REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-86/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz Ž., , OIB: …, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Z., OIB: ..-., kojeg zastupa službena osoba A. O. T., radi utvrđivanja porezne obveze, 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-415-01/21-01/511, Urbroj: 513-04-21-2 od 09. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-415-01/21-01/511, Urbroj: 513-04-21-2 od 09. prosinca 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područnog ureda ., Klasa: UP/I-415-02/2020-001/1430, Urbroj: 513-007-16/2021-02 od 19. kolovoza 2021., kojim je tužitelju, kao ovršeniku, na dan 19. kolovoza. 2021. godine, na ime poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda utvrđen iznos dugovanja od 103.006,58 kuna, te je, do obavljana popisa pokretnina, u smislu osiguranja utvrđene obveze, privremeno zabranjeno otuđenje imovine.
2. Tužitelj u tužbi osporava pogrešnu primjenu prava te ističe da je kao odvjetnik, krajem 2016., podnio zahtjev za brisanje iz Imenika odvjetnika Hrvatskoj odvjetničkoj komori u Zagrebu. Predmetnom zahtjevu je Hrvatska odvjetnička komora udovoljila te ga je obrisala iz Imenika odvjetnika 23. prosinca 2016. te da se isti ima smatrati relevantnim registrom u smislu sudskog registra. Priznato mu je pravo na starosnu mirovinu s datumom 24. prosinca 2016., a također navodi da su sve te činjenice poznate tužitelju. Uz to ističe da je riječ o sporno nenaplativim dugovima koji nesporno postoje, a isti navod je istaknut u žalbi kod čijeg sadržaja ostaje. Stoga pobija citirano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana pozivajući se na razloge iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja te predlaže da sud riješi predmetni spor bez održavanja rasprave i odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Podneskom od 10. ožujka 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu i to na način što smatra da tuženik nije otklonio niti jedan tužbeni navod pa stoga predlaže zakazivanje i održavanje rasprave kod ovoga suda.
5. Dana 3. svibnja 2022. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, s tim da je tužitelj svoj nedolazak ispričao podneskom od 23. travnja 2022. pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/1.7 i 110/21., nastavno: ZUS) održana u njihovoj odsutnosti.
6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima.
7. Na temelju članka 55. stavka 3. ZUS, a nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u V., Klasa: UP/I 140-02/17-01/03065452458, Urbroj: 341-22-05/3-17- 461 od dana 16. ožujka 2017., a pravo na starosnu mirovinu se priznaje od dana 24. prosinca 2016.
9. Rješenjem o ovrsi Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured V., Klasa: UP/I-415-02/2020-001/01430, Urbroj: 513-007- 16/2021-02 od dana 19. kolovoza 2021. određena je ovrha pljenidbom, procjenom i prodajom motornog vozila temeljem ovršne isprave. Točkom 1. predmetnog rješenja utvrđen je ukupan porezni dug u iznosu od 103.006,58, točkom 2. da se naplata utvrđenog duga vrši pljenidbom, procjenom i prodajom osobnog automobila koji je istom točkom specificiran. Točkom 3. predmetnog rješenja tužitelju je privremeno zabranjeno raspolaganje imovinom radi ispunjenja obveze, a točkom 4. je naloženo Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Vukovarsko-srijemskoj upis založnog prava na predmetnom motornom vozilu. Točkom 5. predmetnog rješenja utvrđeni su troškovi ovrhe u visini 200,00 kn, dok će se ostali troškovi nastali u povodu ovrhe naknadno utvrditi, a u točki 6. je tužitelj upozoren da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
9.1. U obrazloženju predmetnog rješenja je za svaki pojedinačni iznos utvrđene porezne obveze i obveze iz ostalih prihoda navedena ovršna isprava iz koje isti iznos proizlazi, kao i datum nastanka iste. Dakle, na temelju ovršnih isprava kojima se dokazuje visina i podrijetlo utvrđenih obveza tužitelja, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo visinu poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda u iznosu od 103.006,36 kuna.
10. Rješenjem tuženika koje tužitelj osporava predmetnom tužbom je odbijena žalba uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo postojeći dug i donijelo rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojnih ovršnih isprava te da tužitelj ta dugovanja nije podmirio. Kako tužitelj nije podnio dokaze kojima uspješno osporava iznos dugovanja tuženik smatra da je pravilno utvrđen porezni dug i doneseno rješenje o ovrsi.
11. Člankom 140. stavkom 1. i 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/06., 106/18., 121/19., 32/20 i 42/20, nastavno: OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, te da su ovršne isprave iz stavka 1. ovog članka: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza,
4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi.
12. Člankom 141. stavkom 2. OPZ propisano je da rješenje o ovrsi, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i upute o pravnom lijeku.
12.1. Člankom 152. stavkom 1. OPZ propisano je da se ovrha može provesti na novčanoj tražbini ovršenika, pokretninama, drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima te na nekretninama.
13. Člankom 148. stavkom 1. točkom 4. OPZ propisano je da tražbina s osnove poreza koja se ne može naplatiti ni u postupku ovrhe otpisuje se kao nenaplativa, ako postoji pravomoćno rješenje o brisanju iz sudskog registra.
14. Člankom 149. stavkom 1. OPZ određeno je da porezno tijelo ima obvezu praćenja sporno naplativih dugovanja s osnove poreznog duga, a stavkom 2. točkom 3. propisano je da je sporno naplativ onaj porezni dug koji nije plaćen u roku od 5 godina od proteka kalendarske godine za koju je utvrđen.
14.1. Člankom 149. stavkom 3. OPZ je utvrđeno da evidentiranje spornog naplativog duga ne utječe na zakonske postupke vezane uz te porezne obveze.
15. Člankom 43. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj: 09/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21., nastavno: ZOD) propisano je da je između ostalog Imenik odvjetnika i odvjetničkih vježbenika javna knjiga te da izvadci iz takvih evidencija kao i potvrde utemeljene na podacima iz takvih evidencija imaju snagu javne isprave, a pravomoćne odluke o upisu i brisanju se moraju objavljivati u Narodnim novinama.
16. U odnosu na prigovor tužitelja, da na njegovoj strani postoje okolnosti temeljem koji je ispunjen uvjet iz članka 148. stavka 1. točke 4. OPZ sukladno čemu je riječ o nenaplativim dugovima, sud nalazi da je isti neosnovan.
16.1. Naime, uvidom u spis predmeta tuženika nesporno je da za svaku obvezu koja čini ukupni dug postoji vjerodostojna ili ovršna isprava na temelju koje je takav iznos duga utvrđen, a onda i ukupni iznos duga zbrajanjem istih.
16.2. Određene se utvrđene obveze primjenom članka 149. stavka 2. točke 3. doista mogu smatrati sporno naplativima s obzirom da iste nisu naplaćene u roku od 5 godina od isteka kalendarske godine za koju je obveza utvrđena i to u ukupnom iznosu od 102.706,58 kn. S obzirom da se sukladno odredbi članka 148. stavka 1. točke 4. OPZ može otpisati dug s osnove poreza kao nenaplativ, ako se isti ne može naplatiti niti u postupku ovrhe, ako postoji pravomoćno rješenje o brisanju iz sudskog registra ovako utvrđen dug ne može se smatrati nenaplativim. Naime, ovrha je pokrenuta rješenjem prvostupanjskog tijela kako bi se isti dug naplatio i to putem pljenidbe, procjene i prodaje motornog vozila sukladno čemu je neosnovan prigovor tužitelja da bi bilo riječi o dugu koji nije moguće naplatiti u postupku ovrhe, a sukladno takvom utvrđenju sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za otpis tražbina s osnove poreza. Isto tako, člankom 149. stavkom 3. izričito je propisano da evidentiranje sporno naplativih dugova ne utječe na druge zakonske postupke koji se vode u odnosu na takvog dugovanje, stoga isto nema utjecaj na provođenje postupka ovrhe.
16.3. Razmatranje brisanja tužitelja iz imenika odvjetničke komore kao brisanje koje predstavlja ekvivalent brisanju iz sudskog registra sukladno članku 148. stavku 1. točki 4. OPZ, u svezi s člankom 43. ZOD, nije relevantno za pravilnost utvrđenja porezne obveze. Naime, sve porezne obveze koje su se utvrđivale s osnove obavljanja odvjetničke djelatnosti i to kao samostalne djelatnosti u smislu poreznih odredbi, utvrđene su temeljem ovršnih isprava i to za razdoblje dok je tužitelj još obavljao odvjetničku djelatnost ili proizlaze iz tih isprava.
17. U odnosu na prigovor tužitelja, da su činjenica rješenja o starosnoj mirovini Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao i pravomoćnog rješenja o brisanju iz Imenika odvjetnika previđene u postupcima koji su prethodili upravnom sporu, sud nalazi neosnovanim.
17.1. Naime, činjenica odlaska u starosnu mirovinu kao i brisanje tužitelja iz Imenika odvjetnika nisu utjecale na određivanje porezne obveze i drugih obveza temeljem koji je utvrđen ukupan dug u odnosu na koji je određena ovrha. Ovo iz razloga jer je dug utvrđen temeljem ovršnih isprava, a porezne obveze i druge obveze koje su utvrđene odnose se razdoblje kada je tuženik obavljao samostalnu odvjetničku djelatnost te su isključivo vezane za to vremensko razdoblje. Sukladno tome prigovori tužitelja iz tužbe nisu osnovani jer ti navodi nemaju nikakav utjecaj na utvrđenje dugovanja, kao i određivanje ovrhe.
18. Suprotno navodima tužitelja, pobijano rješenje tuženika je zakonito i pravilno te u skladu s načelom zakonitosti s obzirom da je prvostupanjsko tijelo donijelo odluku utemeljenu na zakonu i u granicama svoje ovlasti kao i svrsi koja je tom tijelu dana. Rješenje sadrži sve elemente sukladno članku 141. stavku 2. OPZ. Isto tako, u skladu s prethodnim utvrđenjima, tuženik je utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
19. Stoga je sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim i pravilnim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, kao u izreci presude.
20. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS, nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova.
Osijeku 3. svibnja 2022.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
