Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-1913/2021-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz B., OIB: ... , zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ž., B. & A. d.o.o. iz Z., protiv tuženika T. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB:...., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. & I. S. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i dr., rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-96/20- 30 od 15. studenoga 2021., u sjednici vijeća 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-96/20-30 od 15. studenoga 2021.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka od dana 28. srpnja 2020. kojom je tuženik T. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ... otkazao tužitelju J. Š. iz B., OIB: ..., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. travnja 2009., broj: ... za radno mjesto prodavač nije dopuštena, te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao.

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 1. travnja 2009. s danom 17. rujna 2020.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 39.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) nalazi u tome što je izreka presude proturječna i protivna dokazima u spisu, iz kojih ne proizlazi takav zaključak, odnosno presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a nalazi u tome što presuda nije donesena na temelju brižljive ocjene dokaza. Navodi da prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije pogriješio što je o uočenom manjku obavijestio poslovođu, a ne voditelja sekundarne distribucije, već u tome što poslovođu nije obavijestio odmah, radi omogućavanja provjere uzroka manjka. Ističe da preuzimanje goriva nije u opisu poslova prodavača, već u opisu poslova poslovođe, a tužitelj kao prodavač mogao je samo iznimno preuzeti gorivo uz ovlaštenje poslovođe. Navodi da je u dogovoru sa vozačem još jednom išao provjeriti kroz računalo postoji li manjak, te kada je prema računalnom programu utvrdio da postoji manjak, odmah je obavijestio poslovođu, međutim vozač cisterne je u međuvremenu napustio benzinsku postaju, zašto tužitelj ne može snositi odgovornost. Navodi da Uputom nije propisano niti je tužitelj ovlašten spriječiti vozača cisterne da napusti benzinsku postaju u slučaju utvrđivanja razlike između mjernog sustava ishodišta i mjernog sustava benzinske postaje veće od +/- 1%. Ukazuje na iskaz svjedoka B. V. "sve ovo radilo bi se dok je autocisterna još uvijek na benzinskoj postaji, a nije se događalo, da bi se pregledi autocisterni obavljali nakon što napusti benzinsku postaju. Tada bi postojala mogućnost da se pošalje osoba koja bi autocisternu presrela". Tužitelj tvrdi da je postupao savjesno, odgovorno, te da svojim postupcima nije kršio obveze iz radnog odnosa, već je postupao u skladu sa pravilima struke, a uzimajući u obzir da Uputa o primopredaji goriva sadrži netočne podatke (B. V. ne radi kod tuženika od 2018. ), te da se prema izjavama svjedoka ovakve situacije događaju iznimno rijetko i koje situacije rješavaju poslovođe, a posebno što tužitelj, daljnjim provjerama utvrdio da nije bilo manjka istočenog goriva, niti je tuženiku nastala šteta. Glede opomene i upozorenja od 2. ožujka 2020. na nepravilnosti u radu vezano za knjiženje promocija, navodi kako tužitelj u navedenim slučajevima je izdao račune jer su kupci rekli da žele proizvode iz promocije, no kupci nisu uvijek uzimali sve proizvode, dok bi tužitelju rekli da uzme sebi ostale proizvode iz promocije, a u kojim situacijama je tužitelj uzeo kavu. Tvrdi da nikad nije izdavao račune za proizvode iz promocije ukoliko su kupci rekli da iste ne žele.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a , ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu broj .... od ...... na radnom mjestu prodavača,

-da su stranke zaključile i I. Dodatak ugovora o radu br. ... dana ..... za radno mjesto "prodavač – konobar – radnik u autopraoni na benzinskoj postaji B.", a potom i II. Dodatak ugovora o radu broj .... dana .... kojim je promijenjeno radno mjesto na "poslovođa na PM B.", ali samo u razdoblju od 6. kolovoza do 14. kolovoza 2019.,

-da je tužitelj i prije 1. travnja 2009. bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 11. kolovoza 2006 na radnom mjestu zamjenika poslovođe i II. Dodatka ugovora o radu od 8. svibnja 2007. na radnom mjestu prodavača,

-da je tuženik 2. ožujka 2020. tužitelja opomenuo i upozorio na obveze iz radnog odnosa te ga je upozorio da mu u slučaju nove povrede obveze iz radnog odnosa koja bi bila učinjena u roku od dvije godine, od tog upozorenja tuženik može otkazati ugovor o radu,

-da iz opomene i upozorenja od 2. ožujka 2020. proizlazi da je tuženik provedenom internom kontrolom izdavanja promocije i računa utvrdio nepravilnosti u radu tužitelja koje se odnose na knjiženje promocije, da je tužitelj bio dužan pridržavati se važećeg Pravilnika RET-WTIFI-V3-Reprezentacija i promocija za kupce na PM T. d.o.o. te postupati sukladno utvrđenim pravilima za ostvarivanje prava na promociju za kupce, konzumaciju za djelatnike po povlaštenoj cijeni te provesti knjiženje reprezentacije sukladno tom Pravilniku, a što nije činio,

- da je tako tužitelj dana 9. siječnja 2020., 13. siječnja 2020., 26. siječnja 2020. gostima izdao račune a oni nisu konzumirali kavu i mineralnu (proizvode iz promocije), dana 16. siječnja 2020. izdan je račun Rn 7421 a gostu nije ponuđena promocija, te je radnica S. P. uz sugestije tužitelja kucala promociju a tužitelj je potpisao slip promocije; dana 13. siječnja 2020. je otkucao račun za kavu iz promocije, a gost ju nije konzumirao,

- da je provedenom kontrolom utvrđeno je da je tužitelj izdavao račune za konzumaciju mineralne koja nije konzumirana i to 8. siječnja 2020. račune Rn 3282, Rn 5560 i Rn 5634, potom 15. siječnja 2020. račun Rn 6830, dana 17. siječnja 2020. račun Rn 7833 i 20. siječnja 2020. račun Rn 9163,

- da je tužitelj je u skladu s navedenim Pravilnikom bio dužan izdavati promociju i račune za djelatnike i provoditi konzumaciju artikla po povlaštenim cijenama i u količinama utvrđenima tim Pravilnikom uz pravilno potpisivanje računa te obavezno upisivanje ID-Z broja zaposlenika, a što je propustio uredno činiti,

- da je takvim višekratnim nepravilnostima na prodajnom mjestu B. tijekom siječnja 2020. tužitelj postupio protivno Pravilniku RET-WTIF1-V3-Reprezentacija i promocija za kupce na PM T. d.o.o. jer je knjižio artikle koje nije izdavao odnosno usluge koje nije pružio kupcu i time oštetio poslodavca u dijelu artikala koji su knjiženi a kupac ih nije preuzeo, odnosno u dijelu usluga koje su knjižene a nisu pružene kupcu, a što predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa,

- da je tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je točno da je izdao sve račune navedene u Opomeni i upozorenju od 2. ožujka 2020., no račune je izdao jer su kupci rekli da žele proizvode iz promocije, no te proizvode ostavili su tužitelju, a tužitelj je od tih proizvoda koristio jedino kavu koju bi popio, dok druge proizvode nije iskoristio,

- da je takav iskaz tužitelja neprihvatljiv u dijelu u kojemu tvrdi da je račune za proizvode iz promocije kupcima otkucao jer su oni izjavili da ih žele, budući je neuvjerljivo da bi kupci onda te proizvode ostavili, a nije sporno da ih kupci nisu konzumirali,

- da tužitelj, osim toga te proizvode nije ni smio prihvatiti od kupaca jer je bio upoznat sa sadržajem Pravilnika o reprezentaciji i promociji za kupce na prodajnim mjestima u kojemu je izričito navedeno (str.4 Pravilnika) da promocija za kupce ostvarena po osnovi potrošnje na prodajnim mjestima nije prenosiva na zaposlenike ukoliko se kupac odrekne prava na promociju za kupce,

-da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu broj 747/06 od 1. travnja 2009. zbog kršenja obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika),

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je poslodavac već 2. ožujka 2020. tužitelju izrekao pisanu opomenu i upozorenje radi kršenja obveze iz radnog odnosa koje proizlaze iz Zakona o radu, ugovora o radu broj .... od ...... i I. Dodatka ugovora o radu te Pravilnika RET-WTIFI-V3-Reprezentacija i promocija za kupce na PM T. d.o.o. koji je stupio na snagu 1. travnja 2019. jer je internim nadzorom utvrđeno da je tužitelj na prodajnom mjestu knjižio artikle koje nije izdavao, odnosno usluge koje nije pružio kupcu i time oštetio poslodavca u dijelu artikala koji su knjiženi, a kupac ih nije preuzeo, odnosno usluge koje su knjižene, a koje nisu pružene kupcu,

- da je tužitelj navedenom pisanom opomenom i upozorenjem od 2. ožujka 2020. upozoren da se svaka ponovna povreda obveze iz radnog odnosa koja je učinjena u roku od 2 godine može smatrati opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu,

- da je navedena odluka o otkazu ugovora o radu od 28. srpnja 2020. uručena tužitelju neposredno na radnom mjestu 3. kolovoza 2020., da je tužitelj protiv iste odluke podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava u roku od 8 dana od primitka pobijane odluke tj. 11. kolovoza 2020., što proizlazi iz zahtjeva i preslike prijamne knjige o slanju preporučene pošiljke,

-da tuženik u daljnjem roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, pa je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana od isteka roka tuženiku za odgovor, dana 9. rujna 2020. pravovremeno podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenom pobijane odluke, a sukladno odredbi čl. 133. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR),

-da iz obrazloženja pobijane odluke od 28. srpnja 2020. proizlazi da je tuženik prije donošenja iste pozvao tužitelja iznijeti svoju obranu te da je tužitelj obranu iznio u pisanom očitovanju 28. lipnja 2020., čime je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a,

-da je tuženik dana 13. srpnja 2020. dostavio Radničkom vijeću tuženika nacrt Odluke o otkazu ugovora o radu za tužitelja, čime je Radničkom vijeću podnio zahtjev za savjetovanje o namjeravanoj odluci, dok iz očitovanja F. B. kao predstavnika Radničkog vijeća proizlazi da se Radničko vijeće nije očitovalo o nacrtu Odluke o otkazu ugovora o radu za tužitelja, a iz čega proizlazi da se nije protivilo donošenju odluke, pa se temeljem čl. 150. st. 5. i 6. ZR smatra da isti nije imao primjedbi i prijedloga, i time je tuženik proveo savjetovanje u smislu odredbe čl. 150. st. 1. u vezi st. 5. i 6. ZR-a,

-da iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu od 28. srpnja 2020. proizlazi da je otkaz tužitelju dan jer je 28. lipnja 2020. prilikom zaprimanja goriva na benzinskoj postaji B. prekršio svoje radne obveze budući da u slučaju ustanovljene razlike između mjernog sustava ishodišta i mjernog sustava autocisterne veće od - 1%, nije odmah, dakle, prije nego što je vozač napustio prodajno mjesto nazvao voditelja sekundarne distribucije, radi čega je tuženiku mogla nastati šteta, time da je i prije tog događaja tuženik tužitelju već 2. ožujka 2020. izrekao pisanu opomenu i upozorenje radi kršenja obveze iz radnog odnosa,

-da iz obrazloženja odluke o otkazu također proizlazi da je tužitelj postupio protivno Uputi o primopredaji goriva na benzinskim postajama RET-TIF1 jer nije obavijestio voditelja sekundarne distribucije o ustanovljenoj razlici većoj od -1% od mjernog sustava ishodišta i mjernog sustava benzinske postaje, te počinio povredu pravilnika tuženika za slučaj postupanja u slučaju te ustanovljene razlike na povredu pravilnika tuženika za slučaj postupanja u slučaju te ustanovljene razlike (dakle između mjernih sustava ishodišta i benzinske postaje a ne autocisterne),

-da je dana 28. lipnja 2020. tužitelj doista razliku od 266 litara goriva D. utvrdio temeljem podataka iz otpremnice koju mu je predao vozač (podatak iz mjernog sustava ishodišta) u odnosu na podatke koje je utvrdio putem računala tuženika mjerenjem pomoću sondi na benzinskoj postaji (mjerni sustav benzinske postaje),

