REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: 7 P-230/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice I. A. (ranije M.) iz R., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. B. iz S., OIB … i V. V. iz V. G., OIB …, oboje zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica iz Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. ožujka 2022. u prisutnosti oboje tuženika i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 3. svibnja 2022., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici M. B. iz S., OIB … da tužiteljici I. A. iz R., OIB … plati iznos od 3.566,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teku:
na iznos od 2.881,09 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 18. lipnja 2021. do isplate
na iznos od 62,30 kn od 30. srpnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 18. kolovoza 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 22. rujna 2021. do isplate
na iznos od 124,80 kn od 8. prosinca 2021. do isplate i
na iznos od 124,80 kn od 11. veljače 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku V. V. iz V. G., OIB … da tužiteljici I. A. iz R., OIB … plati iznos od 3.566,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teku:
na iznos od 2.881,09 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 18. lipnja 2021. do isplate
na iznos od 62,30 kn od 30. srpnja 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 18. kolovoza 2021. do isplate
na iznos od 62,31 kn od 22. rujna 2021. do isplate
na iznos od 124,80 kn od 8. prosinca 2021. do isplate i
na iznos od 124,80 kn od 11. veljače 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tuženice M. B. potražuje isplatu iznosa od 20,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. svibnja 2016. do isplate, isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.881,09 kn za razdoblje od 18. svibnja 2016. do 13. svibnja 2021. kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 62,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2021. do isplate te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 27. veljače 2021. do 13. svibnja 2021., na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 16. ožujka 2021. do 13. svibnja 2021. i na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 23. travnja 2021. do 13. svibnja 2021. kao neosnovan. IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika V. V. potražuje isplatu iznosa od 20,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. svibnja 2016. do isplate, isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.881,09 kn za razdoblje od 18. svibnja 2016. do 13. svibnja 2021. kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 62,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2021. do isplate te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 27. veljače 2021. do 13. svibnja 2021., na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 16. ožujka 2021. do 13. svibnja 2021. i na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 23. travnja 2021. do 13. svibnja 2021. kao neosnovan. V Nalaže se tuženicima M. B. iz S., OIB … i V. V. iz V. G., OIB … da tužiteljici I. A. iz R., OIB … nadoknade parnični trošak u iznosu od 3.487,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 13. svibnja 2021. podnijela tužbu u kojoj tvrdi da je ona bila suvlasnica u 3/5 dijela, a tuženici svaki u po 1/5 dijela nekretnine koju čini 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3): stan br. 4 s 56,58 m[2] , polukat koji je posebni dio nekretnine neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u zk. ul. 20045 k.o. Z. o. koju čini k.č.br. 810/3 u naravi Ulica … , stambena zgrada, Z., Ulica … ukupne površine 339 m[2] . Prema navodima tužbe stranke su ovu nekretninu stekle nasljeđivanjem iza pokojne majke B. P., a ona je vlasništvo te nekretnine stekla kupnjom od Grada Z., no ona nije u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu pa je Grad Z. imao potraživanje prema njenim nasljednicima koji za njih odgovaraju solidarno, a dugovi se među njima dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima. Kako tvrdi da je 17. lipnja 2016. Gradu Z. isplatila 14.505,94 kn za preostalu neisplaćenu kupoprodajnu cijenu za stan, ona svojim tužbenim zahtjevom potražuje od svakog od tuženika po jednu petinu plaćenog iznosa i to po 2.901,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. lipnja 2016. do isplate.
