Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-181/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić Jergović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine, broj 110/97., 27/98., 50/00,. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06.,, 110/07,, 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12, -dalje KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog M. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kov- 17/2022 od 15. travnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog M. N. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. N. zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavka 1. KZ/97. kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) te dva kaznena djela povrede djetetovih prava članka 177. stavka 2. KZ/11. na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. N. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je okrivljeni M. N. osobno i po branitelju, odvjetniku D. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da se ukine pobijano rješenje i pusti okrivljenika da se brani sa slobode, a podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.“ S obzirom da se sadržajno nadopunjuju, podnesene žalbe će se razmatrati kao jedna cjelina.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje opće, kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Budući da je za svoju odluku prvostupanjski sud, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog M. N. kojima osporava činjenična utvrđenja pobijanog rješenja na način da smatra da ne egzistira osnovana sumnja da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, kao i da ne postoje okolnosti na strani okrivljenika koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
7. Suprotno žalbenim navodima okrivljenog M. N., prema ocjeni drugostupanjskog suda postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, a kako to u pobijanom rješenju obrazlaže prvostupanjski sud, čime je ostvaren prvi uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju zaključak o postojanju osnovane sumnje predstavlja zaokruženu cjelinu i ozbiljniju razinu sumnje koja upućuje upravo na konkretnu osobu kao počinitelja kaznenog djela jer je vjerojatnost počinjenja kaznenog djela utvrđena u dovoljnom stupnju da bi na taj način bila ispunjena osnovna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 koja je preduvjet za produljenje istražnog zatvora. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja, da je okrivljeni M. N. počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a koji su pobliže navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja. Na takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda nisu od utjecaja ni žalbeni navodi „Tako da se kunem svima što mi je najmilije ja u životu nikad nisam nikog silovao“, odnosno žalbeni navod da se okrivljeniku stavlja na teret kazneno djelo silovanja na način da je počinjeno u razdoblju od 2003. do 2010., a da takvo određivanje nije u skladu s odredbama ZKP/08 i ne omogućava obranu okrivljenika.
8. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog M. N., prvostupanjski sud je ispravno izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Naime, ispravno prvostupanjski sud navodi da se u ovom kaznenom postupku okrivljeniku stavlja na teret da bi počinio četiri kaznena djela, i to kazneno djelo silovanja kroz dugo razdoblje od srpnja 2004. do početka 2010. (osim razdoblja od siječnja do rujna 2006. te od 10. ožujka 2007. do 27. veljače 2009.) te kaznena djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava u razdoblju od početka lipnja 2015. do 17. prosinca 2021., što ukazuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti na strani okrivljenika. Nadalje, ispravno prvostupanjski sud navodi da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika proizlazi da ima dijagnosticirano nekoliko psihijatrijskih poremećaja i to: poremećaj ličnosti, posttraumatski stresni poremećaj i alkoholizam, s time da je kod okrivljenika alkohol glavni kriminogeni faktor koji stoji u centru spornog postupanja kroz cijelo inkriminirano razdoblje, djeluje destruktivno po njegove pozitivne i konstruktivne mehanizme, kojima ionako oskudijeva te istovremeno otkočava njegove negativne i destruktivne mehanizme, kojima ionako obiluje, dok će se prolongacija alkoholizma kod okrivljenika i dalje nepovoljno održavati na njegove racionalne i kontrolne instance te sa sobom povlačiti vjerojatnost kaznenog recidivizma.
9. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, izraziti stupanj kriminalne volje i upornosti na strani okrivljenika te okolnost da je okrivljenik dugogodišnji ovisnik o alkoholu, ispravna je ocjena prvostupanjskog suda, a koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud da su one takvog karaktera i intenziteta da se u konkretnom slučaju realno predvidiva iteracijska opasnost može uspješno prevenirati samo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove određene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
10. Nastavno okrivljeni M. N. je višestruko kazneno osuđivan za različita kaznena djela i to, između ostalog, u dva navrata zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće i u tri navrata zbog kaznenog djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti, kada su mu izricane uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora. Suprotno žalbenim navodima da se ne radi o istom ili istovrsnom kaznenom djelu, pa da se u konkretnom slučaju isto ne može razmatrati kao okolnost koja ukazuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela s obzirom da okrivljenik nije specijalni povratnik, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ranija kaznena osuđivanost ukazuje na ponašanje okrivljenika, odnosno da je isti dolazio u sukob sa zakonom i cijeni se kao jedna od okolnosti prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora.
11. Stoga i prema stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, na strani okrivljenog M. N. egzistiraju upravo one osobite okolnosti koje govore u prilog nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti, i dalje prevladava u odnosu na iznesene žalbene navode da okrivljenik nije od 2010. do danas činio kazneno djelo silovanja na štetu žrtve slijedom čega nema opasnosti da će ponoviti to djelo, odnosno da nije razvidno na koji način postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela ukoliko bi stanovao kod sestre, jer mu se stavlja na teret počinjenje kaznenih djela isključivo u obiteljskoj kući.
12. Također, valja istaknuti da je u pravu prvostupanjski sud kada je naveo da je okrivljenik prekršio naloženu mjeru opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja u obitelji suprugom okrivljenika S. N. na daljinu manju od 50 metara, izrečenu u prekršajnom postupku, rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel broj Pp-1768/2021 od 19. listopada 2021., s obzirom da je mjera izrečena dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je mjera prestala prije 17. prosinca 2021., jer je iz uvida u spis razvidno da mjera nije ukinuta niti je donesena odluka o prekršaju.
13. Suprotno žalbenim navodima da se svrha istražnog zatvora može postići i primjenom mjera opreza, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upućuju na zaključak da se za sada opasnost od ponavljanja kaznenih djela može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom predloženih blažih mjera. Na pravilnost i zakonitost navedene odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenika da je vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru bilo dovoljno da shvati destruktivan utjecaj alkoholizma na njegovu obitelj i njega osobno, kao i da ga je sestra voljna smjestiti i aktivno sudjelovati u njegovoj borbi protiv alkohola te da je u kontaktu sa suprugom i djecom koja ga posjećuju u istražnom zatvoru i pružaju mu podršku u borbi s alkoholizmom.
14. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
