Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 Gž-72/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Igora Delina člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku a ovaj po punomoćniku J. G., odvjetniku u O. društvu G. & G. d.o.o., Z., …, protiv tuženika A. K. iz Z., …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude poslovni broj Povrv-14/2015-80 i rješenja poslovni broj Povrv-14/2015-76 Općinskog

4. svibnja

suda u Novom Zagrebu od 20. listopada 2021., u sjednici održanoj dana 2022.,

p r e s u d i o

Odbija se žalba tuženika A. K. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-14/2015-80 od 20. listopada 2021. u toč. I., III. i IV. izreke.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika A. K. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-14/2015-76 od 20. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z., poslovni broj Ovrv-37039/11 od 2. rujna 2011. godine, u dijelu kojim je tuženiku A. K. naloženo isplatiti tužitelju R. A. d.d.;

- iznos od 2.521.233,88 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2010. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 459.129,23 kn tekuću od 18. lipnja 2010. godine do 9. svibnja 2012. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi troškove protesta u iznosu od 9.500,00 kn.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z., poslovni broj Ovrv-37039/11 od 2. rujna 2011. godine, u dijelu kojim je tuženiku A. K. naloženo isplatiti tužitelju R. A. d.d. iznos od 847.191,74 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 459.129,23 tekućom od 10. svibnja 2012. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku A. K. naknaditi tužitelju R. A. d.d. trošak ovog postupka u iznosu od 226.502,28 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2021. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troška parničnog postupka.''

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu prihvati kao osnovanu te pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi, u bitnom navodi da su mjenice nepravilno popunjene, jer u njima nije ispravno navedeno dospijeće, te nisu potpisane vlastoručnim potpisom, odnosno imenom i prezimenom, niti je navedeno mjesto ispunjenja. Tuženik nije sudjelovao u pravnim poslovima iz kojih proizlazi navodno potraživanje te je stoga neosnovano odbijen prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare, jer sud pogrešno navodi da tuženik odgovara kao akceptant te da zahtjev prema njemu zastarjeva u roku od tri godine od dospjelosti, budući se tuženik ne može smatrati akceptantom te je rok zastare prema tuženiku jedna godina. Nejasno je zašto sud utvrđuje potraživanje tužitelja na osnovi tri ugovora o kreditu, kada se konstatira da tužitelj svoje navodno potraživanje temelji na dvije kreditne partije. Ističe da je i sud posumnjao u vjerodostojnost vještačenja jer je vještak odbio dati argumentiran razlog svojih utvrđenja te je naveo „da nema nikakve potrebe sumnjati u obračun banke.“ Osim što je tužitelj zbog toga odbijen u dijelu zahtjeva, navedeno je razlog da se posumnja u vjerodostojnost cijelog vještačenja, te nije bilo vjerodostojne osnove za donošenje odluke o visini tužbenog zahtjeva temeljem čega je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen u cijelosti. Pored toga, sud je neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem tuženika. Također ističe da tužitelj nije primjenjivao zakoniti tečaj. Vještakinja je naime navela da su dugovanja obračunata u valuti kuna po prodajnom tečaju tužitelja. Tužitelj nije bio ovlašten na primjenu ovakvog tečaja. Iz ugovora o kreditu proizlazi da su isti odobreni po srednjem tečaju tužitelja, te se očito radi o nepoštenom postupanju tužitelja. Nadalje, sud nije dopustio dispoziciju tužitelja kojom je mijenjao tužbeni zahtjev, ali o tome nije donosio posebnu odluku. Ako se prihvati mišljenje suda da tužitelj nije imao pravo ponavljati svoj istovjetni zahtjev o kojem je po pitanju nedopuštenosti preinačenja tužbe već pravomoćno odlučio drugostupanjski sud, onda je tužiteljev zahtjev u tom dijelu trebalo odbaciti, a tužitelja obvezati da plati prouzročene parnične troškove. Odluka o troškovima postupka nejasna je, nepravilna i nezakonita.

3. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

4. Tuženik pobija navedenu odluku u cijelosti kao nepravilnu i nezakonitu uz prijedlog da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, navodeći kako je ovaj postupak pokrenut kod javnog bilježnika, te je rok za prigovor bio 3 dana. Taj rok bio je prekratak da bi se ishodila potvrda, te je tuženik zatražio produljenje roka, o čemu nikada nije odlučeno. Stoga je odluka suda nepravilna i nazakonita jer je tuženik pokrenuo postupak radi oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi i poduzeo sve radnje koje je u trenutku podnošenja prijedloga mogao poduzeti.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19).

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj dana 31. kolovoza 2011. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vlastite trasirane mjenice s protestom kao vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 3.368.425,62 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.980.363,11 kn od 18. lipnja 2010. do isplate, troškova protesta u iznosu od 9.500,00 kn i troškova ovršnog postupka,

- da je povodom navedenog prijedloga za ovrhu doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z., poslovni broj Ovrv-37039/11 od 2. rujna 2011.,

- da je povodom prigovora tuženika od 7. rujna 2011., rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Povrv-397/11-2 od 26. siječnja 2012. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08),

- da je iz izvadaka od 17. lipnja 2010. (list spisa 16, 18 i 20) razvidno kako iznos od 2.980.363,11 kn predstavlja zbroj iznosa glavnice po kreditnoj partiji br. 228-55- 420695 (od 650.173,11 kn) i iznosa glavnice po kreditnoj partiji br. 228-55-451507 (od 2.330.190,00 kn), dok preostali iznos od 388.062,51 kn (na koji nije potraživana zatezna kamata) čini zbroj iznosa zateznih kamata po kreditnoj partiji br. 228-55- 381738 (od 39.495,09 kn), iznosa redovnih kamata (od 5.343,87 kn) i zateznih kamata (od 97.349,20 kn) po kreditnoj partiji br. 228-55-420695, te iznosa redovnih kamata (od 102.674,95 kn) i zateznih kamata (od 143.199,40 kn) po kreditnoj partiji br. 228-55-451507,

- da je iz Ugovora o kreditu br. … od 13. lipnja 2008. (list spisa 39 i 40) utvrđeno kako je isti sklopljen između tužitelja kao Banke, društva O. d.o.o. kao korisnika kredita i društva O.- I. d.o.o. kao sudužnika, kojim je utvrđeno korištenje sredstava sukladno Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja br. 08228550010 od 12. lipnja 2008. (list spisa 30-34) s Dodatkom br. 1 od 12. lipnja 2008. (list spisa 35-38) te je ugovoren kredit u iznosu od 346.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja, za namjenu zatvaranja kredita po partiji br. 228-328306, pri čemu je ugovoreno da ukupni iznos glavnice dospijeva na naplatu odjednom dana 12. lipnja 2009.,

- da je iz izvatka od 16. rujna 2013. razvidno kako je dug po navedenom kreditu označenog datuma iznosio ukupno 40.952,72 kn i obuhvaćao potraživanje po osnovi zateznih kamata u iznosu od 39.980,22 kn i potraživanje po osnovi troškova u iznosu od 972,50 kn (list spisa 27),

- da je iz mjeničnog očitovanja od 12. lipnja 2008. utvrđeno kako je tuženik naveo da solidarno jamči za podmirenje svih obveza dužnika prema Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja br. … od 12. lipnja 2008. i Dodatku br. 1 od 12. lipnja 2008., kao i svim eventualnim daljnjim dodacima i pojedinačnim ugovorima koje Banka sklopi s dužnikom O. d.o.o. temeljem odobrenog okvira, te uručuje tužitelju kao mjeničnom vjerovniku dvije potpisane mjenice, uz ovlast tužitelju da, u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa na temelju navedenih ugovora, uručene bjanko mjenice ispuni i da radi naplate tih mjenica poduzme sve radnje predviđene propisima (list spisa 15 i 28),

- da je iz mjenice serije A 01979417 od 12. lipnja 2008. (list spisa 4) razvidno da je izdana na iznos od 39.495,09 kn, po naredbi tužitelja, a uz tuženika kao trasata te je podnesena na protest tuženiku dana 18. lipnja 2010., s time da je utvrđeno kako tuženik obvezu nije izvršio, uz napomenu da će u vezi dogovora oko navedenog duga kontaktirati tužitelja (list spisa 8).

