Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

6 P-2872/19-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja M. V., , OIB: …, zastupan po punomoćniku J. K., odvjetnik u M., protiv tuženika pod 1) K. D. V. pok. V., pod 2) M. B. ž. P., pod 3) M. D. V. pok. V., pod 4) L. D. V. pok. V., pod 5) C. D. V. pok. V., pod 6) M. D. V. pok. V., pod 7) M. M. G. ž. I., pod 8) V. D. V. pok. M., pod 9) I. D. V. pok. M., pod 10) J. A. p. J. i pod 11) M. U., tuženici pod 1) do 11) zastupani po privremenom zastupniku I. K., odvjetniku u M., radi utvrđenja i ispravke pogrešne uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave dana 8. studenog 2021. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te izočnosti uredno pozvanog pz tuženika pod 1) do 11), prema rješenju od 3. svibnja 2022. god., na ročištu za objavu presude dana 3. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. V., B. OIB: …, jedini i isključivi vlasnik za cijelo, dijelova čest. zem. 4086/2, voćnjak u komoljaču ZU 3327 k.o. D., u površini 466 m2 + 148 m2, pobliže prikazane i označene slovima A-B-C-D-A, E-F-G-H-E, na skici izmjere izrađene od strane dipl. ing. geodezije P. P. od 7. srpnja 2021. godine, kao sastavnog dijela ove presude, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od označenih dijelova nekretnine formirati zasebne kat. čestice označenog oblika i površine, upisati pravo vlasništva na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi i druge javne upisnike u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama, na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava s imena tuženika pod 1) do 11)."

Obrazloženje

1. Tužitelj M. V. je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika pod 1) K. D. V. pok. V., pod 2) M. B. ž. P., pod 3) M. D. V. pok. V., pod 4) L. D. V. pok. V., pod 5) C. D. V. pok. V., pod 6) M. D. V. pok. V., pod 7) M. M. G. ž. I., pod 8) V. D. V. pok. M., pod 9) I. D. V. pok. M., pod 10) J. A. p. J. i pod 11) M. U., u kojoj navodi da su u zk odjelu naslovnog suda, kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 4086/2, voćnjak u komoljaču površine 579 m2, ZU 3327 k.o. D., upisani tuženici. Kod DGU,, kao posjednik nekretnine označene sa k. č. 4086/2, PL13 K.O. D., upisan je pravni prednik tužitelja – Đ. Ž. iz R.. Međutim, bez obzira na takav upis i zk stanje, tužitelj ističe da je jedini i isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine oznake čest. zem. 4086/2, budući da predmetnu nekretninu putem svog pravnog prednika posjeduje više od 20 godina, što znači da je putem dosjelosti stekao vlasništvo navedene nekretnine za cijelo. Nekretninu je tužitelj dobio na dar od svog oca I. V. i to temeljem darovnog ugovora ovjerovljenog u potpisu kod javnog bilježnika I. K. pod brojem ovjere OV-615/2019 dana 2. svibnja 2019. godine. Vlasništvo ove nekretnine, otac tužitelja je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s S. J. iz Č., ovjerovljenog u potpisu kod javnog bilježnika V. P. pod brojem OV 2448/12 od 11. lipnja 2012. godine, dok je prodavatelj po tom ugovoru (S. J.) vlasnost predmetne nekretnine stekao s upisanikom u katastarskom operatu – Đ. Ž. i to baš na temelju ugovora o prodaji ovjerovljenog u potpisu kod javnob bilježnika V. N. pod br. OV 206/2010 od 15. siječnja 2010. godine. Navodi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja građevinsko zemljište u D., koje je kultivirano, omeđeno jasnim i nedvojbenim međašnim znacima, te je gotovo svim stanovnicima D. poznato da se ovdje radi o posjedu tužitelja, koji je miran nekoliko desetljeća. Ova nekretnina je prije podnošenja tužbe, identificirana putem vještaka za građevinarstvo koji je izvršio procjenu nekretnina, a koje vještvo se prilaže uz tužbu. Na nekretninama iz tužbe upisani su tuženici, koji su tužitelju nepoznati. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio MUP-u RH radi utvrđenja adresa tuženika, koje tijelo je obavijestilo tužitelja o nepostojanju podataka za navedene osobe. Kako tužitelj želi uskladiti zk stanje sa stvarnim stanjem, to ustaje predmetnom tužbom kako bi se utvrdio jedinim i isključivim vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. 4086/2, voćnjak u komoljaču, površine 579 m2 ZU 3327 k.o. D..

2. Kako su u tužbi tuženici pod 1) K. D. V. pok. V., pod 2) M. B. ž. P., pod 3) M. D. V. pok. V., pod 4) L. D. V. pok. V., pod 5) C. D. V. pok. V., pod 6) M. D. V. pok. V., pod 7) M. M. G. ž. I., pod 8) V. D. V. pok. M., pod 9) I. D. V. pok. M., pod 10) J. A. p. J. i pod 11) M. U., označeni kao nepoznatog boravišta, odnosno prebivališta, sud je po izvršenoj provjeri podataka iz MUP evidencije (list 32-42 spisa), te prema podacija PU br. … od 15. svibnja 2019. god. (list 26 spisa), rješenjem ovog suda posl. broj P-2872/19 od 12. srpnja 2019. god. (list 29-30 spisa), ovim tuženicima postavio privremenog zastupnika u osobi I. K., odvjetnika u M..

3. Na temelju odredbe članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08-odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14, - dalje u tekstu ZPP), privremenom zastupniku tuženika pod 1) do 11) dostavljena je tužba uz poziv na davanje odgovora na tužbu.

