REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2303/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 1802/15-3 od 20. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-445/15 od 28. svibnja 2015., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja i revizija tužene protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1802/15-3 od 20. lipnja 2017. se odbijaju kao neosnovane.

II. Revizija tužitelj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zadru broj Gž-1802/15-3 od 20. lipnja 2017. se odbacuje kao nedopuštena.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1802/15-3 od 20. lipnja 2017. potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru broj P-445/15 od 28. svibnja 2015., kojom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju naknadu za: nekretninu čest. zem. 8545 zk.ul. k.o. Z., površine 759 m2, u naravi zgrada površine 76 m2, dvor površine 500 m2 i pašnjak površine 183 m2 i pomoćne objekte na istoj (garaža, ostava, kokošinjac) i poljoprivredne kulture na ovoj te ljetnu kuhinju, natkrivenu terasu, te ogradni zid dužine 28 metara koji se nalaze dijelom na čest. zem. 8541/1 i 8544 k.o. Z., u iznosu 1.928.014,35 kn, sa pripadajućim zateznim kamama počev od utuženja do isplate, a za više traženu (daljnjih 1.360.138,70 kn) tužbeni zahtjev odbijen, te je ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev te odluka o troškovima postupka tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova postupka, odnosno u pobijanom odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja, ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, tužena je podnijela reviziju pobijajući iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju tužene predloživši njezino odbijanje.

5. Revizija tužitelja i revizija tužene protiv pobijane presude nisu osnovane, dok je revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbi čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZIDZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizija stranaka ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se one pobijaju revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

7. Sukladno revizijskim navodima i tužitelja i tužene, obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati te nema bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude u njezinom odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja, te u tom pravcu vrši procjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP, a o tome zašto je odbijanjem tog dijela tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, bit će riječi u nastavku ovog obrazloženja.

9. Neosnovano tužena prigovara da je drugostupanjski sud odlučujući o njezinoj žalbi protiv prvostupanjske presude propustio ocijeniti istaknuti prigovor zastare, u čemu nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu nepostojanja razloga o činjenicama odlučnim za ovaj spor.

10. Iz stanja spisa predmeta razvidno je da tužena jest tijekom prvostupanjskog postupka istakla prigovor zastare zahtjeva tužitelja koji prigovor je prvostupanjski sud ocijenio neosnovan, te ga otklonio, no kako tužena u žalbi protiv prvostupanjske presude nije ustrajala u prigovoru zastare zahtjeva tužitelja, to na strani drugostupanjskog suda nije ni postojala mogućnost razmatrati je li zahtjev tužitelja obuhvaćen zastarom ili ne. Naime, prema odredbi čl. 365. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Prigovor zastare jest materijalnopravni prigovor na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti ako nije istaknut i u žalbi što znači da kada u žalbi protiv prvostupanjske presude na tom prigovoru tužena nije ustrajala, drugostupanjski sud se na pitanje zastare nije ni mogao osvrtati (tako i u Rev-x 225/15-2 od 1. rujna 2015.).

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljan na naknadu mu vrijednosti nekretnine čest. zem. 8545 k.o. Z., koja je na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske postala pomorsko dobro te vrijednost objekata dijelom izgrađenih na čest. zem. 8545, a dijelom na čest. zem. 8544 i 8541/1 k.o. Z.

12. Nižestupanjski sudovi su polazeći od rezultata provedenog postupka i činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj bio vlasnik čest. zem. 8545 k.o. Z. površine 759 m2 sa izgrađenom zgradom površine 76 m2, dvora 500 m2 i pašnjaka 183m2, a koja nekretnina je na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 31. prosinca 2007., na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o izmjenama odluke o osnivanju Lučke uprave Z. od 30. studenog 2006. i Izvješća DGU, područnog ureda za katastar Z. od 7. prosinca 2007. uknjižena kao pomorsko dobro, i dalje u posjedu tužitelja, a u odnosu na koju nekretninu tužitelju nije isplaćena naknada;

- da vrijednost čest. zem. 8545 sa objektima izgrađenim na njoj (zgrada, garaža, ostava, pomoćni objekat – kokošinjac) iznosi 1.815.998,60 kn;

- da na čest. zem. 8545 postoji i ljetna kuhinja, kamin, natkrivena terasa i ogradni zid koji dijelom zahvaćaju i čest. zem. 8544 i 8541/1 k.o. Z., a na kojima tužitelj nije bio upisan kao vlasnik, a koji zajedno sa zgradom izgrađenoj na čest. zem. 8545 k.o. Z. čine nedjeljivu funkcionalnu cjelinu, vrijednost kojih objekata iznosi 76.168,75 kn, te da vrijednost poljoprivrednih kultura ne čest. zem. 8545 k.o. Z. iznosi 35.847,00 kn, kao i da je tužitelj dalje u posjedu predmetnih nekretnina,

zahtjev tužitelja za naknadu mu vrijednosti nekretnine čest. zem. 8545 kao i objekata izgrađenih dijelom i izvan te čest. zem. (na čest. zem. 8544 i 8541/1), te poljoprivredne kulture u ukupnom iznosu 1.928.14,85 kn, kao tržišnu vrijednost ovih ocijenili osnovanim te ga dosudio tužitelju, dok su zahtjev tužitelja za povećanu mu naknadu u smislu afekcone vrijednosti ovih nekretnina odbili ocijenivši ga neosnovanim.

13. Osporavajući pravilnost nižestupanjskih presuda tužena u reviziji ustraje u prigovoru nedostatka pasivne legitimacije pozivajući se na Odluku Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Lučke uprave Z., a na temelju koje je osnovana Lučka uprava Z., kojoj su date predmetne nekretnine na upravljanje, a sve radi izgradnje i korištenja Luke Z.

14. Točno je da je čest. zem. 8545 k.o. Z. ušla u lučko područje Lučke uprave Z. na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Lučke uprave Z. ("Narodne novine" broj 132/06), a nakon što je ta čest. zem. upisana kao pomorsko dobro u zemljišnim knjigama.

No kako prema odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o pomorskom dobru ("Narodne novine", broj 158/03 – dalje: ZPD) je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku ima njezinu osobitu zaštitu, upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim zakonom, odnosno polazeći od odredbe čl. 10. st. 1. ZPD pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatske (neposredno ili posredno) ... ocijeniti je da tako dodijeljena nadležnost Republike Hrvatske u odnosu na pomorsko dobro uključuje i njezinu legitimaciju u sporovima nastalim vezano za pomorsko dobro, a to pak znači da je tužena pasivno legitimirana u ovom sporu u kojem tužitelj kao bivši vlasnik nekretnine koja je prevedena u pomorsko dobro potražuje naknadu u odnosu na istu, a kod nesporne činjenice da u odnosu na postupak prevođenja nekretnine iz vlasništva tužitelja u pomorsko dobro nije tužitelju isplaćena naknada kao bivšem vlasniku, sve u smislu odredbe čl. 33. st. 2. u vezi s odredbom čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 14/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 – dalje: ZVDSP) te čl. 8. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06 - ZI).

Odredbom čl. 33. st. 1. ZVDSP propisano je da pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.

Prema odredbi st. 2. tog članka bude li zakonom ili nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

15. Kod nesporne činjenice da je tužitelj na čest. zem. 8545 k.o. Z. sve do upisa ove kao pomorskog dobra bio upisan njezinim vlasnikom i to zgrade površine 76 m2, dvora površine 500 m2 i pašnjaka 183 m2, ukupno površine 759 m2 u odnosu na koju zgradu u spisu predmeta postoji potvrda da je izgrađena prije 15. veljače 1968. (list 69 spisa), onda je bespredmetno pozivanje tužene na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Rev-2433/15-2 od 2. veljače 2016., a kod činjenice što se u tom postupku kao sporno postavilo pitanje vlasništva na izgrađenom objektu u odnosu na koje se potražuje naknada, a koji objekti nisu legalizirani, što međutim nije slučaj kod tužitelja. Ovakav prigovor, sadržajno činjenične naravi, tužene uostalom ističe prvi put tek sada u reviziji, što ima značaj isticanja novih činjenica, a koje u revizijskom stupnju postupka nisu dopuštene u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

16. Dakle tužitelja, kome je vlasništvo na čest. zem. 8545 k.o. Z. prestalo nakon što je ova nekretnina prevedena u pomorsko dobro i time toj nekretnini oduzeta sposobnost objekta prava vlasništva, tužitelja pripada pravo na naknadu kao da je na toj stvari provedeno izvlaštenje, sve u smislu odredbe čl. 170. ZVDSP.

17. U postupku je utvrđeno da se čest. zem. 8545 osim zgrade, dvora i pašnjaka nalaze i izgrađeni garaža, kokošinjac, te dijelom ljetna kuhinja, kamin i ogradni zid koji dijelom zahvaćaju i čest. zem. 8541/1 i 8544 k.o. Z. na kojim nekretninama tužitelj nije bio upisan kao vlasnik, a koji objekti čine nedjeljivu funkcionalnu cjelinu sa objektima izgrađenima na čest. zem. 8545 k.o. Z. U skladu s tim, a polazeći od vještačenjem utvrđene tržišne vrijednosti nekretnine čest. zem. 8545 k.o. Z. uključujući objekte na njoj te one funkcionalno povezani s tim objektima, a koji se nalaze izvan čest. zem. 8545 k.o. Z. ocjena ovog suda da je dosuđenjem naknade tužitelju u iznosu 1.928.14,35 kn sve na temelju odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 – dalje: ZO) materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je reviziju tužene kao neosnovanu trebalo odbiti.

18. Suprotno revizijskim navodima tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi u okolnostima konkretnog slučaja odbili njegov zahtjev za povećanu naknadu na ime afekcione vrijednosti predmetne nekretnine. Naime prema odredbi čl. 1089. st. 4. ZO-a kada je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjero, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

19. Predmetne nekretnine oduzete su iz vlasništva tužitelja aktom državne vlasti, te prevedene u pomorsko dobro, a tužitelj je i dalje ostao u posjedu istih. U takvim okolnostima ne postoji zakonske pretpostavke koje bi opravdavale dosuđenje više naknade od one propisane odredbom čl. 8. ZI, tržišne vrijednosti tih nekretnina, a kako je to i dosuđeno pobijanom presudom.

Stoga je reviziju tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.

20. Tužitelj revizijom pobija rješenje o troškovima postupka sadržano u drugostupanjskoj presudi.

Drugostupanjsko rješenje o trošku postupka po svojoj pravnoj naravi nije rješenje kojim se postupak u toj pravnoj stvari završava, zbog čega protiv istog nije dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 382. ZPP-a, a kojoj odredbi se na temelju čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 86. ZIDPP primjenjuju na ovaj slučaj.

Takvo pravno shvaćanje, a prema kojem pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija zauzeto je na IV. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. Stoga je u tom dijelu reviziju tužitelja trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. sa odredbom čl. 80. ZID/ZPP primjenjuje na ovaj spor.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.