Broj: Pž-1022/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. P., zbog prekršaja iz članka 74. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 12. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 74. stavka 2. uz primjenu članka 293. stavka 2. istog Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Prekršajni odjel od 20. prosinca 2019., poslovni broj: 1-Pp P-3149/2019-8 na sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda i to u pravnoj oznaci djela, na način da je okrivljenik A. P. radnjama činjenično opisanim u izreci presude pod točkama 1), 2) i 3) izreke, počinio prekršaj iz članka 72. stavka 4. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te u novčanoj kazni tako da se okrivljeniku A. P. umjesto dosadašnje novčane za navedeno djelo izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07.,39/13.,157/13 i 110/15, 70/17, 118/18), okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu, platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskom presudom proglašen je krivim okrivljenik A. P. zbog prekršaja iz članka 74. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 12. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 74. stavka 2. uz primjenu članka 293. stavka 2. istog Zakona, činjenično opisanih u izreci za koje mu je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

4. Protiv pobijane presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

5. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, s obzirom da je okrivljenik do sada osuđivan, kako za prometne prekršaje tako i za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira, te da je isti počinio jedan od najtežih prekršaja kojim je direktno ugrozio pješakinju kojoj je nanio ozlijede, a koja se propisno kretala preko obilježenog pješačkog prijelaza, iz čega da proizlazi izrazita drskost počinitelja te očita neodgovornost istog. Smatra da će se svrha kažnjavanja postići izricanjem novčane kazne u iznosu od 5.500,00 kuna, a koja mu je izrečena u prekršajnom nalogu.

6. Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.

7. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je ovaj sud utvrdio kako je pobijanom presudom prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo iz članka 196. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona.

8. Radnje okrivljenika činjenično opisane u izreci pobijane presude pod točkama 1), 2) i 3) izreke, pogrešno su izdavatelj prekršajnog naloga i prvostupanjski sud pravno označili kao tri prekršaja u realnom stjecaju.

9. Naime, djelo prekršaja pod točkom 2) izreke pravno označeno kao djelo prekršaja iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, gdje se okrivljeniku stavlja na teret da je izvršio radnju pretjecanja preko „neisprekidane crte na kolniku“, u cijelosti je konzumirano u djelu prekršaja pod točkama 1) i 3) izreke pravno označenih kao prekršaja iz članka 72. stavka 1. i 2. istog Zakona, s time da je za djelo pod točkom 3) primijenjena odredba članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te se radi o jednom djelu (jednoj radnji pretjecanja) za koje je okrivljenik kažnjen za pretjecanje vozila koje se približavalo obilježenom pješačkom prijelazu (članak 74. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), uslijed čega je izazvao prometnu nesreću na način da je prednjim dijelom naletio na desnu nogu pješakinje M. d. C. C. G. koja je prelazila kolnik na pješačkom prijelazu, na koji je prethodno stupila sa zapadnog nogostupa uslijed čega je ista zadobila lake tjelesne povrede, odnosno o prekršaju iz članka 74. stavka 2. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u ovom slučaju teži prekršaj, te stoga nema pravnog osnova za kažnjavanje okrivljenika i za prekršaj iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da se zbog nastalih tjelesnih povreda pješakinje uz prekršaj iz članka 74. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primjenjuje odredba članka 293. stavka 2. cit. Zakona.

10. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da u konkretnom slučaju nije opravdana primjena instituta ublažavanja novčane kazne na način kako je isti primijenio prvostupanjski sud, s obzirom na opasnost djela, a kako to osnovano ističe žalitelj.

11. Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o jednom od najtežih prekršaja kojim je okrivljenik direktno ugrozio pješakinju kojoj je nanio i ozlijede, a koja se propisno kretala preko obilježenog pješačkog prijelaza, iz čega proizlazi izrazita drskost počinitelja te očita neodgovornost istog, pa vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

12. U vezi s tim valja istaći da je ovaj sud izrekao okrivljeniku minimalnu novčanu kaznu, s obzirom da je za prekršaje navedene u potvrdi Ministarstva pravosuđa RH o kažnjavanju okrivljenika nastupila rehabilitacija, pa se isti smatra neosuđivanom osobom, smatrajući da je izrečena novčana kazna u navedenom iznosu primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

13. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. svibnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.