Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-uv-57/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika F. V., zbog kaznenog djela iz članka 91. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 12/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 26/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-585/2021-9 od 7. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke temeljem članka 59. KZ/11. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora zatvorenik F. V., sada na izdržavanju kazne zatvora u kaznionici, koji je osuđen presudom Županijskog suda u Splitu broj Kv-Rz-24/14. od 18. prosinca 2014., kojom se odlučivalo o zamolbi ministarstva B. i H. za preuzimanje izvršenja kazne, te je utvrđeno da je "kazneno djelo za koje je F. V. osuđen u B. i H. kažnjivo i po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske kao kazneno djelo ratnog zločina iz članka 91. stavak 1. točka 1. KZ/11. te je u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći i Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima između H. i B. i H. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, te je izvršen njegov transfer iz B. i H. u R. H.".

1.1. Pod točkom II rješenja odlučeno je da uvjetni otpust traje do isteka kazne 7. veljače 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Nakon što mu je dostavljena žalba Županijskog državnog odvjetništva u Sisku iako nije uobičajeno zatvorenik F. V. je podnio očitovanje na žalbu, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/1.

91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – dalje ZIKZ), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja o uvjetnom otpustu za F. V. pogrešno zaključio da su ostvareni uvjeti iz članka 59. KZ/11. za zatvorenikov uvjetni otpust jer je propustio uzeti u obzir težinu kaznenog djela zbog kojeg je osuđen, te ostatak kazne od 11 mjeseci, pa se radi o preuranjenom zahtjevu jer se dosadašnjim izdržavanjem nije ostvarila svrha, te da je zatvorenik visokorizičan za korištenje izvankaznioničkih pogodnosti, zbog čega predlaže "da se pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje".

6. Protivno žalbenim prigovorima državnog odvjetnika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika F. V. ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju njegovo uvjetno otpuštanje.

7. Naime, prema odredbi članka 59. stavka 1. KZ/11. prilikom odlučivanja o prijedlogu sud će cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, da li je protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za upućivanje u život na slobodi.

8. Ocjenjujući za uvjetni otpust odlučne okolnosti, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da iz izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenik F. V. u izvršavanju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora aktualno procijenjen na razinu uspješan, poštuje Kućni red, te je primjerenog odnosa prema službenicima i drugim zatvorenicima, nije ranije osuđivan i nema postupaka u tijeku, zadržao je podršku članova obitelji koji žive u B. i H., te mu je kod sestre u S. osiguran poslijepenalni prihvat, a obitelj će ga i financijski pomagati, dok je na izdržavanje kazne stupio 2013., a zadnja četvrtina izdržavanja kazne nastupila je 7. kolovoza 2020., pa zatvorenik od ukupne kazne zatvora od 10 godina, ima još za izdržati oko 11 mjeseci, pa da su takve pozitivne okolnosti na strani zatvorenika one koje su od odlučnog utjecaja na donošenje odluke da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust.

8.1. Osim toga, prvostupanjski sud je kod procjene vjerojatnosti recidiva imao u vidu činjenicu da je kriminalna aktivnost zatvorenika vezana samo u kontekstu ratnih događaja, jer isti, niti prije, a niti poslije tih događanja, nije osuđivan, tako da je kriminalni povrat manje moguć, iako ne i posve isključen, što je realna procjena koja ukazuje da zatvorenik za vrijeme trajanja odobrenog uvjetnog otpusta neće činiti nova kaznena djela.

9. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da utvrđene pozitivne okolnosti u svojoj sveukupnosti opravdavaju zaključak da je dosadašnji tijek izdržavanja kazne zatvora polučio pozitivne rezultate u odnosu na osobnost i daljnje ponašanje zatvorenika, te da je isti u dovoljnoj mjeri osvijestio svoje nedostatke i neadekvatnosti samostalnog funkcioniranja bez nadzora i da je spreman uključiti se u život na slobodi. Zatvoreniku nisu određene posebne odredbe nadzora, s obzirom da će po otpuštanju s uvjetnog otpusta živjeti kod sestre u B. i H.

10. Slijedom navedenog, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da ne postoje uvjeti za uvjetni otpust zatvorenika, upirući pri tom na težinu kaznenog djela zbog kojeg je zatvorenik osuđen i na svrhu kažnjavanja iz članka 41.KZ/11., kao i na ostatak kazne od 11 mjeseci.

11. Naime, smisao i svrha instituta uvjetnog otpusta je ocjena izostanka potrebe za daljnjim izdržavanjem kazne lišenja slobode ako je osuđenikovo ponašanje korigirano, što znači da uvjetni otpust ovisi o resocijalizaciji osuđenika. Osim toga, pravomoćno izrečena kazna, kojom se (između ostalog) ostvaruje svrha generalne prevencije, uvjetnim otpustom nije izmijenjena već se samo promijenio način njenog izvršavanja, zbog čega je prvostupanjski sud opravdano odobrio uvjetni otpust zatvoreniku F. V., unatoč negativnom mišljenju kaznionice i državnog odvjetništva.

12. Slijedom svega navedenoga, sve nabrojene i utvrđene pozitivne činjenice na strani zatvorenika, svojim značajem pretežu u korist odluke o uvjetnom otpuštanju jer je zatvorenik svoje ponašanje tijekom izdržavanja kazne korigirao, te je za očekivati da na slobodi neće činiti nova kaznena djela, a zbog čega žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. S obzirom na to, nije doveden u sumnju niti zaključak prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu. Imajući u vidu da od ukupne kazne zatvora od 10 godina, zatvorenik ima još za izdržati oko 11 mjeseci, odnosno u vrijeme donošenja ove odluke još oko 8 mjeseci kazne zatvora, nije u pravu državni odvjetnik da se radi o preuranjenom zahtjevu, pa je odluka suda prvog stupnja o njegovom uvjetnom otpuštanju na zakonu osnovana jer je vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne očito utjecalo na njega, kako se to navodi i u izvješću kaznionice, dok je negativno mišljenje povezano samo uz izvankaznioničke pogodnosti jer je za korištenje istih procijenjen kao visoko sigurnosno rizičan, da bi izlazak mogao zlorabiti za ne vraćanje na daljnje izdržavanje kazne zatvora, odlaskom u susjednu zemlju, što je na određeni način u suprotnosti sa činjenicom da je po zamolbi ministarstva B. i H. došlo do preuzimanja izvršenja kazne u R. H., te da je zatvorenik državljanin R. H.

13. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.