Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

17. Pn-42/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Dorici Krnic-Miloš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavod Z., , OIB: ... , protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. travnja 2022., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude i rješenja, dana 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., , OIB: ..., da tužitelju zavod Z., OIB: ..., na ime naknade štete isplati iznos od 2.946,24 kn (slovima: dvijetisućedevetsočetvrdesetišestkunaidvadesetičetirilipe) sa zateznom kamatom počev od 3. ožujka 2020., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijski knjigovodstvenim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3% poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška na ime sudskih pristojbi, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužbeni zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom iznosa od 19.715,94 kn povučen.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka navodi da je njegov osiguranik K. Ž. zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći dana 03. veljače 1992., a koju prometnu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika J. Ć. iz O., tako da je na strani osiguranika tužitelja nastupila nesposobnost za rad zbog čega je istome priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede na radu rješenjem zavoda P. s. u V., broj spisa 106478 od 26. siječnja 2010.

2. Po osnovi ovog štetnog događaja osiguranik tužitelja K. Ž. je od tuženika ostvario pravo na naknadu štete po presudi O. s. u Ž. P-275/92 od 24. ožujka 1994.

3. Tužitelj je protiv tuženika po istom pravnom osnovu vodio već postupke za naknadu štete pred T. s. u O., pa je tako tuženik presudom tog suda broj P-74/12 od 27. rujna 2013. obvezan na naknadu štete, te je u mirnom postupku tuženik tužitelju naknadio štetu, a presudom V. t. s. RH broj P-1226/18 od 08. srpnja 2019. (kojom je preinačena presuda T. s. u O. broj P-101/17 od 13. srpnja 2013., tijekom kojeg postupka je tuženik dobrovoljno isplatio dio tužbenog zahtjeva) tuženik je obvezan na naknadu štete tužitelju zaključno s 31. siječnjem 2017.

4. Tužitelj i nadalje isplaćuje invalidsku mirovinu K. Ž., pa mu je tako u razdoblju od 01. veljače 2017. do 31. siječnja 2020. isplatio ukupan iznos od 37.770,30 kuna.

5. Dakle, tužitelj navodi da podnosi tužbu radi naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine K. Ž. za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. siječnja 2020., u kojem razdoblju je isplaćeno 37.770,30 kuna na ime invalidske mirovine, međutim navedeni iznos tužitelj umanjuje za 40% koliko iznosi doprinos prometnoj nesreći tužiteljevog osiguranika tako da šteta koju je tužitelj pretrpio iznosi 22.662,18 kn.

6. Zahtjev za puni iznos mirovine počev od 1. veljače 2017. do 31. siječnja 2020. tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi V. s. RH Rev-1061/03 od 23. rujna 2004. kojom odlukom je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju nepripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje, već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata.

7. Sukladno odredbi čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je vrijedio u momentu isplate, tužitelj uz tužbu dostavlja i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine sukladno odredbi čl. 160 ZOMO (NN 102/98), Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, budući je primjena zakona koji će se primijeniti pravno pitanje.

8. Kako je osobni automobil marke Golf, oznake VK-... u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, to je tuženik temeljem čl. 164 st. 1 u svezi čl. 161 st.1 i st. 2 toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 157/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18) odgovoran za naknadu štete tužitelju to je tužitelj predložio da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 22.662,18 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, međutim podneskom zaprimljenim u ovaj sud dana 22. prosinca tužitelj navodi da konačno zahtjeva isplatu iznosa od 2.946,24 kn dok iznos od 19.715,94 kn povlači, pa je stoga sud i donio rješenje kojim se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 19.715,94 kn ima smatrati povučenim.

9. Istim podneskom tužitelj ističe da je u ovoj pravnoj stvari sporna primjena materijalnog prava, odnosno da li se primjenjuje čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je bio na snazi u momentu isplate mirovina odnosno od 01. veljače 2017. do 31. siječnja 2020. ili kako to ističe tuženik čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Kako je u momentu nastanka štete na snazi bio Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), koji zakon je u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis i lex posterior to je tužitelj predložio da sud donese presudu kao u izreci.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne spori svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila registarske oznake VK..., nastanak prometne nesreće od 3. veljače 1992., kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja K. Ž., u istoj zadobio tjelesne ozljede koje su uzrokom njegove profesionalne nesposobnosti zbog čega mu je i priznato pravo na invalidsku mirovinu.

11. Također tuženik ne spori da su oba sudionika odgovorna za prouzročene predmetne prometne nesreće, odnosno da je doprinos osiguranika tužitelja nastanku nesreće utvrđen u omjeru sa 40% kao i što je nesporno da su parnične stranke vodile parnične postupke u svezi istog štetnog događaja, te da je temeljem zadnje pravomoćne presude tuženik izvršio plaćanje štete nastale tužitelju zaključno za razdoblje do 31. siječnja 2017.

12. U odgovoru na tužbu, a prije nego je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos 19.715,94 kn tuženik je naveo da priznaje svoju obvezu do istog iznosa, ali tužbeni zahtjev iznad tog iznosa je sporan budući je sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. veljače 2017. do zaključno 31. siječnja 2020.

13. Naime, tužitelj smatra da je isplatom razmjernog dijela mirovine u cijelosti izvršio obvezu naknade štete tužitelju za navedeno razdoblje, a sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, jer se ne može kako to tužitelj navodi primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, budući tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju leži u činjenici zaključenog Ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika. Šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku, kao štetniku, već po tuženikovom osiguraniku i iz tog razloga budući se radi o Ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu, isto može biti jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije.

14. Kako je tuženik u obvezi i pasivno legitimiran ispuniti tužitelju tražbinu, ali na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u kojem slučaju je tražbina ograničena i odnosi se na isplatu razmjernog dijela to je tuženik predložio da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, s tim da se tuženik izjasnio da se ne protivi dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj naknadno povukao, a zbog čega je kako je već naprijed navedeno sud i donio rješenje o povlačenju.

15. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje na str. 3 i 5, mišljenje stručnog povjerenstva odnosno nalaz i mišljenje o invalidnosti str. 7, 8, 9, 10 i 11 spisa, obavijest o isplati štete str. 25 i 26 spisa, isplate na str. 27, te izvršio uvid u izračun na str. 28 spisa.

16. Među parničnim strankama nije sporno da je vozilo registarske oznake i broja VK... na dan prometne nesreće 03. veljače 1992. bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, kao što nije niti sporno da doprinos osiguranika tužitelja K. Ž. nastanku iste prometne nesreće iznosi 40%, te da je tuženik tužitelju temeljem istog osnova isplatio iznos od 19.715,94 kn na ime naknade štete.

17. Među parničnim strankama je sporno da li tužitelju pripada daljnja razlika na ime naknade štete po osnovi isplaćenih iznosa na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2017. do 31. veljače 2020., a u iznosu od 2.946,24 kn.

18. Prvenstveno polazeći od tužbenog zahtjeva, te naprijed navedenih nespornih činjenica među parničnim strankama, ovaj sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim, a prvenstveno iz razloga što sud smatra da je tužitelj pretrpio štetu, u vidu umanjenja imovine koja je nastala isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine njegovom osiguraniku, te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu takve štete ima primijeniti onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine. Slijedom navedenog, za isplate mirovine u razdoblju koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom od 1. veljače 2017. do 31. siječnja 2020., ima se primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16).

19. Naime prema odredbi čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ukoliko su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema st. 2 istog članka zakona, naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja 1. novčana davanja isplaćena na temelju priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava.

20. Kako je tužitelj zatražio daljnju isplatu navedene invalidske mirovine za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. veljače 2020. on očito trpi daljnju štetu, pa stoga tužitelj osnovano i potražuje utuženi iznos od 2.946,24 kn., a koji iznos nesporno proizlazi iz obračuna isplaćene invalidske mirovine, koji je tužitelj priložio, a koji obračun tuženik niti ne spori.

21. Slijedom svega naprijed izloženog, tj. da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, jer je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama istog zakona, a zbog navedenog predmetnog štetnog događaja, te da se obračun visine utvrđene štete ima izvršiti prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju kao posebnog zakona, a ne Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kako to tvrdi tuženik, to je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

22. S obzirom, da je tužitelj uspio u ovom sporu to bi imao pravo na naknadu parničkog troška, međutim kako isti nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška to sud o istome nije niti odlučivao, dok je istodobno zahtjev tuženika da mu se prizna trošak eventualne sudske pristojbe po odluci suda ocijenio neosnovanim zbog čega ga je valjalo sa istim odbiti, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove presude.

Osijek, 3. svibnja 2021.

Sudac

Dorica Krnic – Miloš,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pisana primjerka, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika