdnja tuženika da kupoprodajna cijena nije isplaćena jer to nije vidljivo iz transakcijskog računa tuženika obzirom na to da tužitelj i svjedok R. T. tvrde da su (barem dio kupovnine) platili na ruke tadašnjem direktoru tuženika M. T. jer uplate mimo transakcijskog računa ne utječu na utvrđenje da je kupac svoju obvezu izvršio. Isplata kupovnine izravno direktoru prodavatelja može predstavljati, eventualno, porezno-knjigovodstveni prekršaj.
18. Stoga se utvrđuje da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj izvršio obvezu iz ugovora o kupoprodaji nekretnine, da tuženik nije izvršio dio svoje obveze prema tom istom ugovoru i da je ugovor i dalje na snazi.
19. Svrha kupnje nekretnine je stjecanje vlasništva nekretnine, a prema odredbi članka 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV) vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
20. Prema odredbi članka 3. Ugovora od 18. siječnja 2013. prodavatelj ovlašćuje kupca da na osnovi tog ugovora, bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama kojima se upisuje vlasništvo i posjedovno stanje na nekretninama, uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ugovora ili upis posjedovnog stanja na ime i vlasništvo odnosno korištenje kupca.
21. Sud prvog stupnja je valjano zaključio da tuženik nije izdao tužitelju ispravu podobnu za upis njegova vlasništva - prema odredbi članka 52. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne Novine 91/96, 68/ 98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19 – dalje ZZK/96) zemljišnoknjižni sud će dopustiti uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim Zakonom, što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.
22. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tuženik radi čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod točkom I izreke.
23. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom na to da tuženik žalbom nije uspio dovesti u pitanje zakonitost pobijane presude.
U Karlovcu 4. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Alenka Laptalo,v.r.
