REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 2 Us I-15/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice Lj. Š. iz S. M., R.S., koju zastupa opunomoćenica V. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa službena osoba B. B., radi razmjernog dijela invalidske mirovine, 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-141-02/21-03/03310189780, URBROJ: 341-99-06/2- 21-5274, broj spisa: 714340 od 25. studenog 2021. i Područnog ureda tuženika u Vukovaru, KLASA: UP/I-141-02/19-03/03310189780, URBROJ: 341-22-06/2-19- 19061, broj spisa: 70206 od 15. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-141-02/21-03/03310189780, URBROJ: 341-99-06/2-21-5274, broj spisa: 714340 od 25. studenog 2021. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Područnog ureda tuženika u V., KLASA: UP/I-141- 02/19-03/03310189780, URBROJ: 341-22-06/2-19-19061, broj spisa: 70206 od 15. lipnja 2021., a kojim rješenjem se tužiteljici, kod koje je zbog bolesti 100% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznaje, počevši od 14. studenog 2016. pravo na razmjerni dio invalidske mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, u svoti od 249,62 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Od 6. siječnja 2017. određuje se razmjerni dio najniže mirovine u svoti od 432,71 kn mjesečno, ali se neće isplaćivati, budući da tužiteljica ima prebivalište u R. S.. Isplata ove mirovine pripada tužiteljici počevši od 6. siječnja 2017. mjesečno unatrag.

2. Tužiteljica u podnesenoj tužbi ističe kako su pobijane odluke donijete na temelju suglasnih vještačenja tijela vještačenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, uz napomenu da činjenica postojanja invalidnosti u jednoj državi ne obvezuje drugu u pogledu istog. Ukazuje kako navedeno ne osporava, već se kod nje radi o bolesti u vidu preboljenog karcinoma dojke, uz kontraindikacije nemogućnosti dizanja tereta težeg od 10 kg, noćnog ili terenskog rada pa smatra da je nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti te da ista ne može obavljati posao i živjeti normalnim životom. Osporava i činjenicu što nije osobno pregledana u provedenom postupku te ponavlja kako su utvrđene dijagnoze razlog trajne nesposobnosti za rad. Smatra da u provedenom postupku nisu pravilno primijenjene odredbe članka 125. do 130. Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno članka 17. stavka 11. Uredbe o metodologijama vještačenja. Predlaže poništavanje osporavanih odluka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja te predlaže sudu da tužbu odbije kao neosnovanu. Smatra da navodi tužbe nisu osnovani obzirom da iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka jasno proizlazi da kod tužiteljice postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti.

4. Podneskom od 12. ožujka 2022. tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu, a koje u cijelosti osporava. Ovo iz razloga jer iz njene medicinske dokumentacije proizlazi kako poslove medicinske sestre ne može obavljati bez utvrđenih kontraindikacija. Ponavlja kako je trebala biti pregledana tijekom postupka te smatra da je zbog činjenice što nije osobno pregledana u provedenom postupku došlo do povrede prava na pošteno suđenje u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Traži da se tijekom upravnog spora izvede dokaz sudskim vještačenjem na okolnosti tužbe, budući je mišljenja da se samo provođenjem medicinskog vještačenja tijekom upravnog spora mogu osporiti odlučne činjenice iz provedenog upravnog postupka te ispraviti nepravilnost u vidu toga što nije osobno pregledana. Na kraju navodi da zbog utvrđenih kontraindikacija, a posebno stoga što u okviru posla mora dizati pacijente, taj posao ne može obavljati ako je kod nje prisutna kontraindikacija koja zabranjuje nošenje tereta težih od 10 kg. 5. Tuženik se podneskom od 21. ožujka 2021. očitovao na navode iz podneska tužiteljice od 12. ožujka 2022. i to na način što u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu.

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu 26. travnja 2022. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Na navedenu raspravu nije pristupila uredno pozvana tužiteljica pa je rasprava u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. ZUS održana u njenoj odsutnosti.

8. Nadalje, na istoj raspravi sud nije usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja, budući je sud stajališta da tužiteljica svojim navodima nije dovela u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka pa da je bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Sud ukazuje kako se tužiteljica niti ne poziva na neki od medicinskih nalaza koji bi govorio suprotno od onoga što su utvrdili nadležni vještaci, ista tijekom upravnog spora nije dostavila bilo kakav dokaz kao podlogu za drugačije činjenično utvrđenje, a sva medicinska dokumentacija s kojom tužiteljica raspolaže bila je predmet ocjene tijekom provedenog postupka. Iz navedenih razloga te jer su nalazi i mišljenja nadležnih vještaka prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, sud nije smatrao potrebnim provoditi medicinsko vještačenje po sudskom vještaku u ovom sporu. Pritom je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, prema kojoj nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužiteljica smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja vještaka Zavoda. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.

9. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Među strankama je nesporno kako je kod tužiteljice utvrđena invalidnost u postupku kod nositelja osiguranja u R.S. te joj je na temelju istoga priznato pravo na invalidsku mirovinu.

12. Sporno je da li je tuženik proveo odgovarajući upravni postupak, radi utvrđenja relevantnih činjenica te da li su ovlašteni vještaci pravilno ocjenili medicinsku dokumentaciju tužiteljice, budući ista smatra da je kod nje nastupio potpuni gubitka radne sposobnosti.

13. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut službeno putem nositelja mirovinskog osiguranja iz R. S., a prema odredbi članka 39. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 14/01., nastavno: Ugovor).

14. Člankom 39. stavkom 1. Ugovora određeno je da prava na davanja koja su, od 8. listopada 1991. godine, do dana stupanja na snagu ovog ugovora, utvrđena prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uz uračunavanje mirovinskog staža navršenog prema pravnim propisima druge države ugovornice, nositelji će, po službenoj dužnosti, ponovno utvrditi i izračunati svote davanja, primjenom odredaba ovog ugovora, pri čemu se pravomoćnost donesenog rješenja neće smatrati preprekom za ponovno određivanje davanja.

15. U obrazloženju pobijanih rješenja vidljivo je kako je tužiteljici prilikom priznanja predmetnog prava uračunato i razdoblje osiguranja navršeno u Republici Hrvatskoj, a isto proizlazi i iz odgovarajućih tiskanica nositelja mirovinskog osiguranja iz Republike Srbije, koje su u smislu odredbe članka 32. Ugovora dostavljene tuženiku radi odlučivanja o priznanju prava u smislu odredbe članka 39. Ugovora. Naime, iz navedene dokumentacije, kao i iz dokumentacije s kojom raspolaže tuženik jasno proizlazi da mirovinski staž prema članku 16. Ugovora iznosi 30 godina, 00 mjeseci i 05 dana, s tim što razdoblje staža osiguranja ostvarenog u Republici Hrvatskoj iznosi 08 godinu, 05 mjeseca i 02 dana.

16. U pogledu dijela postupka koji se odnosi na utvrđivanje postojanja invalidnosti kod tužiteljice potrebno je naglasiti kako se predmetni postupak provodio u smislu odredbe članka 39. Ugovora pa je tako u istom postupku od strane ovlaštenih vještaka uzeta u obzir medicinska dokumentacija koja je egzistirala na dan kada je tužiteljici priznato pravo na mirovinu u R.S..

17. Prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18., nastavno: ZOMO) smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.). Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (stavak 5).

18. Povodom zahtjeva tužiteljice provedeno je vještačenje medicinske dokumentacije s kojom ista raspolaže te je u prvostupanjskom postupku izrađen nalaz i mišljenje po ovlaštenim vještacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, broj evidencije: ….. od ….. Istim nalazom i mišljenjem kod tužiteljice je zbog bolesti 100% s danom 14. studenog 2016. utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 3. ZOMO. U istom nalazu i mišljenju navode se i kontraidikacije u vidu smjenskog, noćnog i terenskog rada te dizanja tereta težih od 10 kg, s tim da tužiteljica može raditi u prvoj smjeni poslove medicinske sestre bez naprijed navedenih kontraindikacija.

19. Vijeće vještaka revizora Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske u svom mišljenju broj evidencije: ….. od …... potvrđuje ocjenu vijeća vještaka da kod tužiteljice postoji djelomični gubitak radne sposobnost s navedenim kontraindikacijama, zbog bolesti.

20. Na temelju navedenih nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje od 15. lipnja 2021., a putem kojega je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

21. Obzirom da je tužiteljica na navedeno rješenje uložila žalbu, to je u skladu s odredbom članka 133. stavka 3. ZOMO pribavljeno vještačenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., broj evidencije: …. od …...

22. U nalazu i mišljenju se navodi da se vještačenje provodi na osnovu medicinske dokumentacije dostavljene od inozemnog nositelja socijalnog osiguranja (R. Srbija) prema kojem je tužiteljica liječena uz kvardantektomiju desne dojke zbog karcinoma (08. listopada 2013.) uz naknadno zračenje i primjenu hormonalne terapije. Operativno se liječi 29. veljače 2016. zbog pojave povećanih limfnih čvorova desne pazušne jame, a u veljači 2017. kod limfnih čvorova se nalaze metastatske promjene. Zbog istog je pod daljnjim kontrolama onkologa uz primjenu kemoterapije koja je završena bez nastalih komplikacija uz nastavak liječenja biološkom terapijom s herceptinom. Šesti ciklus je primijenjen 25. listopada 2016. Prema nalazu fizijatra od 02. kolovoza 2016. nema limfedema desne ruke uz ograničenu pokretljivost u desnom ramenu uz preporuku vježbe. Zatim vijeće viših vještaka nalazi da je razvidno daljnje liječenje tužiteljice po internisti onkologu uz primjenu terapije kroz dnevnu bolnicu (otpusna lista 11. srpnja 2016.). Na zadnjoj kontroli onkologa 18. rujna 2017. navodi se završetak terapije uz nastavak Aromasin tbl.; subjektivno je bez tegoba, laboratorijski parametri su uredni, UZV dojka i mamografija od 07. rujna 2017. pokazuju BIRADS2- bez znakova recidiva bolesti. Uvedena je terapija za osteoporozu. Kolonoskopija pokazuje divertikulozu sigme. Fizijatar 20. prosinca 2016. nalazi bolove desnog ramena uz puni obim pokreta, bez limfedema pripadajuće ruke. U Republici Hrvatskoj je ostvarila osam godina i pet mjeseci radnog staža na poslovima medicinske sestre. Inozemni nositelj socijalnog osiguranja utvrdio je potpuni gubitak radne sposobnosti od 14. studenoga 2016. uzrokovane bolešću.

23. Uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju, vrstu i tijek bolesti, kao i navode tužiteljice vijeće viših vještaka zaključuje da kod tužiteljice postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti od 14. studenoga 2016., uzrok bolest 100%. Kontraindikacije su: smjenski, noćni i terenski rad te dizanje tereta težih od 10 kg. Može raditi u prvoj smjeni poslove medicinske sestre bez unaprijed navedenih kontraindikacija.

24. Dakle, odlučne medicinske činjenice u pogledu tužiteljičine radne sposobnosti koje su utvrđene vještačenjem vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, ovaj sud u cijelosti prihvaća. Naime, institucionalno tijelo vještačenja analiziralo je cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i dalo uvjerljive medicinske razloge koji opravdavaju iskazano mišljenje o postojanju djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice uz navedene kontraindikacije. Mišljenje je jasno i obrazloženo na način propisan Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18.), a iz kojeg proizlazi da kod tužiteljice još nisu nastale takve promjene u zdravstvenom stanju koje bi uvjetovale potpuni gubitak radne sposobnosti prema mjerilima iz članka 39. stavka 4. ZOMO.

25. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji utvrdio potpuni gubitak radne sposobnosti, tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno navodi da svaka država primjenjuje vlastiti sustav ostvarivanja prava na davanja na temelju invalidnosti, pa tako primjenjuje i vlastitu definiciju invalidnosti, koja sadržava zakonske i medicinske kriterije koji su svojstveni njezinom sustavu socijalne sigurnosti, tržištu rada i drugim elementima koji se pri definiranju invalidnosti uzimaju u obzir. Zbog toga činjenica utvrđivanja postojanja invalidnosti u jednoj od država ugovornica ne obvezuje drugu u pogledu istog.

26. Tuženik pravilno napominje da je odredbom članka 14. stavka 10. Uredbe propisano da za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka iz članka 3. stavka 5. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Kada za to postoje razlozi, vještak ili vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe. Budući da tužiteljica u navodima tužbe nije navela uvjerljive medicinske razloge o nužnosti neposrednog pregleda koji bi doveli u sumnju postupanje vijeća viših vještaka, koji su svoj nalaz i mišljenje utemeljili na cjelokupno priloženoj medicinskoj dokumentaciji, ovaj sud ne nalazi povredu zakona na njezinu štetu. Naime, tužiteljica se u tužbi ne poziva niti na jedan konkretni nalaz koji bi upućivao na suprotno od onoga što su utvrdili ovlašteni vještaci u provedenom postupku niti je uz tužbu priložila bilo kakve dokaze po toj osnovi. Stoga je i sud stajališta kako su navodi tužbe usmjereni isključivo na činjenicu što ista nije neposredno pregledana tijekom provedenog postupka, a sud je stajališta da s obzirom kako su vještaci raspolagali sa svom medicinskom dokumentacijom tužiteljice, da neposredni pregled nije niti bio potreban, a što su pravno utvrdili i ovlašteni vještaci u provedenom postupku.

27. Stoga tužiteljica navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njenih prava, obveza ili pravnog interesa, već navodi činjenice koje nisu ničim utvrđene i predstavljaju njeno tumačenje medicinske dokumentacije i ocjene uzroka invalidnosti što nije relevntno za provedeni postupak, a u skladu s tim niti za ovaj spor.

28. Imajući u vidu navedeno, osporavana rješenja ocjenjuju se zakonitima.

29. Slijedom iznjetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je sud donio odluku kao u izreci presude.

30. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS, nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova.

Osijeku 3. svibnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.