4. Dana 25. srpnja 2019 god. zaprimljen je odgovor na tužbu privremenog zastupnika tuženika pod 1) do 11), koji u svom odgovoru na tužbu navodi da se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te se predlaže provesti sve dokaze predložene u tužbi.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 3327 k.o. D. (list 4-5 spisa), ugovor o darovanju od 2. svibnja 2019. godine (list 6-8 spisa), ugovor o kupoprodaji od 11. lipnja 2012. godine (list 9-11 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2010. godine (list 12-15 spisa), elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnine Urbroj 60/12 ovl. sudskog vještaka za graditeljstvo T. A. G. dipl. ing. građ. od lipnja 2012. godine (list 16-22 spisa), izvod iz posjedovnog lista br. 13 k.o. D. (list 23 spisa), preris katastarskog plana za k.o. D. sa prikazom predmeta spora (list 24-25 spisa), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod. (list 68-76 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka R. G., N. K., I. V. (llist 68-76 spisa), izvršio uvid u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007.god. (list 88-93 spisa), nalaz i mišljenje vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod. (list 94-105 spisa), nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8. ZPP-a, odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja sud je utvrdio neosnovanim.

7. Spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi, jesu li neovisno o stanju u zemljišnim knjigama, na strani tužitelja ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje njegovog isključivog prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 4086/2, ZU 3327 k.o. D..

8. Odredbom čl.388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj: 91/96, 86/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 38/09 dalje: ZV) stjecanjem, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi čl.389. st. 1. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona, ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari s druge strane. U konkretnom slučaju na ovaj stvarni odnos valjalo je primijeniti odredbe naprijed navedenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

9. Pravo vlasništva može se steći samo na jedan od načina predviđenih zakonom. Odredbom čl. 114. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

10. Odredbom čl. 115. st. 1. ZV-a propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom.

11. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prema odredbama čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 dalje: ZV-a), jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa Općeg građanskog zakona (OGZ) koji je bio u primjeni sve do 31. kolovoza 1980. god., kao i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne Novine" br. 53/91, 9/92, 77/92 - dalje ZOVO), koji je u primjeni u razdoblju od 1. rujna 1980. god. do 31. prosinca 1996. god., jesu samostalan posjed nekretnine koja se stječe, potrebna kvaliteta (mora biti barem pošten) tog posjeda, te zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda – ovisno o tome je li posjed samo pošten (20 godina) ili se radi o kvalificiranom posjedu (10 godina). Ovdje je za napomenuti i da je u razdoblju primjene pravnih pravila OGZ-a, a vezano za vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjedanjem, u skladu s Načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. god., rok dosjelosti za nekretnine i u tom razdoblju bilo vrijeme od 20 godina.

12. Dakle, minimalan uvjet za navedeno stjecanje vlasništva je da posjed određene duljine bude barem pošten, a odredbom čl. 18. ZV-a je propisano kada se smatra da je posjed pošten – ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.), a propisano je i to da se poštenje posjeda presumira, sve dok se ne dokaže suprotno (stavak 5.), a teret dokaza za to je na onom tko tvrdi da posjed nije pošten. Suštinski na jednak način poštenje pojeda je bilo uređeno i OGZ-om u paragrafu 326.

13. U cilju identifikacije predmeta spora, sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta dana 5. srpnja 2021. god. (list 68-80 spisa), uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod., kojom prilikom je sud utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u D., predio K.. Do predmetnog zemljišta vodi asfaltirani put koji presijeca nekretninu u samom južnom dijelu, s tim da betonirani put završava u pravcu jugoistočne granice predmeta spora i nastavlja se dalje prema istoku kao makadamski put u pravcu I.. Zemljište je nepravilnog oblika, veći dio zemljišta je položen sjeveroistočno od opisanog puta. Teren je velikog nagiba, položen dijelom kaskadno, dosta strmo, kamenito zemljište na kojem se nalaze stabla borovine i vidljivi ostaci maslina u južnom dijelu nekretnine. Jedna maslina je dijelom na jugoistočnoj međi u blizini betonirane ceste. Što se tiče granica istočnog dijela nekretnine, vidljiv je suhozid u istočnom dijelu, sjeverozapadno i jugoistočno su međašni znakovi. Na nekretnini su vidljivi ostaci kamenih pristava, podzida. Zemljište je zapušteno, obraslo niskim raslinjem, dosta kamenit teren. Visinska razlika tog istočnog dijela u odnosu na asfaltirani pristupni put je cca 5 metara. Na terenu je vidljiv visoki kameni usjek, a prema kazivanju tužitelja, asfaltirani put presijeca njegovu nekretninu. Tužitelj je na ročištu na zapisnik izjavio da je suglasan da u skladu sa zakonom, pojas u širini od 1 metra s obje strane ruba asfalta ne predstavlja predmet spora već je sastavni dio nerazvrstane ceste koja prolazi ovim dijelom nekretnine. Prema kazivanju tužitelja opisani predmet spora, obuhvaća i zemljište zapadno od ceste, pojas u duljini cca 5- 10 m, od kojeg dijela je jedan dio uz samu cestu izravnani plato, dok ostale granice nekretnine na tom dijelu na terenu nisu jasno vidljive. Taj dio nekretnine je također pokriven borovinom, raslinjem i jednom maslinom uz asfaltirani betonski put, a vidljivi su ostaci maslina na samom zapadnom dijelu koji je visinske razlike u odnosu na dio nekretnine kojim prolazi asfaltirana cesta cca 5m, a koji dio nekretnine je strmo položen i nedostupan. Na terenu granice nisu vidljive, ali se može vidjeti da su sa zapadne strane susjedno zemljište uređeni maslinik, dok u ostalom dijelu zbog nedostupnosti nije moguće opisati granice koja je predmet spora.