-da je tužitelj dana 28. lipnja 2020. na tuženikovoj benzinskoj postaji B. obavljao posao zaprimanja goriva koja su na tu postaju dopremljena autocisternom, da je postupak isporuke i zaprimanja goriva propisan tuženikovom Uputom o primopredaji goriva na benzinskim postajama RET-TIF1 kojima je u toč. 2.1.3. propisano da u slučaju ustanovljene razlike između mjernog sustava ishodišta i mjernog sustava benzinske postaje veće od -1.0% osoblje BP dužno je poslati za to predviđeni obrazac na listu elektroničke pošte pod nazivom Primke te odmah nazvati voditelja sekundarne distribucije (B. V.- 0914641152), a upravo povredu te obveze tuženik sadržajno stavlja na teret tužitelju pobijanom Odlukom o otkazu,

-da su u Uputi o primopredaji goriva na benzinskim postajama RET-TIF1 i to na stranici 11 definirani relevantni termini, pa tako "mjerni sustav ishodišta" jeste mjerni sustav u rafineriji/skladištu kojim se mjeri utočena količina goriva u prijevozno sredstvo i ispisuje se na otpremnici (nesporno podatak o litrama goriva na otpremnici koju je vozač autocisterne predočio tužitelju); "mjerni sustav (mjerilo) benzinske postaje" je mjerni sustav kojeg čine automatsko mjerilo razine (sonda) s pripadajućim softverskim rješenjem ili sustav kojeg čine mjerna letva, tablica spremničkih mjera, termometar u kućištu i tablice za pretvorbu volumena na temperaturu 15 °C,

- da je prije započetog istakanja goriva iz autocisterne, tužitelj početno stanje količine goriva dizel u spremniku benzinske postaje utvrdio putem podataka računala koji su izračunati mjerenjem razine (sonde) sa pripadajućim softverskim rješenjem, pa kako je i nakon istočenog goriva stanje u spremniku mjerio na isti način, sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je točno stanje izmjerenog goriva u spremniku kojega je naknadno izmjerio putem mjerne letve a ne očitanjem putem sondi na računalu, jer mjernom letvom nije mjerio količinu goriva u spremniku prije istakanja goriva iz autocisterne da bi mogao usporediti mjerenje letvom nakon istakanja,

-da je tužitelj, saslušan kao stranka, iskazao kako je dana 28. lipnja 2020. potpisao otpremnicu (podaci s mjernog sustava ishodišta) i ispis iz volumetra vozaču autocisterne, a u trenutku prije nego je uvidom u računalo utvrdio odgovara li stanje istočenog goriva prema podacima u računalu benzinske postaje (mjerni sustav benzinske postaje) onoj količini istočenog goriva prema otpremnici i ispisu iz volumetra, na koji način je postupio protivno Uputi poslodavca o postupanju prilikom primopredaje goriva, čime je omogućio vozaču autocisterne da ode s benzinske postaje autocisternom i onemogući utvrđivanje uzroka manjka goriva, čime je tuženiku nesporno mogla nastati šteta u vidu vrijednosti manjka isporučenog goriva,

- da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno, a naročito temeljem obrane tužitelja navedene u obrazloženju Odluke o otkazu, da je temeljem podataka mjernog sustava ishodišta bilo potrebno isporučiti 10001 litru goriva dizel, a tužitelj je putem mjernog sustava benzinske postaje (pomoću sondi) utvrdio da je u spremnik istočeno 266 litara manje, dakle manjak od 2,66% pa je bio dužan odmah nazvati nadređenu osobu (poslovođu ili voditelja sekundarne distribucije) s tim da sud prihvaća tvrdnju tuženika da „odmah“ podrazumijeva vrijeme prije nego vozač cisternom napusti postaju, jer suprotno ne bi imalo nikakvog smisla radi mogućnosti utvrđivanja uzroka manjka, pa kako to nije učinio već je vozaču bez provjere potpisao dokumentaciju, a manjak goriva utvrdio je veći od 1.0%, takvim je postupanjem postupio protivno Uputi o primopredaji goriva na benzinskim postajama,

-da iz iskaza svjedoka L. P. i A. R. proizlazi da su radnici na benzinskoj postaji od poslodavca dobili upute o pravilnom postupanju prilikom zaprimanja goriva, te da je poslovođa radnicima bila uvijek M. M., te da ih je ona kao poslovođa ovlastila da svi prodavači, dakle i tužitelj preuzimaju na postaji gorivo koje doveze autocisterna,