2. U tužbi tvrdi i da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. J. poslovni broj Ovrv-2666/2020 tužiteljici naloženo da svim suvlasnicima stambene zgrade plati iznos od 2.937,76 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka na ime neplaćenih sredstava zajedničke pričuve za predmetnu nekretninu. Tužiteljica se izvansudskom nagodbom obvezala ukupni dug u iznosu od 3.738,57 kn, koji obuhvaća 2.518,08 kn glavnice, 457,99 kn obračunatih zakonskih zateznih kamata i 762,50 kn ovršnog troška, platiti u 12 mjesečnih rata. Kako se prema čl. 70 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) suvlasnici posebnog dijela nekretnine vezano za prava i dužnosti u odnosu na taj posebni dio prema trećima i ostalim suvlasnicima iste nekretnine smatraju jednom osobom, tužiteljica od svakog od tuženika potražuje po jednu petinu plaćenih iznosa pričuve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od idućeg dana do dana kad je tužiteljica platila pojedini obrok do isplate. U tužbi je tužiteljica navela da je platila 3 obroka do podnošenja tužbe tj. iznos od 934,65 kn, a kako je tijekom postupka nastavila plaćati daljnje obroke, za plaćene iznose je povisivala svoj tužbeni zahtjev. Tuženici su se protivili tim preinakama, ali ih je sud dopustio u skladu s čl. 190 st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Sud je dozvolio i one preinake koje je tužiteljica izvršila nakon zaključenja prethodnog postupka jer kako su te isplate izvršena nakon tog zaključenja, sud je smatrao da su preinake tužbenog zahtjeva dozvoljene u skladu s čl. 190 st. 2 ZPP-a.
3. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom prema podnesku predanom na ročištu 22. ožujka 2022. tužiteljica potražuje od svakog od tuženika isplatu iznosa od po 3.649,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a potražuje i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
4. Tuženici u odgovoru na tužbu ne spore da su oni i tužiteljica bili suvlasnici predmetne nekretnine i da su je stekli nasljeđivanjem, a osporavaju tužiteljičinu aktivnu legitimaciju u odnosu na potraživanje isplaćeno Gradu Z. jer iz naloga o plaćanju proizlazi da je iznos od 14.505,94 kn platio R. A., a ne tužiteljica. U odnosu na potraživanje plaćenih iznosa prema rješenju o ovrsi ističu prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženici nisu sudjelovali kao stranke u ovršnom postupku poslovni broj Ovrv-266/2020 niti su bilu ugovorne strane u izvansudskoj nagodbi, a sudska odluka djeluje samo u odnosu na stranke u postupku dok nagodbom ne mogu nastati obveze za treću osobu koja u njoj nije sudjelovala. Opreza radi, ističu da u razdoblju za koje je tužiteljica navodno platila dužne pričuve nitko od stranaka više nije bio suvlasnik predmetne nekretnine jer je nekretnina dosuđena kupcu još 2017. pa nije postojala obveza plaćanja pričuve. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuju naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. U podnesku od 28. listopada 2021. tuženici osporavaju i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata jer bi one mogle početi teći tek od trenutka kad su tuženici pali u zakašnjenje tj. od trenutka kad su saznali za navodno potraživanje.
5. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica je navela da je njen suprug R. A. uplatu iznosa od 14.505,94 kn u korist Grada Z. izvršio u ime i za račun tužiteljice te da to što je uplatu izvršio on ne utječe na njenu aktivnu legitimaciju. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije za potraživanje prema rješenju o ovrsi navodi da je tužiteljica, iako je bila suvlasnica u 3/5 dijela, kao solidarni dužnik bila dužna platiti pričuvu u cijelosti i da ima pravo regresa prema ostalim suvlasnicima stana te dodaje da je sklapanjem izvansudske nagodbe smanjeno ukupno potraživanje i da je ona postupala u korist svih suvlasnika jer je smanjen iznos glavnice u odnosu na razdoblje kad stranke više nisu bili suvlasnici ove nekretnine (siječanj – ožujak 2019.) i jer je izbjegla stvaranje daljnjih troškova u odnosu na kamate i parnične troškove. Dodaje da se pravo vlasništva u slučaju odluke suda u skladu s čl. 126 st. 1 ZV-a stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke tako da su stranke prestale biti suvlasnici predmetne nekretnine tek 16. siječnja 2019. kad je rješenje o dosudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 175/2011 postalo pravomoćno.
