REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1796/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv I-tuženice S. K. iz Z., OIB: … i II-tuženika D. Š. iz Z., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora i trpljenja uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1247/2017-2 od 24. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5879/2015-26 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1247/2017-2 od 24. siječnja 2018. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-5879/2015-26 od 13. lipnja 2017. prihvatio je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o darovanju od 6. listopada 2009. ovjeren kod javnog bilježnika I. L. 7. listopada 2009. za raspolaganje 1/3 dijela, kojim je prvotuženica S. K., OIB: … iz Z., darovala drugotuženiku D. Š., OIB: … iz Z., nekretninu - četveroipolsobni stan broj 6, desno, ukupne površine 110,61 m2 na drugom katu zgrade, rbr. 15. suvlasnički dio: 7,25/100 etažno vlasništvo (E-15), a koji se stan nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u … ulici … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. 2345/42 upisane u uložak 10990, G. Z. i skladište oznake S.. 4 u podrumu zgrade, površine 8,30 m2, rbr. 16. suvlasnički dio: 0,27/100 etažno vlasništvo (E-16) a koji se prostor nalazi u stambenoj zgradi popisni broj … u … ulici … površine 117,7 čhv (423 m2) sagrađenoj na kč.br. 2345/42 upisane u uložak 10990, G. Z., a sve povezano sa suvlasništvom zemljišta i zajedničkih dijelova u zgradi u vlasništvu posebnih dijelova stambene zgrade s etažnim vlasništvom, pa je zato ništetna uknjižba prava vlasništva za 1/3 dijela drugotuženika D. Š., te je tužitelj D. Š. ovlašten temeljem ove presude tražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela uz uknjižbu brisanja suvlasničkog dijela od 1/3 dijela s imena drugotuženika D. Š., što je on dužan trpjeti.“

1.1. Tuženicima je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 42.812,50 kn, sa zateznim kamatama prema specifikaciji u presudi.

2. Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu po tužbi tužitelja protiv bivše supruge i njihovog zajedničkog sina, radi utvrđenja ništetnim ugovora kojim I-tuženica daruje sinu II- tuženiku predmetni stan na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama uknjiženo pravo vlasništva II-tužernika za cijelo, iako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je stan bračna stečevina s pravom suvlasništva tužitelja u omjeru 1/3.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19). Revizijom pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorilo na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno:

- tužitelj i prvotuženica su bivši bračni drugovi, a drugotuženik je njihov zajednički sin;

- brak tužitelja i prvotužene je trajao preko 23 godine, te je pravomoćno razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-229/2000 od 11. rujna 2000., koja je postala pravomoćna 26. ožujka 2002.;

- prvotuženica i drugotuženik su sklopili Ugovor o darovanju 6. listopada 2009. kojim prvotuženica daruje drugotuženiku stan u … ulici … površine 110,61 m2;

- presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4368/2009 od 31. siječnja 2014. utvrđeno da je taj stan bračna stečevina i to tužitelja u omjeru 1/3 dijela i prvotuženice u omjeru 2/3 dijela.

9. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka je li ugovor o darovanju ništetan zbog nesavjesnosti oba ugovaratelja, s obzirom na utvrđenje iz pravomoćne presude da je tužitelj suvlasnik stana (u 1/3 dijela) koji je bio predmetom darovanja između tuženika u omjeru od 1/3.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je glede spornih činjenica utvrđeno:

- u trenutku zaključenja prijepornog Ugovora prvotuženica je bila upisana u zemljišnim knjigama kao samovlasnik na nekretnini koja je bila predmetom ugovaranja;

- bez obzira na stanje upisa u zemljišnim knjigama, prvotuženica nije bila isključivi vlasnik nekretnine koju je darovala II-tuženiku, jer je tužitelj 1/3 dijela te nekretnine stekao temeljem Zakona prije samog darovanja, što je samo deklarirano presudom u parničnom predmetu utvrđenja bračne stečevine;

- suprotno tvrdnji tuženika da u trenutku darovanja (6. listopada 2009.) nije postojao nikakav spor između tužitelja i prvotuženice u svezi predmetnog stana i tvrdnji su oni bili savjesni i postupali su u dobroj vjeri, sud je iz predmeta poslovni broj P- 4368/2009 utvrdio je tužba radi utvrđenja bračne stečevine podnesena 21. svibnja 2009., dakle pet mjeseci prije darovanja, o čemu je i izvršena zabilježba u zemljišnim knjigama, nakon učinjenog darovanja pod brojem Z-32688/10.

11. Na temelju navedenih utvrđenja ocijenjeno je da je I-tuženica znala i morala znati da je prijeporni stan bračna stečevina stranaka s obzirom da je stan stečen za vrijeme trajanja braka stranaka (23 godine) sredstvima stečenim radom bračnih drugova, uz vlastitu imovinu I-tužene (darovanje majke), slijedom čega je u konačnici i utvrđeno da je tužitelj suvlasnik u 1/3 dijela, a I-tuženica u 2/3 dijela tog stana. Tuženici nisu ni tvrdili da su tužitelja, kao bivšeg bračnog druga I-tuženice i oca II- tuženika, upoznali s darovanjem, nego su samo naveli da je I-tuženica bila upisana kao vlasnica u zemljišne knjige i da se između stranaka nije vodio nikakav postupak vezano za taj stan. Tuženici nisu upoznali tužitelja sa svojom namjerom zaključenja Ugovora o darovanju, čime su postupili suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

11.1. Ništetnost ugovora je ocijenjena prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje u tekstu ZOO („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, 78/15 - dalje - ZOO), vodeći računa o tome da otuđenje tuđe stvari ne čini pravni posao ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, jer stjecatelj stječe pravo na nekretnini upisom njega kao vlasnika sukladno odredbi čl. 115. st. 2. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 i 68/98, 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP) i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 96/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), ako je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige.

11.2. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova kada je riječ o pravnom poslu sklopljenom po jednom bračnom drugu, predmet kojega je zajednička imovina bračnih drugova, takav pravni posao nije ništetan samo zbog toga što je riječ o zajedničkoj imovini bračnih drugova, već u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

11.3. Cijeneći sve okolnosti nižestupanjski sudovi su zaključili da su oba tuženika bila nesavjesna. Zbog tih razloga je ugovor utvrđen ništetnim, te je naloženo II-tuženiku, s obzirom na utvrđenu ništetnost Ugovora o darovanju u 1/3 dijela, koji je bio temelj stjecanja prijeporne nekretnine, trpjeti uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva u tom dijelu u zemljišnim knjigama, a tužitelj je istu ovlašten tražiti.

11.4. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda nije odlučno je li I-tuženica u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju imala saznanja o tome da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđivanja bračne stečevine, jer je u smislu čl. 283. ZBPO za svako raspolaganje zajedničkom imovinom 1. tuženica trebala imati suglasnost drugog zajedničara, odnosno tužitelja (čl. 283. ZBPO).

11.5. U odnosu na savjesnost i dobru vjeru II- tuženika sud se pozvao na odredbu čl. 61. st. 2. al. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), kojim je propisano da će treća osoba moći, na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko vlasništvo, a što nesporno u konkretnom slučaju nije bilo. Kada postoji savjesnost izvanknjižnog vlasnika nekretnine, ovdje tužitelja, i nesavjesnost treće osobe (II-tuženika), koja s povjerenjem u zemljišne knjige stječe pravo vlasništva, tada sukladno čl. 122. i čl. 61. ZVDSP, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća osoba. U konkretnom slučaju, II-tuženik, kao treća osoba, sin tužitelja i I-tuženice, nije bio savjestan stjecatelj, koji je i sam iskazao da je u trenutku zaključenja spornog Ugovora o darovanju imao 27 godina, tako da mu je moralo biti poznato da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice njegovih roditelja (ugovor o prodaji zaključen 21. siječnja 1998.) i da predstavlja njihovu bračnu stečevinu, dok ga eventualno nepoznavanje propisa o raspolaganju bračnom stečevinom ne ispričava (ignorantia iuris non excusat), pa prednost u zaštiti prava ima tužitelj. 12. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

13. Tuženici su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava s obrazloženjem da presudu nije moguće ispitati zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, koje činjenice je sud našao odlučnim kod ocjene savjesnosti oba tuženika pri sklapanju ugovora o darovanju. Pri tome su u reviziji izneseni podaci o tome da je tužba radi utvrđenja bračne stečevine u predmetu broj P-4368/09 podnesena sudu 21. svibnja 2009., da je tuženica dala odgovor na tužbu 19. svibnja 2010., a ugovor o darovanju je sklopljen između tuženika 6. listopada 2009., da je presuda u tom sporu donesena 31. siječnja 2014., a da je temeljem pravomoćne presude rješenjem broj Z-19882/16 od 13. srpnja 2016. dopušten upis prava vlasništva tužitelja u 1/3 dijela u prvenstvenom redu zabilježenog spora pod Z-32688/10. Potom su navedeni i drugi zemljišnoknjižni upisi i pravno shvaćanje revidenata o učincima tih upisa.

13.1. U obrazloženju navedene bitne povrede nije navedeno u kojem dijelu obrazloženja o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a obrazloženje se u bitnome svodi na tvrdnje o pogrešnoj ocjeni dokaza i utvrđenju da su tuženici znali da je tužitelj suvlasnik darovane nekretnine i pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora.

13.2. Ovaj sud je prema stanju spisa utvrdio da ocjena savjesnosti tuženika nije donesena samo na temelju podataka o datumima i sadržaju pojedinih isprava, pa tako ni podatka o zabilježbi spora po rješenju u predmetu Z-32688/10 (koji je očito započeo 2010.), nego ocjenom svih dokaza u ukupnosti uz jasno i neproturječno obrazloženje o odlučnim činjenicama i mjerodavnim odredbama materijalnog prava.

14. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

15. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. 16. Sporna je i u revizijskom postupku djelomična ništetnost Ugovora o darovanju od 6. listopada 2009.

17. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude, potvrđene drugostupanjskom presudom, prihvaća i ovaj sud.

18. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

19. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

20. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

21. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.