Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-2911/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Z., protiv I.-tužene V. L. iz J., P., OIB:… i II.-tužene D. K. L. iz Z., OIB:…, obje zastupane po punomoćniku L. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2615/21-41 od 23. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2615/21-41 od 23. srpnja 2021.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno kako slijedi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. T. iz Z. koji glasi:

"I Utvrđuje se ništavim ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između tužitelja kao darovatelja i I tužene kao daroprimatelja na kojem je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku V. Z. iz Z. pod brojem Ov-4009/12 i ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između I tužene kao darovatelja i II tužene kao daroprimatelja na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku V. Z. iz Z. pod brojem Ov-4011/12 .

II Utvrđuje se ništavim sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljen između I tužene kao vjerovnika i II tužene kao dužnika na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 3. prosinca 2013. godine po javnom bilježniku P. B. iz P. pod brojem Ov-903/13.

III Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-16524/13, Z-12933/12 i Z-12932/12 na način da se na nekretnini-četverosobni stan broj 088 na 11. katu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika u ukupnoj površini od 72,93 m2 koji stan je upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci u zk.ul.br. 1.., poduložak broj 4.. k.o. P. i to kao zk. tijelo AII i koji stan čini poseban dio nekretnine zgrade u R. u ulici …, sagrađenoj na katastarskim česticama: 3../2, 3../1, 4.. i upisanoj kao zk.tijelo AI istog zemljišnoknjižnog uloška i poduloška te koji stan je kao poseban dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, zgrade i uređaja u zgradi, sve povezano temeljem čl. 68, 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, izvrši brisanje upisanog prava vlasništva II tužene i I tužene te brisanje upisanog založnog prava izvršeno za korist I tužene radi osiguranja tražbine u iznosu 110.000 eura uz odgovarajuće kamate, troškove i naknade , sve uz istovremeni upis prava vlasništva za korist tužitelja.

IV Nalaže se I tuženoj i II tuženoj da solidarno tužitelju naknade parnični trošak, uvećan za pripadne zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, u roku 15 dana."

II Odbija se podredni tužbeni tužitelja I. T. iz Z. koji glasi:

"I Poništavaju se ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između tužitelja kao darovatelja i I tužene kao daroprimatelja na kojem je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku V. Z. iz Z. pod brojem Ov-4009/12 i ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između I tužene kao darovatelja i II tužene kao daroprimatelja na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku V. Z. iz Z. pod brojem Ov-4011/12 .

II Utvrđuje se ništavim sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljen između I tužene kao vjerovnika i II tužene kao dužnika na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 3. prosinca 2013. godine po javnom bilježniku P. B. iz P. pod brojem Ov-903/13.

III Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-16524/13, Z-12933/12 i Z-12932/12 na način da se na nekretnini-četverosobni stan broj 088 na 11. katu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika u ukupnoj površini od 72,93 m2 koji stan je upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci u zk.ul.br. 1…, poduložak broj 4.. k.o. P. i to kao zk. tijelo AII i koji stan čini poseban dio nekretnine zgrade u R. u ulici …, sagrađenoj na katastarskim česticama: 3../2, 3../1, 4.. i upisanoj kao zk.tijelo AI istog zemljišnoknjižnog uloška i poduloška te koji stan je kao poseban dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, zgrade i uređaja u zgradi, sve povezano temeljem čl. 68, 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, izvrši brisanje upisanog prava vlasništva II tužene i I tužene te brisanje upisanog založnog prava izvršeno za korist I tužene radi osiguranja tražbine u iznosu 110.000 eura uz odgovarajuće kamate, troškove i naknade , sve uz istovremeni upis prava vlasništva za korist tužitelja.

IV Nalaže se I tuženoj i II tuženoj da solidarno tužitelju naknade parnični trošak, uvećan za pripadne zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, u roku 15 dana."

III Nalaže se tužitelju I. T. naknaditi trošak parničnog postupka I tuženoj V. L. i II tuženoj D. K.-L. u svoti od 37.984,37 kn s zateznim kamatama od 23. srpnja 2021. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje:ZPP), s prijedlogom za preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima u žalbi, ne postoje "suprotnosti" obrazloženja prvostupanjske presude i iskaza stranaka danih tijekom ovoga postupka, netočna je tvrdnja žalitelja da su tužene u pisanom odgovoru na tužbu "nedvojbenim utvrdile da se radi o simuliranim odnosno prividnim pravnim poslovima", upravo suprotno jer su osporile tvrdnju tužitelja o simulaciji darovanja. Drugo je pitanje motiva zbog kojih su ugovori sklopljeni, no oni sami po sebi nisu razlog ništetnosti. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati te nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

5. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koji žalitelj opisno ističe vlastitom, proizvoljnom interpretacijom i ocjenom provedenih dokaza. Prvostupanjski sud je u pogledu odlučnih činjenica argumentirano ocijenio provedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i tu ocjenu prihvaća kao pravilnu ovaj sud.

6. Također nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 377. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP jer je prvostupanjski sud raspravio sporna pitanja na koje je upozoren rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-13/19 od 10. ožujka 2021., u ovom slučaju to je bilo pitanje utvrđenja stvarne ugovorne volje stranaka kod sklapanja spornih ugovora o darovanju.

7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, dijelom kao nesporne proizlaze iz iskaza stranaka i svjedoka te pisanih isprava, sadržaj žalbe se i ne odnosi na takve nedostatke već žalitelj iznosi vlastite tvrdnje i zaključke, obrazložene njegovim preocjenjivanjem dokaza i njegovim pravnim shvaćanjima.

8. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnih ugovora o darovanju tužitelj temelji na tvrdnji da stvarna volja njega kao darovatelja i II. i III.-tuženih kao ugovornih strana nije bila darovanje odnosno stvarni prijenos vlasništva predmetne nekretnine, u naravi stana, na I.-tuženu i potom na II.-tuženu te se radi o simuliranim ugovorima. Motiv ili pobuda za sklapanje prividnog ugovora je bila loša financijska situacija i dugovi društva M. o. d.o.o. za koje je on kao član uprave izdavao sredstva osiguranja. Uslijed poslovnih poteškoća koje su dovele do blokade računa društvo je faktično prestalo poslovati, on nije bio siguran u kojim je točno poslovima dao trećim osobama osiguranja u vidu jamstava i zadužnica, te je zbog eventualnih potraživanja i pokušaja trećih osoba na proboj pravne osobnosti pokušao zaštititi svoju imovinu, tj. vlasništvo predmetne nekretnine na način da je sa I.-tuženom, tada svojom suprugom, sklopio ugovor o darovanju a istom prilikom je ona kao darovateljica sklopila ugovor o darovanju iste nekretnine sa II.-tuženom, svojom majkom, ovakav slijed darovanja je izvršen i radi izbjegavanja obveze plaćanja poreza na nekretnine. Tužbenim zahtjevom također traži uvrđenje ništetnosti sporazuma o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini koji su I. i II.–tužene sklopile 3. prosinca 2013., ovjeren po javnom bilježniku u P. P. B. pod brojem Ov- 4011/12.

9. Podredno, kako tužene od sklapanja prividnih ugovora postupaju prijevarno održavajući tužitelja u zabludi da će na njegov zahtjev vratiti vlasništvo nekretnina, zahtijeva poništenje oba ugovora o darovanju kao i sporazuma o zasnivanju založnog prava od 3. prosinca 2013.

10. Nije sporno da su 4. travnja 2012. tužitelj i I.-tužena sklopili ugovor o darovanju kojim tužitelj daruje I.-tuženoj predmetni stan, u ugovoru je konstatirano da je obdarenik u posjedu te nekretnine kao i da ju darovatelj ovlašćuje da bez ikakvih daljnjih odobrenja ili ograničenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, potpis darovatelja ovjeren je od strane javnog bilježnika V. Z..

11. Odmah je u uredu istog bilježnika sklopljen ugovor o darovanju kojim I.-tužena daruje isti stan II.-tuženoj, također sa konstatacijom da je obdarenik u posjedu nekretnine i ovlaštenjem da bez ikakvog daljnjeg odobrenja ili ograničenja u zemljišnoj knjizi izvrši upis prava vlasništva, uz ovjeru potpisa I.-tužene kao darovateljice.

12. Također nije bilo sporno da je teskt oba ugovora na zahtjev tužitelja sastavio odvjetnik S. A.. Utvrđeno je da je njemu II.-tužena izdala bjanko punomoć u svrhu provedbe ugovora u zemljišnoj knjizi i prijave poreza na promet, što on nije učinio te je na poziv nadležnog ureda Porezne uprave u R. od 2. kolovoza 2012. (list 50. spisa) to učinila ona sama, također je osobno podnijela 4. rujna 2012. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva a u kolovozu 2012. od odvjetnika A. pisanim putem zatražila povrat punomoći.

13. Nije sporno da su I. i II. tužene sklopile 4. prosinca 2013. sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini temeljem kojeg je u zemljišnoj knjizi 9. prosinca 2013. upisano založno pravo u korist ovdje I.tužene za iznos od 110.000,00 eur-a s kamatama i troškovima. Tijekom ovoga postupka nesporno je da je 14. svibnja 2015. uknjiženo brisanje prava zaloga I.-tužene za navedeni iznos tražbine.

14. Iz iskaza stranaka nesporno prozlazi da tužene nisu bile u posjedu predmetne nekretnine u vrijeme darovanja, u njemu su bili podstanari temeljem ugovora o najmu sklopljenog s tužiteljem. Iz iskaza tuženih, koje je prvostupanjski sud prihvatio, proizlazi i da su 2014. saznale da postoje nepodmireni režijski troškovi i obroci za otkup stana, u iznosu od oko 30.000,00 kn, koji su one podmirile. Nakon toga su podstanari iselili ne ostaviviši ključeve te je, nesporno, II.-tužena promijenila bravu na vratima stana, do tada nije imala ključeve stana. Saslušan kao svjedok odvjetnik S. A. je izjavio da su ugovorima konstatirali činjenicu da su tužene u posjedu nekretnine radi udovoljenja zakonskom uvjetu forme ugovora bez solemnizacije ugovora i troškova vezanih uz tu formu.

15. U srpnju 2012. tužitelj je napustio bračnu zajednicu, brak s I.-tuženom je razveden presudom od 11. ožujka 2014., tužitelj je po punomoćniku dopisima od 17. travnja 2014. zatražio od I. i II.-tuženih povrat vlasništva stana odnosno raskid darovnih ugovora.

16. Prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinite tvrdnje tužitelja da bi zbog osobno preuzetih jamstava u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora postojala opasnost naplate navodnih velikih dugova trgovačkog društva na njegovoj osobnoj imovini, o osobnim jamstvima on nije iznio ikakve određene podatke niti priložio dokaze, te navode nisu potvrdili niti tužiteljev otac K. T., zaposlenik društva, niti odvjetnik S. A., kao svjedoci u ovom postupku, koji u tom pogledu nemaju osobna neposredna saznanja. Iz iskaza tužiteljevog oca proizlazi da su od krize 2008. imali nenaplaćenih potraživanja od države, da je račun 2012. bio u blokadi ali nije prijetio stečaj, tužitelj je htio zaštititi imovinu, tj. stan darovanjem supruzi a ona svojoj majci, o zadužnicama i jamstvima nema saznanja, svjedok Auguštin također o tome nema osobnih saznanja osim onoga što mu je tužitelj rekao. Iz priloženih dokaza, očevidnika Financijske agencije proizlazi da društvo nije imalo dugotrajnih visokih iznosa dugovanja.

17. Zaključujući da tužitelj o motivima darovanja nije istinito iskazivao, cijeneći i ostale provedene dokaze, prvostupanjski sud nije prihvatio niti njegove navode o "privremenom darovanju" ili "darovanju do opoziva" već je utvrdio da je ugovorna volja stranaka bila upravo darovanje kako je ugovoreno, tj. da tužitelj daruje nekretninu I.-tuženoj a ona II.-tuženoj. Iz iskaza tuženih, koje je prvostupanjski sud prihvatio, proizlazi da je I.-tužena tada bila trudna, već su imali malo dijete, nije bilo naznaka da će tužitelj napustiti bračnu zajednicu, I.-tuženoj je predložio ovakve ugovore rekavši da želi da stan ostane u obitelji, njihovom sinu rođenom 2010., na upit zašto bi ga trebala darovati majci rekao je da nju smatra najpouzdanijom osobom koja će stan sigurno ostaviti unuku, ona je vjeroavala da je to u vezi s odnosima u njegovoj obitelji i nije puno ulazila u to. Nije bilo riječi ni o kakvom "privremenom" ili "prividnom" darovanju, tužitelj je stan tražio nazad 2014. iako je saznanje o izvršenoj uknjižbi prava vlasništva u korist II.-tužene mogao imati već u listopadu 2012. Otac tužitelja nije bio prisutan dogovorima stranaka i sklapanju ugovora, o okolnostima darovanja ga je obavijestio sin. Niti svjedok A. nije bio prisutan dogovorima i sklapanju ugovora, potvrdio je da mu se tužitelj obratio zbog stanja njegove tvrtke i izdanih zadužnica te mu je savjetovao da stan prebaci na nekoga izvan obitelji, tužitelj je rekao da bi stan prebacio na punicu nakon čega mu je on, radi izbjegavanja poreza sastavio dva ugovora o darovanju i poslao na potpis.

18. Prema odredbi čl. 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 67/08, dalje: OZ) prividan (simulirani ili fiktivni) ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Simulacija kao mana volje ugovornih strana koja uzrokuje ništetnost ugovora, podrazumijeva da stranke svjesno iskazuju kao svoju volju ono što stvarno nije njihova volja.

19. Prema odredbi čl. 273. st. 1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost izuzev ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja (st. 3.).

20. Stoga, sve da su i točni navodi tužitelja da je na ovaj način želio spriječiti gubitak nekretnine zbog navodnih potraživanja vjerovnika prema njemu osobno, takva pobuda sama po sebi ne čini ugovor prividnim niti je razlogom ništetnosti već predstavlja razlog zbog kojeg vjerovnik može podnijeti tužbu sa zahtjevom za pobijanje takve pravne radnje (čl. 66. ZOO). Također, iz dokaza i navoda stranaka ne proizlazi postojanje neke nedopuštene pobude koja bi bila razlogom ništetnosti u smislu odredbe čl. 273. st. 2. i st. 3. ZOO.

21. Sam tužitelj nije u navodima tužbe kao razlog ništetnosti naveo nedostatak propisanog oblika ugovora o darovanju, obzirom na tijekom postupka kao nespornu utvrđenu činjenicu da nije izvršena prava predaje nekretnine I. i II.-tuženoj a ugovor nije sklopljen u propisanm obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave (čl. 482. st. 2. ZOO), to nije jasno i određeno učinio niti u preinačenjima 3. ožujka 2015. i 13. lipnja 2018., ali u žalbi protiv ranije prvostupanjske presude i nakon toga tvrdi da je sud dužan po službenoj dužnosti utvrditi zbog tog razloga ništetnost oba ugovora o darovanju.

22. Odredba čl. 482. st. 2. ZOO-a o obaveznom obliku sklapanja ugovora o darovanju je prisilne naravi, njena funkcija je zaštitna, u slučaju ugovora o darovanju odnosi se prvenstveno na interese ugovornih strana, propisani obavezni oblik njegovog sklapanja štiti prije svega samog darovatelja od brzog i nedovoljno promišljenog besplatnog raspolaganja vlastitom imovinom.

23. Međutim, iz utvrđenih činjenica u ovom postupku proizlazi da je tužitelj, kao ugovorna strana koja je inicirala sklapanje ugovora, dogovorio njihov sadržaj i formu sa odvjetnikom kao stručnom osobom, pri tome svjesno izbjegavši sklapanje ugovora u propisanom obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave. Imajući u vidu ove okolnosti, udovoljenje njegovom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora zbog nedostatka forme koju je sam izbjegao bilo bi protivno načelu savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa koje propisuje odredba čl. 4. ZOO kao i načelu zabrane zlouporabe prava u smislu odredbe čl. 6. toga Zakona.

24. Uz nespornu činjenicu da tužene nisu bile te koje su tužitelja navele na sklapanje ugovora već obrnuto, kao i utvrđenje da stranke nisu sklopile prividan ugovor o darovanju ili "darovanje do opoziva" tj. da se tužene nisu obvezale raskinuti ugovore i vratiti nekretninu u vlasništvo tužitelja, proizlazi i neosnovanost tvrdnji tužitelja o njihovom "prijevarnom postupanju" kojim su ga držale u zabludi da će na njegov zahtjev izvršiti povrat nekretnine. Stoga nisu ispunjene niti pretpostavke za poništenje predmetnih ugovora o darovanju zbog prijevare kao mane volje, u smislu odredbi čl. 284. i čl. 331. ZOO-a. Uz to, kao što je zaključio sud prvoga stupnja, u utvrđenim okolnostima slučaja tužitelj nije stranka ugovora o darovanju koji su sklopile I. i II.-tužena i kao takav nije prema odredbi čl. 331. ZOO aktivno legitimiran tražiti njegovo poništenje.

25. Iz navoda tužitelja tijekom postupka proizlazi da je zahtjev za utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava koji su I. i II.- tužene sklopile 3. prosinca 2013. kao i zahtjev za njegovo pobijanje istaknut posljedično zahtjevima za utvrđenje ništetnosti odnosno poništenje darovnih ugovora. Budući da su darovni ugovori valjani, nisu ostvareni niti ikakvi razlozi navaljanosti sporazuma o zasnivanju založnog prava. Osim toga, kako tužitelj nije stranka toga ugovora, nije aktivno legitimiran tražiti njegovo poništenje (čl. 331. ZOO).

26. Odluka o naknadi parničnoga troška je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Iz obrazloženja ove odluke proizlazi da je nagrada za zastupanje po punomoćniku tuženih odmjerena prema vrijednosti predmeta spora od 201.000,00 kn naznačenoj u tužbi, dakle u manjim iznosima od onih koje bi pripadale prema vrijednosti predmeta spora od 836.000,00 kn za koju žalitelj ističe da je naznačena u podnesku od 15. siječnja 2015. To ujedno znači da materijalno pravo u odluci o iznosima nagrade za poduzete parnične radnje punomoćnika nije pogrešno primijenjeno na njegovu štetu ( Tbr.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa,), iz ovog nejasnog i nedorečenog žalbenog navoda ne može se zaključiti da žalitelj ističe neki drugi relevantni žalbeni razlog. Također, prema odredbi Tbr. 8. t. 1. Tarife, pravilno je utvrđena nagrada za sastav odgovora na tužbu i obrazložene podneske.

27. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 168. st. 1. i st. 2. ZPP presuđeno je kao u izreci.

28. Obzirom na odluku o žalbi i ishod spora, neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.