REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

GRAĐANSKI

SUD

U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: 77 Pn-3181/2021-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja S. I. (OIB:…) iz S., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane I zaključene glavne i javne rasprave 11. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, i zamjenice Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, K. Č., 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj platiti tužitelju S. I. iznos od 50.000,00 kuna, sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2012. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je na temelju presude Županijskog suda u Splitu, broj Kv-Us-156/10 od 24. listopada 2011. izdržavao kaznu zatvora i to u Zatvoru u B. od 20. kolovoza 2008. do 17. ožujka 2011. kada je premješten u Zatvor u Z., a nakon toga je od 27. travnja 2011. do 19. srpnja 2012. kaznu izdržavao u Kaznionici L., kada je premješten u Zatvor u Š. Nadalje navodi da je u u Zatvoru u B. do 22. listopada 2010. boravio u sobi veličine 24 m2 u kojoj je bilo ukupno 7-10 zatvorenika, nakon čega je prebačen u sobu veličine 15 m2 u kojoj je boravilo 6 zatvorenika, u Zatvoru u Z. da je bio smješten u sobu veličine 20 m2 u kojoj je boravilo ukupno 8 zatvorenika, u Kaznionici L. bio je smješten u sobu veličine 25 m2 u kojoj je boravilo ukupno 12 zatvorenika te da je u Zatvoru u Š. bio smješten u sobu veličine 30 m2 sa još 9 zatvorenika. Tužitelj navodi da kaznu izdržava u ponižavajućim uvjetima koji se prije svega protive odredbama Ustava RH, odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe te da je temeljno pravo zatvorenika pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku predanom na ročištu 17. svibnja 2016., tužitelj zahtjeva naknadu neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti, jer je izdržavanjem zatvorske kazne zbog neodgovarajućih, ponižavajućih i nehumanih uvjeta u navedenim zatvorima, odnosno kaznionici, povrijeđeno njegovo ljudsko dostojanstvo, sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2012. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Navedeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da, osim što zatvorske sobe u kojima je bio smješten svojom površinom nisu udovoljavale zakonom propisanom minimumu::

- da je u sobi površine 15 m2 u Zatvoru u B. od 22. listopada 2010. do 17. ožujka 2011. (oko 5 mjeseci) boravilo 6 zatvorenika, da se u istoj sobi nalazio i sanitarni čvor bez adekvatne ventilacije, pa su zbog nedostatka prostora zatvorenici bili prisiljeni objedovati na krevetima, da je u tim uvjetima i bez higijenskih potrepština bilo vrlo teško održavati higijenu, a i da su zatvorenici sami prali rublje na ruke, grijanje zimi nije radilo i zatvorenici su o svom trošku kupili radijator, kreveti su bili stari i iz madraca su virile željezne šipke, a nakon toga da je boravio u sobama veličine 6 m2 s još jednim zatvorenikom i da se i u tim sobama nalazio sanitarni čvor zbog čega se nije moglo normalno kretati;

- tijekom izdržavanja kazne (nešto više od mjesec dana) u Zatvoru u Z. boravio je u sobi od 20 m2 u kojoj je boravilo ukupno 8 zatvorenika i nije bilo mjesta za kretanje, a boravak je činilo nepodnošljivim sanitarni čvor bez adekvatne ventilacije koji nije bio potpuno odvojen od prostora za prebivanje, što je ometalo privatnost osoba smještenih u sobi, zbog čega je konzumacija hrane bila neprimjerena. Sve toaletne potrepštine zatvorenici su morali kupovati sami u kantini po potpuno nerealnim cijenama. Prehrana nije udovoljavala prehrambenim i zdravstvenim standardima, a dostupnost zdravstvene zaštite bila je na najmanjoj mogućoj razini. U takvim uvjetima boravak na otvorenom prostoru od 2 sata dnevno bio je nedostatan. Kontakti s osobama izvan zatvora bili su otežani radi procedure u odnosu na posjetitelje i duljine dopuštenog kontakta;

- u Kaznionici L. tužitelj je izdržavao kaznu (oko 15 mjeseci) u sobi veličine 25 m2 u kojoj je boravilo ukupno 12 zatvorenika, te zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta te posebno zbog uskrate prava na privatnost radilo se o smještaju nedostojnom čovjeka. Sanitarni čvor bio je zajednički i koristilo ga još 50 zatvorenika s odjela i svi su za tuširanje imali na raspolaganju 3 tuša, gdje često nije bilo tople vode i zbog svega je održavanje higijene bilo otežano. Zbog neadekvatne zdravstvene njege nije primao lijekove koji su mu bili nužni, jer mu je zbog ovisnosti o opojnim drogama izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja o ovisnosti, a terapija mu se nije izvršavala uopće ili neispravno. Boluje i od hepatitisa C koji mu nije liječen, a na pregled psihijatra je čekao 2,5 mjeseci;

- u Zatvoru u Š. tužitelj boravi od 19. srpnja 2012. u sobi od 30 m2 s još 9 zatvorenika. U sobi se nalazi i sanitarni čvor bez adekvatne ventilacije, a pored inventara (5 kreveta na kat, 3 stola, 8 stolica, kutije za osobne stvari) normalno kretanje po sobi je onemogućeno. Uvjeti života u takvom prostoru vrlo su teški i neprimjereni, a prije svega povrijeđena su prava zatvorenika na život primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Tužitelj nije imao niti mogućnosti za ostvarenje prava na sportske aktivnosti, druženja niti pristup biblioteci ili pravo na obrazovanje, niti mu se to omogućavalo za boravka u prijašnjim zatvorima, kao i da je sve navedeno potkrijepljeno Izvješćima pučkog pravobranitelja za 2008., 2009., 2010. i 2011. u dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode.

4. Povredu prava tužitelj temelji na odredbama čl. 9. st. 2. i 3., čl. 14. , čl. 74. , čl. 76., čl. 78. čl. 80., čl. 91. st.1., čl. 93. st. 1., čl. 96., čl. 97., čl. 99.,čl. 101., čl. 103. i čl. 117. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11 i 48/11- dalje: ZIKZ), Pravilniku o standardima smještaja i prehrani zatvorenika, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT).

5. Tužitelj navodi da se zahtjevom za zaštitu prava zbog neadekvatnih uvjeta izdržavanja kazne zatvora, obratio sucu izvršenja Županijskog suda u Varaždinu, te da je rješenjem od 13. srpnja 2012. tužiteljev zahtjev sud prihvatio kao osnovan te naredio Kaznionici u L. otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenika u njegovom pravu na adekvatan smještaj, kao i da je rješenjem od 30. srpnja 2012. žalbu Kaznionice na rješenje od 13. srpnja 2012. odbijena kao neosnovana. Navodi i da se sukladno odredbi čl. 186a. Zakona o parničnom postupku 20. srpnja 2012. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješavanje spora, te da je dopisom od 6. prosinca 2012. obaviješten da ne postoji mogućnost za mirno rješenje spora. Nadalje navodi da je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima njemu povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a, te čl. 1046. ZOO-a i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet, odnosno povredu prava na dostojanstvo.

6. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tijekom izdržavanja kazne zatvora tužitelju ničim nije povrijeđeno pravo njegove osobnosti. Osporava da je tužitelj kaznu zatvora u Š., L., B. (S.) i Z. (Centar za dijagnostiku) izdržavao u ponižavajućim uvjetima za koje se navodi da su u suprotnosti sa pozitivnim propisima RH, te standardima Vijeća Europe. Neosnovano smatra navode tužbe da su zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta tužitelju povrijeđena prava i da mu je boravak u zatvoru bio nepodnošljiv. Za razdoblje provedeno u Zatvoru prije 20. srpnja 2009. godine tuženik ističe prigovor zastare s obzirom da prema odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima potraživanje naknade štete zastarijeva tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koju je štetu učinila. Svi ostali navodi tužbe su rezultat tužiteljevog subjektivnog doživljava i nerealne percepcije, situacije diktirane činjenicom nužnog ograničenja slobode u uvjetima služenja zatvorske kazne.

Tuženica navodi da tijekom izdržavanja kazne zatvora tužitelju nisu povrijeđena prava osobnosti, već je tužitelju osigurano ostvarivanje svih prava sukladno pozitivnim propisima, ispunjeni su uvjeti opremljenosti zatvora koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima, pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite, nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, te je tužitelju omogućeno sudjelovanje u raznovrsnim organiziranim oblicima provođenja slobodnog vremena. Osim nesporne činjenice prekapacitiranosti zatvora i objektivne nemogućnosti da se u svakom slučaju osigura propisana kvadratura i kubikaža ćelije, svi drugi uvjeti osiguravaju se u skladu s Zakonom o izvršenju kazne zatvora i Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika te je ograničenost prostora u spavaonici nadoknađena omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana. Stoga se uvjeti u kojima je tužitelj izvršavao kaznu zatvora ne mogu smatrati ponižavajućim i nečovječnim te tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu Županijskog suda u Splitu Kv-Us-156/10 od 24.08.2011. (list 12 spisa), Izvješća pučkog pravobranitelja na CD-u (list 11 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 20.07.2012. (list 13-14 i 20-22 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Ik.I.381/12-4 od 13.07.2012. (list 15-17 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj IK.I.381/12-7 od 30.07.2012. (list 18-19 spisa), dopis ODO-a Zagreb od 28.11.2012. (list 23-24 spisa), dopis Europskog suda za ljudska prava (list 35-53 spisa), izvješće Pučkog pravobranitelja o radu za 2012. (list 54-59 spisa), saslušan je tužitelj u svrhu dokazivanja (list 78-80 spisa), izvršen je uvid u zapisnike o provedenom očevidu u zatvoru u Z., Kaznionici u L. i nalaz i mišljenje vještaka u predmetu broj Pn-425/12 od 28. veljače 2013. (list 140-154 spisa), izvršen je uvid u osobnik zatvorenika (list 156-159 spisa), osobnik kaznionice u L. (list 156 – 159 spisa), rješenje o premještaju u Kaznionicu u Š. od 16.7.2012. s podacima o uvjetima izdržavanja kazne (list 167-169 spisa), Prijedlog za premještaj Kaznionice u L. od 4.7.2012. (list 170 – 176 spisa) osobnik zatvora u Š. (list 182- 187 spisa) te zatvora u Z., Centar za dijagnostiku u Z. (list 189-190 spisa), podatke o izdržavanju kazne u zatvoru u S. (list 192-220 spisa), Zapisnik o prijamu i pretrazi zatvorenika od 21.1.2011. Zatvora u S. (list 218 spisa), te su saslušani svjedoci dr. M. J., dr. J. M., M. M., Z. M., S. N., D. S., L. K., O. D., I. L., M. F. i J. Ž.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, a sve zbog neodgovarajućih, ponižavajućih i nehumanih uvjeta u kojima je tužitelj izdržavao zatvorske kazne u Zatvoru u S., Centru za dijagnostiku u Z., Kaznionici L. i Zatvoru u Š.

