REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 527/18-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., iz C. G., R., kojeg zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravno odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-310/17-2 od 31. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-86/07 od 14. svibnja 2015. i dopunska presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P- 86/07 od 25. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-310/17-2 od 31. svibnja 2017. pod točkom a) za iznos od 190.000,00 kuna na ime nematerijalne štete i iznos od 227.620,00 kuna na ime materijalne štete sa zateznim kamatama na iznos od 78.000,00 kuna, na iznos od 144.000,00 kuna i iznos od 5.620,00 kuna kao i pod točkom b) osim za zatezne kamate na iznos od 100.207,00 kuna, odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-310/17-2 od 31. svibnja 2017. pod točkom a) za iznos materijalne štete u iznosu od 100.207,00 kuna i pod točkom b) za zatezne kamate na iznos na iznos od 100.207,00 kuna te parnični trošak kao i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-86/07 od 14. svibnja 2015. pod točkom II. izreke u iznosu od 100.207,00 kuna sa kamatama tekućim od 14. svibnja 2015. do isplate te pod točkom V. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj P-86/07 od 14. svibnja 2015. pod točkom I. izreke naložio je tuženici isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od 245.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2015. do isplate, pod točkom II. izreke naložio je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne štete iznos od 327.827,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2015. do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbio zahtjev za isplatu iznosa od 99.973,00 kuna. Nadalje, pod točkom IV. izreke odbio je zahtjev za objavu javne isprike tužitelju u dnevnim novinama J. i H. r. u terminu najveće gledanosti, a pod točkom V. izreke naložio je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 92.781,25 kuna.
1.1. Dopunskom presudom poslovni broj P-86/07 od 25. siječnja 2017. Općinski sud u Dubrovniku je pod točkom I. izreke odbio je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 327.827,00 kuna od dana kada je zatražena do 13. svibnja 2015., a pod točkom II. izreke odbio je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 99.973,00 kuna od dana kada je zatražena do isplate.
2. Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj: Gž-310/17-2 od 31. svibnja 2017. žalbu tužitelja je u pretežitom djelu prihvatio, a žalbu tužene djelomično, dok je djelomično odbio kao neosnovanu žalba tužene te u neznatnom dijelu i žalbu tužitelja te je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točkama I, II i V izreke) i dopunsku presudu u pobijanom dijelu (točki I izreke) pod točkom a) potvrdio u dijelu točke I presude u kojem je tuženoj naloženo plaćanje 190.000,00 kuna s dosuđenim zateznim kamatama i u dijelu točke II presude u kojem je tuženoj naloženo plaćanje 327.827,00 kuna, a pod točkom b) je preinačio u dijelu točke I presude u kojem je tuženici naloženo plaćanje 55.000,00 kuna s dosuđenim zateznim kamatama (povrh svote od 190.000,00 kuna) tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio te u dijelu točke II presude i točki I dopunske presude u kojem je odlučeno o zateznim kamatama na iznos od 327.827,00 kuna te je dosudio kamate na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki b) drugostupanjske presude te u točki V. presude tako što je odredio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
3. Protiv drugostupanjske presude u dosuđujućem dijelu tuženica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode za vrijeme provedeno u pritvoru te naknade materijalne štete na ime troškova prijevoza supruge od graničnog prijelaza do zatvora radi posjete tužitelju u zatvor i izgubljene zarade za vrijeme provedeno u pritvoru i nakon izlaska iz njega.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj bio u pritvoru u razdoblju od 18. kolovoza 1999. do 14. prosinca 2000. zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina,
- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj: K-22/00 od 14. prosinca 2000. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Kž-471/01 od 15. prosinca 2005. pravomoćno oslobođen optužbe,
- da je zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina tužitelj bio izložen psihičkim pa i fizičkim napadima od strane ostalih pritvorenika i osoblja, da je u tijeku trajanja pritvora proveo više mjeseci u samici te mu je za vrijeme trajanja pritvora rođeno dijete s kojim više od godinu dana nije imao kontakt,
- da se tužitelj obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora,
- da je supruga tužitelja imala troškove prijevoza taksijem od graničnog prijelaza do Dubrovnika prilikom ukupno 18 posjeta tužitelju u zatvor,
- da je tužitelj uhićen kada je putovao prema zračnoj luci radi ukrcaja na brod jer je po profesiji pomorac,
- da bi tužitelj, da nije bio pritvoren, plovio u turnusima od 7 mjeseci na brodu, a četiri mjeseca kod kuće te bi zarađivao, dok je na brodu, 18.000,00 kuna mjesečno,
- da se tužitelj ponovno ukrcao na brod nakon izlaska iz pritvora, u ožujku 2002.
9. Na temelju navedenih činjenica nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženica na temelju odredbe čl. čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99. 112/99, dalje: ZKP) odgovorna za nematerijalnu štetu za vrijeme za koje je tužitelj neosnovano lišen slobode u razdoblju od 18. kolovoza 1999. do 14. prosinca 2000., a visinu štete je određena primjenom odredbe čl. 19. st. 1. i 2. u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO/05) u visini od 400,00 kuna po danu. Nadalje, prvostupanjski sud je dosudio, a drugostupanjski sud preinačio i odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio naknadu štete zbog povrede časti i ugleda te privremenog i trajnog smanjenja životne aktivnosti u ukupnom iznosu od 55.000,00 kuna.
9.1. Nižestupanjski sudovi su dosudili tužitelju i naknadu štete zbog izgubljene zarade za vrijeme provedeno u pritvoru kao i za vrijeme nakon izlaska iz pritvora od 15. prosinca 2000. do kraja listopada 2001. te troškove prijevoza supruge tužitelja prilikom posjeta u pritvoru.
9.2. Pri tome je prvostupanjski sud dosudio kamate na nematerijalnu i materijalnu štetu od presuđenja do isplate, dok je drugostupanjski sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu te je dosudio kamate od dana kad je došlo do gubitka zarade, a na troškove posjeta supruge u pritvor od dana posljednjeg dana u godini u kojoj se posljednji posjet dogodio.
10. Odredbom čl. 477. st. 1. ZKP propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.
11. Iz navedenog proizlazi da za ocjenu je li protekao zastarni rok nije mjerodavan trenutak kada je tužitelj pušten iz pritvora kako to navodi tuženica u reviziji nego trenutak kada je, u ovom slučaju, zaprimljena odluka višeg suda.
12. Stoga neosnovano tuženica prigovara da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja jer je drugostupanjska odluka kojom je potvrđena presuda kojom se tužitelj oslobađa optužbe zaprimljena 10. veljače 2006., dok je tužba podnesena 22. siječnja 2007. pa nije protekao rok propisan odredbom čl. 477. st. 1. ZKP.
13. Prema odredbi čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje s obzirom da je šteta nastala u 1995. te u razdoblju od 1997. do 2000., u slučaju pretrpljenih duševnih boli zbog povrede ugleda časti i slobode, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. članka 200. ZOO/91, propisano je da će sud pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje interesima nespojivim s njenom prirodom i društvenom svrhom.
14. Kod određivanja visine nematerijalne štete koja je dosuđena tužitelju (190.000,00 kuna) drugostupanjski sudovi su osnovano uzeli u obzir činjenicu da je tužitelj neosnovano bio lišen slobode u razdoblju od 18. kolovoza 1999. do 14. prosinca 2000., težinu i prirodu kaznenog djela zbog kojeg je tužitelju određen pritvor, a radi se o kaznenom djelu ratnog zločina kao i ostale okolnosti slučaja (rođenje djeteta za vrijeme dok je boravio u pritvoru, s kojim više od godinu dana nije imao kontakt).
15. Naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje - satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvređuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena. Stoga je ocjena ovog suda da je naknada od 400,00 kuna po danu neosnovanog pritvaranja tužitelja primjerena u smislu odredbe čl. 200. ZOO/91, a što ukupno iznosi 190.000,00 kuna.
16. Zbog toga tuženica neosnovano prigovara primjeni materijalnog prava u pogledu iznosa visine naknade nematerijalne štete koja je dosuđena tužitelju.
17. Vezano za tvrdnje tuženice da je tužitelju neosnovano dosuđena naknada za troškove posjeta supruge u pritvoru jer spisu ne prileži niti jedan račun iz kojeg bi bilo vidljivo da je uopće koristila taxi usluge kao i u odnosu na činjenicu bi li tužitelj plovio u periodu boravka u pritvoru da nije pritvoren i u kojoj visini bi ostvarivao prihode, valja reći da tuženica tim navodima zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.
18. Pri tome se napominje da je sud 392.a ZPP kao što je već gore navedeno ovlašten reviziju ispitivati samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pa sud nije ovlašten ispitivati osnovanost troškova taxi usluga izvan revizijskih navoda tuženice.
19. Stoga je valjalo odbiti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na materijalnu štetu koja se odnosi na trošak taksi usluga i izgubljenu zaradu za vrijeme provedeno u pritvoru.
20. Naknadu materijalne štete za izgubljenu zaradu nakon izlaska iz pritvora, nižestupanjski sudovi su dosudili zbog nemogućnosti tužitelja da se odmah ukrca na brod.
21. Izneseno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti jer odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda.
22. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje da oštećenik kod kojeg je nastala nesposobnost za rad dotadašnjeg posla, ali kojem je nakon štetnog događaja (i liječenja) preostala radna sposobnost, a koji se nije niti pokušao zaposliti (na poslovima na kojima se mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću) nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade (tako u odlukama broj Rev x- 115/17-2 od 23. listopada 2019., Revx-713/11 od 14. prosinca 2011., Rev x-1106/11 od 11. travnja 2012. i dr.).
23. Obveza je oštećenika smanjiti štetu što bi kod ovog oblika štete predstavljalo obvezu zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću.
24. Kako iz nalaza vještaka proizlazi da je mogućnost tužitelja za rad na brodu nakon izlaska iz pritvora bila smanjena, ali sudovi nisu ocijenili je li se tužitelj mogao zaposliti u okviru tako smanjene sposobnosti te kad je točno postao sposoban za rad, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude.
25. Stoga je valjalo sukladno čl. 395. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje nakon izlaska iz pritvora i vratiti predmet na ponovno suđenje, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu u dijelu nematerijalne štete, izgubljene zarade za vrijeme boravka u pritvoru i trošak taksi usluga.
26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 3. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
