Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-461/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari I.- tužiteljice K. T. iz Z., OIB:… i II.-tužitelja A. D. T. iz Nj., L.-K., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnici I. K., odvjetnici u Z., protiv I.-tuženika I. I. iz Z., OIB:… i II.-tužene C.

I. iz Z., OIB:…, oboje zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I. i II.-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3162/17-45 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba I. i II.-tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3162/17-45 od 2. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod t. I. i t. III. izreke.

Odbija se kao neosnovan zahtjev I. i II.-tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se postojanje prava služnosti puta – prolaza i provoza preko zk.č.br. 7.. (stara izmjera zk.č.br. 1../11 k.o. G.) upisane u zk.ul. 5.. k.o. G. N., put površine 111 m2, dvorište površine 599 m2, kuća, Z., …, površine 187 m2, ukupne površine 897 m2, kao poslužne nekretnine, određena spojnicom točaka 1-2-3-4-1 obojano zelenom koja se pruža u smjeru sjeveroistok jugozapad, nalazi se na krajnjem južnom dijelu zk.č.br. 7.. k.o. G. N. (stara izmjera zk.č.br. 1../11 k.o. G) uz cijelu južnu među prosječne duljine 29,45 m do 30,30 m po duljim stranama, a prosječne širine 4 metra, površine služnosti na dijelu zk.č.br. 7.. k.o. G. N. (stara izmjera k.č.br. 1../11 k.o. G.) iznosi 115 m2, a za korist zk.č.br. 7..¹ (stara izmjera 1../1 k.o. G.) upisane u zk.ul. 5.. k.o. G. N., kuća, Z., …, površine 164 m2, garaža površine 57 m2, dvorište površine 1611 m2, sveukupno površine 1832 m2, kao povlasne nekretnine, a sve prema skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka M. B. od 30. prosinca 2019, izrađenog u ovome postupku, što su tuženici dužni priznati.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji traže da im tuženici izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos nekretnina, jer će u protivnome takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao djelomično neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima I. I. i C. I. naknaditi tužiteljima K. T. i A. D. T. troškove postupka u iznosu od 8.672,80 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. prosinca 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude tuženici su izjavili žalbu zbog svih zakonskih razloga (čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP) pobijajući dio kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnoga troška, s prijedlogom za preinačenje “u smislu” navoda žalbe, uz naknadu cjelokupnog parničnoga troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno tvrdnji žalitelja, izreka prvostupanjske presude u dijelu pod t. I. je pravilna i zakonita, njome je naveden osnov stjecanja prava služnosti, njegov sadržaj, određeno su opisane povlasna i poslužna nekretnina kao i dio poslužne nekretnine u naravi na kojem je stečeno pravo služnosti. Okolnost da je njima u izreci naloženo da priznaju ovako utvrđeno pravo tužiteljima nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke, naime neovisno o priznanju tuženih, tužitelji u ovom slučaju stječu pravo služnosti temeljem zakona, odluka suda kojom je utvrđeno stjecanje prava temeljem zakonom propisanih pretpostavki je deklaratorne prirode (čl. 229. u vezi čl. 218. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine" br. 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, dalje: ZV). Bespredmetan je žalbeni navod da nije određen suvlasnički udjel nekretnine tuženika u odnosu na koji se određuje postojanje predmetne služnosti. U izreci presude je određeno naveden dio poslužne nekretnine u naravi na kojem je pravo stečeno ali okolnost da su tuženici suvlasnici nije odlučna jer su stvarne služnosti nedjeljiva prava tako da pravo tužitelja tereti cijelo poslužno dobro i ne može se osnovati na pojedinim suvlasničkim dijelovima (čl. 186. st. 4. ZV).

5. Iz sadržaja zapisnika s ročišta održanog 25. listopada 2021., na kojem su saslušani II.-tužitelj i II.-tužena, a I.-tuženik bez opravdanja nije pristupio iako uredno pozvan, proizlazi da su punomoćnici stranaka izjavili da ne stavljaju daljnjih dokaznih prijedloga i predlažu zaključiti glavnu raspravu.

6. Stoga je netočan žalbeni navod tuženih koji pogrešno interpretiraju sadržaj samog zapisnika, vlastite procesne dispozicije i navode obrazloženja prvostupanjskog suda. Naime, iz zapisnika jasno proizlazi da su stranke suglasno predložile zaključenje glavne rasprave bez daljnjeg provođenja dokaza čime su tuženici jasno iskazali da odustaju od ranijih dokaznih prijedloga te nije riječ o pretpostavci suda o “prešutnom povlačenju dokaznih prijedloga”. Na to upućuje i izjava punomoćnika tuženih na prethodnom ročištu održanom 8. lipnja 2020. (list 118. spisa) da se na idućem ročištu saslušaju stranke i da će se tada očitovati ostaje li kod dokaznog prijedloga za saslušanje predloženih svjedoka dok je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka J. F. koji je preminuo.

7. Osim toga, žalitelji ne obrazlažu zbog čega su važni dokazni prijedlozi o kojima je sud prvoga stupnja, kako tvrde, pogrešno zaključio da su povučeni, tj. koje odlučne činjenice nisu zbog njihovog neprovođenja pravilno i potpuno utvrđene.

8. Kako u izreci i obrazloženju prvostupanjske presude nema niti ikakvih drugih nedostataka i proturječnosti, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

9. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

10. Nesporno je da su tužitelji suvlasnici nekretnine z.k.čest. br. 7..¹ (stara izmjera 1../1 k.o. G.) upisane z.k.ul. br. 5.. k.o. G. N., a tuženici suvlasnici z.k.čest.br. 7.. (stara izmjera 1../11 k.o. G.) upisne u z.k.ul. br. 5… k.o. G. N..

11. Tužbeni zahtjev I. i II.-tužitelja temelji se na tvrdnji da su dosjelošću stekli pravo služnosti prolaza i provoza po nekretnini u suvlasništvu I. i II.-tuženih, uzduž južne međe, širine oko 4 metra, tim se pravom služe više od 30 godina.

12. Položaj, dužina i širina spornog puta utvrđen je očevidom i temeljem nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, kako je citirano u izreci prvostupanjske presude. U naravi površina puta nalazi se na krajnjem južnom dijelu nekretnine tuženih, prosječne duljine 29,45 do 30,30 m, širine 4 m, djelomično pošljunčana, djelomično pod zemljom i zatravnjena, s vidljivim kolnim tragovima. Nekretnina tužitelja nema druge mogućnosti pristupa na javnu površinu budući da na cijelom zapadnom dijelu graniči s koridorom potoka, a sa sjeverne i južne strane ograđenim posjedima trećih osoba.

13. Temeljem suglasnih iskaza svjedoka i stranaka utvrđeno je da tužitelji od 70.-tih godina prošlog stoljeća, kada su kupili gradilište, kao i tuženici i susjedi F., do danas u kontinuitetu koriste predmetni put preko nekretnine tuženih za dolazak do svoje kuće, nikada im nitko nije sporio pravo korištenja puta jer je to jedini način da dođu do svoje nekretnine. To je izričito potvrdila II.-tužena u svom iskazu, tako i svjedokinja Đ. P. iz čijeg iskaza proizlazi da je njena baka s još troje prodavatelja parcelirala zemlju i prodala zemljišta tužiteljima i tuženicima kao i F., kada se to prodavalo bilo je jasno da se treba ostaviti put kojega bi svi koristili kako bi došli do svojih nekretnina, to su svi znali nitko se nije bunio niti ikome branio korištenje puta.

14. Iz dokaza ne proizlazi da su tuženici branili tužiteljima korištenje puta, II.-tužena je to potvrdila i izjavila da tužitelji taj put koriste i održavaju, nema drugog puta do njihove kuće , tu bi trebala biti izgrađena cesta.

15. Prema odredbi čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, dalje: ZOVO) za stjecanje prava služnosti dosjelošću bila je dovoljna istinitost posjeda tijekom dvadeset godina dok se prema odredbi čl. 229. ZV stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njen sadržaj kroz dvadeset godina a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio.

16. Suprotno tvrdnji žalitelja, nema proturječnosti u razlozima presude i utvrđenju suda koja se odnose na osnov stjecanja prava neovisno o tome što je vještak utvrdio, a potvrdili su i svjedoci i stranke da ne postoji drugi pristup nekretnine tužitelja do javne površine. Naime, ta nesporna činjenica je vrednovana samo kao jedan od razloga koji upućuju na to da su tužitelji koristili nesmetano taj put od kada su kupili gradilište jer drugoga pristupa nemaju. Kraj svih utvrđenih i nespornih činjenica potpuno je neutemeljena i proizvoljna tvrdnja žalitelja da su stranke dogovorile “vremenski ograničeno postojanje služnosti”. Kao što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, kad i ako bude sagrađena javna cesta (iz iskaza II.-tužene proizlazi da bi trebala ići tim putem) to će predstavljati mogući, eventualni razlog za ukidanje stvarne služnosti puta.

17. Kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da su tužitelji nesmetano koristili predmetni put preko nekretnine tuženih od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća do podnošenja tužbe 2017. godine, proizlazi da su već i u režimu ZOVO-a stekli pravo služnosti, a u svakom slučaju i prema odredbi čl. 229. ZV su ispunjeni uvjeti za stjecanja toga prava jer je njihov posjed očito bio pošten. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da je posjed vršen na zamolbu do opoziva (čl. 54. st. 2. ZOVO i čl. 229. st. 2. ZV) te je pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava stečenog dosjelošću.

18. Odluka o naknadi parničnoga troška zakonita je u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, njenu zakonitost žalitelji ne osporavaju ikakvim konkretnim navodima.

19. Obzirom na ishod postupka i odluku o neosnovanosti žalbe, tuženicima nije dosuđen trošak postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.