REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2034/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Gordanu Maroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marović i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-748/15-2 od 13. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5729/12-14 od 28. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude (odluke o glavnoj stvari) odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 25.000,00 EUR od 1. rujna 2009. do isplate te na iznos od 5.000,00 EUR od 1. studenog 2009. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate (točka I/ izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila isplatu iznos od 35.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 30.000,00 EUR počevši od 1. studenog 2009. do isplate te na iznos od 5.000,00 EUR počevši od 20. kolovoza 2010. do isplate te joj isplatiti zakonske zatezne kamate na iznos od 25.000,00 EUR počevši od 4. kolovoza 2009. do 31. kolovoza 2009., sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate (točka II/ izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III/ izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I/ izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 29.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2012. do isplate (točka I izreke). Prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 1.000,00 EUR s pripadajućim kamatama tekućim od 2. studenog 2009. do isplate te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zatezne kamate tekuće na iznos od 25.000,00 EUR od 1. rujna 2009. do 5. rujna 2012. te na iznos od 4.000,00 EUR od 1. studenog 2009. do 5. rujna 2012., te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za ispunjenje obveze u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate i u tom dijelu je suđeno tako da je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.000,00 EUR s pripadajućim kamatama tekućim od 2. studenog 2009. do isplate, odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate zatezne kamate tekuće na iznos od 25.000,00 EUR od 1. rujna 2009. do 5. rujna 2012. te na iznos od 4.000,00 EUR od 1. studenog 2009. do 5. rujna 2012., kao i zahtjev za ispunjenje obveze u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate (točka II izreke).
2.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II/ izreke kojim je odbijen zahtjev za kamate na iznos od 25.000,00 EUR tekuće od 4. kolovoza 2009. do 31. kolovoza 2009., te je odbijen zahtjev za kamate na iznos od 30.000,00 EUR tekuće od 2. studenog 2009. do 5. rujna 2012., te na iznos od 5.000,00 EUR tekuće od 20. kolovoza 2010. do 5. rujna 2012. (točka III izreke). Prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II/ izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 35.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. i u tom dijelu je suđeno tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici i daljnji iznos od 35.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn (točka IV izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Također navodi da je odluka drugostupanjskog suda o troškovima postupka nezakonita. Predlaže preinačenje pobijane presude u točki I i IV izreke na način da prihvati u cijelosti žalbu tuženika kao osnovanu te da odbije ostatak tužbenog zahtjeva preko iznosa od 14.000,00 EUR.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a revizija tuženika protiv odluke o trošku nije dopuštena.
6. U povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).
7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.
8. Revizijski navodi tuženika koji se zapravo svode na preocjenjivanje dokaza i osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (članak 385. ZPP).
9. Tuženik u reviziji ističe i razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).
9.2. Međutim, budući se u reviziji ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena, navedeni revizijski razlog nije obrazložen.
9.3. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno odredbi članka 386. ZPP kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
10. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tuženika protiv odluke o glavnoj stvari odlučeno kao u izreci presude.
11. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.
12. Iz tih je razloga, primjenom odredbe članka 392. stavka 1. u vezi članka 400. stavka 3. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan
