Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 41: P-337/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz R. (čiji je OIB: ...) zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici iz R., protiv tužene B. M. iz K. (čiji je OIB: ...) zastupane po punomoćniku I. H. odvjetniku iz R., radi isplate, vrijednost predmeta spora 43.250,00 kn, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 22. ožujka 2022. u prisutnosti tužitelja Z. G., punomoćnice tužitelja Z. G. i punomoćnika tužene B. M., dana 04. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj B. M. iz K. (čiji je OIB: ...) da tužitelju Z. G. iz R. (čiji je OIB: ...) isplati iznos od 10.150,00 kn (slovima: deset tisuća sto i pedeset kuna) s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5.600,00 kn od dospijeća 4. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. srpnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. kolovoza 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. rujna 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. listopada 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. studenog 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. siječnja 2022. pa do isplate i

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dospijeća 16. ožujka 2022. pa do isplate,

sve po stopi od 5,75% godišnje od 4. ožujka 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021.do 31. prosinca 2021. i od 1. siječnja 2022., po stopi od 5,49 % godišnje odnosno, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe dok se tužitelj Z. G. odbija s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.100,00 kn.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Z. G. koji glasi:

„Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 27.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana utuženja pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Dana 4. ožujka 2021. zaprimljena je tužba tužitelja Z. G. koji tvrdi da je dana 03. rujna 2017. posudio tuženoj B. M. novčani iznos od 25.000,00 kuna, a koji novčani iznos tužena B. M. mu se je obvezala vraćati u jednakim mjesečnim obrocima od po 350,00 kuna sljedećih sedam godina. Za zajam u iznosu od 25.000,00 kuna je izdana vlastoručna potvrda/izjava od tužene B. M. čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika R. M. dana 10.10.2017., posl. broj: OV-5229/17 i to dana 03. rujna 2017., a iz koje potvrde je razvidno da je tužena B. M. bila u obvezi vraćati predmetni zajam obročno i to mjesečno u iznosu od 350,00 kuna u roku 7 godina. Tužitelj Z. G. tvrdi da je predmetni iznos podigao te predao tuženoj B. M. Predmetni zajam je tužena B. M. doista i počela vraćati obročno mjesečno od po 350,00 kuna, pa je tako 2017. platila tri obroka od po 350,00 kuna mjesečno i to dane: 16.10., 14.11. i 14.12.2017., zatim 2018. godine je svih 12 mjeseci vraćala dio predmetnog dugovanja i to obročno svaki mjesec 350,00 kuna. Prema tvrdnjama tužitelja Z. G. i 2019. godine tužena B. M. je također vraćala obroke i to je plaćala svaki mjesec, osim u lipnju i u prosincu 2019. godine, dakle platila je dodatnih 10 obroka. Kako je tužena B. M. bila uredni platiša, odnosno redovito je tužitelju Z. G. vraćala zajam ista je tužitelja Z. G. zamolila u travnju 2019. godine da joj posudi i dodatni iznos od 27.000,00 kuna kako bi ista platila stomatološke usluge. Iz navedenog razloga tužitelja Z. G. tvrdi da je kod svoje matične banke P. b. Z. d.d. podigao kratkoročni nenamjenski kredit i predao tuženoj B. M. novčani iznos od 27.000, 00 kuna i to u više u navrata; dana 18. travnja 2019. predao joj je novčani iznos od 11.000,00 kuna, dana 23. travnja 2019. predao joj je novčani iznos od 6.000,00 kuna i dana 14. svibnja 2019. joj je predao novčani iznos od 10.000,00 kuna. Nakon zadnje uplate u studenog 2019. godine tužena B. M. je prestala vraćati obroke tako da prema tvrdnjama tužitelja Z. G. njemu je od strane tužene B. M. ukupno vraćen novčani iznos od 8.750,00 kuna. Prethodno navedene tvrdnje tužitelj Z. G. smatra nespornim te u navedenom smislu očekuje priznanje tužene B. M. odnosno predlaže se saslušanje tužitelja