-da iz iskaza svjedoka L. P. i A. R. također proizlazi da su prodavači na postaji prije istakanja goriva u spremnike, u uredu na računalu očitavali stanje goriva u spremniku postaje, potom bi vozač iz cisterne istočio gorivo u spremnik, prodavač na postaji bi tada ponovno očitao u računalu u uredu stanje litraže goriva u spremniku, nakon čega bi vozač iz autocisterne iz volumetra isprintao podatak o količini istočenog goriva iz autocisterne, taj podatak trebao se podudarati s podatkom o količini goriva navedenoj u otpremnici koju bi donio vozač iz rafinerije (mjerni sustav ishodišta), a ti podaci iz dokumentacije vozača trebali su se podudarati s podacima o količini istočenog goriva prema stanju u računalu benzinske postaje,

-da u slučaju da se utvrdi kakav manjak, vozač cisterne ne smije napustiti mjesto isporuke prije nego što prodavač obavijesti svoga poslovođu radi provjere i utvrđivanja razloga manjka, a poslovođa bi potom zvao odgovarajućeg radnika tuženika nadležnog za poslove transporta, da su svi prodavači bili osposobljeni za primitak goriva, pa tako i tužitelj,

-da svjedok A. R. u svom iskazu navodi da su prodavači na postaji znali vozaču koji bi došao s T. autocisternom njegovu dokumentaciju, dakle i otpremnicu potpisati odmah za vrijeme dok se gorivo još istače, a ispis iz volumetra odmah nakon istakanja, prije nego što bi provjerili stanje istočenog goriva u računalu putem sondi, a sve kako vozača ne bi na postaji dugo zadržavali, da koliko je njemu poznato, i vozač od kojega je tužitelj preuzimao gorivo predmetne zgode bio je vozač T. autocisterne,

-da je takovo postupanje tužitelja bilo je protivno Uputi poslodavca o postupku zaprimanja goriva, što i tužitelj potvrđuje da je znao, te da je znao da otpremnicu vozaču smije potpisati tek nakon što u računalu benzinske postaje utvrdi da količina zaprimljenog goriva prema podacima sustava benzinske postaje odgovara onoj navedenoj u otpremnici, a čime bi usporedio količinu primljenog goriva između mjernog sustava benzinske postaje i mjernog sustava ishodišta, da je tu provjeru tužitelj obavio prije nego što je vozaču autocisterne potpisao otpremnicu, te da je o uočenom manjku od 266 litara na potrebnih 10001 litru odmah obavijestio poslovođu, spriječio bi mogućnost da vozač sa autocisternom ode s benzinske postaje prije nego što se utvrdi uzrok manjka,

-da tužitelj nije pogriješio što je o uočenom manjku obavijestio samo poslovođu, a ne voditelja sekundarne distribucije, već u tome što ni poslovođu nije obavijestio odmah radi omogućavanja provjere uzroka manjka,

-da iz iskaza svjedoka M. M., poslovođe tuženika proizlazi da je ona svim prodavačima, pa tako i tužitelju koji je bio ovlašten za zaprimanje goriva, rekla da u slučaju bilo kakvih problema u radu nazovu isključivo nju, a da tužitelj nije postupio suprotno praksi rada kod tuženika kada je nazvao poslovođu, a ne voditelja sekundarne distribucije,

- da je svjedok B. V. bio zaposlen na radnom mjestu voditelja (koordinatora) sekundarne distribucije potvrdio da su ga o manjku na benzinskim postajama pretežno obavještavale poslovođe tih postaja, a ne prodavači, da nisu bile česte situacije kada je na postajama bilo manjka prilikom istakanja goriva većeg od 1%, a u tim situacijama provodila se kontrola autocisterne, pa i u situacijama kad bi se radilo o autocisterni T., da se kontrola T. autocisterni sastojala u slanju osposobljenog radnika za rad na visini koji bi se popeo na krov cisterne i vizualnim pregledom kroz otvor na cisterni vidio ima li u njoj zadržanog goriva; da su pregled autocisterne je nužno provesti dok se ona još uvijek nalazi na benzinskoj postaji, pa su se cisterne radi pregleda uvijek zadržavale na onoj postaji na kojoj je isporuka goriva obavljana,