14. Vještak mjernik P. P. dipl. ing. geod. u svom nalazu i mišljenju od 7. srpnja 2021. god. (list 94-105 spisa), identificirao je predmetno zemljište, te isto prikazao na skici lica mjesta i na fotografijama koje prileže nalazu. U opisnom djelu svog nalaza i mišljenja vještak navodi da se predmetne nekrentine nalaze u D., predjelu zvanom K.. Radi se o zemljištima položenim sjeveroistočno i jugozapadno od lokalne prometnice. Prije izgradnje prometnice, nekretnina je bila jedinstvena. Sjeveroistočni dio koji je u visinskom pogledu cca 5 m iznad ceste, obrastao je u borovinu s dvije masline. Jugozapadni dio je dijelom nasut zemljanim materijalom, a u ostatku je strmo zemljište na kojem se nalaze borovi i jedna maslina. Granice nekretnine koja nosi oznaku č. zem. 4086/2, a prikazana na skici slovima A-B-C-D-A, definirane su na sljedeći način:

-sjeverozapadna međa je omeđena kamenim međašnim znakovima (ostacima suhozida) od točke A do točke B,

-istočna međa je suhozid od točke B do točke C,

-jugoistočna međa je omeđena kamenim međašnim znakovima (ostaci suhozida) od točke B do točke C,

-jugozapadna međa od točke D do točke E je udaljena od ruba ceste 1 m. Granice nekretnine koja nosi oznaku č. zem. 4086/2, a prikazana na skici slovima E-F-G-H-

E, definirane su na slijedeći način:

-jugoistočna međa nije vidljiva na terenu već je definirana katastarskim planom od točke E do točke F,

-jugozapadna međa nije vidljiva na terenu već je definirana katastarskim planom od točke F do točke G,

-sjeverozapadna međa nije vidljiva na terenu već je definirana katastarskim planom od točke G do točke H,

-sjeveroistočna međa od točke H do točke E je udaljena od ruba ceste 1 m.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka P. P. dipl. ing. geod. kao jasan, precizan, obrazložen i izrađen u skladu s pravilima struke, na koje stranke nisu imale prigovora. Vještak je u svom nalazu i mišljenju identificirao predmet spora, nekretninu označenu kao čest. zem. 4086/2 k.o. D., te je istu prikazao na skici lica mjesta (list 96 spisa), prema kojoj skici je razvidno da je nekretnina prolaskom lokalne prometnice podijeljena da dva dijela i to sjeveroistočni dio nekretnine čest. zem. 4086/2 prikazan na skici točkama A-B-C-D-A površine 488 m2 i jugozapadni dio nekretnine označen točkama E-F-G-H-E površine 148 m2.

16. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 3327 k.o. D. (list 4-5 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. 4086/2, upis prava vlasništva na ime mal. U. M. za 46/504 dijela, D. V. K. za 46/8064 dijela, B. M. za 230/8064 dijela, D. V. M. za 46/8064 dijela, D. V. L. za 46/8064 dijela, D. V. C. za 46/8064 dijela, D. V. M. za 46/8064 dijela, G. M. M. za 46/8064 dijela, D. V. V. za 115/8064 dijela, D. V. I. za 115/8064 dijela, A. J. pok. J. za 206/504 dijela i A. J. pok. J. za 206/504 dijela.

17. Ovdje se potrebnim ukazuje navesti da je sud u postupku imajući u vidu sadržaj Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007. god., te navode u postupku saslušanog svjedoka R. G., utvrdio da se otac pok. I. A. zvao J. A., te da se radi o osobi koja je umrla. Međutim unatoč navedenom, sud u nedostatku daljnjih dokaza, nije mogao utvrditi nedvojbenim činjenicu da je jedan od upisanih zemljišnoknjižni suvlasnik na predmetnoj nekretnini čest. zem. 4086/2 k.o. D., prema sadržaju izvatka iz zemljišne knjige ZU 3327 (list 4-5 spisa) A. J. pok. J. upisan za 206/504 dijela, ovdje označeni tuženik pod 1), upravo otac pok. I. A., kojem je u postupku rješenje posl. br. P-2872/19 od 12. srpnja 2019. god., postavljen privremeni zastupnik u osobi I. K., odvjetnika u M., pa je stoga u odnosu na ovog tuženika, sud donio odluku na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka.

18. Uvidom u Ugovor o darovanju od 2. svibnja 2019. godine (list 6-8 spisa), utvrđeno je da je ugovor zaključen između ugovornih stranaka I. V., , OIB:…, kao darovatelja i M. V., , OIB: …, kao obdarenika. U članku 1. ugovora darovatelj izjavljuje da je vlasnik za cijelo nekrentine oznčene kao čest. zem. 4086/2 „vočnjak u komoljaču“ površine 579 m2, ZU 3327 k.o. D., da je od opisanog vlasništva došao temeljem kupoprodajnog ugovora od 11. lipnja 2012. god. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika V. P., br. OV 2448/12, te da ovim ugovorom kompletno vlasništvo koje mu pripada na označenoj nekrentini, daruje obdareniku – sinu, M. V. za cijelo, a koje darovanje obdarenik M. V. u cijelosti prihvaća. Darovatelj nadalje, ovlašćuje obdarenika da na temelju ovog ugovora može odmah stupiti u posjed i vlasništvo darovene nekrentine, te izvršiti upis posejdovnog prava u katastarskom operatu i upsi prava vlasništva u zemljišnim knjigama bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ili privole (llausula intabulandi). Ugovor je potpisan od stane darovatelja I. V. i obdarenika M.

V.. Potpis darovatelja I. V. ovjeren kod javnog bilježnika I. K. sa sjeištem u V. pod br. OV-615/2019 dana 2. svibnja 2019. god. Ovjerena preslika ovjerena pod br. Ov- 616/2019 dana 2. svibnja 2019. god.

19. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 11. lipnja 2012. godine (list 9-11 spisa),utvrđeno je da je ugovor zaključen između ugovornih stranaka S. J. iz B., Č., OIB: … kao prodavatelja i I. V. iz M. : .. kao kupca. U članku 1. Ugovora stranke suglasno izjavljuju da je prodavatelj isključivi vlasnik i posjednik zemljišta označenog kao čest. zem. 4086/2, „vočnjak u Komoljaču“ površine 579 m3, ZU 3327 k.o. D.. Prodavatelj prodaje kupcu nekretninu opisanu u čl. 1. Ugovora sa svim pripadnostima i slućnostima za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 57.900,00 EUR-a kunske protuvrijednosti prema prodajnom tečaju NB za ovu valutu an dan isplate, koji iznos kupac isplačuje prodavatelju danom ovjere potpisa na ugovoru, a prodavatelj se obvezuje danom ovjere potpisa na Ugovoru uvesti Kupca u materijalan i zakonit posjed prodane nekrentine. U članku 5. Ugovora sadržano je ovlaštenje prodavatelja da kupac može bez njegovog daljnjeg sudjelovanja i miješanja vlasništvo prodane nekretnine opisane u čl. 1. Ugovora upisati na svoje ime u zemljišnim knjigama suda uz istovremeno brisanje tog prava s imena prodavatelja. Ugovor je potpisan od strane prodavatelja i kupca, a potpis prodavelja S. J. ovjeren kod javnog bilježnika V. P. sa sjedištem u M. pod brojem ovjere OV-2448/12 dana 11. lipnja 2012. god. 20. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2010. godine (list 12-15 spisa), utvrđeno je da je ugovor zaključen između ugovornih stranaka Đ. Ž., iz R., JMBG:…, osobna iskaznica br.:… izdana od MUP PP P., kao prodavatelja i S. J. iz Č., državljanin RH, broj putovnice RH: …, izdane od G. konzulata R. u M. kao kupca. U članku I. ugovora prodavatelj navodi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine položene u k.o. D. i označene kao kat. čest. 4086/2, a koja nekretnina se nalazi na predjelu K. – M., ukupne površine 579 m2, i kao takav upisan u Uredu, te da je izvanknjižnim vlasnikom postao je temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljenog dana 2. ožujka 2007. god. sa prjašnjim vlasnikom I. A. iz D., ovjeren kod javnog bilježnika A. B. pod br. Ov-2962/07 od 2. ožujka 2007. god. U članku II. ugovoru navedeno je da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretninu iz čl. I ugovora po sistemu viđeno – kupljeno, a nakon što je nekretninu osobno pregledao i utvrdio da ona u svemu odgovara dogovorenom, glede kakvoće i stanja na terenu. U članku III. Ugovora prodavatelj jamči kupcu da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine, da ta nekretnina nije opterećena nikavim uknjiženim i neuknjiženim teretima, te da nema nikakvih zapreka za njezin pravni promet. U ugovoru je navedena ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 100 Eura po m2, plativo u kunama i to u protuvriejdnosi kuna, a prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Nadalje je u ugovoru navedeno da prodavatelj potvrđuje da mu je kupac isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu ugovorenu u stavku 1. ovog članka, te da kupac stupa u posjed kupljenih nekrnetina odmah i to na simbolički način, stupanjem fizički na kupljenu nekretninu i zakopavanjem dijela te nekretnine krampom. U čl. VI. ugovora prodavatelj ovlašćuje kupca da može bez njegove daljnje suglasnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnine, predmtu ove kupoprodaje, te upis posjedovnog stanja u katastru u M., sve o svom trošku. Ugovor je potpisan od stane prodavatelja Đ. Ž. i kupca S. J., čiji su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika V. N. sa sjedištem u M. pod br. OV-206/2010 dana 15. siječnja 2010. god.

21. Uvidom u elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnine Urbroj 60/12 ovl. sudskog vještaka za graditeljstvo T. A. G. dipl. ing. građ. od lipnja 2012. godine (list 16-22 spisa), utvrđeno je da je elaborat izrađen po zahtjevu naručitelja I. V. O.: …, M.. U tehničkom opisu nekretnine vještak je utvrdio da se predmetno zemljište nalazi na lokacijii u blizini naselja D., da kat. čest. 4086/2 ZU 3327 k.o. D., prema P. planu uređenja O. P. – izmjene i dopuen iz 2010. god. predstavlja zemljište smješteno izvan naselja, a predviđeno za gospodarsku namjenu i to ugostiteljsko turističku namjenu označeno kao T2 – turističko naselje, prema važećoj prostorno planskoj dokumentaciji. Po provedenom izračunu vrijednosti za zemljište označeno kao kat. čest. 4086/2 ZU 3327 k.o. D., utvrđena je tržišna vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta koje iznosi 203.229,00 Eura ili 1.532.219,44 kn, točnije 351,00 EUR/m2 (2.646,32 kn/m2).

22. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista br. 13 za k.o. D. P. ureda za katastar S. I. M. klasa: ... (list 23 spisa), utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao kat. čest. 4086/2, K., maslinjak, površine 579 m2, upis posjeda na ime Ž. Đ., A., R., za cijelo. 23. Uvidom u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od …. godine (list 88-93 spisa), utvrđeno je da je ugovor zaključen između ugovornih stranaka I. A. pok. J., br. OI: … MUP M. J.: … kao primatelja uzdržavanja i Đ. Ž. pok. A., iz R., br. OI: … MUP M., JMBG: …, kao davatelja uzdržavanja. U članku 1. Ugovora navedeno je da I. A. sin pok. J. iz D., kao primatelj uzdržavanja daje svoju nepokretnu imovinu davatelju uzdržavanja Đ. Ž. i to u suvlasničkim dijelovima koje je naslijedio iza smrti svojih teta: 1)

U. I. pok. K., prema Rješenju Općinskog suda u Makarskoj br. O- 132/68-6 od 21. studengo 1968. god.,

2)

U. K. pok, K., prema rješnju Općinskog suda u Makarskoj br. O-

31/75 od 9. veljače 1976. god.,

3)

U. I. pok. K., pream Rješenju Općinskog suda u Makarskoj br. O- 136/81 od 5. travnja 1982. god.,

Te iza smrti svoje majke:

4)

A. D. žene J. rođ. U. prema Rješenju Općinskog suda u Makarskoj br. O-104/84 od 25. prosinca 1984. god.,

koje nekretnine se nalaze u k.o. D. pobliže navedene u ugovoru u čl. 1. stranice 2, 3. i 4. Ugovora.