9. Nije sporno da je tužitelj osuđen na objedinjenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i deset mjeseci pravomoćnim presudama Županijskog suda u Splitu, broj K-Us-23/07 od 12. ožujka 2010. i Kv-33/11 od 23. siječnja 2011.te da je kaznu izdržavao u više zatvora i kaznionica, te njihovu prekapacitiranost u odnosu na propisanu kvadraturu i kubikažu soba u zatvoru

10. Sporna je osnova za naknadu štete tijekom izdržavanja kazne zatvora zbog uvjeta boravka tužitelja u zatvorima, odnosno kaznionici, te visina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dostojanstva tužitelja, kao i zastara potraživanja naknade štete za razdoblje prije 20. srpnja 2009.

11. Prema dostavljenim podacima zatvora odnosno kaznionice u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora utvrđeno je:

- u Zatvoru u B. (S.) tužitelj je boravio od 21. kolovoza 2007. do 17. ožujka 2011.

U sobi površine 25,94 m2, zapremnine 66,14 m3, visine 2,55 m i smještajnog kapaciteta 6-7 osoba, a broj zatvorenika u sobi, uključujući i tužitelja, odstupao je od smještajnog kapaciteta sobe od 10. listopada 2007. do 10. rujna 2010. na način da je u sobi bilo smješteno 8-9 zatvorenika.

U razdoblju od 23. listopada 2010. do 18. siječnja 2011. tužitelj je bio smješten u sobi površine 15,86 m2 zapremnine 40,44 m3, visine 2,55 m i smještajnog kapaciteta za 4 osobe, a broj zatvorenika u sobi, uključujući tužitelja u tom razdoblju bio je 1 do 2 zatvorenika više od smještajnog kapaciteta.

U razdoblju od 19. siječnja 2011. do 7. veljače 2011. tužitelj je bio smješten u sobi površine 15,86 m2 zapremnine 40,44 m3, visine 2,55 m i smještajnog kapaciteta za 4 osobe, a broj zatvorenika u sobi, uključujući tužitelja kretao se u okviru dozvoljenog smještajnog kapaciteta (3-4 zatvorenika), osim u razdoblju od 2. do 3. veljače 2011. kada je u sobi bio 1 zatvorenik više od smještajnog kapaciteta, U razdoblju od 8. veljače 2011. do 17. ožujka 2011. tužitelj je bio smješten sam u sobi površine 7,46 m2 čime je smještajni kapacitet bio poštivan. Sobe imaju sanitarni čvor zatvorenog tipa koji omogućava privatnost, odvojen od ostatka sobe s otvorom za ventilaciju. Hrana, koja odgovara zdravstvenim i prehrambenim standardima, zatvorenicima se poslužuje u zatvoreničkoj sobi gdje se nalazi stol i dovoljno sjedećih mjesta. Sobe su grijane s dovoljno danjeg i umjetnog svjetla, četiri puta godišnje se dezinficiraju i dezinseciraju. Priborom za čišćenje koji osigurava uprava zatvora sobe čiste zatvorenici koji u njima borave pa i o njima ovisi čistoća i urednost soba. U sobi je osigurana pitka voda 24 sata te topla voda za nekoliko puta tjedno kupanje u zasebnoj zajedničkoj kupaoni. Svim zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku najmanje 2 sata dnevno, imaju mogućnost bavljenja sportom, tjelovježbom o svakom zatvoreniku ovisi na koji način će koju od ovih aktivnosti iskoristiti.

- u Zatvoru u Z. (Centar za dijagnostiku) tužitelj je boravio u razdoblju od 17. ožujka 2011. do 27. travnja 2011., te je s još 5-7 zatvorenika bio smješten u sobi veličine 21,10 m2, zapremnine 49,80 m2, sanitarnim čvorom površine 1,57 m2 odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, ima četiri prozora koji se mogu otvoriti čime je omogućen dotok danjeg svjetla i prozračivanje. U sobi se nalazi stol s dvije klupe i po potrebi odgovarajući broj stolica. Objekt zatvora nije klimatiziran, a grijanje je centralno. Zbog obveze sudjelovanja u nizu dijagnostičkih postupaka i razgovor zatvorenici tijekom dijagnostičke obrade nisu radno angažirani niti radno ocjenjivani, te im korištenje slobodnog vremena nije strukturirano. U vrijeme dnevnog odmora omogućen im je boravak u prostoriji za organizirano korištenje slobodnog vremena sukladno dnevnom rasporedu, korištenje knjižnice, čitanje tiska i praćenje radio i TV programa, kulturno umjetničkih priredbi i zadovoljavanje vjerskih potreba.

- u Kaznionici L. tužitelj je prema podacima osobnika boravio u razdoblju od 27. travnja 2011. do 19. srpnja 2012. Zbog izrečene sigurnosne mjere pojedinačnim programom bio je uključen u u terapijsku zajednicu ovisnika i individualno savjetovanje od strane terapeuta, uz terapiju lijekovima. Raspoređen u neradnu skupinu jer ne pokazuje interes za radnim angažmanom. Sposoban za rad uz ograničenje rada sa živežnim namirnicama. Tijekom kazne nije se uključivao u obrazovanje, niti u organizirani oblik korištenja slobodnog vremena, ne koristi izvaninstitucionalne pogodnosti. Premještaj u Zatvor u Š. predložen zbog tretmanskih i organizacijskih razloga.

