REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1101/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz K., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. .d.d. Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1153/2021-3 od 14. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2680/2019-25 od 26. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1153/2021-3 od 14. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2680/2019-25 od 26. kolovoza 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da je tuženik naznačio pet pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije i naznačio razloge važnosti.
3. Prvo i drugo naznačeno pitanje problematiziraju utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te učinka podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i na prekid zastare uslijed podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07) i tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) i nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a riječ je o pitanjima u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.
4. Treće naznačeno pitanje kojim tuženik pita koje su pravne posljedice utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o načinu određivanja promjenljive kamatne stope u skladu s Odlukama banke o visini kamatne stope, bez unaprijed određenih parametara promjenljivosti, odnosno kojim pita treba li korisnik vraćati kredit prema početnoj kamatnoj stopi ili onoj koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima, nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime pravno shvaćanje na kojem se temelji presuda nije suprotno pravnom shvaćanju iz presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. prema kojem nije zabranjeno ugovaranje promjenljive kamatne stope. U ovom sporu sud nije utvrdio (kao prethodno pitanje) ništetnim ugovaranje promjenljive kamatne stope kao takve u ugovorima o dugoročnim kreditima nego odredbu kojom u korist banke ugovoreno pravo izmjene kamatne stope bez unaprijed ugovorenih parametara promjenjivosti (tako u Revd-1516/2021 od 2. rujna 2021.).
4.1. Dio trećeg pitanja kojim tuženik pita treba li korisnik vraćati kredit prema početnoj kamatnoj stopi ili onoj koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pobijanom presudom sud je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi koja već po samom zakonu od početka ne čini valjan sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama. Naime sukladno čl. 324. ZOO ništavost neke odredbe ugovora ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila niti uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje (tako u Revd- 1516/2021 od 2. rujna 2021.).
4.2. Stoga ugovor važi i ispunjava se onako kako glasi bez ništetne odredbe. Presuda je donesena u okviru tužbenog zahtjeva i u okviru sadržaja prigovora tuženika, u parnici u kojoj nije bilo zahtjeva da sud intervenira u ugovorne odnose stranaka i odredi parametre promjenljivosti kamatne stope pa naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora.
5. Četvrto pitanje o savjesnosti odnosno nesavjesnosti stjecatelja odnosno je li stjecatelj dužan stečeno vratiti s kamatama od dana stjecanja nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kad su u pitanju slučajevi koji se temelje na bitno identičnoj činjeničnoj osnovi kao što je predmetni slučaj, Vrhovni sud RH je uspostavio praksu prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja. Pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj 1/04 od 5. ožujka 2001. ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge vrste ugovora i razloge ništetnosti cijelog ugovora.
6. O odgovoru na peto naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu jer u pitanju predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da se ne radi o nepoštenom stjecatelju stoga o takvom pitanju ne ovisi odluka u sporu.
7. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