Z. G. te po potrebi drugih svjedoka. Nadalje predlaže se izvršiti uvid u presliku vlastoručne potvrde od tužene B. M., zatim promet po računu tužitelja Z. G. od listopada 2017. godine pa nadalje kao i uvid u specifikaciju uplata tužene B. M. Po potrebi se predlaže grafološko vještačenje potpisa tužene B. M. te da se službenim putem pribavi promet po računu tužitelja Z. G. u P. b. Z. d.d. od listopada 2017. godine do dana utuženja i također u P. b. Z. d.d. ugovor o nenamjenskom kreditu tužitelja Z. G. Tužitelj Z. G. tvrdi da je u više navrata opominjao tuženu B. M. zbog neisplate predmetnog dugovanja, ali se ona na iste oglušila i nije postupala po njegovoj uputi i traženju. Slijedom navedenog, tužitelj Z. G. predlaže da naslovni sud, na temelju izloženog činjeničnog stanja, predloženih dokaza i relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima, i u slučaju ogluhe ili izostanka tužene B. M., donese slijedeću presudu: "1. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 16.250,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana utuženja pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. 2. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 27.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana utuženja pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. 3. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. U svom odgovoru na tužbu od 3. studenog 2021. tužena B. M. je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev. Tužena B. M. je učinila nespornim činjenicu da joj je tužitelj Z. G. 03.09.2017. posudio iznos od 25.000 kuna. Međutim, tužena B. M. osporava da bi tužitelju Z. G. s osnove posudbe od 25.000 kuna ostala dužna iznos od 16.250,00 kuna. Naime, tužena B. M. ističe da je ona u prvo vrijeme vračala novčane iznose kako je to tužitelj Z. G. specificirao ali su se naknadno dogovorili da će preostali iznos tužena B. M. vratiti tužitelju Z. G. kroz peglanje, čišćenje i održavanje kuće tužitelja Z. G. 2-3 puta tjedno. Dogovor je bio da naknada po danu peglanja i čišćenja iznosi 1.000,00 kuna. Tužena B. M. tvrdi da je ona taj dogovor ispoštovala i svaki tjedan 2-3 puta tjedno provela u čišćenju kuće tužitelja Z. G. sve do listopada 2020. godine kada je tužitelj Z. G. od nje zatražio usluge koje ona nije htjela raditi. Tužena B. M. drži da je radom čišćenja isplatila u cijelosti posuđeni iznos – razliku od plaćenog. U dokaz navedenih trdnji tužena B. M. predlaže saslušanje stranaka te slijedećih svjedoka: N. G., S. M., G. A. i A. L. U prilog naprijed rečenog tužena B. M. ističe da je za potrebe vračanja pozajmljenih 25.000 kuna otvorila kod svoje banke trajni nalog putem kojega se svaki mjesec skidao dogovoreni iznos od 350,00 kuna i uplaćivao na račun tužitelja Z. G. U dokaz navedenog tužena B. M. predlaže da sud od banke zatraži očitovanje. Kada su stranke dogovorile da će se iznos posudbe prebijati sa njezinim radom (peglanje i čišćenje kuće), tužena B. M. tvrdi da je opet u dogovoru sa tužiteljem Z. G. prekinula trajni nalog. Nadalje, tužena B. M. u u cijelosti osporava da bi od tužitelja Z. G. u travnju 2019. godine posudila dodatni iznos od 27.000,00 kuna. Jedino što je pored posudbe od 25.000,00 kuna tužitelj Z. G. njoj dao jest založno pravo na svojoj nekretnini za potrebe vračanja kredita kojim je ona isplatila brata za ½ dijela nekretnine stečene u ostavinskom postupku. Tužena B. M. ističe da se predmetni kredit uredno vrača te slijedom svega naprijed rečenog, predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti

3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u slijedeću dokumentaciju i to: pregled prometa po računu tužitelja Z. G. (list sudskog spisa od broja 6 do 30), izjava tužitelja Z. G. i tužene B. M. od 3. rujna 2017. (list sudskog spisa broj 31 i 32) i pismeno stanaka od 17.09.2000. (list sudskog spisa broj 50 i 51). Na ročištu dana 22. veljače 2022. saslušani su u svojstvu stranke tužitelj Z. G. (list sudskog spisa broj 12) i tužena B. M. (list sudskog spisa broj 12). Na ročištu dana 22. ožujka 2022. u svojstvu svjedoka saslušani su: A. L., N. G., S. M., V. J. i Ž. B.-T.

4. Na pripremnom ročištu dana 16. prosinca 2021. ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja Z. G. da sud službenim putem pribavlja promet po računu samoga tužitelja Z. G. u P. b. Z. d.d. od listopada 2017. pa nadalje, kao i ugovor o nenamjenskom kreditu tužitelja Z. G. u toj banci, budući u smislu čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 u daljnjem tekstu: ZPP) sama stranka je dužna podnijeti ispravu na koju se poziva. Iz istih razloga na novom pripremnom ročištu od 22. veljače 2022. odbijen je i prijedlog tužene B. M. da sud službenim putem izvrši upit na banku tužene B. M. budući po prosudbi ovoga suda sama tužene B. M. je mogla i trebala sama dostaviti te podatke sa svog računa.

5. Saslušan na ročištu dana 22. veljače 2022. tužitelj Z. G., koji je rođen ... je iskazao da poznaje tuženu B. M. negdje od kraja 2015. godine te smo mi bili najprije u prijateljskim odnosima da bi negdje krajem 2016. stupili i u intimne odnose. O nje nju angažirao i da čisti njegov stan koji je tužena B. M. čistila utorkom i četvrtkom oko 2 sata po svakom dolasku. Ugovorili su cijenu toga rada u iznosu od 1.000,00 kn/mjesečno. Prema tvrdnjama tužitelja Z. G. njegov stan je tužena B. M. i čistila od kraja 2016. godine pa do 17.09.2020. i on je joj je redovito plaćao 1.000,00 kn/mjesečno za to čišćenje tako da ne postaje nikakvih njegovih dugovanja s tog osnova prema tuženoj B. M. Naglašava se da tužena B. M. je njemu uredno vraćala po 350,00 kn/mjesečno danu pozajmicu iz 2017. godine. Naime, radi se o iznosu od 25.000,00 kn te je tužitelj Z. G. učinio nespornim da mu je tužena B. M. do sada vratila 8.750,00 kn. Budući su bili u intimnim odnosima tužitelj Z. G. tvrdi da je tuženoj B. M. u travnju posudio još dodatnih 27.000,00 kn a koji novac prema tvrdnjama tužene B. M. je njoj bio potreban za popravak zuba. Nisu dogovorili rok do kada će mu tužena B. M. trebati vratiti navedeni novčani iznos. Međutim ne samo da mu tužena B. M. nije vratila prvu pozajmicu novca tj. onih 25.000,00 kn umanjeno za 8.750,00 kn nego mu nije vratila ništa ni od posuđenih 27.000,00 kn. Tužitelj Z. G. tvrdi da navedeni iznos od 27.000,00 kn on je osobno u dva navrata i to u gotovini uručio tuženoj B. M. te nije bilo nekih svjedoka. Posebno se naglašava da kada su ulazili u intimne odnose nije bilo govora o tome da bih on nešto morao plaćati tuženoj B. M. s tog osnova. Međutim 17.09.2020. tužena B. M. mu je priopćila da ona njemu ništa ne duguje te je ona sama napisala na listu papira 3 x 12 = 36 x 72 = 27.144. Naime prema tvrdnjama tužene B. M. toliko iznosi cijena njenih seksualnih usluga. On je napisao 17.09.2020. seks na leto, a preslika toga pismena se nalazi na listu sudskog spisa broj 50 i 51. Tužitelj Z. G. nadalje tvrdi da kada bi tužena B. M. išla na neko putovanje u tijeku 2017. i 2019., a što je bilo u prosjeku 2 puta mjesečno on bi joj poklanjao 100,00 eura, a budući se radi o poklonu to nije predmet ove parnice. Nadalje, tužitelj Z. G. tvrdi da je on bio jamac za neki kredit kćerki tužene B. M. tako da je upisana hipoteka na njegov stan. Znam dok smo bili u vezi da je tužena B. M. radila u pizzeriji "K." na Č., poznato mu je da je tužena B. M. razvedena i da ima kćerku koja sada ima 24 godine, a ne sjeća se više njezinog imena. Tužena B. M. tvrdi da je upoznao posredstvom svog pokojnog prijatelja J. čije se prezimena ne sjeća, a isti je i preminuo prošle godine. Da bi isplatio 27.000,00 tuženoj B. M. on je podigao kredit u P. b. Z. d.d. Nije imao nekih kontakata sa kćerkom tužene B. M., a niti mu je nešto poznato o široj obitelji tužene B. M. Zaključno tužitelj Z. G. konstatira da on i tužena B. M. su bili najprije u prijateljskoj a poslije smo bili u intimnoj i emocionalnoj vezi. Međutim, negdje krajem 2018. početkom 2019. on je primijetio da njega tužena B. M. financijski iskorištava tako da od tada više s njom nije bio emocionalno povezan. Kad god je njega pitala za neku financijsku pomoć tužitelj Z. G. tvrdi da je uskakao tuženoj B. M. u granicama svojih mogućnosti. Naime, on je u mirovini te prima hrvatsku i talijansku mirovinu tako da s tog osnova ima mjesečna primanja oko 1.000,00 eura sve zajedno. Osim stana u R., površine oko 55 kvadrata, on nema nikakve druge nepokretne imovine osim nekakvog zemljišta na G. Od svoje bivše supruge je razveden, a ima sina T. te nema obaveze uzdržavanja drugih osoba. Tužitelj Z. G. napominje da je on očekivao da ću s tuženom B. M. on ući u neku ozbiljniju vezu iako je on dosta stariji od nje. Naime, on je predlagao tuženoj B. M. da se ona brine o njemu do kraja njegovog života pa negdje pred sam kraj njegovog života bi oni formalno zaključili brak. Na taj način bi tužena B. M. dobila vlasništvo njegovog stana, a također i njegovu mirovinu kao supruga. Međutim sama tužena B. M. je odmah rekla da njoj za sada to nije prihvatljivo iz čega je on shvatio da ako joj nije sada prihvatljivo možda će joj to biti prihvatljivo u budućnosti. Također i dečku od kćerke tužene B. M. čijeg se imena ne može sjetiti on je posudio za kupnju automobila 12.000,00 kn i on mu je taj novac uredno vratio. Kada je napisala ono što piše na listu sudskog spisa broj 50 i 51 tužena B. M. je njemu priopćila "da se ona više neće sa starcem jebavat". Nakon 17.09.2020. tužitelj Z. G. tvrdi da on više nema nikakvih kontakata sa tuženom B. M. Na upit punomoćnika tužene B. M. zbog čega na iznos od 27.000,00 kn nije napravljena neka pisana izjava ovjerena kod javnog bilježnika kao i kod prve posudbe od 25.000,00 kn tužitelj Z. G. je odgovorio da je on tada još imao povjerenja u tuženu B. M. Napominje, da dečku od kćerke tužene B. M. kada mu je posudio 12.000,00 kn on je tada od njega tražio da i on ovjeri svoju izjavu da mu je posudo 12.000,00 kn. Iz navedenih razloga kada se već radila ta izjava onda je paralelno izjavu napravila i tužena B. M. Kada je tuženoj B. M. posudio 25.000,00 kn oni su još uvijek bili ne samo u prijateljskim nego u i emotivnim odnosima. Na kraju svoga iskaza tužitelj Z. G. je ustvrdio da on nije posuđivao nikome drugome novce osim tuženoj B. M. i ljudima koji su vezani uz nju.

6. Saslušana na ročištu dana 22. veljače 2022. tužena B. M., koja je rođena ... je iskazala da ona poznaje tužitelja Z. G. i prije 2015. Ona se je njemu očito svidjela pa zbog toga je on često dolazio tamo gdje ona radi. Tužena B. M. ističe da je ona razvedena te ima kćerku S. tj. samohrana je majka te mora raditi više poslova. U pizzeriji "K." ona je pizza majstor a također radi paralelno u jednom kafiću kod prijateljice. Tužena B. M. je učinila nespornim tvrdnje tužitelja Z. G. da negdje krajem 2015. na njegovo traženje ona je kod njega čistila stan i bio je dogovor da ona to radi dva do tri puta tjedno za mjesečni iznos od 1.000,00 kn. Također nije sporna niti pismena potvrda na 25.000,00 kn od 10.10.2017. (list sudskog spisa 31 i 32). Također točnoj je da u to vrijeme tužitelj Z. G. je dečku od njezine kćerke A. L. posudio 12.000,00 kn te je u to vrijeme također napravljena i pismena izjava. Tužena B. M. tvrdi da je ona u banci otvorila trajni nalog te je plaćala tužitelju Z. G. na ime otplate pozajmice 350,00 kn mjesečno. Međutim taj trajni nalog je zatvorila negdje sredinom 2019. Stan tuženika je ona čistila sve do 17.09.2020. te je tužena B. M. učinila i nespornim da je upravo ona napisala 3 x 12 = 36 x 72 27.144 dok ono ispod nje pisala ona nego sam tužitelj Z. G. Naime, točno je da je tužitelj Z. G. njoj nudio brak ali ona na to nije nikad htjela pristati a potpuno je netočna tvrdnjama tužitelja Z. G. da su oni imali nekakve intimne odnose. Tužena B. M. tvrdi da otkada je ona prekinula trajni nalog u banci kojim se tužitelju Z. G. u svezi povrata duga s njezinog računa plaćalo 350,00 kn on je njoj sve do 17.09.2020. plaćao samo razliku do 1.000,00 kn tj. oko 650,00 – 700,00 km mjesečno. Međutim, tužena B. M. naglašava da iza dana 17.09.2020. ona sa tužiteljem Z. G. nema nikakvih kontakata, a niti ih želi imati. Dakle od 17.09.2020. ona više ne čisti stan tužitelja Z. G., a niti joj tužitelj Z. G. bilo što drugo plaća s tog osnova. Naime, tužitelj Z. G. želi sa njom stupiti u intimne odnose, a što njoj nije prihvatljivo. Ističe da štoviše tužitelj Z. G. je nju i nakon 17.09.2020. zvao da ona dođe čistiti njegov stan uz uvjet da s njim stupi u intimne odnose a što njoj nije prihvatljivo. Ističe da je potpuno neistinita tvrdnja tužitelja Z. G. da je navodno u dva navrata on njoj posudio 27 000 kn. Na upit suda da tužena B. M. objasni što znače brojke 3 x 12 = 36 x 72 ista je iskazala da se više ne sjeća što te brojke znače, već se sjeća samo to da je iznos od 27.144,00 kn ona već zaradila radeći kod tužitelja Z. G. do 17.09.2020. tako da mu više ništa ne duguje. Na konstataciju suda da sudu nije jasno kako se došlo do iznosa od 27.144,00 kn tužena B. M. je iskazala da ona nije radila kod tužitelja Z. G. samo dva dana u tjedno po 2 sata tj. 4 sata tjedno nego u prosjeku nekih 5 sati tjedno koji puta bi dolazila čak i vikendom. Osim toga znala je dugo i razgovarati s tužiteljem Z. G. igrati s njim karte i praviti mu društvo. Nadalje tužena B. M. je iskazala da ona nije evidentirala dana i sate koje je radila kod tužitelja Z. G. nego je samo orijentaciono procijenila svoj rad koji joj nije plaćen na iznos od 27.144,00 kn. Smatra da je ta procjena realna. Koliko ona zna tržišna cijena čišćenja stana je danas 40-50 kn/h. Međutim točna je tvrdnja tužitelja Z. G. da su oni bili i u prijateljskim odnosima ali ništa više od toga. Također je točno da ona kasnije nije napisala neku izjavu na koji promijenjeni način će se vraćati posuđeni novac. Međutim oni su se usmeno dogovorili da će se taj novac vraćati na način da vrši međusobno prebijanje potraživanja tj. umjesto da se njoj plaća 1.000,00 kn mjesečno tužitelj Z. G. bi njoj plaćao 650,00-700,00 kn mjesečno. U vezi tog usmenog dogovora između njih nije bilo nikakvih svjedoka. U kafiću "K." gdje radi njezina mjesečna neto primanja su 4 000 kn, a dodatno radim za 1 000 tako da moja mjesečna primanja su oko 5 000 kn. Ja nemam obaveza uzdržavanja drugih osoba. Ja unazad zadnjih 7 godina nisam koristila nikakve stomatološke usluge a niti mi je tužitelj posudio novce tj. 27 000 kn zato što sam ja to navodno tražila da bi popravila zube.

7. Saslušani svjedoci nemaju nikakvih osobnih saznanja o pravno relevantnim činjenicama već svjedoci A. L., N. G. i S. M. sva saznanja imaju od same tužene B. M. dok svjedoci V. J. i Ž. B.-T. takvih saznanja imaju od samoga tužitelja Z. G.

8. Na ročištu dana 22. ožujka 2022. u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio punomoćnike obiju stranka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sukladno prijedlogu obiju stranka na tom ročištu je i zaključena glavna rasprava. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Punomoćnica tužitelja Z. G. je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe se da je tijekom postupka nesporno dokazano da tužena B. M. je dužna tužitelju Z. G. isplatiti novčani iznos od 16.250,00 kuna a koji iznos je ranije mjesečno plaćala obročno u iznosu od 350,00 kuna a potom prestala. Kako je tužena B. M. bila uredni platiše te je ranije tužitelj Z. G. pozajmio i novčani iznos od 15.000,00 kuna dečku njezine kćeri S. isti je iz odnosa povjerenja posudio tužitelju Z. G. i dodatni iznos od 27.000,00 kn za koji je podigao kratkoročni nenamjenski kredit i istoj predao predmetni novčani iznos u više navrata. Naglašava se da iz iskaza svjedokinje N. G. proizlazi da je očito da stranke nisu bile u isključivo poslovnom odnosu te iz iskaza svjedoka S. M. i A. L. decidirano proizlazi da isti nisu imali nikakva neposredna saznanja o predmetu ovoga spora već isključivo od tužene B. M. Prema tvrdnjama punomoćnice tužitelja Z. G. iz iskaza svjedokinje Ž. B. T. decidirano proizlazi naprijed navedena tvrdnja tužitelja Z. G. o zajmu koji je dao tuženoj B. M. te je ista u više navrata osobno s tužiteljem Z. G. odlazila kako u banku tako što je ista bila i prisutna cijelo vrijeme tijekom ovih događanja. U svojoj završnoj riječi punomoćnik tužene B. M. je predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog. U odnosu na točku I tužbenog zahtjeva ističe se da je tužba preuranjena budući je iz izjave od 10.10.2017. razvidno da je povrat posudbe dogovoren na rok od 7 godina pa se odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva predlaže odbacivanje podredno odbijanje. U odnosu na točku 2 tužbenog zahtjeva ističe se da nije dokazano da bi tužitelj Z. G. isplatio tuženoj B. M. iznos od 27.000,00 kn pa se predlaže odbijanje istoga i nadoknada parničnog troška. Punomoćnica tužitelja Z. G. je uzvratila da tužba nije preuranjena budući je tužena B. M. prestala plaćati obroke u studenom 2019. te je potom isti iznos u preostalom dijelu dospio na isplatu kada je tužba podnesena tj. 03.03.2021.

9. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja Z. G. je djelomično osnovan.

