REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 342/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1131/2016 od 11. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4811/2010 od 29. veljače 2016., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku po pravomoćnosti presude isplatiti tužitelju iznos od 292.507,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s tijekom na pojedinačne mjesečne iznose i po stopi, sve precizirano u toj točki izreke uz zahtjev za naknadu parničnih troškova. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 54.375,00 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog "svih revizijskih razloga", time da iz sadržaja revizije proizlazi da se revizija podnosi zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP i člankom 375. stavkom 1. ZPP koja je učinjena pred drugostupanjskim sudom. Revident predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredbom je članka 392.a stavka 1. ZPP propisano da je revizijski sud ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revidenta, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što, suprotno revizijskim navodima, pobijanoj presudi ne nedostaju razlozi o odlučnoj činjenici da je predmetni poslovni prostor u cijelosti koristilo tuženikovo trgovačko društvo jer je za utvrđenje te činjenice sud prvog stupnja dao jasne, logične, ozbiljne i dostatne razloge koji imaju podlogu u sadržaju spisa.

7.1. Jednako tako, neutemeljeno revident ukazuje da je zaključak drugostupanjskog suda o tome da je činjenica da je predmetni poslovni prostor zbog majčina odricanja od bilo kakvih prava po prvi put istaknuta tek u žalbi suprotan sadržaju zapisnika o iskazima saslušanih svjedokinja AR i ĆR (majke stranaka) zato što navedene svjedokinje i nisu iskazivale o odricanju s nasljednopravnim ili stvarnopravnim učinkom, koje bi bilo relevantno i na koje se odricanje odnosi žalba i odgovor suda drugog stupnja na taj žalbeni navod, već se iskazi ovih svjedokinja u osnovi odnose tek na ideju prednika stranaka, njihova pokojnog oca, da tužitelj i tuženik kao braća u budućnosti budu suvlasnici predmetnog poslovnog prostora svaki za ½ dijela, koja ideja, za sada, a s obzirom na rezultate ostavinskog postupka iza smrti pokojnog oca stranaka, nije realizirana.

8. Osim toga, bitnu povredu iz točke 11. stavka 2. članka 354. ZPP revident dovodi u vezu s bitnom povredom iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP smatrajući da sud nije izvršio primjerenu ocjenu i analizu provedenih dokaza zato što u rezultatima provedenog dokaznog postupka nemaju uporišta zaključci suda o tome da je tuženik "pomiješao svoj status fizičke osobe sa statusom svojeg Društva i da je tuženik laik te da je koristeći termine "uselio sam", imao na umu svoju tvrtku "ABC koja je poslovala u predmetnom poslovnom prostoru i tamo imala proizvodni i uredski dio.".

8.1. Upravo suprotno tvrdnji podnositelja revizije, ocjena je izvedenih dokaza nižestupanjskih sudova donesena u skladu s odredbom članka 8. ZPP, a takva ocjena dokaza u svojoj ukupnosti nije dovedena u sumnju ni podnesenom revizijom. Naime, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive i razborite razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza. U okolnostima konkretnog slučaja nižestupanjski su sudovi upravo tako i postupili cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i dajući za svoju ocjenu jasne, uvjerljive, ozbiljne, logične i razborite razloge.

9. U odnosu na navode revizije odgovoriti je i da okolnost da pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog revidenta i dalje ne znači da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili dokaze jer je bit načela slobodne ocjene dokaza da sudovi ocjenjuju u postupku više međusobno proturječnih dokaznih sredstava te im svakom ocjenjuju pripadajuću dokaznu snagu što su nižestupanjski sudovi upravo i učinili. U tom smislu revizijski sud ocjenjuje da u postupku koji je prethodio reviziji nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP.

10. Bez osnove revident ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. ZPP smatrajući da drugostupanjski sud nije iznio ocjenu tužiteljevih žalbenih navoda nakon što je zauzeo stajalište da je predmetni poslovni prostor zauzimalo tuženikovo Društvo, odgovoriti je da se obveza drugostupanjskog suda iz članka 375. stavka 1. ZPP odnosi na obrazlaganje navoda od odlučnog značenja, a ne i onih koji ne spadaju u tu kategoriju. Revident u reviziji i ne navodi koje to njegove žalbene navode drugostupanjski sud nije cijenio, ali očito shvaća da nakon ocjene pravilnosti utvrđene činjenice da je predmetni prostor u utuženom razdoblju zauzimalo trgovačko društvo tuženika, a ne tuženik, njegovi žalbeni navodi koje sud drugog stupnja nije cijenio i nisu bili od odlučnog značenja. U takvim je okolnostima revidentu odgovoriti da sud drugog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP kada ne ocjenjuje žalbene navode koji nisu od odlučnog značenja.

11. Predmet je spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 292.507,20 kuna po osnovi stjecanja bez osnove na ime korištenja njegova suvlasničkog dijela od 1/3 prizemlja kuće u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to u razdoblju od rujna 2007. do rujna 2010.

12. U provedenom su postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da su stranke zajedno sa svojom majkom ĆR uknjiženi kao suvlasnici za po 1/3 dijela predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O- 2410/07 od 6. prosinca 2007. donesenog iza smrti oca stranaka pok. OR te da je u tijeku izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini (kući s okućnicom),

- da je otac stranaka OR 5. siječnja 1999. zaključio s trgovačkim društvom ABC [adresa], čiji je tuženik direktor i zakonski zastupnik, Ugovor o zakupu poslovnih prostorija u prizemlju kuće površine 60 m², za skladištenje, uz ugovorenu mjesečnu zakupninu od 600,00 DEM i za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 1. prosinca 2001.,

- da je društvo ABC [adresa] nastavilo koristiti cijeli sporni poslovni prostor u prizemlju kuće i nakon smrti oca stranaka te da je plaćalo naknadu za korištenje majci stranaka po 2.600,00 kuna mjesečno, sve do ožujka 2010. kada je zaključivanjem novog Ugovora o zakupu od 26. siječnja 2010. preselilo u drugi poslovni prostor.

13. Na temelju naprijed navedenih činjenica sudovi su zaključili da je sporni poslovni prostor koristilo trgovačko društvo ABC [adresa] za potrebe te pravne osobe, a ne tuženik zbog čega su dalje ocijenili da tužitelj kao fizička osoba nije pasivno legitimiran u ovoj parnici pa su odbili tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članaka 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) .

14. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava, revizijski sud ocjenjuje da je odbijanje tužbenog zahtjeva upravo rezultat pravilne primjene materijalnog prava zato što u postupku utvrđena činjenica da je suvlasnički dio nekretnine tužitelja koristila tvrtka "ABC, a ne tuženik kao fizička osoba, znači da se tuženik nije neosnovano obogatio i da na njegovoj strani nije došlo do povećanja imovine takvim korištenjem nekretnine, pa stoga on i nije obveznik vraćanja naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi. Naime, povećanje imovine na jednoj strani upravo je jedna od pretpostavki stjecanja bez osnove kod uporabe tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe članka 1120. u vezi s člankom 1111. ZOO bez koje nije osnovan zahtjev za isplatu, a kako ta pretpostavka u okolnostima konkretnog slučaja nije ispunjena, pravilno su sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva primijenili materijalno pravo.

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, revizija je tužitelja odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić