Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-894/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. M., OIB:... iz N. Č., zastupane po punomoćniku I. Č., odvjetnik u O. društvu P. & partneri u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB.: Z., zastupanog po punomoćnici T. S. S., odvjetnici u O. društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2151/2018-30 od 14. svibnja 2021., dana 4. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2151/2018-30 od 14. svibnja 2021. u dijelu donesenom u obliku presude;

- potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 5.050,00 kn (iznad nepobijanih 8.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 4.050,00 kn teku od 25. svibnja 2018. do isplate, a na iznos od 1.000,00 kn od 17. lipnja 2020. do isplate i u toč. II. izreke,

- preinačuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem se nalaže isplatiti tuženiku zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.000,00 kn teku od 25. svibnja 2018. do 16. lipnja 2020., tako da se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke, u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2018. do isplate, u toč. III. izreke, kao i u toč. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2021. do isplate, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se djelomično prihvaća i djelomično odbija te se presude i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2151/2018-30 od 14. svibnja 2021.,

- ukida u toč. I. izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete (trošak liječenja) isplati iznos od 495,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i u toč. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.796,87 kn (iznad nepobijanih 4.000,00 kn) te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

- potvrđuje u dijelu donesenim u obliku rješenja (toč. I. i II. izreke).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 13.545,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati zakonske zatezne kamate koje na iznos od 4.000,00 kn teku od 25. svibnja 2018. do 2. studenog 2018., u toč. III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 13.050,00 kn teku od 31. siječnja 2018. do 24. svibnja 2018. i zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 4.000,00 kn teku od 31. siječnja 2018. do 24. svibnja 2018., dok je u toč. IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.796,87 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja, toč. I. izreke, dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 20. studenog 2018. i od 18. lipnja 2020., dok je u toč. II. izreke dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 18. lipnja 2020.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija toč. I. izreke presude preko nespornog iznosa od 8.000,00 kn, odluku o trošku postupka koja je sadržana u toč. IV. izreke presude preko nespornog iznosa od 4.000,00 kn, kao i toč. I. i II. izreke rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u pobijanom dijelu, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

2.1. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Obzirom da tuženik presudu i rješenje pobija djelomično, kako je to opisano u toč. 2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika koje smatra neosnovanim. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete povodom štetnog događaja od 24. rujna 2017. kada je kao putnica u vozilu stradala u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobila tjelesne ozljede.

5.1. Nakon što je konstatirao da među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i isključiva odgovornost osiguranika tuženika (u tom kontekstu ovaj sud odmah napominje da u žalbenom stadiju postupka nije sporno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, jer tuženik iz tog razloga nije podnio žalbu), prvostupanjski sud navodi da je bila sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva i osnovanost zahtjeva za isplatu troškova liječenja te utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobila trzajnu povredu vrata, a liječenje je završeno 25. svibnja 2018.,

- da su po provedenom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 5%, da je trpjela fizičke bolove i strah, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega,

- da je odluka o visini pravične novčane naknade donesena uz primjenu elemenata (kriterija) koji su navedeni u toč. 21. obrazloženja prvostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrđena je u iznosu od 21.000,00 kn,

- da je u postupku učinjeno nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, da je cijena sata pružanja takve pomoći i njege 15,00 kn, pa je temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici utvrđeno pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 1.050,00 kn,

- da na taj način tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 22.050,00 kn, a kako među strankama nije bilo sporno da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 5.000,00 kn i kasnije tijekom postupka još 4.000,00 kn, tužiteljici je dosuđena daljnja naknada neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 13.050,00 kn,

- da je tužiteljica u ovom postupku potraživala od tuženika i isplatu troškova liječenja i troškova participacije za provedenu fizikalnu terapiju u iznosima od 275,00 kn i 220,00 kn i da je taj trošak ocijenjen potrebnim i opravdanim obzirom da je učinjen na teret zdravstvenog osiguranja, a odnosi se na trošak participacije pa je tužiteljici primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosuđena (i) imovinska šteta za trošak liječenja u iznosu od 495,00 kn.

6. Tuženik prvostupanjsku odluku pobija u dijelu donesenom u obliku rješenja i tvrdi da povećanje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka pozivanjem na Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji) nije procesno ispravno. Smatra da nije bilo nikakve zapreke da tužiteljica tužbom zatraži iznos neimovinske štete koji bi bio uvećan za stopu inflacije, odnosno porasta plaće te napominje da se je tužiteljica prije donošenja novih Orijentacijskih kriterija pozivala na povećanje troškova života, da je to njoj bilo poznato i u trenutku podnošenja tužbe, pa se ne može s uspjehom pozivati na nove okolnosti i činjenice nastale nakon zaključenja postupka u prilog dopuštenosti preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

6.1. Suprotno tome, pravilno je prvostupanjski sud u toč. 7. obrazloženja zaključio da unatoč tome što je prethodni postupak zaključen 3. travnja 2019., dok su Orijentacijski kriteriji promijenjeni nakon toga, obzirom da je određeno da se isti primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće tj. od dana prihvaćanja) to je zakonito uz primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a dopuštena preinaka tužbe.

6.2. U dijelu u kojem je odlučeno o preinaci tužbe nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a.

7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kod utvrđenja visine pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 21.000,00 kn, primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Imajući u vidu da odlučne činjenice koje su utvrđene temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka J. F. nisu bile sporne, prvostupanjski sud u toč. 21. obrazloženja navodi koje je elemente (kriterije) imao u vidu kod donošenja odluke o visini pravične novčane naknade, a koje tuženik navodima žalbe nije doveo u sumnju. Pogrešno je shvaćanje tuženika da bi za određivanje visine pravične novčane naknade trebale postojati i osobite okolnosti, jer po ocjeni ovoga već elementi (kriteriji) koje navodi prvostupanjski sud opravdavaju visinu pravične novčane naknade u iznosu od 21.000,00 kn, kao i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.050,00 kn ili ukupno 22.050,00 kn. Kako nije bilo sporno da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici platio iznos od 9.000,00 kn, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava dosudio tužiteljici iz ovih osnova iznos od 13.050,00 kn (od kojeg tužitelj u žalbi pobija iznos od 5.050,00 kn). U odnosu na tvrdnje tuženika o retroaktivnoj primjeni Orijentacijskih kriterija, valja ponoviti da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da se Orijentacijski kriteriji primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i na sve parnične postupke za naknadu parnične štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće tj. od dana prihvaćanja).

7.1. U dijelu u kojem je odlučio o visini naknade neimovinske štete nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva tvrdnjom da se odluka ne može ispitati jer nije razvidno koliko je prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici po svakom kriteriju. Naime, prema shvaćanju ovoga suda korisno je, ali nije nužno kod dosuđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti odrediti koji iznos je dosuđen po kojem kriteriju, a ako to nije učinjeno to ne znači da se presuda u tom dijelu ne može ispitati. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je jasno naznačio koje je elemente (kriterije) imao u vidu kod određivanja visine pravične novčane naknade (toč. 21. obrazloženja), a pravična novčana naknada je zakonito dosuđena u jedinstvenom (integralnom) iznosu. Stoga je tužiteljici povodom štetnog događaja od 24. rujna 2017. na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava dosuđena daljnja novčana naknada neimovinske i imovinske štete (na ime tuđe pomoći i njege) u ukupnom iznosu od 13.050,00 kn.

7.2. Pravilno je i utvrđenje da je liječenje tužiteljice završeno 25. svibnja 2018. i da je novčana naknada štete dospjela završetkom liječenja zbog čega su tužiteljici uz pravilnu primjenu materijalnog prava dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 4.050,00 kn (koji iznos se sastoji od 3.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i 1.050,00 kn na ime naknade imovinske štete) od 25. svibnja 2018. do isplate. Naprotiv, u odnosu na zakonske zatezne kamate na daljnji iznos naknade neimovinske štete od 1.000,00 kn, tuženik se u žalbi osnovano poziva na okolnost da je tužiteljica u podnesku od 18. lipnja 2020. preinačila tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, konkretno u odnosu na naknadu neimovinske štete tužbeni zahtjev je povišen za iznos od 1.000,00 kn, pa je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, tj. prije 18. lipnja 2020., pa je u dijelu u kojem su tužiteljici na iznos od 1.000,00 kn dosuđene zakonske zatezne kamate u razdoblju od 25. svibnja 2018. do 17. lipnja 2020., prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.3. Neosnovana je tvrdnja tuženika da je odluka nezakonita u dijelu u kojem su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 4.000,00 kn u razdoblju od 25. svibnja 2018. do 2. studenog 2018. Naime, iz stanja spisa razvidno je da je tužiteljica u podnesku od 18. lipnja 2020. zatražila i zakonske zatezne kamate koje su joj dosuđene u toč. II. izreke prvostupanjske presude. Kako je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja pravilno dopustio preinaku tužbe učinjenu u podnesku od 18. lipnja 2020., to nije osnovana žalbena tvrdnja da je tužiteljica u ovom dijelu povukla tužbu. Obzirom da nema spora da je tuženik platio tužiteljici iznos od 4.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete 2. studenog 2018., to tužiteljica osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na taj iznos od 25. svibnja 2018. (kada je šteta dospjela) do 2. studenog 2018. pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno i u ovom dijelu (toč. 29. obrazloženja).

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalba tuženika je djelomično odbijena i djelomično prihvaćena te je prvostupanjska odluka djelomično potvrđena i djelomično preinačena u toč. I. izreke presude te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke u dijelu donesenom u obliku presude.

9. U pravu je tuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud načinom obrazlaganja presude u dijelu u kojem je odlučio o osnovi i visini naknade imovinske štete na ime troškova liječenja (toč. 31.-35. obrazloženja) počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se presuda u ovome dijelu za sada ne može niti ispitati, obzirom da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava. Naime, prvostupanjski sud u toč. 33. obrazloženja navodi da se trošak od 275,00 kn i 220,00 kn odnosi na trošak participacije prema računima od 21. ožujka 2018. i 23. travnja 2018., iako se na tim računima navode nazivi usluga: "fizikalna terapija i 10X fis.th.", pa nije jasno iz kojih činjenica je prvostupanjski sud zaključio da se taj trošak odnosi na participaciju. Nadalje, nerazumljivo je utvrđenje da je trošak liječenja tužiteljice bio potreban i opravdan, obzirom da je napravljen na teret zdravstvenog osiguranja, pa nije jasno zbog čega bi onda tuženik bio u obvezi platiti tužiteljici taj trošak.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete (trošak liječenja) isplati iznos od 495,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te posljedično u toč. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.796,87 kn (iznad nepobijanih 4.000,00 kn) te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave (čl. 377. st. 1. ZPP-a).

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova liječenja u iznosu od 495,00 kn. Potrebno je na pouzdan način utvrditi na što se odnosi zatraženi trošak imajući u vidu da se u spisu nalaze računi od 21. ožujka 2018. i 23. travnja 2018. u kojima se navodi i opis usluge. Nadalje, potrebno je utvrditi je li taj trošak tužiteljica ostvarila na teret zdravstvenog osiguranja (ako nije, je li to mogla učiniti), jer od tog utvrđenja ovisi odgovor ima li tužiteljica pravo da od tuženika traži povrat tih troškova. Prvostupanjski sud će novu i zakonitu odluku obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, a novom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP- a).

U Varaždinu 4. svibnja 2022.

Sudac

Milko Sambolek v.r.