Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-3556/2020-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice Ž. B. iz P. V., OIB:..., zastupane po punomoćniku I. D., odvjetniku u P., protiv tuženika Z. b. d.d., Z. OIB: .., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5233/19-16 od 22. srpnja 2020., u sjednici održanoj 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5233/19-16 od 22. srpnja 2020. u točki I. izreke, te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 29.926,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 187,09 kn od dana 16.studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 183,87 kn od dana 16.prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 189,44 kn od dana 16.siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 188,55 kn od dana 16.veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 362,11 kn od dana 16.ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 360,03 kn od dana 16.travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 348,26 kn od dana 16.svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 352,70 kn od dana 16.lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 349,22 kn od dana 16.srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 348,49 kn od dana 16.kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 348,36 kn od dana 16.rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 361,71 kn od dana 16.listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 369,84 kn od dana 16.studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 358,29 kn od dana 16.prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 389,44 kn od dana 16.siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 389,76 kn od dana 16.veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 379,30 kn od dana 16.ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 381,70 kn od dana 16.travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 382,18 kn od dana 16.svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 378,05 kn od dana 16.lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 378,77 kn od dana 16.srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 494,41 kn od dana 16.kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 500,18 kn od dana 16.rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 493,77 kn od dana 16.listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 497,91 kn od dana 16.studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 497,25 kn od dana 16.prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 508,43 kn od dana 16.siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 515,62 kn od dana 16.veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 514,06 kn od dana 16.ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 521,20 kn od dana 16.travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 534,27 kn od dana 16.svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 537,07 kn od dana 16.lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 552,44 kn od dana 16.srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 551,92 kn od dana 16.kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 583,78 kn od dana 16.rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 565,22 kn od dana 16.listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 569,51 kn od dana 16.studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 394,64 kn od dana 16.prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 395,84 kn od dana 16.siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 391,04 kn od dana 16.veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 393,95 kn od dana 16.ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 394,10 kn od dana 16.travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 402,96 kn od dana 16.svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 421,80 kn od dana 16.lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 443,24 kn od dana 16.srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 401,32 kn od dana 16.kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 369,54 kn od dana 16.rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 358,85 kn od dana 16.listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 359,57 kn od dana 16.studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 363,69 kn od dana 3.prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 9.411,91 kn od dana 3.prosinca 2011. do isplate,

kao i u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 7.069,00 kn sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2020. do isplate.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.268,49 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke preko dosuđenog iznosa od 7.069,00 kn i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.268,49 kn (slovima: dvijetisućedvijestošezdesetosamkunačetrdesetdevetlipa) s pripadajućim zateznim kamatama.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 750,00 kn (slovima: sedamstopedesetkuna) s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, utvrđene su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj ..., kreditna partija ..., sklopljenog između stranaka 2.veljače 2007., potvrđenog 7.veljače 2007. po javnom bilježniku L. P. iz O., pod brojem OU-190/07 i to odredba članka 2. stavak 1. u dijelu koji glasi: "i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d." i odredba članka 7. stavak 2. u dijelu koji glasi: "za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnom stopama kreditora, korisnik pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora". Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 32.195,14 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospjelosti do isplate. Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.819,00 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 32.195,14 kn, s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike do isplate.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502.c ZPP-a, navodeći da tužiteljica nije dokazala status potrošača, niti da se isti presumira pa da se utvrđenja iz kolektivnog spora na tužiteljicu prema čl. 502.c ZPP-a ne mogu primijeniti. To iz razloga jer je prema čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužiteljica taj ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu kupnje stana (čl.6. Ugovora). Pored toga, u okolnostima kada se neki pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti jedne od ugovornih strana za pretpostaviti je da će se u tom pravnom poslu navesti da se isti sklapa u okviru poslovne djelatnosti korisnika kredita, između ostalog i zbog zakonskih pravnih posljedica (npr. visina stope zakonske zatezne kamate), a i u takvim pravnim poslovima se u pravilu izrijekom navodi da korisnik kredita konkretan ugovor sklapa za određene poslovne namjene, što u ovom predmetu, s obzirom na sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, nije slučaj.

8. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, na iznos od 121.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, sa ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom temeljem Odluke o kamatnim stopama banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,5 % godišnje te da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit u cijelosti sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Također, nije sporno da je tuženik tijekom trajanja ugovora svojim odlukama mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu. Sporna je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2. st.1. i čl. 7. st.2. Ugovora), te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine tužiteljice.

9. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, ujedno cijeneći da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora, te da su sporne odredbe ugovora nerazumljive i nedorečene u pogledu načina utvrđivanja promjenjive kamatne stope, koja je isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja tužiteljice, zbog čega uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, prvostupanjski sud pozivom na čl. 84. i 87. st. 1. ZZP-a, čl.3.st.1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i čl. 4., 26., 272. i 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), zauzima stav da se radi o nepoštenim, a time i ništetnim odredbama ugovora, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

10. Nadalje, prvostupanjski sud, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da razlika između anuiteta plaćenih u skladu s otplatnim planom tuženika i anuiteta obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,5% godišnje, iznosi ukupno 39.195,14 kn, pozivom na čl. 1111. ZOO-a prihvaća konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa, sa zateznim kamatama na svaku pojedinu mjesečnu razliku u iznosima utvrđenim vještačenjem, počev od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate pozivom na čl. 1115.ZOO- a.

10.1. Pri tome, prvostupanjski sud je primjenom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe učinjenu postavljenim konačnim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja, a tuženikov prigovor zastare u cijelosti odbio, kao neosnovan, zauzevši stav da zastara počinje teći od pravomoćnosti ove prvostupanjske odluke kojom je utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu.

10.2. Također, u odnosu na tuženikove tvrdnje o neurednosti tužbe iz razloga što tužbom nisu obuhvaćeni svi sudionici predmetnog ugovora o kreditu, prvostupanjski sud takav prigovor pozivom na čl. 299. st. 2. ZPP-a smatra nedopuštenim s obzirom da su te činjenice iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka, a podredno neosnovanim budući da je upravo tužiteljica otplatila kredit u cijelosti, a ne sudužnik ili založni dužnik pa da samo ona ima pravni interes za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora.

11. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a koja utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

13. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

14.1. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se navedena presuda odnosi i na tuženika (točka 1. izreke), ništetne su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

15. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

16. Međutim, žalbeni navodi kojima tuženik ustraje kod prigovora zastare djelomično su osnovani. Naime, prvostupanjski sud je pravilno odbio taj prigovor kao neosnovan u odnosu na tražbinu tužiteljice iz tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi (u iznosu od 29.926,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama), ali iz drugih razloga. Naime,

Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema pravnom shvaćanju

zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

16. 1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 10. lipnja 2019., tražbina tužiteljice u iznosu od 29.926,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) pa do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, slijedom čega je pravilan stav prvostupanjskog sud o neosnovanosti prigovora zastare u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva.

16.2. Međutim, suprotno stavu prvostupanjskog suda, u odnosu na tražbinu tužiteljice iz preinačenog tužbenog zahtjeva prigovor zastare je osnovan. Naime, tužiteljica je tijekom postupka povećala tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 32.195,14 kn sa zateznim kamatama, dakle povećala je tužbeni zahtjev za iznos od 2.268,49 kn s pripadajućim zateznim kamatama, što u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a predstavlja preinaku tužbe. Pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje se samostalno, pa je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je tužba preinačena jer se glede tog dijela tužbenog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kada je taj novi zahtjev istaknut (u konkretnom slučaju iznos od 2.268,49 kn s pripadajućim zateznim kamatama) (tako i VSRH u odlukama Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013., Rev-x 848/14 od 25. veljače 2015.). Kako je preinačeni tužbeni zahtjev istaknut u podnesku tužiteljice od 25. svibnja 2020., to je od dana početka zastarijevanja 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tog zahtjeva protekao petogodišnji zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a pa je u odnosu na taj dio tražbine tuženikov prigovor zastare osnovan.

17. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 11.680,04 kn, jer da uvidom u promet po kreditu nije moguće utvrditi da se uvećana uplata od 3. prosinca 2011., a temeljem koje je dosuđen navedeni iznos, može povezati sa tužiteljicom s obzirom da ne postoji naznaka uplatitelja, predstavljaju nove činjenice koje je tuženik iznio tek u žalbi, a što sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno.

18. Neosnovani su žalbeni navodi kako su tužbom trebali biti obuhvaćeni založni dužnik i sudužnik, kao nužni i jedinstveni suparničari pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka a iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. i 201. ZPP-a. To iz razloga što navedene osoba nisu stranke ugovora o kreditu budući da sukladno čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Stoga, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi stranke predmetnog ugovora o kreditu su samo tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, pa založni dužnik i sudužnik nisu morali biti obuhvaćeni tužbom u smislu čl. 201. ZPP-a.

20. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 373. toč. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti u preostalom dijelu točke II. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

21. S obzirom na ishod žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, i to isključivo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva za isplatu u omjeru od 7,04%, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik je sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka u cijelosti. Tužiteljici sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.7.toč.1.), zastupanje na dva ročišta u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn (Tbr.9.toč.1.), sastav podneska od 10. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.8.toč.1.) i podneska od 25. svibnja 2020. u iznosu od 250,00 kn (Tbr.8.toč.3.), kao i trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn te sudskih pristojbi u iznosu od ukupno 1.319,00 kn, odnosno u sveukupnom iznosu od 7.069,00 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 4. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan