Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 16 Gž R-1462/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, sutkinje mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Ines Kovačević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. društvo s ograničenom odgovornošću, OIB:…, B., zastupanog po punomoćniku M. H., protiv tuženika S. P., OIB:…, P., zastupanog po punomoćniku B. B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-38/2019-30 od 12. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-38/2019-30 od 12. studenoga 2021.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
„ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.) Nalaže se tuženiku S. P. iz P., M. S., OIB:…, da tužitelju H.-T. d.o.o. B., M., OIB:…, na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 243.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi od 6,54 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna godišnje, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II.) Tuženik S. P. iz P., M. S., OIB:…, dužan je tužitelju H.-T. d.o.o. B., M., OIB: 66718146008, nadoknaditi parnični trošak prema određenju suda."
II. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15.500,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od 12. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana. “
2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a), a koji je u predmetnom slučaju u primjeni. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženik kao radnik tužitelja dana 20. studenog 2017. isključivo svojom krivnjom i krajnjom nepažnjom, skrivio prometnu nezgodu, u kojoj je prouzročena materijalna šteta na vozilima u vlasništvu tužitelja, u ukupnom iznosu od 243.500,00 kn, pa smatra da mu je tuženik dužan štetu nadoknaditi.
Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR-a radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
6. S obzirom na navedenu odredbu ZR-a koja se u ovom predmetu primjenjuje, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik kao radnik odgovara samo štetu koju je tužitelju uzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje. Isto tako, potrebno je utvrditi postojanje uzročno posljedične veze između štete i štetne radnje tuženika, s tim da je to dužan dokazati tužitelj.
7. Tužitelj se u tužbi poziva na nalaze i mišljenja S. D., prof., stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i motorna vozila od 20. veljače 2018. i 28. veljače 2018. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se ti nalazi i mišljenja ne mogu koristiti kao dokaz u ovom postupku, budući se tuženik korištenju tih po tužitelju privatno pribavljenih nalaza usprotivio, s tim da je predmet tih nalaza i mišljenja samo procjena štete na vozilima, a ne i prometno tehničko vještačenje okolnosti nastanka tj. dinamike i uzroka predmetnog štetnog događaja te štete koja potječe iz tog događaja.
8. Prema po tužitelju iznesenim činjenicama krivnja tuženika očituje se u tome što je predmetnog dana od strane tuženika kao vozača navedenih teretnih vozila tužitelja počinjen prekršaj u vidu prekoračenja najveće dopuštene količine tereta, odnosno da je tuženik vozio preopterećeno vozilo, te da nije prilagodio svoju vožnju uvjetima na cesti tj. da je vozio brzinom većom dopuštene, pa da je takvim postupanjem, i to namjerno, odnosno najmanje krajnjom nepažnjom, tuženik uzrokovao predmetni štetni događaj.
9. Iz izvješća Zemaljske Policijske uprave B. odnosno Državne policijske uprave u G., od 20. studenoga 2017., na koje se tužitelj poziva u smislu dokazivanja činjenice osnovanosti svog zahtjeva odnosno tvrdnje da je tuženik isključivo svojom krivnjom i krajnjom nepažnjom skrivio predmetnu prometnu nezgodu, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio netočnom tvrdnju tužitelja da bi navedenog dana od strane tuženika bio počinjen prekršaj u vidu "prekoračenja najveće dopuštene količine tereta". Naime, u Izvješću je pod točkom 11. Kontrolne liste sa str. 1. Izvješća, glede prekoračenja najveće dopuštene količine, navedeno da nije primjenjivo, dok su polja "ja (yes)" i "nein (no)", znači polja "da" i "ne" nepopunjena, kako to ispravno ukazuje tuženik. Iz tabele u nastavku tog Izvješća razvidno je da su sa takvom naznakom "nije primjenjivo" označene stavke koje prilikom predmetne kontrole nisu provjeravane, dok su sve provjerene stavke označene oznakom "+", a da istom oznakom "+" označava se i utvrđenje prekršaja, te se u predmetnom Izvješću navodi da jedini utvrđeni prekršaj odnosi se na stavku "Dokumenti u vozilu", podstavku "Pismene upute", pod točkom 14. Kontrolne liste, a da su kod točaka 29. i 30. Kontrolne liste rukopisnim unosom stavljene određene napomene (ali ne i utvrđen prekršaj), te da je zaključno u odnosu na tu Kontrolnu listu navedeno da je broj utvrđenih prekršaja ukupno 1 (prednje navedeni prekršaj pod točkom 14. koji se odnosi na pismene upute), a u odnosu na koji je prekršaj utvrđeno odustajanje od kazne.
Nadalje, iz Protokola rješenja na str. 2. tog Izvješća, a u odnosu na kontrolu upravljanja vozilom i poštivanje propisanog odmora vozača (kontrola Tahografa), vidljivo je da nije utvrđen nikakav prekršaj, te je utvrđen "Pozitivan ishod kontrole". Nadalje, niti iz drugih u ovom postupku provedenih dokaza ne proizlazi da bi toga dana vozila tužitelja kojima je tuženik upravljao doista bila preopterećena.
10. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj nije dokazao namjeru ili krajnju nepažnju tuženika.
11. Isto tako, navod da je jedan od uzroka predmetne prometne nezgode neprilagođena brzina vožnje tuženika, pravilno sud prvog stupnja zaključuje, s obzirom da tužitelj ovu tvrdnju iznio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, primjenom čl. 299. ZPP-a da ova nova činjenica ne može biti uzeta u obzir pri odlučivanju u ovom predmetu.
12. Provođenje prometno tehničkog vještačenja na okolnost utjecaja preopterećenosti vozila na njegovu stabilnost i općenito sigurnost vožnje takvim vozilom, odnosno na okolnost mehanizma i nastanka štetnog događaja te time i odgovornosti tuženika, tužitelj također do zaključenja prethodnog postupka nije predložio, dok prometno tehničko vještačenje na okolnost visine štete ne podrazumijeva provođenje vještačenja na okolnost nastanka štetnog događaja. Zbog navedenoga primjenom čl. 299. ZPP-a sud prvog stupnja pravilno nije provodio ovo vještačenje, a s obzirom da tužitelj nije dokazao osnovu utužene tražbine naknade štete, pravilno sud prvog stupnja nije provodio daljnje dokazi na okolnost visine štete.
13. Dakle, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao odgovornost tuženika za naknadu štete iz navedenog štetnog događaja, odnosno tužitelj nije dokazao osnovu svoje tražbine za naknadu štete od tuženika slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
14. U odnosu na žalbene navode tužitelja treba istaknuti da okolnost da je tužitelj vozilom zahvatio prometni znak i nakon toga da je došlo do izlijetanja s ceste samo po sebi ne znači da je tuženik pri vožnji postupa namjerno ili s krajnjom nepažnjom. Tužitelj je tu vrstu krivnje morao dokazati, ona se ne pretpostavlja. Niti tvrdnju da je tuženik zaspao za volanom tužitelj nije dokazao, a niti da bi ta činjenica, i kada bi bila dokazana, s obzirom na sve okolnosti mogla dovesti do zaključka da je tuženik postupa namjerno ili s krajnjom nepažnjom.
15. Suprotno navodima tužitelja, sud prvog stupnja je jasno obrazložio zašto nije uzeo u obzir vještačenje koje je tužitelj proveo prije početka ovog postupka. Pored toga što se taj dokaz bez suglasnosti tuženika ne može koristiti u ovom postupku, takvi nalazi i mišljenje nisu pravno odlučni jer se temeljem njih ne može zaključiti da je tužitelj dokazao namjeru ili krajnju nepažnju tuženika.
16. Zbog navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević, v.r.