12. Uvidom u pravomoćno rješenje Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik.I.381/12-4 od 13. srpnja 2012. (list 15-17 spisa), utvrđeno je da je prihvaćen tužiteljev zahtjev za zaštitu prema čl. 74. st. 3. ZIZK koji se odnosi na spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže te je naređeno kaznionici u L. otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenika u njegovom pravu iz čl. 74. st.

3. ZIZK, koji je imperativne naravi i propisuje da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. Zahtjev za sudsku zaštitu tužitelja za boravak u Zatvoru u Z. i Zatvor u S. odbijen je kao neosnovan, jer sud u skladu s čl. 17. ZIZK ne može pružati zaštitu za ranije razdoblje. Odbijen je kao neosnovan i zahtjev koji se odnosi na povredu čl. 74. st. 5. i 6. ZIZK, jer je na temelju utvrđenja prilikom obilaska Kaznionice da se tužitelj nalazio u tzv. velikoj sobi koja se sastoji od 3 dijela, od dvije prostorije za spavanje i velike prostorije u sredini koja služi i kao dnevni boravak zatvorenicima, da zatvorenici mogu nesmetano koristiti sve tri prostorije u sklopu kojih se nalazi i sanitarni čvor i pitka voda uvijek, tako da zatvorenici imaju mogućnost obavljanja fizioloških potreba u svim sobama u kojima imaju sanitarne uređaje i pitku vodu.

- u Zatvoru u Š. tužitelj je boravio u razdoblju od 19. srpnja 2012. do 14. lipnja 2013. kada je uvjetno pušten na slobodu. Smješten je u sobu veličine 32,03 m2, odnosno 30,87 m2 (na sanitarni čvor otpada 1,16 m2) što po ZIKZ odgovara smještaju 7 zatvorenika, a za cijelo razdoblje u sobi je (osim 10 dana kada je s tužiteljem bilo 8 zatvorenika) bilo smješteno 9-10 zatvorenika uključujući tužitelja.

13. Standard smještaja, oprema i prehrana zatvorenika propisani su odredbama čl. 74-79., Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13- dalje: ZIKZ)

14. Članak 9. stavak 1. ZIKZ propisuje da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te liječničkim i zdravstvenim pokusima. Zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka iz stavka 1. ovog članka ima pravo na naknadu štete.

15. Člankom 25. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) propisano je da se svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo.

16. Članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje u tekstu: Konvencija),

zabranjuje mučenje ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.

17. Odredbom čl. 74. ZIKZ propisano je:

(1) Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.

(2) Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak.

(3) Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

(4) Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. (5) Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

(6) Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

18. Organiziranje i vrste izobrazbe te opismenjivanje i školovanje zatvorenika propisani su odredbama čl. 91. do 93. ZIKZ, dok je organiziranje slobodnog vremena zatvorenika, opremanje knjižnice i posudba knjiga, novina i časopisa, te osiguranje uvjeta za tjelovježbu, šport i rekreaciju propisano odredbama čl. 96. do 99. ZIKZ.

19. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u Zatvoru u S., Zatvoru u Z. (R.) i Zatvoru u Š. boravio u prenapučenim uvjetima, jer je u sobama prostor za svakog zatvorenika bio manji od 3 m2, te se sanitarni čvor nalazio u istoj prostoriji gdje su jeli i pili. Zbog toga što je bio član "organizacije" vrijeme šetnje u trajanju 1 sat u Zatvoru u S. raspoređivali su mu u različitim terminima, da se izbjegne "dogovaranje" zatvorenika u šetnji. Samo u Kaznionici L. sanitarni čvor nije bio u sobi u kojoj su spavali te su sredstva za čišćenje redovito dobivali. Samo u L. i Š. su imali odvojene kabine za tuširanje i zatvorenicima je bilo osigurano pranje rublja, a u R. i S. rublje su prali sami. Samo u L. se mogao tuširati svakodnevno, ali s obzirom da je bio smješten na najvišem katu, topla voda do njega nije dolazila, jer bi je potrošili zatvorenici na nižim katovima. U L. je boravio na odjelu za ovisnike, jer je tada bio ovisnik o heroinu, dok su drugi odjeli imali više slobode. Terapiju je provodio propisanim mu lijekovima, ali nije bilo razgovora sa psihijatrom niti grupne terapije. Želio se liječiti od hepatitisa C, ali nakon što je liječnica imala moždani udar liječenje nije provedeno. Ništa nisu radili niti su imali ikakvu razbibrigu. Samo je u Š. pohađao tečaj za kompjutore 2 ili 3 tjedna. U Zatvoru u S. je morao platiti policajce i čuvare za odlazak liječniku, a u L. je na pregled čekao 2,5 mjeseci. O radu u zatvoru odlučuju referenti koji njega nisu odredili, jer ne mogu svi raditi. U zatvorima je boravio 6 godina i o rehabilitaciji u njima ne može se uopće govoriti, jer je sve jako loše utjecalo na njega i kada je izašao na slobodu bio je potpuno izgubljen. U Zatvoru u Š. nitko nije provodio pripreme za slobodu i razgovor.

20. Svjedok J. M. u svom iskazu je naveo da je kao liječnik dolazio u Kaznionicu u L. tri puta tjedno od 2008. te da je koordinirao poslove zdravstvene zaštite. Naveo je da je u kaznionici zaposlen jedan liječnički tim s punim radnim vremenom te da je i na raspolaganju tim liječnika dentalne medicine, sve s punim radnim vremenom. U vrijeme boravka tužitelja u toj kaznionici od 27. travnja 2011. do 19. srpnja 2012. tužitelj se obratio tražeći zdravstvenu zaštitu 17 puta te ističe da se hitni slučajevi u kaznionici primaju odmah, a u ostalim slučajevima zatvorenici traže unaprijed posjet, popunjavanjem tzv. prijavka, pa ih liječnik poziva po stupnju primarnosti i traženju zdravstvene zaštite. U dokumentaciji kaznionice ne postoji podatak da se tužitelj prije odnosno za vrijeme boravka u kaznionici liječio od hepatitisa C niti da je takvo liječenje traženo. S obzirom da je tužitelj liječen od ovisnosti o opojnim drogama, primao je lijekove koji su uobičajeni za propisanu terapiju. Odmah po dolasku u kaznionicu tužitelj je uključen u grupnu terapiju te mu je bio na raspolaganju i individualni susret sa psihijatrom koji je koristio osam puta što je po pravilima struke po svemu uobičajeno kad se uzme u obzir vrijeme boravka tužitelja u toj ustanovi. Prema podacima tužitelj je na prvom pregledu kod psihijatra bio 24. svibnja 2011., dakle niti mjesec dana nakon dolaska u ustanovu. Isto tako je kod liječnika dentalne medicine bio četiri puta.

21. Svjedok Z. M. je zaposlen kao defektolog u kaznionici L. te su mu poznati uvjeti smještaja tužitelja u vremenu provedenom u toj ustanovi. Iskazao je da se tužitelj nalazio na odjelu na kojem se nalaze zatvorenici koji imaju izrečenu sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti opojnim drogama te da se tužitelj cijelo vrijeme izdržavanja kazne zatvora u L. nalazio u neradnoj skupini iz razloga što nije bio zainteresiran za rad. Naglasio je da u neradnoj skupini dva puta tijekom dana se zaključavaju sobe u kojima borave zatvorenici i to od 09,55 do 10,20 sati te od 13,00 do 14,15 sati, a u ostalom dijelu dana zatvorenici koji nisu u radnom režimu mogu boraviti u prostorima kaznionice gdje se provode različite slobodne aktivnosti kojih ima na desetke ili u dnevnim boravcima na odjelu. Nemogućnost osiguranja smještaja propisanog zakonom nadomještali su poduzimanjem svih ostalih mjera koje im je predlagala europska komisija za prekapacitiranost sustava pa su tako omogućavali zatvorenicima veći boravak na svježem zraku u slobodnim aktivnostima, češće kontakte s vanjskim svijetom te su sve poduzimali da u sobama u kojima spavaju vrijeme provode samo u razdoblju od 23,00 sati navečer do 06,00 sati ujutro.

Iako navodi da su prekapacitiranost uvjeta nastojali nadomjestiti poduzimanjem svih ostalih mjera koje im je predlagala europska komisija te da su zatvorenici mogli sudjelovati u desecima radnih aktivnosti, svjedok M. nije jasno naveo koje su poduzete mjere i koje aktivnosti su bile na raspolaganju zatvorenicima kao što je bio tužitelj, slijedom čega je sud njegov iskaz ocijenio uopćenim i time neodlučnim.

22. Svjedok S. M. je u vrijeme izdržavanja tužiteljeve kazne zatvora u L. bio zaposlen kao voditelj upravnih poslova kaznionice te je njegov posao pitanje osobne higijene svih zatvorenika, kao i njihove prehrane. U sobama u kojima je boravio tužitelj nalazi se zidom odvojeni posebni sanitarni čvor-wc te su posebni tuševi namijenjeni za održavanje osobne higijene zatvorenika stalno im na raspolaganju i smiju se tuširati kad žele. Osporava navode tužbe da nije bilo tople vode te navodi da je tople vode bilo uvijek osim kada bi nastupio nekakav kvar koji se vrlo brzo otklanja prema mogućnostima kaznionice. Prehrana je prilagođena kalorijskim potrebama zatvorenika i na raspolaganju je više vrsta jelovnika koji su prilagođeni njihovim potrebama, a mogu tražiti i posebne vrste prehrane prema mjeri, dijetalne, vegetarijanske i slično.

Iz iskaza svjedoka M. proizlazi da je zatvorenicima u kaznionici u L. bila osigurana redovna osobna higijena kao i prehrana, što je sud također ocijenio neodlučnim jer je tužitelj i sam iskazao da se u L. mogao tuširati svakodnevno, jedino da je znao biti problem s toplom vodom s obzirom da je bio u odjelu na najvišem katu, dok o kvaliteti prehrane u L. tužitelj nije ništa naveo u tužbi niti je o tome iskazivao..

23. Svjedokinja M. J. je liječnica u zatvoru u Z. koja zbog kratkog provedenog vremena tužitelja u toj ustanovi nema detaljnih podataka o okolnostima njegovog boravka. Načelno je iskazala da je zatvor u Z. podijeljen na jedanaest odjela od kojih svaki dan po dva odjela dođu na red na pregled kod liječnika, s time da se zatvorenici pisano predbilježavaju dan prije, a kod hitnih potreba pregledavaju se isti dan.

Pored činjenice da svjedokinja kao liječnica nema relevantnih podataka o boravku tužitelja Zatvoru u Z., a da je o pružanju medicinske skrbi zatvorenicima iskazivala uopćeno, sud nije posebno cijenio njezin iskaz.

24. Svjedok O. Dž. je iskazao da u razdoblju tužiteljevog boravka u zatvoru u S. nije bio upravitelj zatvora niti zaposlenik zatvora pa se o okolnostima boravka tužitelja u zatvoru niti o uvjetima u zatvoru nije mogao očitovati. Sud njegov iskaz nije prihvatio kao istinit, jer je upravo on kao upravitelj Zatvora u S. potpisnik detaljnih podataka o tužiteljevom boravku u Zatvoru u S. (list 195 spisa), u svrhu otklanjanja tužiteljevog odštetnog zahtjeva zbog uvjeta boravka u Zatvoru u s.

25. Svjedok L. P. je kao zatvorenik boravio u istom razdoblju kad i tužitelj u Zatvoru u S. s time da s tužiteljem nije bio u istoj sobi te mu je poznato da u sobi u kojoj se nalazio tužitelj grijanje nije radilo, hlađenja nije bilo već uz pomoć ventilatora koje su zatvorenici sami donosili, a što se tiče održavanja osobne higijene mogli su redovito obavljati tuširanje, ponekad uz poteškoće s obzirom da su bila samo četiri tuša a i znalo je ponestati vode. Na hranu nije imao prigovora, a što se tiče kretanja na svježem zraku isto je bilo organizirano jer se oni iz iste grupe okrivljenih nisu smjeli susretati. O prenapučenosti u sobama istovjetno je iskazao kao i tužitelj. Naveo je da su tv imali u sobi ali istu nisu smjeli napuštati 22 sata u danu.

Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao detaljan i istinit posebno u dijelu da tijekom boravka u Zatvoru u S. sobu nisu smjeli napuštati 22 sata u danu, jer je sukladan iskazu tužitelja i podacima o izdržavanju kazne u Zatvoru u S. (list 195 spisa).

26. Svjedok I. L. je socijalni radnik u Centru za dijagnostiku u Z. u koji dolaze svi zatvorenici koji su osuđeni na kaznu zatvora od šest mjeseci na više. Radi stručne obrade kod njih zatvorenici borave tridesetak dana nakon čega se po odluci Ministarstva pravosuđa, a na temelju prijedloga njihovog tima upućuju u jednu od kaznionica. Tužitelj je bio smješten u sobi sa više zatvorenika od zakonom propisanih, sa sanitarnim čvorom usred sobe odvojen samo pregradnim zidom, s paravanom u dijelu gdje je wc, u sklopu kojeg je umivaonik u kojem je dostupna voda gdje se mogu oprati. Kupaonica je jedna na odjelu gdje se svi zatvorenici vode dva puta tjedno. Borave dva sata dnevno na svježem zraku, nemaju zajednički boravak, a slobodne aktivnosti mogu se odvijati u sobama te im se daju društvene igre uz mogućnost odlaska na mise i priredbe ako se održavaju. Zdravstvena zaštita im je dostupna cijelo vrijeme jer imaju više liječnika opće prakse, dva stomatologa i jednog psihijatra. Medicinska sestra im tri puta dnevno dolazi radi davanje terapije ili pravosudnom policajcu da im se omogući odlazak kod liječnika. Hrana se poslužuje u sobama jer nemaju blagovaonicu. Hrana zadovoljava kaloričnu vrijednost te je pod nadzorom medicinske službe, a u sastavljanju jelovnika sudjeluje liječnik, predstavnik kuhinje i predstavnik zatvorenika kojeg biraju zatvorenici između sebe. Zatvorenicima je pribor za čišćenje osiguran, kao i pribor za osobnu higijenu. Zatvorenici dobivaju deterdžent za pranje veša kojeg mogu oprati u umivaoniku jer imaju lavor u sobi, a inače mogu jednom tjedno dati i veš na pranje u praonicu.

Iz iskaza svjedoka L. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u Centru za dijagnostiku u Z. bio smještan u uvjetima ispod onih koje propisuje zakon, te da je tužitelju za vrijeme boravka u toj ustanovi bio omogućen boravak na zraku 2 sata dnevno.

27. Svjedok M. F. koji je službenik u Zatvoru u Z. iskazao je da je taj zatvor općenito prekapacitiran i da ne pruža zakonom propisani dostatni prostor za pojedinog zatvorenika. O ostalim okolnostima izdržavanja kazne zatvora u toj ustanovi u bitnom je istovjetno iskazao kao i ostali zaposlenici te ustanove.

28. Svjedok J. Ž. je saslušan u svojstvu upravitelja Zatvora u Z. koji je također potvrdio prekapacitiranost tog zatvora, postojanje sanitarnog čvora koji nije odvojen zidom od poda do stropa u sobama, a u boravku na svježem zraku, sportskim aktivnostima i medicinskoj pomoći iskazao je kao i ostali zaposlenici tog zatvora.

Sud je prihvatio iskaze svjedoka L., F. i Ž. kao međusobno sukladne u bitnom, posebno u dijelu da je tužitelj u Centru za dijagnostiku u Z. i Zatvoru u Z. bio smještan u uvjetima ispod onih koje propisuje zakon, te da je tužitelju za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku bio omogućen boravak na zraku 2 sata dnevno.

29. Iz iskaza saslušanih svjedoka kao i samog tužitelja, a što ni tuženica ne osporava, proizlazi da je tužitelj gotovo tijekom cijelog razdoblja izdržavanja kazne boravio u sobama koje nisu zadovoljavale propisane uvjete površine i zapremnine u odnosu na broj osoba koje su u sobama boravile, pa takav smještaj zatvorenika u prostoru manjem od propisanog, protivan je odredbi čl. 74. st. 3. ZIZK. Nadalje, smještaj tužitelja u sobi u svim zatvorima osim u L., u kojima se sanitarni čvor nalazio u sobi namijenjenoj za spavanje i konzumaciju obroka, svakako je protivan odredbi čl. 74. st. 3. ZIZK. Kad se uzme u obzir da je tužiteljevo kretanje izvan sobe smještaja na odjelu za ovisnike bilo dodatno ograničeno i da je u takvim uvjetima najčešće bio zatvoren 22 sata dnevno, a da nije riječ o kratkotrajnom ili povremenom smještaju u tim uvjetima, već je trajao godinama, za zaključiti je da su izdržavanjem kazne zatvora u takvim uvjetima tužitelju povrijeđena prava koja jamči i čl. 9. stavak 1. ZIKZ, čl. 25. st. 1. Ustava RH i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U odnosu na evidenciju o tužiteljevoj radnoj i rekreativnoj neaktivnosti, te da je kaznu izdržavao kao ovisnik o opijatima, za zaključiti je da za takve aktivnosti izvan sobe u kojoj je tužitelj provodio uglavnom 22 sata, životno i logično je da se ne može od tužitelja očekivati da će se samoinicijativno, a bez kvalitetne psihološke potpore za koju nije jasno iz iskaza liječnika M. i ostalih zaposlenika zatvorskih ustanova da je ista tužitelju pružena u dostatnoj mjeri s ciljem poboljšanja zdravstvenog stanja i uključenja u aktivan život, osim medikamentozne terapije te s obzirom na izrečenu mjeru sigurnosti, bila u potrebitoj mjeri dostupna, a sve to opet s obzirom na prenapučenost zatvora i nedostatnost liječnika, odnosno ispod zakonom propisanih uvjeta za izdržavanje zatvorske kazne, za koje tuženica nije dokazala da su na kompenzirani adekvatnim mjerama.

Pritom valja istaknuti da iz iskaza svjedoka dr J. M. proizlazi da je kao liječnik dolazio u Kaznionicu u L. tri puta tjedno, a da je jedan liječnički tim bio zaposlen s punim radnim vremenom, te da je tužitelj u vrijeme boravka u kaznionici od 27. travnja 2011. do 19. srpnja 2012. tražio zdravstvenu zaštitu 17 puta, pojašnjavajući praksu pružanja tražene zdravstvene zaštite.

Prema ocjeni suda to što je dr M. u svom iskazu iznio podatak koliko je puta prema postojećoj evidenciji tužitelj tražio zdravstvenu zaštitu i koji je redoslijed pružanja zaštite zatvorenicima, nije dokaz je li i koliko puta je ta tražena zdravstvena zaštita tužitelju zaista i pružena. To posebno jer iz priloženog izvješća Pučkog pravobranitelja za 2012. (list 54 – 59 spisa), proizlazi da u zadnja dva godišnja izvješća naglašava potrebu provođenja zdravstveno – inspekcijskog nadzora u svim zatvorima, kaznionicama i odgojnim zavodima, ali da mu je odgovoreno da to zbog nedostatka zdravstvenih inspektora nije moguće provoditi, iako je taj nadzor Vlada RH bila dužna provoditi još po uputi Ustavnog suda RH u odluci U-III/64744/2009 od 3. studenoga 2010. Nadalje iz istog izvješća proizlazi da je u Kaznionici u L. do 31. prosinca 2012. na 800 zatvorenika radio jedan liječnik, bez licence puno radno vrijeme, a liječnik iz Kaznionice u Turopolju da je u Kaznionicu u L. dolazio tri dana u tjednu u popodnevnim satima (od 15,00- 21,30 sati), kao i da od 1. siječnja 2013. Kaznionica u L. nema stalno zaposlenog liječnika, kao i da su pritužbe zatvorenika u Kaznionici u L. na kvalitetu zdravstvene zaštite odmah iza pritužbi zatvorenika na uvjete smještaja. Pučki pravobranitelj je ocijenio neprihvatljivim dijeljenje zdravstvene terapije zatvorenicima od strane pravosudnih policajaca u pojedinim penalnim ustanovama, jer za to nedostaju zdravstveni djelatnici.

Stoga iskaz dr M. da je u Kaznionici bio stalno zaposlen liječnički tim, zbog suprotnosti s izvješćem Pučkog pravobranitelja i iskazom tužitelja, sud nije prihvatio kao istinit zaključivši da je u razdoblju tužiteljevog boravka u Kaznionici u L. zdravstvenu zaštitu dr M. pružao dolazeći tri puta tjedno u tu Kaznionicu što se podudara sa spomenutim izviješćem Pučkog pravobranitelja, pa je potpuno životno i logično da 800 zatvorenika, uključujući i tužitelja, ne može dobiti očekivanu i adekvatnu zdravstvenu skrb od jednog liječnika koji dolazi tri puta tjedno u popodnevnim satima i još jednog liječnika, bez licence, s punim radnim vremenom. Nadalje, iskaz svjedoka dr M. u dijelu u kojem navodi da u dokumentaciji ne postoji podatak da se tužitelj prije, odnosno za vrijeme boravka u Kaznionici liječio od hepatitisa C niti da je takvo liječenje traženo, sud nije prihvatio kao istinit, jer je iskaz svjedoka u suprotnosti s iskazom tužitelja te s podacima Prijedloga za premještaj Kaznionice u L. (list 170 – 176 spisa) u kojem je u rubrici „Zdravstveno stanje – radna sposobnost“ jasno navedeno da tužitelj boluje od hepatitisa C (list 175 spisa), kao i u Zapisniku o prijamu i pretrazi zatvorenika Zatvora u S. od 21.1.2011. (list 218 spisa), što po ocjeni suda dodatno potvrđuje nedovoljnost i neadekvatnost zdravstvene skrbi tužitelju, odnosno propust tuženice u zdravstvenom zbrinjavanju tužitelja za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u Kaznionici L. u kojoj je proveo više od godinu dana. Pritom valja istaknuti i to da je tužiteljeva ovisnost povezana s počinjenjem kaznenog djela zbog kojeg mu je određena zatvorska kazna i sigurnosna mjera, te da je notorno da ovisnici čine jednu od najbrojnijih te tretmanski i sigurnosno najzahtjevnijih skupina zatvorenika, za koju je liječenje od ovisnosti i popratnih bolesti kao što je Hepatitis C, iznimno važno zdravstveno zbrinjavanje tijekom izdržavanja kazne.