- da je iz Ugovora o kreditu br. … od 22. siječnja 2009. (list spisa 44-47 ), s Dodatkom br. 1 od 22. siječnja 2009. (list spisa 48-51) i Dodatkom br. 2 od 20. svibnja 2009. (list spisa 52), utvrđeno kako je sklopljen između tužitelja kao kreditora, društva O. d.o.o. kao korisnika kredita i društva O.-I. d.o.o. kao sudužnika, te je ugovoren kredit u iznosu od 265.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja, i to za namjenu zatvaranja kredita po partiji br. 228-355834, pri čemu je ugovoreno da će se otplata izvršiti u 6 jednakih mjesečnih obroka, i to u kunskoj protuvrijednosti ugovorene valute prema prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća.

- da je iz izvatka od 16. rujna 2013. utvrđeno kako je dug po navedenom kreditu tog dana iznosio ukupno 1.126.080,56 kn i obuhvaćao potraživanje po osnovi glavnice u iznosu od 650.173,11 kn, po osnovi redovnih kamata u iznosu od 5.343,87 kn, po osnovi zateznih kamata u iznosu od 438.813,85 kn i po osnovi troškova u iznosu od 31.749,73 kn (list spisa 41 ),

- da je iz mjeničnog očitovanja od 22. siječnja 2009. razvidno da je tuženik naveo kako solidarno jamči za podmirenje svih obveza korisnika kredita prema Ugovoru o kreditu br. … od 22. siječnja 2009. i Dodatku br. 1 od 22. siječnja 2009., te uručuje tužitelju kao mjeničnom vjerovniku dvije potpisane mjenice, uz ovlast tužitelju da, u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa na temelju navedenih ugovora, uručene bjanko mjenice ispuni i da radi naplate tih mjenica poduzme sve radnje predviđene propisima (list spisa 17 i 42),

- da je iz mjenice serije A serije A 05247517 od 22. siječnja 2009. (list spisa 5) utvrđeno da je izdana na iznos od 752.866,18 kn, po naredbi tužitelja, a uz tuženika kao trasata te je podnesena na protest tuženiku dana 18. lipnja 2010., s time da je utvrđeno kako tuženik obvezu nije izvršio, uz napomenu da će u vezi dogovora oko navedenog duga kontaktirati tužitelja (list spisa 7),

- da je iz Ugovora o kreditu br. … od 31. srpnja 2009. (list spisa 56-59 ) s Dodatkom br. 1 od 31. srpnja 2009. (list spisa 60-63) razvidno kako je isti ugovor sklopljen između tužitelja kao kreditora, društva O. d.o.o. kao korisnika kredita i društva O.-I. d.o.o. kao sudužnika, te je ugovoren kredit u iznosu od 316.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja, i to za namjenu zatvaranja kredita po partiji br. 228-381738, pri čemu je ugovoreno da će se otplata izvršiti najkasnije do 20. veljače 2010., i to u kunskoj protuvrijednosti ugovorene valute prema prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća,

- da je iz izvatka od 17. lipnja 2010. razvidno kako je dug po kreditu koji se vodi na kreditnoj partiji br. 228-55-451507 i u cijelosti je dospio 8. veljače 2010., na dan 17. lipnja 2010. iznosio 2.576.064,35 kn i obuhvaćao dug po osnovi glavnice u iznosu od 2.330.190,00 kn, dug po osnovi redovnih kamata u iznosu od 102.674,95 kn i dug po osnovi zateznih kamata u iznosu od 143.199,40 kn (list spisa 20 i 55), dok je iz izvatka od 16. rujna 2013. utvrđeno kako je dug po navedenom kreditu označenog datuma iznosio ukupno 3.273.348,28 kn i obuhvaćao potraživanje po osnovi glavnice u iznosu od 1.843.098,72 kn, po osnovi redovnih kamata u iznosu od 102.674,95 kn, po osnovi zateznih kamata u iznosu od 1.255.391,70 kn i po osnovi troškova u iznosu od 72.182,91 kn (list spisa 53),

- da je iz mjeničnog očitovanja od 31. srpnja 2009. utvrđeno kako je tuženik naveo da solidarno jamči za podmirenje svih obveza korisnika kredita prema Ugovoru o kreditu br. … od 31. srpnja 2009. i Dodatku br. 1 od 31. srpnja 2009., te uručuje tužitelju kao mjeničnom vjerovniku dvije potpisane mjenice, uz ovlast tužitelju da, u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa na temelju navedenih ugovora, uručene bjanko mjenice ispuni i da radi naplate tih mjenica poduzme sve radnje predviđene propisima (list spisa 19 i 54),

- da je iz mjenice serije A serije A 06008711 od 31. srpnja 2009. (list spisa 3) utvrđeno da je izdana na iznos od 2.576.064,35 kn, po naredbi tužitelja, a uz tuženika kao trasata te je podnesena na protest tuženiku dana 18. lipnja 2010., s time da je utvrđeno kako tuženik obvezu nije izvršio, uz napomenu da će u vezi dogovora oko navedenog duga kontaktirati tužitelja (list spisa 6 ),

- da je iz spisa Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-715/10 utvrđeno kako je ovdje tužitelj kao ovrhovoditelj dana 26. kolovoza 2010. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tuženika kao ovršenika, radi naplate iznosa od 1.323.140,00 kn prodajom nekretnine tuženika, povodom kojeg je prijedloga doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-715/10 od 27. kolovoza 2010., koje je postalo pravomoćno 17. listopada 2011. te je predmetna nekretnina dosuđena tužitelju, dok su, na temelju rješenja o namirenju Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-715/10-54 od 2. svibnja 2012., iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine namirene tražbine tužitelja po osnovi troškova ovršnog postupka, kao i tražbina u iznosu od 459.129,23 kn po osnovi glavnice (list spisa 234, 241-280),

- da je financijskim vještačenjem po vještakinji I. F., utvrđeno kako je dugovanje po kreditnoj partiji br. 228-55-381738 (na temelju ugovora o kreditu od 13. lipnja 2008.) zatvoreno kreditom br. 09228020071 od 31. srpnja 2009., slijedom čega na navedenoj partiji ne bi trebala postojati nikakva obveza po glavnici ni kamatama. Nadalje, da je dospjeli dug po kartici kreditne partije br. 228-55-420695 (na temelju ugovora o kreditu od 22. siječnja 2009.) na dan 31. srpnja 2009. iznosio 655.516,98 kn i obuhvaćao dug po glavnici kredita u iznosu od 650.173,11 kn i dug po redovnim kamatama u iznosu od 5.343,87 kn, dok su zatezne kamate obračunate na dan 1. studenog 2015. ukupno iznosile 634.640,21 kn. Također je utvrđeno da je dospjeli dug po kartici kreditne partije br. 228-55-451507 (na temelju ugovora o kreditu od 31. srpnja 2009.) na dan 8. veljače 2010. iznosio 2.432.864,95 kn i obuhvaćao dug po glavnici kredita u iznosu od 2.330.190,00 kn i dug po redovnim kamatama u iznosu od 102.674,95 kn, s time da je, na temelju rješenja o namirenju od 2. svibnja 2012., uplatom od 9. svibnja 2012. djelomično namiren dug po osnovi glavnice u iznosu od 459.129,23 kn. Nadalje, kako su zatezne kamate, tekuće na iznos nepodmirenog glavnog duga, na dan 1. studenog 2015. iznosile ukupno 1.826.948,05 kn. Ujedno je utvrđeno kako visinu duga po osnovi troškova koji su bili prikazani na izvacima iz poslovnih knjiga nije bilo moguće utvrditi, budući da u spisu nije bilo nikakvih dokumenata o istim troškovima (list spisa 109-112),

- da je povodom prigovora tuženika, vještakinja na ročištu od 26. listopada 2016. odgovorila da je svoj nalaz i mišljenje izradila na temelju spisu priležeće kartice kredita i stanja iz banke, te da je zakonske zatezne kamate obračunala prema stopi koja se primjenjuje za pravne osobe u gospodarstvu, pri čemu je datume dospijeća obveza po pojedinim kreditima utvrdila na temelju kartica otplata kredita (list spisa 137-138) te je pisanim putem dopunila nalaz i mišljenje, navodeći kako su dugovanja po kreditnim partijama br. 228-55-420695 i br. 228-55-451507 obračunata u valutu kuna prema prodajnom tečaju tužitelja na dan dospijeća, pri čemu je pojasnila kako se dug po kreditnoj partiji br. 228-55-420695 sastojao od dvije rate (četvrte i posljednje rate u skladu s Dodatkom 2. Ugovora o kreditu), dok je dug po kreditnoj partiji br. 228-55-451507 nastao dospijećem pet rata po 2.000,00 EUR i šestom ratom koja čini ostatak kredita od 306.000,00 EUR, a u odnosu na redovne kamate je navela kako je obračun istih kamata prikazan u priloženim knjigovodstvenim karticama u kunama (list spisa 150-151). Povodom prigovora tuženika kako je ništetna odredba ugovora o kreditu o ispunjenju ugovorne obveze prema prodajnom tečaju tužitelja, vještakinja se očitovala, navodeći kako se redovna kamata obračunava i naplaćuje mjesečno, zadnjeg dana svakog kalendarskog mjeseca, i to proporcionalnom metodom po prodajnom tečaju tužitelja važećem na dan obračuna, te se u knjigama tužitelja od dospijeća vodi u kunama, da su stope redovnih kamata utvrđene ugovorima o kreditu i njihovim dodacima, opisala je način na koji banka obračunava kamate, a smatra kako nema nikakve potrebe sumnjati u obračun banke te da na dužne iznose redovnih kamata nije obračunavana zatezna kamata (list spisa 164).

9. Slijedom navedenog, opravdano je sud i po mišljenju ovog suda utvrdio kako se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na tražbine po osnovi Ugovora o kreditu br. … od 13. lipnja 2008., Ugovora o kreditu br. … od 22. siječnja 2009. s Dodatkom br. 1 od 22. siječnja 2009. i Dodatkom br. 2 od 20. svibnja 2009., te Ugovora o kreditu br. …od 31. srpnja 2009. s Dodatkom br. 1 od 31. srpnja 2009. te su svi navedeni pravni poslovi sklopljeni između tužitelja kao kreditora, društva O. d.o.o. kao korisnika kredita i društva O.- I. d.o.o. kao sudužnika, dok tuženik, na temelju mjeničnog očitovanja od 12. lipnja 2008. i mjenice serije A 01979417 od 12. lipnja 2008., mjeničnog očitovanja od 22. siječnja 2009. i mjenice serije A serije A 05247517 od 22. siječnja 2009. te mjeničnog očitovanja od 31. srpnja 2009. i mjenice serije A serije A 06008711 od 31. srpnja 2009., odgovara za sve obveze korisnika kredita po navedenim Ugovorima o kreditu, iz čega jasno proizlazi je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, pri čemu na njegovu obvezu kao mjeničnog dužnika ne utječe okolnost da, kao fizička osoba, nije sudjelovao u sklapanju navedenog pravnog posla, kao i da je založio svoju nekretninu radi osiguranja tražbine tužitelja iz navedenog pravnog posla.

10. I po stavu ovog suda, tužitelj je u konkretnom slučaju postupio sukladno odredbama čl. 43. st. 1. i 3. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj: 74/94- dalje: ZM), te pred ovlaštenim tijelom (javnim bilježnikom) podigao protest zbog neisplate, s obzirom da potraživanje nije bilo namireno, a slijedom čega je tužitelj, kao imatelj mjenice, prema tuženiku kao trasantu stekao pravo na regres sukladno odredbama čl. 42. st. 1. ZM i čl. 47. st. 1. ZM.

11. U odnosu na žalbene navode, koji se tiču preinake tužbe (čl. 191. st. 1. ZPP) iz spisa predmeta proizlazi da je podneskom od 19. rujna 2013. tužitelj postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.440.381,56 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.493.271,83 kn od 17. rujna 2013. do isplate, kao i naknadu troškova protesta u iznosu od 9.500,00 kn i troškova ovršnog postupka (list 24-26 spisa), dok je podneskom od 5. listopada 2016. postavio tužbeni zahtjev, potražujući isplatu iznosa od 5.090.840,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.521.233,88 kn od 2. studenog 2015. do isplate, naknadu troškova protesta u iznosu od 9.500,00 kn, te naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka (list 129-130 spisa). Međutim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-14/2015-59 od 27. studenog 2018. nije dopuštena navedena preinaka tužbe (list 195-197 spisa), koje rješenje je povodom žalbe tužitelje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-53/2019-2 od 15. studenog 2019. (list 206-208 spisa), nakon čega je tužitelj podneskom od 30. lipnja 2020. odredio tužbeni zahtjev na potpuno istovjetan način kako je to učinio svojim podneskom od 5. listopada 2016., slijedom čega je sud opravdano i po mišljenju ovog suda, s obzirom da je pravomoćnim rješenjem poslovni broj Povrv-14/2015-59 od 27. studenog 2018. utvrđeno da je podneskom tužitelja od 5. listopada 2016. tužba preinačena, te da takva preinaka nije dopuštena, zaključio kako tužitelj više nije u mogućnosti pobijati pravilnost takvog rješenja, niti je sud ovlašten raspravljati o sadržajno identičnom zahtjevu u odnosu na koji u ranijem tijeku postupka nije dopuštena preinaka tužbe pa nije ni donio posebnu odluku u smislu odredabe čl. 190. ZPP.

12. U pogledu žalbenih navoda tuženika kako sud nije proveo dokaz njegovim stranačkim saslušanjem, kazati je da je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 220. ZPP utvrdio kako izvođenje navedenog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom sporu.

13. Nadalje, okolnost da je radi osiguranja potraživanja po Ugovoru o kreditu br. … od 22. siječnja 2009. bilo zasnovano založno pravo na nekretnini korisnika kredita O. d.o.o. ničime ne dovodi u pitanje obvezu tuženika kao mjeničnog dužnika na podmirenje navedene, kao ni činjenica da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak na nekretnini tuženika radi naplate utužene tražbine, te tužitelj i pored toga ima pravni interes za pokretanje predmetnog postupka, budući zasnivanje založnog prava na nekretnini tuženika i izdavanje spornih mjenica predstavljaju dopuštena sredstva osiguranja koja je tužitelj bio ovlašten iskoristiti radi namirenja predmetne tražbine.

14. Osim toga, iz spisa jasno proizlazi da se na mjeničnom očitovanju od 22. siječnja 2009. nalazi vlastoručni potpis tuženika, a ne paraf, kako on to pogrešno navodi, s tim što je u podnesenom prijedloga za ovrhu, priložio izvornike predmetnih mjenica koji su mu potom vraćeni od strane javnog bilježnika, te da su preslike istih mjenica koje prileže ovom spisu istovjetne svojim izvornicima (list 3-5 spisa i list 14 spisa).

15. Isto tako, pravilno je sud zaključio kako okolnost da u mjenicama nije naveden razlog zbog čega su izdane, ne dovodi u pitanje njihovu valjanost, budući da navedeni podatak ne predstavlja bitan sastojak mjenice u smislu odredbi čl. 1. ZM. U odnosu na navod o okolnosti da u mjenicama nije naznačeno mjesto ispunjenja, u konkretnom slučaju, kao mjesto plaćanja vrijedi mjesto naznačeno pored trasatovog (tuženikovog) imena sukladno čl. 2. st. 3. ZM. Neosnovani su i navodi tuženika o nepravilno izvršenom protestu predmetnih mjenica, budući da u sadržaju isprava o protestima istih mjenica nisu uočeni nikakvi nedostaci iz kojih bi proizlazilo da postupak nije proveden sukladno odredbama čl. 69.- 71. ZM, dok je sud prihvatio kao osnovan prigovor tuženika u dijelu koji se odnosi na oznaku dospjelosti na predmetnim mjenicama, jer ih nije popunio u skladu sa uvjetima iz osnovnih pravnih poslova, koji propust nije doveo u pitanje dužnost tuženika na podmirenje predmetnih mjeničnopravnih obveza, a s obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o vlastitim trasiranim mjenicama (čl. 3. st. 2. ZM), to tuženik kao izdavatelj mjenice i glavni mjenični dužnik odgovara kao akceptant, te zahtjev prema njemu zastarijeva u roku od tri godine od dospjelosti sukladno čl. 78. st. 1. ZM. Imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu (sada tužba) u ovom predmetu podnesen 31. kolovoza 2011., to proizlazi kako od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja pa do utuženja nije protekao trogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje na tuženika, te je tuženikov prigovor zastare utvrđen neosnovanim.

16. Dakle, iz sadržaja mjeničnih očitovanja od 12. lipnja 2008., 22. siječnja 2009. i 31. srpnja 2009. vidljivo je da je tuženik tužitelju, kao mjeničnom vjerovniku, prilikom potpisivanja navedenih mjeničnih očitovanja uručio po dva primjerka potpisanih bjanko mjenica, te ovlastio tužitelja da, u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa kojeg korisnik kredita bude dugovao po citiranim ugovorima o kreditu, uručene bjanko mjenice ispuni i u njih unese sve i bilo koje mjenično-pravne sastojke, uključujući i mjenični iznos koji odgovara dospjelom, a neplaćenom iznosu duga korisnika kredita, te da radi naplate tih mjenica poduzme sve radnje predviđene propisima.

17. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 2.521.233,88 kn, koji čini zbroj iznosa glavnice po Ugovoru o kreditu br. … od 22. siječnja 2009. (koji se vodi na kreditnoj partiji br. 228-55-420695) u iznosu od 650.173,11 kn i iznosa glavnice po Ugovoru o kreditu br. …od 31. srpnja 2009. (koji se vodi na kreditnoj partiji br. 228- 55-451507) u iznosu od 1.871.060,77 kn. Pritom je utvrđeno kako se dug po kreditnoj partiji br. 228-55-420695 odnosi na dvije neplaćene rate (četvrtu i posljednju ratu u skladu s Dodatkom br. 2 Ugovoru o kreditu od 20. svibnja 2009.), dok se dug po kreditnoj partiji br. 228-55-451507 odnosi na svih pet rata po 2.000,00 EUR i šestu ratu koja čini ostatak kredita od 306.000,00 EUR, umanjeno za iznos od 459.129,23 kn koji je namiren u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zaprešiću pod poslovnim brojem Ovr-715/10.

18. Navodi tuženika, kojima je ukazivao na ništetnost ugovornih odredbi predmetnih ugovora o kreditu u dijelu kojim je određena otplata glavnice u kunskoj protuvrijednosti ugovorene valute EUR po prodajnom tečaju tužitelja na dan dospijeća, nisu osnovani, jer se prije svega u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru koji je sklopljen izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, s jedinim ciljem zadovoljavanja vlastitih pojedinačnih privatnih potrošačkih potreba, odnosno tuženik u ovom slučaju nema status potrošača.

19. Pored toga, na temelju odredbe čl. 47. st. 1. toč. 3. ZM, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova protesta mjenica u zatraženom iznosu od 9.500,00 kn, pri čemu je uvidom u isprave o protestima predmetnih mjenica utvrđeno da visina troškova nastalih po navedenoj osnovi premašuje utuženi iznos (list 6-7 spisa).

20. Valja reći, da je sud preostali dio potraživanja tužitelja u iznosu od 388.062,51 kn, kojim se obuhvaća iznos od 39.495,09 kn po osnovi zateznih kamata po kreditnoj partiji br. 228-55-381738, potom iznos od 5.343,87 kn na ime redovnih kamata i iznos od 97.349,20 kn na ime zateznih kamata po kreditnoj partiji br. 228-55-420695, te iznos od 102.674,95 kn na ime redovnih kamata i iznos od 143.199,40 kn na ime zateznih kamata po kreditnoj partiji br. 228-55-451507, utvrdio neosnovanim.

21. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z., poslovni broj Ovrv-37039/11 od 2. rujna 2011. valjalo je održati na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.521.233,88 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2010. do isplate, te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 459.129,23 kn tekuću od 18. lipnja 2010. do 9. svibnja 2012., kao i naknaditi troškove protesta u iznosu od 9.500,00 kn, dok je isti platni nalog valjalo ukinuti u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 847.191,74 kn, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 459.129,23 tekuću od 10. svibnja 2012. do isplate.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP.

23. Konačno, sud je pobijanim rješenjem pravilno odbio prijedlog tuženika radi oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku sukladno odredbi čl. 14. st. 1. i čl. 15. st. 1.i 2. te čl. 16. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 26/03) pa je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u skladu s označenim VPS-om i odredbom čl. 154. st. 2. ZPP.

25. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 4. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić, v.r.