Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-4389/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Nediljka Bobana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. M., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 11. kolovoza 2020., broj: 52. PpP-693/2020, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. M. M. kao osnovane, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki III., te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

III. dana 13. ožujka 2020. u 01,08 sati na ulici u mjestu Garešnica, Graničarska ulica kbr. 2 okrivljenom vozačka dozvola bila oduzeta i ukinuta rješenjem PP Pakrac broj: 511-22-07-03/2-UP/I-129/1-19 od 10. prosinca 2019. te nije ponovno položio vozački ispit,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 4. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Uslijed gornje odluke, po službenoj dužnosti i prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se okr. M. M. za djela u točkama I. i II. izreke pobijane presude iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuju novčane kazne u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna za svako djelo, te se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna, u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima od 13. do 28. ožujka 2020. kao 16 dana zatvora, odnosno 4.800,00 (četiritisućeosamsto) kuna, pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 25.200,00 (dvadesetpettisućadvjesto) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena, a na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 15 (petnaest) mjeseci.

III U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. M. M. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda Bjelovaru okr. M. M. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8., članka 289. stavka 1. i 4. i članka 286. stavka 4. i 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranih propisa kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 60.000,00 kuna.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od dvije godine.

1.2. Istom presudom okrivljenik je, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 180,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., odvjetnicima u G., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem.

4.1. Naime, iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik bio uhićen i u zadržavanju od 13. ožujka 2020. u 01,10 sati do 28. ožujka 2020. u 01,10 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 40. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer izričaj „svaki započeti dan…“ podrazumijeva kalendarski uračunavanje uhićenja, zadržavanja ili drugog načina oduzete slobode u izrečenu kaznu. Obzirom je okrivljeniku oduzeta sloboda kalendarski 13. ožujka 2020. a pušten je na slobodu 28. ožujka 2020. to se konkretno oduzimanje slobode izjednačava sa 16 dana zatvora, odnosno 4.800,00 kuna novčane kazne. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, kako je to navedeno u toč. II ove odluke.

5. Osnovani su navodi žalbe da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u pitanju iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okrivljenik optužuje u točki III., na činjenično opisan način, po propisu nije prekršaj, kako to osnovano ističe žalitelj. 5.1. Odredbom članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je: (4) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(10) Osoba iz stavka 9. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

5.2. Radnja izvršenja djela prekršaja sastoji se u upravljanju motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 6. članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je vozaču ukinuta vozačka dozvola radi nastupanja pravnih posljedica osude.

5.3. Međutim, u činjeničnom opisu djela nije navedeno da je rješenje kojim je ukinuta vozačka dozvola izvršno, niti je razvidno kada bi rješenje postalo izvršno, da bi se moglo zaključivati je li žalitelj upravljano vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 6. citiranog čanka i Zakona, pa takav činjenični opis djela nije moguće podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 286. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da ne sadrži sva bitna obilježja navedenog prekršaja

5.4. Budući da je u predmetu žalba podnesena samo u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane reformacije in peius, više nije moguće promijeniti činjenični opis, izmjenom bitnih obilježja inkriminiranog djela.

5.5. Zbog navedenih razloga, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe okrivljenika, na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu presudu i okrivljenika oslobodio od optužbe za djelo iz članka 286. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed koje odluke je preinačio i odluku o ukupno izrečenoj kazni.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna, te sadrži sve odlučne činjenice djela iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i obrane okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti sadrži razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji međusobno nisu proturječni.

7. Ispitujući u pogledu žalbenih navoda odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da s pravom žalitelj ističe kako prilikom odmjeravanja kazne nisu cijenjene sve okolnosti od utjecaja na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona, te da posljedično tome u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za utvrđivanje maksimalno propisane novčane kazne za djela iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da je kazna prestrogo odmjerena. Naime, iako je prvostupanjski sud utvrdio otegotnu okolnost u vidu ranije osuđivanosti okrivljenika, propustio je cijeniti poznate životne i materijalne prilike koje proizlaze iz stanja prvostupanjskog predmeta i na koje žalitelj upire u žalbi, da je otac četvero maloljetne djece, nezaposlen, poljoprivrednik i da prima invalidninu od 598,00 kuna. Stoga ovaj Sud smatra da navedene okolnosti, kao i činjenicu da je u međuvremenu nastupila rehabilitacija u pogledu pretežitog dijela odluka koje su vrednovane kod odmjeravanja visine novčane kazne, treba cijeniti kao okolnosti za blaže kažnjavanje. Naime, prema stanju predmeta proizlazi da je žalitelj osuđivan samo odlukom PpP-1179/2019 koja je postala pravomoćna 7. studenoga 2019., zbog istih prekršaja, pa se ne može smatrati višestrukim počiniteljem prekršaja. Zbog navedenih razloga, uslijed odluke pod točkom I izreke ove presude i prihvaćanjem žalbe okrivljenika u odnosu na preostale prekršaje ovaj Sud je preinačio odluku o kazni, tako da je imajući na umu posebnim zakonom propisane kazne za počinjene prekršaje, težinu djela i stupanj prekršajne odgovornosti, razmjerno svim okolnostima od utjecaja na kaznu, za svako pojedino djelo utvrdio kaznu u iznosu od 15.000,00 kuna, te potom izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 kuna, smatrajući da će se izrečenom kaznom u dovoljnoj mjeri preventivno utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini takve prekršaje, odnosno da je odmjerena kaza u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.

7.1. U izrečenu kaznu žalitelju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima, kako je to navedeno u izreci ove odluke pod točkom II, pa mu je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 25.200,00 kuna.

8. Kazna će se smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba u roku koji je određen za plaćanje kazne uplati dvije trećine preostalog dijela kazne za plaćanje, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dvije godine, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika koji je recidivist isključilo iz prometa i otklonilo uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja. Težina počinjenih prekršaja u stjecaju u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere.

9.1. Međutim po mišljenju ovog Suda, zaštitna mjera određena je u predugom trajanju, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je u međuvremenu nastupila rehabilitacija glede odluka koje je prvostupanjski sud cijenio relevantnim kod procjene duljine trajanja zaštitne mjere, pa je ovaj Sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je vrijeme trajanja zaštitne mjere učinio razmjernim navedenim okolnostima, osobinama ličnosti okrivljenika i trajanju ranije izrečene zaštitne mjere, te je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 15 mjeseci.

10. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud nalazi da je ista pravilna i zakonita, jer je žalitelj u smislu odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova koje je sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova u minimalno propisanom iznosu propisanom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) od 100,00 do 5.000,00 kuna, te troškove alkotesta. Pri tome žalitelj uz žalbu ne dokumentira da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.

11. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, imajući u vidu složenost i trajanje prekršajnog postupka te poznate materijalne prilike žalitelja.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. svibnja 2022.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.