REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 405/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. C., OIB:…, iz Z., O., O. 124, koju zastupa punomoćnica M. M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. L., OIB:…, iz Z., B. 16, kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., i po protutužbi tuženika, radi predaje u posjed i radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-573/2020-5 od 8. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3766/11-63 od 30. ožujka 2020., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-573/2020-5 od 8. listopada 2020. toč. b) izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za predaju u suposjed i u odluci o troškovima postupka i sudi:

1. Nalaže se tuženiku P. L. predati u suposjed tužiteljici A. C. slobodan od osoba i stvari dio zkč.br. 3045 k.o. K. upisane u z.k.ul. br. 36220 označen točkama P- B-C R i sivom bojom u skici nalaza i mišljenja vještaka A. Š. od 19. listopada 2012., površine 245 m2, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 18.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu kojim tužiteljica zahtijeva predaju dijela zkč.br. 3045 k.o. K. upisane u z.k.ul. br. 36220 označen točkama P-B-C R i sivom bojom u skici nalaza i mišljenja vještaka A. Š. od 19. listopada 2012. u isključivi posjed, revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju P. L. predati u posjed tužiteljici- protutuženici A. C. slobodan od osoba i stvari dio zemljišta oznake zkč. br. 3045 k.o. K. upisan u zk. ul. br. 36220, u površini 245 m2 i to dio koji je sukladno skici uviđaja iz nalaza i mišljenja vještaka A. Š. od 19. listopada 2012., koji nalaz je sastavni dio ovog spisa, omeđen točkama P-B-C-R te označen sivom bojom te mu se nalaže isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 39.725,00 kn sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja P. L. koji glasi:

″I. Utvrđuje se da je P. L. dosjelošću stekao vlasništvo:

-257/1531 dijela nekretnine označene kao zkč. br. 3045, upisane u zk. ul. 36220 k.o. K., oznake zemljišta O. duga ledina, površine 426 hvati, odnosno 1531 m2, na koji dio je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisana tužiteljica-protutuženica A. C. i koji je sukladno nalazu i mišljenju vještaka omeđen točkama P-B-C-D-O te označen sivom bojom, a koji čini u naravi 257 m2 narečene cestice.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutuženiku trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.″

III. Odbija se, kao neosnovan, eventulano kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja P. L. koji glasi:

″I. Nalaže se tužiteljici-protutuženici A. C. da tuženiku-protutužitelju isplati iznos 70.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na isti iznos teče od dana predaje u posjed dijela nekretnine tužiteljici-protutuženici do isplate i to po stopi koja se obračunava na odnose iz netrgovačkih ugovora i koja je prema Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutuženiku trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.″".

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Žalba tuženika - protutužitelja P. L. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 6 P-3766/11-63. od 30. ožujka 2020.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je tuženik-protutužitelj odbijen sa protutužbenim zahtjevom i eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom (točka II. i III. izreke);

b) preinačuje u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice A. C. i sudi tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju P. L. predati u posjed tužiteljici- protutuženici A. C. slobodan od osoba i stvari dio zemljišta oznake zkč. br. 3045 k.o. K. upisan u zk. ul. br. 36220, u površini 245 m2 i to dio koji je sukladno skici uviđaja iz nalaza i mišljenja vještaka A. Š. od 19. listopada 2012., koji nalaz je sastavni dio ovog spisa, omeđen točkama P-B-C-R te označen sivom bojom te mu se nalaže isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 39.725,00 kn sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."

c) Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.".

3. Ovaj sud, ocijenivši da je shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženom u odluci ovog suda broj Rev- 2055/2010-2, dopustio je reviziju u odnosu na pitanje:

„Je li u tužbenom zahtjevu za predaju u posjed fizički određenog dijela nekretnine sadržan i zahtjev za predaju tog dijela nekretnine u suposjed?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno tužbenom zahtjevu podnijela je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u dijelu u toč. b) i c) izreke te predmet u tom dijelu vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da presudu u tom dijelu preinači.

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za predaju u suposjed nekretnine.

9. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev za predaju u isključivi posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude pošavši od utvrđenja

- da je zkč.br. 3045 površine 1531 m2 k.o. K. bila upisana kao suvlasništvo, M., T. i I. S., svakog u 1/3 dijela;

- da I. S. živi u A., te da su zkč. br. 3045 k.o. K. posjedovali svaki u ½ dijela M. i T. S.;

- da je tuženik 8. svibnja 1995. sklopio ugovor o kupoprodaji s T. S. za kupnju dijela čestice 3045 k.o. K. i da se na temelju tog ugovora nije upisao u zemljišne knjige,

- da je tuženik odmah stupio u posjed dijela navedene čestice u površini od oko 700 m2, koji je do tada koristio T. S. te da sada u posjedu, uz nesporni dio čestice u površini od 511 m2 drži i sporni dio te čestice u površini od 245 m2 koji se proteže između točaka P-B-C-R;

- da je tužiteljica 2/3 dijela zkč. 3045 k.o. K. stekla na temelju ugovora o darovanju od M. i I. S. te da je sada upisana kao suvlasnica u 2/3 dijela

čestice 3045 k.o. K.;

- da je T. S. početkom 2007. darovao 1/3 suvlasničkog dijela zkč. 3045 kćeri B. V.;

- da je B. V., kao prodavateljica, s tuženikom kao kupcem 30. siječnja 2007.sklopila ugovor o kupoprodaji dijela zkč. 2988 upisane u zk. ul. 1085 k.o. K. i to površine 700 m2 (članak 1. ugovora), te da je u tom ugovoru navedeno da je kupoprodajna cijena već isplaćena u ugovoru od 8. svibnja 1995.;

- da je B. V., kao prodavateljica, s tuženikom kao kupcem 12. ožujka 2007. sklopila aneks ugovora o kupoprodaji od 30. siječnja 2007. kojim se mijenja članak 1. ugovora tako da je predmet prodaje zkč, 3045 k.o. K. i to dio površine od 700 m2, dok druge odredbe ostaju nepromijenjene;

- da se tuženik 20. ožujka 2013., u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, a temeljem rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Z-24084/10. od 15. veljače 2013. upisao kao suvlasnik 1/3 dijela čestice zkč.br. 3045, te da je istim rješenjem i odbijen njegov zahtjev za upis vlasništva na navedenoj čestici preko 1/3 dijela.

Pritom izrazio je shvaćanje da je tuženik nepošteni posjednik spornog dijela nekretnine površine 245 m2 jer je morao i mogao znati da istu nije stekao pravnim poslom. Stoga je na temelju odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude.

10. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda, međutim je izrazio shvaćanje da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan zahtjev za predaju u posjed (isključivi) nekretnine jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 162. ZV- a, već da tužiteljica kao suvlasnica u 2/3 dijela koja drži u posjedu manju površinu nekretnine od one koja bi odgovarala veličini njenog suvlasničkog dijela svoje pravo može ostvariti kroz postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina (čl. 38. st. 4. ZV-a).

11. U ovoj pravnoj stvari je riječ o vlasničkoj tužbi osobe koja je nesporno zemljišnoknjižni suvlasnik u 2/3 dijela nekretnine i koja za sebe tvrdi da tuženik, s obzirom na ranije uređene suposjedovne odnose prednika stranaka, bez pravne osnove posjeduje spornu površinu.

12. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

13. Pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda da u situaciji kad suvlasnici nisu razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnina, tužiteljica, koja svoje pravo ne temelji na sporazumu stranaka o uređenju suposjedovnih odnosa i na postojanje kojeg eventualnog sporazuma se ne odnosi pitanje, ne može osnovano zahtijevati predaju u isključivi posjed spornog dijela nekretnine već da to svoje pravo može ostvariti u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina.

14. Međutim, shvaćanje drugostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan nije pravilan.

15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, koje je izraženo u odlukama broj Rev- 2055/10 i Rev-1361/1998, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika (članak 42. stavak 1. ZV).

15.1. U navedenim odlukama izraženo je i shvaćanje da je pogrešan pravni pristup prema kojem je tužbeni zahtjev na predaju spornih nekretnina u posjed neosnovan samo iz razloga što tužba nije upravljena na predaju u suposjed. To je zato jer zahtijevanje predaje u posjed u sebi uključuje manje, a takav je zahtjev za predaju u suposjed, pa kada nije osnovan zahtjev za predaju u posjed već zahtjev za predaju u suposjed, nema mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva u cijelosti, već treba udovoljiti zahtjevu za predaju u suposjed, a za više traženo tužbeni zahtjev odbiti.

16. Kako je tužiteljica nesporno zemljišnoknjižni suvlasnik cijele z.k.č.br. 3045 k.o. K., pa tako i spornog dijela određenog u nalazu geodetskog vještaka točkama P-B-C-R u određenom idealnom dijelu, već na osnovi tih okolnosti postoje zakonske pretpostavke da se njenom tužbenom zahtjevu, u dijelu u kojem se on odnosi na predaju u suposjed, udovolji (članak 46. stavak 1. i članak 42. stavak 1. ZV).

17. Kako je drugostupanjski sud slijedom iznesenog pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio tužbeni zahtjev za predaju u suposjed valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a u tom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu i tuženiku naložiti predaju sporne površine u suposjed.

18. U preostalom dijelu kojim se zahtijeva predaja spornog dijela nekretnina u isključivi posjed valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

19. S obzirom na djelomično preinačenje drugostupanjske presude izmijenjen je uspjeh stranaka u parnici. U odnosu na tužbeni zahtjev stranke su uspjele u sporu u jednakim omjerima, pa u tom dijelu svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti uspjela je u sporu slijedom čega joj je valjalo na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi trošak postupka za radnje poduzete nakon podnošenja protutužbe (28. siječnja 2014.), a prema vrijednosti predmeta spora od 120.000,00 kn (50.000,00 kn nenovčani zahtjev i 70.000,00 kn novčani zahtjev). Tužiteljici kao potreban za vođenje parnice u tom dijelu priznat je trošak sastava podneska od 15. svibnja 2014. Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, i 107/15- Dalje: Tarifa) i troškovi zastupanja na ukupno 7. ročišta (u razdoblju od 21. siječnja 2015. do 6. veljače 2020.) u visini od po 250 bodova (Tbr. 9/1) te trošak sastava podneska od 13. listopada 2015. u visini od 50 bodova (Tbr. 8/3), odnosno, uvećano za PDV, u ukupnom iznosu od 25.625,00 kn.

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 2., 154. st.1. i 3. i 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil,v.r.