Iz Prijedloga za premještaj razvidno je da su razlozi premještaja tužitelja u drugo kazneno tijelo tretmanski i organizacijski zbog prekapacitiranosti Kaznionice u L., zbog zasićenosti tužitelja kao zatvorenika penalnom sredinom, kao i zbog činjenice da je tužitelj na substitucijskoj terapiji bez tendencije za smanjivanjem i ukidanjem iste tako da je neperspektivan u terapijskom, a i tretmanskom smislu. Dakle sami razlozi premještaja u drugu penalnu ustanovu su neadekvatni uvjeti izdržavanja kazne (prenapučenost kaznionice) i medicinske skrbi, bez napretka do tada u obveznom liječenju od ovisnosti.

30. Imajući u vidu razdoblje boravka tužitelja u Zatvoru u S. od 21. kolovoza 2007. do 17. ožujka 2011. te činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari predana sudu 17. prosinca 2012. proizlazi osnovanim istaknuti prigovor zastare za razdoblje izdržavanja kazne zatvora do 20 srpnja 2009., s obzirom na zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje u tekstu: ZOO). te odštetni zahtjev od 20. srpnja 2012. Zbog osnovanosti prigovora zastare sud nije posebno razmatrao ni ocjenjivao uvjete boravka tužitelja Zatvoru u S. prije 20 srpnja 2009.. S obzirom da je prema podacima o izdržavanju kazne u Zatvoru u S. tužitelj u toj ustanovi izdržavao kaznu i nakon toga, sve do 17. ožujka 2011. te da je sukladno Dnevnom rasporedu aktivnosti na zatvoreničkom odjelu svim zatvorenicima omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata dnevno, logičnim i istinitim je sud ocijenio tužiteljev iskaz u dijelu da je u određenom razdoblju bio zatvoren 22 sata dnevno (list 192-220 spisa).

Iskaz tužitelja o odlučnim okolnostima smještaja i zdravstvene skrbi u bitnom je podudaran sa spomenutim pisanim dokazima, pa je sud iz tog razloga isti prihvatio kao istinit, dok s druge strane iskaz dr M. sud nije prihvatio jer je iskazivao potpuno nepodudarno s ranije navedenim pisanim dokazima.

31. Polazeći od naprijed navedenog kao i odredbe članka 25. Ustava RH kojom je propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo, te odredbe članka 3. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 i 1/06), prema kojoj nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, u pogledu Zatvora u Z. i Kaznionice u L., Zatbvora u P. i Zatvora u Š. od 17. prosinca 2009. do okončanja izdržavanja kazne kao i cjelokupnost uvjeta boravka tužitelja u tim ustanovama, povrijeđeno je ustavno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva tužitelja te su ispunjeni uvjeti propisani odredbama članaka. 19. stavka 1. i 2. u svezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ZOO, za dosudu naknade neimovinske štete u zatraženom iznosu od 50.000,00 kn, zbog boravka tužitelja u zatvorima, odnosno kaznionici u uvjetima kojima je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja, odnosno dostojanstvo i čast tužitelja.

32. Iz priložene preslike tužiteljevog odštetnog zahtjeva razvidno je da je taj zahtjev podnesen tuženiku 20. srpnja 2012., to je na temelju odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za zatezne kamate na neimovinsku štetu od 20. srpnja 2012., do isplate.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP).

34. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku - odvjetniku, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje: Tarifa) i to za sastav odštetnog zahtjeva prema Tbr. 28 100 bodova, sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za sastav dva podneska od 02.06.2014. i 21.10.2014. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za pristup na tri ročišta 10.06.2014., 17.05.2016. i 14.11.2017. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, za pristup na tri ročišta 04.05.2015., 21.01.2019., 24.05.2021. prema Tbr. 9/2 50 bodova za svako, za sastav 4 podneska 13.05.2015., 14.09.2015., 12.06.2017. i 30.11.2017. prema Tbr. 8/3 25 bodova za svako, za pristup na ročište 11.4.2022. prema Tbr. 9/1 100 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna (s paušalom) predstavlja iznos od 10.000,00 kuna uvećan za 25% PDV 2.500,00 kn, tako da je tužitelju odmjeren parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn. 35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 16.05.2016., jer je predan na ročištu od 17.05.2016., te sastav podneska od 14.11.2016. koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, dok podnesak od 13.04.2017. nije u spisu.

36. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17 i 131/20).

U Zagrebu, 3. svibnja 2022.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika