Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž-968/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sandre Artuković Kunšt ius.univ.spec. kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. C., OIB… iz Z., zastupane po punomoćniku G. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. p. h. b. d.d., OIB…, Z. (ranije S. d.d. OIB…, Z.), zastupan po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o. u Z., radi ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 205/21-13 od 25. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-205/21-13 od 25. siječnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom ugovorna odredba čl. 9.20 i 9.21. Ugovora o kreditu br. 312400 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 9. siječnja 2008., a koji Ugovor je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta-ovršnog javnobilježničkog akta ovjerenog po javnom bilježniku J. M. R., Z., broj OV-473/08 između tužiteljice i tuženika, a kojim odredbama je ugovorena naknada za prijevremeni raskid ugovora.
Pod točkom II. izreke tužiteljici je dosuđen iznos od 12.332,24 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 23. prosinca 2020. do isplate te je tužiteljici dosuđen parnični trošak sa zateznom kamatom od 25. siječnja 2022. do isplate.
Pod točkom III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači, a podredno ukine. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti, odredbe Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit može vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene sa kreditorom, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, te zahtjev za isplatom iznosa od 12.332,24 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade koju je tužiteljica platila zbog prijevremene otplate kredita.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi: da su tužiteljica i pravni prednik tuženika, Volksbank d.d., sklopili ugovor o kreditu broj 312518 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, 25. ožujka 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), na iznos od 129.000CHF (a koji je naknadno konvertiran u EUR) s rokom otplate od dvadesetipet godina; da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit, a kojom prilikom joj je i naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 12.332,24 kn; da je odredbom članka 9.20. i 90.21. Ugovora o kreditu, određeno da korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s kreditorom, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora i da su ugovorne strane suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama Kreditora i ostali važeći akti Kreditora te odgovarajući propisi važeći u RH.
7. Utvrđeno je nadalje, da tužiteljica s prednikom tuženika nije pojedinačno pregovarala niti o jednoj odredbi Ugovora o kreditu, već je isključivo prihvatila ponudu koja joj se nudila od strane tuženika (njegovoga prednika) u formi ugovora, koji je sastavio sam prednik tuženika te da sporna ugovorna odredba članka 9.20. i 9.21 ne ističe uvjet vezan za naknadu štete, već odluku o kamatama i naknadama kreditora, i da je sporna izlazna naknada obračunata kao kamata (a vezano za primjenu odluke o kamatama) odnosno naknada, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Tuženik nije dokazao niti da bi pretrpio štetu radi prijevremene otplate kredita od strane tužiteljice.
8. Materijalno je pravo pravilno primijenjeno, kada je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu, prema kojem tužiteljica može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s kreditorom, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te kada je naloženo isplatiti tuženiku stečeno bez osnove na temelju takve ništetne odredbe.
9. Sukladno odredbi članka 1024. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, a odredbom stavka 3. navedenoga članka je propisano, da u slučaju vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje kredita, korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu, ako je davatelj kredita istu pretrpio, dok je sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka 1024. ZOO-a, određeno da u slučaju vraćanja kredita prije određenoga roka, banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.
10. Sporna odredba članka 9.20. i 9.21. Ugovora o kreditu, a koja sadrži uvjet pod kojim korisnik kredita može prijevremeno vratiti kredit (pod uvjetima određenim odlukom o kamatama i naknadama kreditora) i suglasnost o primjeni Odluke o kamatama i naknadama kreditora te ostalih važećih akata Kreditora, a za sve ono što nije regulirano tim ugovorom, je suprotna navedenoj odredbi članka 1024. stavak 4. ZOO-a, te je ista ništetna. Naime, pored utvrđenja da je naplaćena naknada pri otplati kredita, obračunata kao kamata, a vezano uz primjenu Odluke o kamatama, dakle, da predstavlja djelomično nadoknađivanje dijela kamata koje je tuženik trebao dobiti za vremenski period do predviđenog trajanja Ugovora o kreditu, a na što tuženik nema pravo, sporna je odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi, i kao takva ništetna u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
11. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07 – dalje: ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se, nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. toga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 102. stavak 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
12. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, i Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika i tužiteljica nije mogla unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna. Pri tome, tuženik nije tijekom postupka dokazao da je imao bilo kakve troškove zbog rješavanja tužiteljičina zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, dakle, nije dokazao da bi mu nastala bilo kakva šteta prijevremenom otplatom kredita.
13. Navodi se i to, kako prema pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. (Zaključak pod točkom 8) ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, a što je upravo i konkretni slučaj.
14. Pravilno je stoga, prvostupanjski sud ocijenio osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatom isplaćenog iznosa od 12.332,24 kuna i pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, usvojio je i ovaj dio tužbenog zahtjeva. Naime, utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
15. Pravilno je prvostupanjski sud utemeljio odluku o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).
16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke, a osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
17. Kako tuženik sa svojom žalbom nije uspio, to mu temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava žalbe (stavak II. izreke ove drugostupanjske odluke).
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Skerlev, v.r.