6. Sud je pročitao isprave u spisu i to povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 5- 9), ugovor o kupoprodaji stana (str. 10-12), izvadak iz knjigovodstvene kartice (str. 13-14), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (str. 15), rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-2665/2020 od 25. siječnja 2021. (str. 16-21), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (str. 22-23), suglasnost predstavnika suvlasnika (str. 24), ispis elektroničke pošte (str. 25-26), preslike uplatnica (str. 27, 51-53, 59, 72), izvadak iz matice vjenčanih (str. 39-40), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 175/11 od 28. rujna 2017. (str. 43-44), rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-1517/2017 od 16. siječnja 2019. (str. 45-49). Saslušani su svjedok R. A. i stranke.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan osim u odnosu na dio o kojem je odlučeno u točkama III i IV izreke.
8. Među strankama nije sporno da su bili suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. 20045 k.o. Z. o. i to kao suvlasnički udio redni broj 3 stan br. 4, dvosobni površine 56,58 m[2] polukat i to tužiteljica I. A. (ranije M.) u 3/5 dijela, a tuženici V. V. i M. B., svaki u po 1/5 dijela i nije sporno da su je stekli nasljeđivanjem iza pokojne majke B. P. Ta nekretnina koja se nalazi na adresi Z., E. 3 je prodana u ovršnom postupku u kojem je Općinski građanski sud u Zagrebu 28. rujna 2017. donio rješenje o dosudi nekretnine poslovni broj Ovr-175/11 (str. 43-44), a to je rješenje postalo pravomoćno 16. siječnja 2019. kad je Županijski sud u Rijeci donio rješenje poslovni broj Gž Ovr- 1517/2017 (str. 45-49) kojim je odbijena žalba na rješenje o dosudi. Kako je kupac predmetne nekretnine postao njen vlasnik pravomoćnošću rješenja o dosudi u skladu s čl. 126 st. 2 ZV-a, tužitelji i tuženica su prestali biti njeni vlasnici tek 16. siječnja 2019.
9. Predmetni stan pravna prednica stranaka B. P. stekla je na temelju ugovora o kupoprodaji stana (str. 1012) broj … kojeg je 9. listopada 1995. sklopila s Gradom Z. kao prodavateljem. Ugovorena kupoprodajna cijena iznosila je prema čl. 2 tog ugovora 75.680,00 kn. Prema izvatku iz knjigovodstvene evidencije Grada Z. za kupoprodajni ugovor broj … na dan 20. listopada 1994. (str. 13-14) ukupni dug za kupoprodajnu cijenu s obračunatim zakonskim zateznim kamatama iznosi 14.405,47 kn. Prema potvrdi o provedenom nalogu za plaćanje od 17. svibnja 2016. (str. 15) tužiteljičin suprug R. A. je tog dana platio Gradu Z. na broj računa i poziv na broj navedene u izvatku iz knjigovodstvene evidencije iznos od 14.505,94 kn i kao obveznik plaćanja je navedena tužiteljica I. A. dok je kao opis plaćanja navedeno otkup stana.
10. Svjedok R. A. je u svojem iskazu naveo da je njegova supruga dobila poziv iz Grada Z. da treba platiti iznos od 14.505,94 kn za otkup stana u E. i da su njemu u prostorijama Grada Z. rekli da se taj iznos može platiti jedino preko računa. Dalje je naveo da mu je supruga onda dala taj novac i on ga je u banci prvo uplatio na svoj račun i potom sa svog računa na račun Grada Z. Pojasnio je da tužiteljica nije sama mogla obaviti tu uplatu u banci jer imaju trojčeke rođene 2014. i nije ih mogla ostaviti same, a dodao je da on i supruga novce u braku imaju zajedno i da se ne sjeća otkud mu je supruga dala taj novac. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da su joj iz Grada Z. rekli da stan može biti oduzet ako ne plati dug za otkup stana i da se sa suprugom dogovorila da mu da novce da ih uplati na svoj račun kako bi se on dogovorio s Gradom Z. o plaćanju za otkup stana. Pojasnila je da je u njenoj obitelji novac zajednički i da sav novac koji dobije daje suprugu i da je on opunomoćen na njen račun u banci. Dodala je i da uplata od 14.505,94 kn predstavlja samo dio duga za otkup stana i da je preostali dug podmiren prodajom tog stana u ovršnom postupku.
11. Sud je dio iskaza tužiteljice i njenog supruga R. A. u dijelu u kojem iskazuju o tome kako je izvršena uplata iznosa za podmirenje duga za otkup stana ocijenio neposredno uvjerljivim jer je životno i logično da osobe u braku svojim materijalnim sredstvima raspolažu zajednički i da tako i rješavaju svoje imovinske obveze pa je utvrdio da je svjedok R. A. uplatu u iznosu od 14.505,94 kn izvršio u ime i za račun tužiteljice. Sud je stoga ocijenio prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije za potraživanje plaćene naknade za otkup stana neosnovanim.
12. Kao što je navedeno, dug za otkup predmetnog stana na dan 20. listopada 2014. iznosio je 14.405,47 kn, a tužiteljica nije objasnila zašto je ona platila iznos od 14.505,94 kn koji je veći za 100,47 kn tj. nije dokazala da bi ovaj dug na dan plaćanja 17. svibnja 2016. iznosio toliko. Budući da je tužiteljica platila dug za otkup stana, ona od tuženika kao ostalih suvlasnika stana u skladu s čl. 38 st. 2 u vezi s čl. 70 st. 3 ZV-a ima pravo potraživati naknadu tj. povrat plaćenog iznosa razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, a to pravo ima i prema čl. 139 st. 5 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) jer su stranke predmetni stan stekle nasljeđivanjem i za dugove ostavitelja odgovaraju razmjerno svojim nasljedničkim dijelovima. Tužiteljica je dokazala da se na dug za otkup stana odnosi iznos od 14.405,47 kn pa kako su oboje tuženika bili suvlasnici u po 1/5 dijela, svaki od njih je tužiteljici dužan platiti po 1/5 tog iznosa i to 2.881,09 kn. 13. Tužiteljica potražuje na iznos plaćen za otkup stana zakonske zatezne kamate od 18. svibnja 2016. kao dana nakon dana kad je izvršeno to plaćanje. Međutim, sama tužiteljica je u svojem iskazu navela da ona nije obavještavala tuženike o dugu za otkup stana pa oni nisu mogli pasti u zakašnjenje istekom dana kad je plaćanje izvršeno, nego tek istekom dana kad je podnesena tužba jer je tužiteljica tek tada pozvala tuženike da joj isplate dio duga kojeg je ona platila za otkup stana. Tužba je podnesena 13. svibnja 2021. pa tužiteljica na iznose od po 2.881,09 kn ima pravo na zakonske zatezne kamate od 14. svibnja 2021. u skladu s čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO)
14. Budući da je tužiteljica kao naknadu iznosa plaćenog za otkup stana od svakog od tuženika potraživala iznos od po 2.901,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. svibnja 2016., u točkama III i IV izreke odbijen je njen zahtjev u dijelu u kojem od svakog od tuženika potražuje isplatu iznosa od 20,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. svibnja 2016. do isplate i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.881,09 kn za razdoblje od 18. svibnja 2016. do 13. svibnja 2021. kao neosnovan.
15. Tužiteljica od tuženika potražuje i po 1/5 iznosa za kojeg tvrdi da ga je platila kao dug za zajedničku pričuvu za predmetni stan prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. poslovni broj Ovrv-2666/2020. Uvidom u to rješenje o ovrsi od 25. siječnja 2021. (str. 16-21) utvrđeno je da se radi o potraživanju suvlasnika stambene zgrade u Z., a kao ovršenik je navedena tužiteljica I. A. Ovo potraživanje odnosi se na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u Z., i to za razdoblje od siječnja 2018. od ožujka 2019., a glavnica iznosi ukupno 2.937,76 kn prema izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (str. 22-23). Točan je navod tuženika da utužena sredstva zajedničke pričuve obuhvaćaju i razdoblje kad stranke više nisu bili suvlasnici predmetne nekretnine. Budući da su oni prestali biti suvlasnici te nekretnine u siječnju 2019. kad je rješenje o dosudi nekretnine postalo pravomoćno, nisu dužni podmiriti zajedničku pričuvu za veljaču i ožujak 2019. Da je ta okolnost uzeta u obzir prilikom izvansudskog dogovaranja obročne otplate duga za pričuvu proizlazi iz suglasnosti predstavnika stanara (str. 24) i ispisa elektroničkih poruka tužiteljičinog odvjetnika i upravitelja zgrade G. s. k. g. d.o.o. (str. 25-26). Naime, utužena glavnica duga za pričuvu bez mjesečnih iznosa glavnice od po 209,84 kn za veljaču i ožujak 2019. iznosi 2.518,08 kn, a taj je iznos naveden kao glavnica i u suglasnosti predstavnika stanara i u obračunu upravitelja. Prema tom obračunu upravitelja (str. 26) dug se sastoji od 2.518,08 kn glavnice, 457,99 kn obračunatih zakonskih zateznih kamata i 762,50 kn ovršnog troška, a to ukupno iznosi 3.738,57 kn. Iz suglasnosti predstavnika suvlasnika proizlazi da je dogovorena otplata u 12 mjesečnih rata.
16. Tužiteljica je bila ovlaštena dogovarati otplatu duga za zajedničku pričuvu iako nije jedina suvlasnica predmetnog stana jer prema čl. 70 st. 1 ZV-a kad su odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici, tad će sva prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza vezano za vlasništvo posebnih dijelova nekretnine. Upravitelj nekretnine je stoga u skladu s čl. 70 st. 1 ZV-a zadužio tužiteljicu kao obveznicu plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu u cijelosti, a ne samo u odnosu na njen suvlasnički omjer, a kako se radi o solidarnoj obvezi, ona prema čl. 52 st. 1 ZOO-a u vezi s čl. 85 st. 3 ZV-a ima pravo zahtijevati od tuženika kao njenih solidarnih sudužnika da joj nadoknade dio duga koji otpada na svakog od njih, ako je tužiteljica ispunila obvezu plaćanja duga za zajedničku pričuvu.
17. Navodi tuženika da nagodba koju je tužiteljica sklopila s upraviteljem nekretnine za dug za zajedničku pričuvu ne obvezuje tuženike su neosnovani jer je obveza plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu prema čl. 90 ZV-a zakonska obveza svih suvlasnika nekretnine, pa i tuženika tako da sklapanjem nagodbe tužiteljica nije za tuženika preuzela nikakvu novu obvezu, a time što se tužiteljica nagodila oko plaćanja dug je doista smanjen jer su izostavljena potraživanja glavnice koji se odnose na mjesece kad stranke više nisu bile suvlasnici predmetnog stana i jer nakon sklapanja nagodbe stranke više ne duguju daljnje zakonske zatezne kamate tako da je tužiteljičino postupanje bilo u interesu svih suvlasnika dakle i tuženika.
18. Tužiteljica je u spis dostavila preslike uplatnica (str. 27, 51-53, 59, 72) prema kojima proizlazi da je 26. veljače 2021. platila prvu ratu za pričuvu u iznosu od 311,55 kn, 15. ožujka 2021. drugu ratu u iznosu od 311,55 kn, 22. travnja 2021. treću ratu u iznosu od 311,55 kn, 17. lipnja 2021. petu ratu u iznosu od 311,55 kn, 29. srpnja 2021. 6. ratu u iznosu od 311,55 kn, 17. kolovoza 2021. 7. ratu u iznosu od 311,55 kn, 21. rujna 2021. 8. ratu u iznosu od 311,55 kn, 7. prosinca 2021. 9. i 10. ratu u iznosu od 624,00 kn i 10. veljače 2022. 11. i 12. ratu u iznosu od 624,00 kn što ukupno iznosi 3.428,85 kn.
19. Tužiteljica je dostavila još jednu uplatnicu (gornji polovica str. 51) koja je izrazito loše kvalitete i u ispisanoj verziji i u JPG formatu u eSpisu tako da na njoj nije vidljivo ni tko je uplatitelj ni primatelj, a nisu vidljivi ni iznos ni datum plaćanja pa sud ovu uplatnicu nije ni mogao ocjenjivati kao dokaz.
20. Kako je tužiteljica za dug za zajedničku pričuvu od dogovorenog iznosa od 3.738,57 kn, dokazala da je platila ukupno 3.428,85 kn, ona od tuženika u skladu s čl. 52 st. 1 ZOO-a ima pravo potraživati naknadu dijela duga koji pada na svakog od njih, a to je prema čl. 38 st. 2 ZV-a po 1/5 plaćenog iznosa u odnosu na svakog od tuženika tj. po 685,77 kn od svakog od njih. Tužiteljica zakonske zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila prije podnošenja tužbe može potraživati tek od podnošenja tužbe u skladu s čl. 29 ZOO-a jer su tuženici tek tada pali u zakašnjenje, s obzirom na to da je tužiteljica u svom iskazu i odnosu na potraživanje povrata plaćenog za zajedničku pričuvu navela da tuženike nije obavijestila o tom dugu, a za iznose koje je platila nakon podnošenja tužbe ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate od dana nakon dana njihovog plaćanja.
21. Ukupno je svaki od tuženika dužan tužiteljici platiti kao naknadu za plaćeni dug za otkup stana i za dug za zajedničku pričuvu iznos od 3.566,86 kn. Sud je stoga u točkama I i II izreke naložio svakom od tuženika da plate tužiteljici iznose od po 3.566,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.881,09 kn teku od 14. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 62,31 kn (1/5 plaćenog iznosa od 311,55 kn) od 14. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021., na iznos od 62,31 kn od 14. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 62,31 kn od 18. lipnja 2021. do isplate, na zatraženi iznos od 62,30 kn od 30. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 62,31 kn od 18. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 62,31 kn od 22. rujna 2021. do isplate, na iznos od 124,80 kn (1/5 plaćenog iznosa od 624,00 kn) od 8. prosinca 2021. do isplate i na iznos od 124,80 kn od 11. veljače 2022. do isplate.
22. U točkama III i IV tužbeni zahtjev je u odnosu na svakog od tuženika odbijen i u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od po 62,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2021. jer tužiteljica nije dokazala da je 14. svibnja 2021. izvršila ikakvu uplatu, a odbijen je i u odnosu na potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznose plaćene prije podnošenja tužbe za razdoblje prije tog podnošenja tužbe pa je tako odbijen, u odnosu na svakog od tuženika, zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 27. veljače 2021. do 13. svibnja 2021., na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 16. ožujka 2021. do 13. svibnja 2021. i na iznos od 62,31 kn za razdoblje od 23. travnja 2021. do 13. svibnja 2021. kao neosnovan.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, a trošak tužiteljice je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 22. ožujka 2022. Taj trošak obuhvaća trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 150,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužiteljici u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 150,00 kn tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21) jer se ova presuda punomoćniku tužiteljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je ona dužna platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljičin trošak čini i trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe 750,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. lipnja 2021. 750,00 kn prema Tbr. 8/1 OT, za pristup na odgođeno ročište 12. listopada 2021. 187,50 kn i za zastupanje na dva ročišta 8. prosinca 2021. i 22. ožujka 2022. po 750,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 OT što ukupno iznosi 3.187,50 kn. Ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 3.487,50 kn pa je tuženicima naloženo da joj namire taj trošak sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).
24. Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podneska kojim dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu jer za to nije bilo potrebno sastavljati podnesak u smislu čl. 155 ZPP-a.
U Sesvetama 3. svibnja 2022.
Sudac
Martina Ivanković, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnik M. J.
2. odvjetnik I. M.