- da je sukladno čl. 2. st. 1. Pravilnika o radu T. d.o.o. iz srpnja 2019. tužitelj bio obvezan poslove preuzete ugovorom o radu obavljati savjesno i stručno, prema uputama poslodavca odnosno ovlaštenih osoba poslodavca, a u skladu s čl. 2. st. 3. toga Pravilnika bio je obvezan pridržavati se odredbi općih akata poslodavca, a što se obvezao sklapanjem Ugovora o radu od 1. travnja 2009. i u čl. 12. potvrdio da je sa sadržajem općih akata poslodavaca iz oblasti radnog prava upoznat.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj 28. listopada 2020. postupio protivno uputama poslodavca o postupanju prilikom zaprimanja goriva, pa kako je vozaču autocisterne omogućio napuštanje benzinske postaje autocisternom prije utvrđivanja razloga manjak, takvim postupanjem je nesporno mogao uzrokovati štetu tuženiku barem u visini manjka isporučenog goriva, a što mu je pobijanom odlukom i stavljeno na teret, zaključuje da je poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a.

Takvo shvaćanje kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

Naime, odredbom čl. 8. st. 1. ZR-a propisano je kako u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnog ugovora i pravilnika o radu.

Odredbom čl. 2. st. 1. Pravilnika o radu T. d.o.o. iz srpnja 2019. tužitelj je bio obvezan poslove preuzete ugovorom o radu obavljati savjesno i stručno, prema uputama poslodavca odnosno ovlaštenih osoba poslodavca, a u skladu s čl. 2. st. 3. toga Pravilnika bio je obvezan pridržavati se odredbi općih akata poslodavca.

Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je bio upoznat sa sadržajem Uputa o primopredaji goriva na benzinskim postajama RET-TIF1 glede postupka u vezi manje dostavljene količine goriva na način da su prodavači prije istakanja goriva u spremnik benzinske postaje očitali na računalu benzinske postaje, stanje goriva u spremniku, što bi ponovili nakon što je vozač cisterne istočio gorivo u spremnik, dakle, prodavač na postaji ponovo očitao na računalu benzinske postaje stanje litraže goriva u spremniku, a vozač autocisterne bi isprintao podatak iz volumetra o količini istočenog goriva, te ukoliko se podaci o količini goriva u otpremnici (mjesto sustava ishodišta) i količini istočenog goriva prema podacima u računalu benzinske postaje odnosno ispisa iz volumetra, razlikuju (manja količina istočenog goriva), bio dužan o tome odmah obavijestiti nadležnu osobu, dakle, prije nego je cisterna napustila benzinsku postaju.

U konkretnom slučaju tužitelj 28. srpnja 2020. nije sukladno Uputama tuženika izvršio svoje radne zadatke glede reklamacije dostavljene količine goriva kada je utvrdio da je manjak goriva u visini -2,66% (266 litara) o tome obavijestio samo poslovođu i to nakon što je vozač autocisterne napustio prodajno mjesto, čime je tužitelj prekršio odredbe Upute o primopredaji goriva na benzinskoj postaji RET-TIF1 kojom je propisano da je u slučaju ustanovljenja razlike između mjernog sustava ishodišta veće od -10% radnik dužan odmah, dakle prije nego što vozač napusti prodajno mjesto nazvati voditelja sekundarne distribucije.

Naprijed opisano ponašanje tužitelja, predstavlja i prema ocjeni ovog suda, kršenje obveze iz radnog odnosa, za koje je tuženik tužitelju opravdano otkazao ugovor o radu.

Nije osnovan prigovor tužitelja da u njegovom ponašanju nije bilo nedopuštenog postupanja jer je obavijestio samo poslovođu o manjku goriva. Naime, tužitelj, a kako to utvrđuje sud prvog stupnja, postupio je protivno Uputi o primopredaji goriva na benzinskim postajama RET TIF 1, ne samo što je propustio o uočenom obavijestiti voditelja sekundarne distribucije, već i zbog toga što ni poslovođu nije obavijestio odmah, dakle, prije nego je vozač cisterne napustio benzinsku postaju, a što je upravo tužitelj omogućio svojim radnjama jer je vozaču cisterne potpisao otpremnicu i ispis volumetra prije nego je utvrdio točnost isporučene količine goriva.

Tužitelja ne opravdava činjenica da je postupao po uputi poslodavca benzinske postaje, jer je bio upoznat sa sadržajem Upute o primopredaji goriva na benzinskim postajama RET TIF 1, i svjestan da postupa protivno istima, pa odgovara za kršenje svoje radne obveze.

Neosnovano tužitelj u žalbi prigovara da zaprimanje goriva nije bio njegov posao, jer je ugovorom o radu obvezao se obavljati poslove i radne zadatke temeljem naloga poslodavca ili po njemu ovlaštene osobe, a nije sporno da su svi zaposlenici benzinske postaje bili ovlašteni i osposobljeni za zaprimanje goriva.

Nadalje, neosnovan je prigovor tužitelja da se upozorenje nije odnosilo na istu povredu. Ovo iz razloga što se povreda obveza iz radnog odnosa zbog koje je tužitelj upozoren i povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje mu je otkazan ugovor o radu, obje odnose na postupanje protivno pravilima i uputama poslodavca. Osim toga, i pod pretpostavkom da tuženik nije upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa, što ovdje nije slučaj, obzirom na okolnosti, postupanje tužitelja i sadržaj učinjene povrede, takve su okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac prethodno upozori tužitelja na učinjene povrede i mogućnosti otkazivanja, pa se ne bi radilo o povredi postupka prije otkazivanja iz čl. 119. st 1. ZR-a.

Dakle, iako je prethodno bio upozoren da se takvo ponašanje neće tolerirati, zbog čega je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu, tužitelj je opetovano kršio obveze iz radnog odnosa.

Pritom nisu osnovani žalbeni navodi vezani za opomenu od 2. ožujka 2020., budući da su internom kontrolom tuženika utvrđene višekratne nepravilnosti na prodajnom mjestu B. tijekom siječnja 2020. na način da je tužitelj protivno Pravilniku RET-WTIF1 -V3 Reprezentacija i promocija za kupce na PM T. knjižio artikle koje nije izdavao odnosno usluge koje nije pružio kupcu i time oštetio poslodavca u dijelu artikala koji su knjiženi, a kupac ih nije preuzeo, odnosno u dijelu usluga koje su knjižene, a nisu pružene kupcu, a što predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. Budući da tužitelj nije smio prihvatiti od kupca proizvode iz promocije jer je bio upoznat sa Pravilnikom o Reprezentaciji i promociji za kupce na PM T. u kojima je izričito navedeno da promocija za kupce ostvarena po osnovi potrošnje na prodajnim mjestima nije prenosiva na zaposlenika ukoliko se kupac odrekne prava na promociju za kupce. Ranija povreda radne obveze koja je prethodila povredi radne obveze od 28. srpnja 2020. odnosi se na povredu Pravilnika RET-WTIF1 -V3 Reprezentacija i promocija za kupce, slijedom čega odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja u cijelosti je donesena zakonito i u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a.

Dakle, iako je bio upozoren da se takvo ponašanje neće tolerirati zbog čega mu je ukazana mogućnost otkaza ugovora o radu, tužitelj i nadalje nije postupao sukladno pravilima i uputama poslodavca.

Pritom je neodlučno je li poslodavcu nastala šteta, jer odredbama ZR-a nije propisano da bi razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika bio opravdan jedino u slučaju kad je poslodavcu nastala šteta.

Naime, tužitelj je dugogodišnji radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu prodavača, pa priroda poslova koje je tužitelj morao obavljati kod tuženika karakterizira potrebu za odgovornim ponašanjem, zahtijeva savjesnog i poštenog, korektnog radnika, koji će poštivati propisano i uobičajeno mu ponašanje, pa je tuženik imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja da savjesno i korektno ispunjava svoje ugovorne obveze.

Međutim, tužitelj nije postupao u skladu sa takvim standardima ponašanja, iako je znao, odnosno morao znati da takvo opisano postupanje, a zbog kojeg mu je otkazan ugovor o radu, tuženik i njegov poslodavac ne može tolerirati. Upravo u takvim okolnostima pravilna je ocjena da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

Ne može se prihvatiti ni tvrdnja tužitelja da je otkaz ugovora o radu bio nezakonit, jer ne odgovara stvarnom razlogu za otkaz ugovora o radu, a koji bi bio taj što je tužitelj od tuženika tražio povećanje plaće, jer tužitelj takav navod ničim ne dokazuje.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a

U Rijeci 4. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan