Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 47 Gž Ovr-411/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja K. u. M., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u S., protiv ovršenice D. Š. iz S., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-477/2020 od 14. listopada 2020., 4. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice D. Š. i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-477/2020 od 14. listopada 2020. izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave - javnobilježničkog akta i to Ugovora o nenamjenskom kreditu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava – hipoteke koji je ovjeren od strane javnog bilježnika H. D. 3. veljače 2016. pod poslovnim brojem OV-488/2016 s potvrdom ovršnosti od 6. veljače 2020. radi naplate novčane tražbine u iznosu od ukupno 390.850,37 kn sa zateznom kamatom na iznos glavnice od 330.501,01 kn od 4. veljače 2020 do isplate kao i radi naplate troška ovršnog postupka određena je ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenice na zkčbr. 1186/12, upisanoj u zkulbr. 13731 k.o. S. Ujedno je rješenjem određen trošak ovrhovoditelja u iznosu od 9.258,50 kn.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela ovršenica pozivajući se na odredbu čl. 50. OZ. Predlaže obustaviti ovršni postupak, podredno ukinuti rješenje o ovrsi i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava navode ovršenice istaknute u žalbi i predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba ovršenice je neosnovana.
5. Prvostupanjski sud je, ocijenivši prijedlog ovrhovoditelja osnovanim, donio pobijano rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave – javnobilježničkog akta radi prisilne naplate novčane tražbine na nekretnini u vlasništvu ovršenice.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga i pretpostavki iz čl. 50. st. 5. OZ, te na postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao postojanje zapreka za provedbu ovrhe.
7. Žalbenim navodima kojima osporava visinu tražbine iz ovršne isprave ističući da je određeno vrijeme plaćala rate kredita, pri čemu osporava i izračun visine novčane tražbine obzirom na kamatu određenu pobijanim rješenjem o ovrsi, ovršenica sadržajno ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, pa kako se radi o opozicijskom razlogu, o istom, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ, odluku nije nadležan donijeti ovaj sud.
8. Neosnovano ovršenica u žalbi navodi da "ovrhovoditelj ne može uglavničiti dospjele zatezne kamate i kapitalizirati ih zahtijevajući kamate na te kamate, dok još postoji neplaćena glavnica iz koje su te kamate potekle", jer iz rješenja o ovrsi koje je doneseno na temelju prijedloga ovrhovoditelja za ovrhu proizlazi da ovrhovoditelj zahtijeva prisilnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 390.850,37 kn dok zateznu kamatu potražuje na neisplaćeni iznos glavnice od 330.501,01 kn, dakle, ovrhovoditelj ne zahtijeva isplatu kamate na kamatu, kako to pogrešno smatra ovršenica.
9. U odnosu na žalbene navode da predmetna nekretnina predstavlja ovršeničinu jedinu nekretninu u kojoj stanuje sa svojom obitelji, valja reći da se takvim navodima ovršenica sadržajno poziva na odredbu čl. 75. st. 5. OZ.
9.1. Odredba čl. 75. st. 5. OZ izmijenjena je odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 73/17 – dalje: ZID OZ/17) tako da glasi:
„(5) Smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.“
9.2. Odredbom čl. 44. st. 3. ZID OZ/17 propisano je da se odredba čl. 12. st. 1. tog Zakona primjenjuje se na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona (3. kolovoza 2017.).
10. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je predložio ovrhu na temelju ovršne isprave – javnobilježničkog akta koji je solemniziran 3. veljače 2016., zbog čega neosnovano ovršenica ističe da se ovrha provodi na nekretnini koja je njezina jedina nekretnina.
11. Osim toga, iz stanja spisa i to sadržaja Ugovora o nenamjenskom kreditu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava – hipoteke na nekretnini dostavljenog uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je ovršenica suglasna da se na temelju tog ugovora provede upis založnog prava u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini kao i da se radi namirenja dospjelog potraživanja iz ovog ugovora može neposredno tražiti i provesti ovrha na predmetnim nekretninama.
12. Slijedom navedenog te kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i materijalno pravo je pravilno primijenjeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP koji se primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovršenice odbiti i odlučiti kao izreci rješenja.
U Zagrebu 4. svibnja 2022.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković, v.r.