10. Između stranka nije sporno da dana 3. rujna 2017. tužitelj Z. G. je posudio tuženoj B. M. iznos od 25.000,00 kn te navedeni iznos se je tužena B. M. obvezala vratiti u periodu od 7 godina sukcesivno svaki mjesec po 350,00 kn i to počevši od listopada 2017. godine pa nadalje. U navedenom smislu stranke su sastavile i izjavu na kojoj je ovjeren potpis tužene B. M. od strane javne bilježnice R. M. iz K. broj OV- 5229/17 od 10. listopada 2017. (list sudskog spisa broj 31 i 32). Dakle, u smislu čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZOO) sklopljen je ugovor o zajmu kojim se zajmodavac obvezao predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Nije sporno da je tužitelj Z. G. kao zajmodavac ispunio svoju obvezu, a sporno je da li je tužena B. M. ispunila svoju obvezu vraćanja pozajmljenog iznosa. Naime, nije sporno da je tužena B. M. vratila 25 obroka po 350,00 kn mjesečno odnosno ukupno 8.750,00 kn tako da je sporan iznos od 16.250,00 kn. Negdje od kraja 2016. pa sve do 17.09.2020. tužena B. M. je čistila stana tužitelja Z. G. te po tom osnovu joj je tužitelj Z. G. redovito isplaćivao 1.000,00 kn mjesečno. Tvrdnju tužene B. M. da je ona negdje sredinom 2019. zatvorila trajni nalog u banci kojim je redovito tužitelju Z. G. na ime povrat zajma uplaćivala 350,00 kn budući su se stranke usmeno dogovorile da će prebijati međusobna potraživanja (tj. potraživanja tužene B. M. od 1.000,00 kn mjesečno s osnova čišćenja stana tužitelja Z. G. s iznosom od 350,00 kn na ime povrata zajma tako da od tada je tužitelj Z. G. isplaćivao njoj samo razliku od 650,00 kn mjesečno) ovaj sud nije prihvatio kao istinitu. Tužena B. M. ničim nije dokazala tu svoju tvrdnju koja ona sama iznosi, a tužitelj Z. G. istu osporava. Naime, prema utvrđenju ovoga suda zadnju 25 ratu koju je tužena B. M. na ime povrata zajma tužitelja Z. G. platila na ugovoreni način preko trajnog naloga na njegov tekući račun je bio 14. studenog 2019. Također tužena B. M. ničim nije dokazala da ona ima neka potraživanja prema tužitelju Z. G. u iznosu od 27.144,00 kn s osnova neplaćenih usluga čišćenja stana tužitelja Z. G. kako to ona sama tvrdi odnosno prema tvrdnjama tužitelja Z. G. radi se o neplaćenim seksualnim uslugama koje kao takve nisu između stranka nikad niti dogovorene. Prema čl. 326. st. 1. ZPP-a sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Tužena B. M. je platila 25 mjesečnih rata po ugovorenih 350,00 kn mjesečno tj. ukupno 8.750,00 kn i to za period od listopada 2017. zaključno sa listopadom 2019. U ovoj parnici je glavna rasprava zaključena dana 22. ožujka 2022. tako da su dospjeli mjesečni obroci po 350,00 kn od studenog 2019. zaključno s ožujkom 2022. tj. 29 rata x 350,00 kn tj. ukupno 10.150,00 kn. dok preostali iznos od 6.100,00 kn još nije dospio. Naime, tužena B. M. je plaćala mjesečne rate povrata zajma negdje sredinom tekućeg mjeseca tako da je ovaj sud dospijeće svake neplaćene rate odredio od 16 dana tekućeg mjeseca za taj mjesec uz napomenu da zatezne kamate s osnova neplaćenog zajma tužitelj Z. G. potražuje od dana podnošenja tužbe pa nadalje. Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje je čl. 29. st. 2. ZOO-a propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Budući je svoju tužbu tužitelj Z. G. podnio dana 4.03.2021. to znači da do tada su dospjele mjesečne rate povrata zajma od studenog 2019. zaključno s veljačom 2021. tj. 16 rata po 350,00 kn odnosno ukupno 5.600,00 kn. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

11. U svezi druge pozajmice od 27.000,00 kn tužitelj Z. G. ničim nije dokazao da je on i navedeni novčani iznos posudio tuženoj B. M., a takve njegove tvrdnje tužena B. M. osporava. Naime, takve svoje tvrdnje tužitelj Z. G. je učinio samo vjerojatnim, dok sud pravno relevantne činjenice mora utvrditi s izvjesnošću. Naime, nije sporno da je tužitelj Z. G. imao simpatije prema tuženoj B. M. te je očekivao da će njihov odnos prerasti i u neku ozbiljniju vezu pa upravo iz toga razloga je on beskamatno na čak 7 godina posudio tuženoj B. M. novčani iznos od 25.000,00 kn, dopustio je da se upiše hipoteka na njegovom stanu kao osiguranje nekog kredita kojeg je kao korisnica kredita zaključila svjedokinje S. M. tj. kćerka tužene B. M., zatim dečku od kćerke tužene B. M. tj. A. L. je također posudio novac za kupnju automobila, davao je svoj automobil na korištenje tuženoj B. M. itd. Međutim, budući tužena B. M. osporava tvrdnju tužitelja Z. G. da je od njega pozajmila i iznos od 27.000,00 kn ovaj sud bez drugih dokaza nije mogao prihvatiti da bi ta tvrdnja tužitelja Z. G. bila istinita. Iz navedenog razloga u tom dijelu je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja Z. G. kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

12. Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Budući je tužitelj Z. G. dokazao osnovanost svoga tužbenog zahtjeva u smislu da mu nije u cijelosti vraćena pozajmica po dospijeću ali ne i u utuženoj visini ovaj sud je odlučio da svaka stanaka snosi svoje troškove te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

U Rijeci 04. svibnja 2022.

Sudac:

Damir Vinketa, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.