U članku 2. Ugovora primatelj uzdržavanja navodi da daje i sve svoje ostale suvlasničke dielove na nekrentinama na otoku H., što je naslijedio iza svog djeda K. U. pok. Š. i iza svog oca J. A., suvlasničke dijelove u k.o. Ž., kao i one koje je naslijedio iza svoga oca u k.o. D., ali kako na tim nekretninama nisu provedeni upisi na njegovo ime, u odnosu na iste će sastaviti aneks ovom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Isto tako mu daju svu svoju pokretnu imovinu. U članku 3. Ugovora navedeno je da u posjed nekrentina i pokretnian iz čl. 1. Ugovora, Đ. Ž. stupa nakon ovjere potpisa suugovornika po javnom bilježniku i od toga dana snosi sve poreze i doprinose. Prava i obveze ugovornih stranaka uređena su u točkama 4. do 7. Ugovora. U priloženom primjerku ugovora izostala je stranica sa potpisima ugovornih stranaka, a na preslici primjerka ugovora stoji ovjera javnog bilježnika A. B. sa sjedištem u M., kojom se potvrđuje da su I. A. i Đ. Ž. priznali potpise na pismenu kao svoje, ovjera posl. br. OV-2962/07 od 2. ožujka 2007. god. Uz navedenu ovjeru navedena je i ovjera javnog bilježnika kojoj se potvrđuje da je ovo prijepis izvorne isprave Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je sa sobom donio Đ. Ž., R., ovjera br. OV-2963/07 od 2. ožujka 2007. god.

24. U postupku su, na licu mjesta na ročištu dana 5. srpnja 2021. god. (list 68-80 spisa), saslušani predloženi svjedoci, na okolnost osnova stjecanja i posjeda predmetne nekretnine.

25. Svjedok R. G. sin M. u svom iskazu da je on u D. došao 1990. godine, te da je već tada je pomagao pok. I. A. čistiti njegove nekretnine, pa tako i predmetnu, da su tu prije bile velike masline, te da je on na nekretninu dolazio 2-3 puta godišnje, i da nitko I. A. nije ometao u posjedu ove nekretnine. Navodi da je I. A. imao 63 godine kad mu je došao pomagati, a preminuo je 2017.-2018. godine, i njegova imovina pripala je Đ. iz R., koji je preuzeo skrbništvo i brigu za I. A., pa je nakon smrti I. A. sva njegova zemlja i kuće pripale Đ.. Đ. je dolazio na ovu i na druge nekretnine koje mu je pokazao I. A. dok je bio živ, to zna jer je i on tada bio s njima. Poznato mu je da je Đ. ovu nekretninu prodao jednom gospodinu iz Č., ali ne zna je li taj gospodin nešto radio na zemlji, a poslije više nije dolazio. Poznato mu je da je tužitelj preklani došao na ovu nekretninu, jer mu je on pomagao čistiti, ali ne zna kako je on stekao nekretninu. Nitko ga nije ometao kada je došao na nekretninu. Navodi da je istočno od ove nekretnine prema I., u mejašu zemljište sad pok. N. U., a njegovo je i prema B.. Prema M., nekretnina graniči sa nekretninom V. U., a nije mu poznato tko je u mejašu u pravcu prema moru od asfaltirane ceste jer na taj dio nije dolazio. Navodi da kada je on došao u D., cesta koja presijeca nekretninu je već postojala, a asfaltirana je prije 3 godine.

26. Svjedok N. K. u svom iskazu navdi da mu nisu poznati tuženici navedeni u tužbi, da je na poziv I. V., oca tužitelja, prije 9-10 godina, došao na predmetno zemljište koje mu je I. pokazao, kako bih dao svoje mišljenje vezano za ulaganja i rad. Po struci je bagerist i prijatelj je obitelji tužitelja, zbog čega ga je I. V. pozvao, vidio je kupoprodajni ugovor, te vidio može li se na nekretnini s bagerom nešto napraviti. Navodi da je s njim bio još jedan put kad se čistila šuma na ovoj nekretnini, čistio se plac od raslinja. V. ga je pozvao da da svoje mišljenje jer ga je interesiralo, nije htio ulagati jer papiri nisu riješeni. Tada kada je bio, zemljište je izgledalo kao i danas.

27. Svjedok I. V. pok. M. u svom iskazu navodi da mu tuženici u tužbi nisu poznati, da ga je 2012. god. kontaktirao S. J. koji je rekao da je od Đ. Ž. kupio nekretninu u D. i da je želi prodati. Pokazao mu je ugovor o prodaji nekretnine i posjedovni list gdje je bio upisan Đ. Ž.. Navodi da je on došao na nekretninu, provjerio sa geometrom i zaključio ugovor o kupoprodaji sa S. J. nakon što su provjerili posjedovno stanje. Potpisali su kupoprodajni ugovor kod javnog biljećnika V. P. u M.. Nakon što su mu predočeni ugovori o kupoprodaji (list 9-15 spisa), svjedok iskazuje da su to ugovori o kojima je iskazivao – ugovor kojim je S. J. kupio nekretninu od Đ. Ž. i ugovor iz 2012. kad je on kupio nekretninu. Navodi da je on stupio u posjed, da ga je S. J. uveo u posjed i da je nakon toga tu došao s N. K., ranije saslušanim svjedokom, kako bi vidjeli što bi se na nekretnini moglo napraviti i kako investirati. Nekretnina je bila zapuštena, u par navrata mu je R. pomogao čistiti i nitko ih nije ometao. Nije investirao u nekretninu jer se radi o nekretnini koja je duga i uska, te da je imao namjeru kupiti susjedno zemljište kako bih nešto konkretno napravio, zato ništa nije rađeno. Prije 2 godine na inicijativu njegova sina M., njemu je nekretninu darovao, prema ugovoru predočenom (list 6-8 spisa). Navodi da se ne može točno izjasniti tko su vlasnici susjednih nekretnina, dosta njih je preminulo, pa nije imao kontakata. Što se tiče granica, njih sam utvrdio nakon što je izašao s geometrom, on mu je na terenu pokazao granice. S. J. mu nije pokazao granice, doveo ga je na nekretninu i pokazao mu o kojoj se nekretnini radi, ali granice ni on sam nije znao. Po broju parcele su išli utvrđivati granice. Navodi da mu je zemljišnoknjižno stanje bilo poznato, da je dosta upisanih mrtvo, a bilo mu je bitno da posjed nije sporan, da uđe u posjed, da je uredno naslijeđeno, i zato je ugovor provjerio kod notara, a kako posjed tužitelja nije bio sporan, kupio je ovo zemljište.

28. Pri utvrđenju osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, za istaknuti je da je tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe ističe da je jedini i isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetne čest. zem. 4086/2 ZU 3327 k.o. D., te da predmetnu nekretninu putem svog pravnog prednika posjeduje više od 20 godina, pa stoga kao osnov stjecanja prava vlasništva ističe dosjelost.

29. Tužitelj u tužbi ističe da je nekretninu dobio na dar od svog oca I. V. i to baš osnovom darovnog ugovora ovjerovljenog u potpisu kod javnog bilježnika I. K. pod brojem ovjere OV-615/2019 dana 2. svibnja 2019. godine, dok je njegov otac I. V. vlasništvo nekretnine stekao temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s S. J. iz Č., ovjerovljenog u potpisu kod javnog bilježnika V. P. pod brojem OV- 2448/12 od 11. lipnja 2012. godine, dok je prodavatelj po tom ugovoru (S. J.) vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od 15. siječnja 2010. god. zaključenog sa prodavateljem Đ. Ž. koji je upisan u katastarskom operatu kao posjednik nekretnine.

30. Tužitelj svoje pravo na posjed utemeljeno na Ugovoru o darovanju od 2. svibnja 2019. god. (list 6-8 spisa) izvodi iz prava svojih označenih prednika, koja su svoj zakonit i pošteni posjed temelje na zaključenim pravnim poslovima navedenim u tužbi na koje se poziva tužitelj, navodeći da time tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika posjeduje nekretninu više od 20 godina.

31. Imajući u vidu zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, na imenu tuženika, na tužitelju je teret dokaza da su njegovi označeni pravni prednici bili stvari vlasnici i posjednici predmetne čest. zem. 4086/2 k.o. D., te da je upis prava vlasništva na tuženicima formalan.

32. Tužitelj predmetnom tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi isključivim vlasnikom cijele predmetne čest. zem. 4086/2 k.o. D., međutim na ročištu održanom dana 5. srpnja 2021. god. na licu mjesta (list 76 -80 spisa), prilikom utvrđenja suda o zatečenom stanju predmetnog zemljišta, radi identifikacije nekretnine po vještaku mjerniku P. P., dipl. ing. geod., tužitelj osobno na zapisnik izjavljuje da je u odnosu na asfaltirani (lokalni) put, koji presijeca njegovu nekretninu, suglasan da u skladu s zakonom, pojas u širini od 1 metra s obje strane ruba asfalta ne predstavlja predmet spora, već je sastavni dio nerazvrstane ceste koja prolazi ovim dijelom predmetnog zemljišta.

33. Vještak mjernik P. P. dipl. ing. geod. je u svom nalazu i mišljenju od 7. srpnja 2021. god. na skici lica mjesta od 7. srpnja 2021. god. (list 96 spisa), prikazao navedeni dio asfaltirane lokalne ceste koja presijeca predmetnu nekretninu i uz označeni pojas uz cestu označeno točkama A-D-E-H-A, u odnosu na koji dio predmetne čestice je tužitelj na ročištu dana 5. srpnja 2021.god. izjavio da nije predmet spora.

34. Unatoč navedenom očitovanju tužitelja, isti ustraje u svom postavljenom tužbenom zahtjevu kojim traži da se utvrdi vlasnikom cijele čest. zem. 4086/2 k.o. D., unatoč činjenici što je nekretnina podijeljena na dva dijela prolaskom opisane nerazvrstane lokalne asfaltirane ceste, na način prikazan i opisan u nalazu vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod. od 7. srpnja 2021. god. (list 94-96 spisa), obojan žutom bojom, a što je vidljivo i iz fotografija prikaza predmetne nekretnine (list 97-98 spisa).

35. Sud je u pravcu utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, u ocjeni dokaza izvedenih tijekom postupka, uvidom u naprijed citiranu dokumentaciju utvrdio da tužitelj u odnosu na Đ. Ž., kojeg je označio kao jednog od svojih pravnih prednika, od kojeg izvodi svoje stečeno pravo, nije na valjan i nedvojben način dokazao da je Đ. Ž. bio isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik, odnosno pošteni posjednik cijele predmetne nekretnine čest. zem. 4086/2 k.o. D., te da je isti kao prodavatelj iz pravnog posla kupoprodaje po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2010. god. (list 12-15 spisa), na kupca S. J., mogao prenijeti to svoje pravo vlasništva i posjed predmetne nekretnine.

36. Naime, historijata tužbe bi prema navodima tužitelja proizlazilo da je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine bio sad pok. I. A., koji je to svoje pravo vlasništva i posjed prenio na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007. god. (list 88-93 spisa), na Đ. Ž..

37. Međutim, iz samog sadržaja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 2. ožujka 2007. god. (list 88-92 spisa), iz kojeg Đ. Ž. izvodi svoje pravo kao prodavatelj, razvidno je da predmetna čest. zem. 4086/2 k.o. D. nije navedena kao stvarno vlasništvo i posjed primatelja uzdržavanja I. A. pok. J. u niti jednoj odredbi ugovora, dok je u članku 2. Ugovora navedeno da primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja Đ. Ž. i sve svoje ostale suvlasničke dijelove na nekretninama na otoku H., što je naslijedio iza svog djeda K. U. pok. Š., i iza svog oca J. A., suvlasničke dijelove u k.o. Ž. i k.o. D., a kako na tim nekretninama nisu provedene upisi na njegovo ime, u odnosu na iste, stranke će sastaviti aneks ovom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju.

38. Sam sadržaj ovog članka 2. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nedvojbeno ukazuje da je sad pok. I. A., izjavio da je uz nekretnine navedene u čl. 1. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, bio i jedan od suvlasnika, ali ne i isključivi vlasnik nekretnina položenih u k.o. Ž. i k.o. D., a koje je naslijedio iza svog pok. oca J. A., kao i da na tim nekretninama nisu provedeni upisi na njegovo ime. U odnosu na suvlasničke dijelove tih nekretnina, ugovorne stranke sad pok. I. A. pok. J., kao primatelj uzdržavanja i Đ. A., kao davatelj uzdržavanja, su se obvezali da će sastaviti Aneks navedenom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007. god., temeljem kojeg će Aneksa ugovora, primatelj uzdržavanja prenijeti svoj suvlasnički dio i na nekretninama koje je naslijedio od svog oca J. A., na davatelja uzdržavanja Đ. A.. Čime bi u tim Aneksom Ugovora, točno bile navedene nekretnine koje je I. A. naslijedio od svog oca J. A. i njihov suvlasnički dio.

39. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, nije utvrđeno da su ugovorne stranke Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju I. A. pok. J. i Đ. Ž., zaključili navedeni Aneks ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kako je to utvrđeno čl. 2. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007. god., a kojim Aneksom ugovora bi kao predmet tog pravnog posla bila obuhvaćena bilo cijela predmetna čest. zem. 4086/2 k.o. D., bilo njen suvlasnički dio, kao imovina pok. I. A., koju je isti stekao nasljeđivanjem od svog pok. oca J. A..

40. Unatoč izostanku navedenog Aneksa Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007. god., Đ. Ž., kao prodavatelj, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2010. god. zaključenog sa S. J., kao kupcem, legitimirao se kao izvanknjižni vlasnik nekretnine položene u k.o. D., označene kao čest. zem. 4086/2, za cijelo, i to temeljem upisa u evidenciji posjeda Ureda, i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 2. ožujka 2007. god. sklopljenog s prijašnjim vlasnikom I. A. iz D..

41. Ovdje je za ukazati da sama činjenica upisa prodavatelja Đ. Ž. u evidenciji katastarskog posjeda prema podacima iz posjedovnog lista br. 13 za k.o. D. (list 23 spisa), nije dokaz o vlasništvu nekretnine, jer se u skladu s odredbom čl. 120. ZV-a vlasništvo na nekretninama stječe upisom u zemljišnu knjigu. Evidencija upisa posjeda na ime stranke, cijeni se kao dokaz zasebno i u svjetlu svih dokaza zajedno, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

42. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 2. ožujka 2007. god., temeljem kojeg se prodavatelj Đ. Ž. legitimirao vlasnikom predmetnog zemljišta pri zaključenju ugovora o kupoprodaji sod 15. siječnja 2010.g od. s S. J., predmetno zemljište nije ni bilo navedeno kao isključivo vlasništvo sad pok. I. A., niti je kao takvo navedeno u samom ugovoru kao imovina koju je I. A. naslijedio od svog oca J. A., a iz ostalih dokaza izvedenih tijekom postupka, sud nije utvrdio odlučnu činjenicu da je I. A. bio stvarni vlasnik i posjednik cijele predmetne nekretnine. Naime, u tom pravcu niti jedan od saslušanih svjedoka nije iskazivao, izuzev što je svjedok R. G. naveo da je za I. A. čistio samo dio ove nekretnine, a to bi se odnosilo na dio nekretnine sjevernije u odnosu na asfaltiranu cestu, jer na dio nekretnine od asfaltirane ceste koja presijeca nekretninu prema moru, nije ni dolazio, dok ostali saslušani svjedoci N. K. i I. V. u tom pravcu nemaju nikakvih saznanja o pitanju vlasništva i posjeda pok. I. A..

43. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je pok. I. A. bio stvarni i isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine za cijelo, a niti je s takvim dokazom o vlasništvu I. A. predmetne nekretnine raspolagao sam Đ. Ž.. Samim tim ni između ugovornih stranaka I. A., kao primatelja uzdržavanja i Đ. Ž. kao davatelja uzdržavanja, nije ni došlo do zaključenja Aneksa navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, u kojem bi kao predmet tog pravnog posla bila navedena i predmetna čest.zem. 4086/2 k.o. D., kao (su)vlasništvo primatelja uzdržavanja I. A.. Nikakvih dokaza na tu okolnost zaključenja navedenog Aneksa Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tužitelj u postupku nije predložio, niti je ta činjenica u postupku utvrđena.

44. Sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza, a ne na temelju navoda same stranke. Naime, stranka koja ističe određeno pravo kao postojeće, snosi teret dokazivanja činjenica, pa je stoga sud primjenom odredbe o teretu dokazivanja članak 221.a ZPP-a, odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

45. Stoga je za istaknuti da je sud, imajući u vidu izostanak dokaza po kojima bi I. A. pok. J. bio utvrđen stvarnim izvanknjižnim (su)vlasnikom, odnosno (su)posjednikom predmetne nekretnine, utvrdio da na Đ. A., nisu ni mogla priječi bilo kakva stvarna prava i posjed na predmetnoj nekretnini koja bi I. A. pok. J. imao, a koja u postupku sud nije utvrdio, a uz navedeno, evidentno je da je izostao odlučan element zaključenja Aneksa Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kako su se stranke Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007. god. obvezale, a kojim bi na Đ. Ž., kao davatelja uzdržavanja, prešla eventualno utvrđena stečena prava (su)vlasništva, a time i posjed na predmetnoj čest. zem. 4086/2 k.o. D., koja je primatelj uzdržavanja I. A. naslijedio od svog oca J. A.. Navedeni Aneks Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predstavljao bi pravni temelj posjedovanja nekretnine od strane Đ. Ž., i time bi njegov posjed zakonit.

46. Samim time, kako je izostao navedeni pravni temelj kao dokaz o zakonitosti posjeda Đ. Ž. stečen od prednika I. A., ni sam Đ. Ž. nije ni mogao prenijeti na kupca S. J., po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2010. god. (list 12-15 spisa), više prava nego ih je sam imao, odnosno stekao od I. A. pok. J., budući da, predmetna čest. zem. 4086/2 k.o. D., nije ni bila predmetom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 2. ožujka 2007. god. na koji ugovor se prodavatelj Đ. Ž. i pozvao u članku I. tog ugovora o kupoprodaji, legitimirajući se time kao izvanknjižni vlasnik cijele čest. zem. 4086/2 k.o. D., ukupne površine 579 m2.

