REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 147/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik J. O. J., odvjetnica u Z., protiv I. tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z. i II. tuženika I. N., OIB ..., iz Z., radi nedopuštenosti izvršenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9746/15-2 od 12. rujna 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5374/2013-49 od 29. listopada 2015. godine., u sjednici vijeća 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9746/15-2 od 12. rujna 2017. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5374/13-49 od 29. listopada 2015. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je proglašeno da nije bilo dopušteno izvršenje u predmetu Općinskog suda u Zagrebu I-1561/95 te je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici troškove postupka u visini od 79.375,00 kuna.

2. Presudom drugostupanjskog suda preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenim navedenog izvršenja i naknadu troškova tužiteljici te je tužiteljici naloženo I. tuženiku P. b. Z. d.d., Z., naknaditi troškove postupka u visini od 183.162,50 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prihvati revizija i pobijana odluku preinači, podredno ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4.U odgovor na reviziju I. tuženik P. b. Z. d.d., Z., protivi se osnovanosti revizije i predlaže je odbaciti ili odbiti.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Iako se revidentica u reviziji pozvala na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP i određeno je naznačila pravno pitanje zbog kojeg je podnosi, s obzirom na to da vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna, radi se o reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP. Naime odredbom čl. 382. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (t. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (t. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (t. 3.). Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari je u iznosu od 1.764.415,22 kuna, pa je dopuštena revizija prema čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

7. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

"Je li pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kako između tužiteljice i njenog supruga, ovdje II tuženika, u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, nije postojalo suvlasništvo, već samo zajedničko vlasništvo na imovini stečenoj tijekom bračne zajednice, pa da veličina njihovih udjela na toj imovini nije određena, pravilno i od značaja za dopustivost predmetnog izvršnog postupka?

8. Dakle uzeto je da revidentica ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu presudu ispitao samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenim izvršenja u predmetu Općinskog suda u Zagrebu I-1561/95, određenog rješenjem od 14. travnja 1995., iz kojeg postupka je tužiteljica upućena u parnicu zbog prigovora da je nekretnina koja je predmetom izvršenja zajednička imovina tužiteljice i II. tuženika I. N., njezina supruga, a kojom da je on raspolagao bez njezina znanja i suglasnosti. U postupku tvrdi i to da I. tuženiku P. b. Z. d.d., nije mogla ostati nepoznata činjenica da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i II. tuženika I. N., dužnika I. tuženika P. b. Z. d.d..

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja da je nekretnina koja je predmetom zaloga, upisana kao vlasništvo supruga tužiteljice, zajednička imovina, kao bračna stečevina tužiteljice i II. tuženika I. N.

10.1. Drugostupanjski sud je pravnog shvaćanja da kod stjecanja prava vlasništva u smislu instituta bračne stečevine je potrebno utvrditi ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 277. (271.) Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90., dalje: ZBPO). U prvostupanjskom postupku da je to izostalo, slijedom čega da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da, za odgovarajuću odluku o nedopustivosti predmetnog izvršnog postupka, je bilo potrebno na temelju utvrđenja doprinosa svakog supružnika u stjecanju imovine utvrditi njihove suvlasničke dijelove u toj imovini.

11. Kada se poziva na sadržaj odredbe koja regulira institut bračne stečevine za pravnog režima Zakon o braku i porodičnim odnosima, onda treba voditi računa da je taj institut bio određen kao imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, te da je to njihova je zajednička imovina. Prema odredbi 274. ZBPO pravo vlasništva bračnih drugova na nekretninama koje su njihova zajednička imovina upisuje se u zemljišne knjige na ime oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo.

12. Prema odredbi čl. 277. ZBPO, st. 1., zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a prema st. 2. svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

13. Odredbom čl. 57. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14., dalje: ZV), propisano je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

14. Nadalje, čl. 61. st. 1. ZV propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je u st. 2. propisano da iznimno, od st. 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnog posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

15. Odredbom sadržanom u čl. 124. st. 1. ZV, propisano je da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

16. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. ("Narodne novine, br.: 77/11.), istaknuto je da taj sud djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III- 493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008.). U tom smislu Ustavni sud ističe da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.

17. Iz citiranih odredbi ZV proizlazi, a to je i u suglasnosti sa navedenom odlukom Ustavnog suda, da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojim se štiti povjerenje u zemljišne knjige, u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZV), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (primjerice: Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013., Rev-x 446/2018-2 od 1. ožujka 2022., Rev-872/2019-2 od 1. veljače 2022.)

18. Dakle, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe.

19. U konkretnom slučaju sudovi nisu ispitivali valjanost pravnog posla procjenjujući ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa (prvenstveno tužiteljice koja nije sudionik pravnog posla i I. tuženika kao sudionika, treće osobe), što je od utjecaja na ishod postupka.

20. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve relevantne činjenice koje se odnose okolnost je li predmet prisilnog izvršenja bračna stečevina tužiteljice te okolnosti koje se odnose na savjesnost, osobito pravo stjecatelja i njegovu savjesnost, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

21. U nastavku postupka utvrdit će se sve relevantne činjenice vezane za tvrdnju tužiteljice da se radi o bračnoj stečevini i njenom pravu na pravnu zaštitu u odnosu na pravo stjecatelja I. tuženika P. b. Z. d.d., Z., i to sukladno izraženim materijalnopravnim shvaćanjima ovog suda, osobito vodeći računa da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.