47. Stoga je sud, obzirom na navedeno, utvrdio da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2010. god. (list 12-15 spisa) kojim je prednik tužitelja S. J. stekao posjed predmetne nekretnine bio potpisan od nevlasnika Đ. Ž., jer isti u trenutku zaključenja navedenog pravnog posla, kao prodavatelj, nije raspolagao valjanim pravnim temeljem posjeda predmetne nekretnine, kao ni dokazom o izvanknjižnom vlasništvu nekretnine koja je bila predmet prodaje po tom ugovoru.

48. Posljedično tome, posjed S. J., stečen temeljem tog pravnog posla, nema zakonitost, dok je nepošten onaj koji zna ili ima dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ovdje ugovorna stranka prodavatelj Đ. Ž.. To stoga jer je Đ. Ž., obzirom na sadržaj odredbe čl. 2. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007. god., bilo dobro poznato da je s I. A. pok. J. trebao zaključiti Aneks Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2007.god., temeljem kojeg bi na istog na osnovu tog pravnog posla, a vezano za nekretninu koja je predmet prodaje, prešla sva stečena prava i posjed I. A., koja je I. A. stekao nasljeđivanjem od svog oca J. A., nakon što bi I. A. to svoje naslijeđeno pravo utvrdio ispravom ili na neki drugi zakonom propisan način. Iz navedenog je razvidno da Đ. Ž. stupa u navedeni pravni posao kupoprodaju sa kupcem S. J., kao nepošteni posjednik, pa stoga isti temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2010. god. nije ni mogao na kupca S. J., prenijeti više prava nego ih je sam imao na predmetnoj nekretnini.

49. Ovdje je i za navesti da je svjedok R. G., na okolnost posjeda nekretine, u svom iskazu naveo da je u D. došao 1990. god. i da je već tada pomagao pok. I. A. čistiti njegove nekretnine, pa tako i predmetnu nekretninu, te da je već u vrijeme kada je on došao u D., cesta koja presijeca nekretninu već postojala, te da on nije dolazio na dio predmetne nekretnine od asfaltirane ceste prema moru. Upravo ovi navodi svjedoka R. G. ukazuju na činjenicu da sve i da prednik tužitelja sad pok. I. A., nije ni bio u posjedu cijele nekretnine, kako to neosnovano ističe tužitelj u tužbi. Niti jedan dokaz izveden u postupu ne ukazuje na kontinuitet vršenja posjedovnih čini od strane I. A. na cijeloj predmetnoj nekretnini. Tim više što lokalna nerazvrstana cesta, presijeca predmetnu nekretninu na dva dijela, a što je nespornim učinio i sam tužitelj na ročištu dana 5. srpnja 2021. god. kada je istakao da taj dio nekretnine ne predstavlja predmet spora, što je u suprotnosti s zahtjevom tužitelja koji je postavljen na utvrđenja prava vlasništva tužitelja na cijeloj nekretnini.

50. U tom pravcu ni sam svjedok I. V., koji je nekretninu darovao tužitelju, nije imao nekakvih posebnih saznanja vezanih za posjed nekretnine prije nego je isti kao kupac zaključio Ugovor o kupoprodaji dana 11. lipnja 2012. god. s prodavateljem S. J.. Pri tom navodi da ga je S. J. po zaključenju kupoprodajnog ugovora uveo u posjed, ali da mu on nije pokazao granice nekretnine, jer ih ni on sam nije znao, zbog čega je on granice utvrdio sa geometrom po broju parcele. Naveo je i da mu je bilo poznato zemljišno knjižno stanje po kojem je dosta upisanih na nekretnini mrtvo, ali da je njemu bila bitno samo da posjed nije bio sporan, kao i da je nekretnina bila zapuštena.

51. Međutim, unatoč navedenom, i kada bi se i prihvatili iskazi svjedoka saslušanih u postupku, u dijelu koji se odnosi na postojanje posjeda tužitelja na ovoj nekretnini na način ako su to svjedoci u svojim iskazima navode, evidentno je da, imajući u vidu naprijed iznesena utvrđenja, taj posjed i nadalje nema kvalitetu propisanu odredbom čl. 18. ZV-a, potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koja se odnosi na poštenje i zakonitost posjeda predmetne nekretnine prednika tužitelja Đ. Ž..

52. Kako je prethodno utvrđeno da posjed S. J. kojeg je isti stekao na osnovu zaključenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.siječanja 2010. god., od Đ. Ž., nije zakonit, a uz to i sam tužitelj u tužbi navodi da se nalazi u posjedu nekretnine preko 20 godina, ukazuje na to da i da sam tužitelj traženu pravnu zaštitu zasniva na institutu stjecanja prava vlasništva primjenom instituta izvanredne dosjelosti iz čl. 159. st. 3. ZV-a, a ne na institutu redovne dosjelosti iz čl. 159. st. 2. tog zakona.

53. Tim u svezi za istaknuti je, sve i da sud ocijeni i da bi posjed prednika tužitelja bio barem pošten, na stani tužitelja nije proteklo zakonom propisano vrijeme određenom čl. 159. st. 3. ZV-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, od 15. siječnja 2010. god. kada je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog s Đ. Ž., S. J. stupio u posjed predmetnog zemljišta, (od kojeg je nekretninu kupio otac I. V. dana 11. lipnja 2012. god., nakon čaga je isti nekretninu darovao tužitelju dana 2. svibnja 2019. god.), pa sve do pokretanja predmetnog postupka 27. svibnja 2019. god.

54. Stoga se, slijedom naprijed navedenih utvrđenja, obzirom da na strani tužitelj anisu ispurnjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošču, u skladu s odredbom čl. 159. st. 3. i 160. ZV-a, tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim, te je odlučeno kao u izreci presude.

55. Odluka o parničnom trošku izostavljena kao suvišna, obzirom da tužitelj nije zahtijevao trošak, sukladno odredbi članka 164. stavak 1. i stavak 5. ZPP-a.

U Makarskoj, 3. svibnja 2022. godine

S U D A C

BARBARA MENDEŠ, v.r.