REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 722/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz G. G., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Đ. D.-G. i B. G., odvjetnici u K., protiv tuženice M. A. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. O., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u u Puli-Pola poslovni broj Gž-114/2018-2 od 24. travnja 2020., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj P-1/2017 od 29. studenoga 2017., na sjednici 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženice i ukida se presuda Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-114/2018-2 od 24. travnja 2020. u dijelu pod točkom II., III., V. i VI. izreke i presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj P- 1/2017 od 29. studenoga 2017. u dijelu pod točkom I. i III. izreke i za navedeno predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici tužitelju isplatiti 19.362,00 kuna sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci pod točkom I. te odluke, iznad tog iznosa odbijen je zahtjev tužitelja (t. II.) i određeno je da svaka strana snosi svoj trošak( t. III.).

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je na način da je:

a) djelomično je prihvaćena žalba tuženice i preinačen „dio toč. I. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 3.450,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom“ tako da je:

- djelomično odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja na nalaganje tuženici isplatiti mu 3.450,00 kuna sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove tog iznosa

- u „preostalom dijelu“ odbijena kao neosnovana žalba tuženice te potvrđen „preostali dio toč. I. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 15.912,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom“,

b) djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačen „dio toč. II. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.824,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom“ tako da je:

- tuženica obvezana isplatiti tužitelju 31.824,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove tog iznosa,

- „u preostalom dijelu“ odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđen „preostali dio toč. II. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.314,00 kn“,

c) djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena odluka o troškovima postupka „na način da se sada tuženici nalaže da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.108,00 kuna u roku od 15 dana“ - dok su „u preostalom dijelu“ odbijeni „zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova postupka“,

d) tuženica je obvezana tužitelju naknaditi trošak žalbe od 1.093,75 kn, dok je „u preostalom dijelu“ odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

3. Revizijski sud je rješenjem poslovnog broja Revd 2372/2020-2 od 24. studenoga 2020. tuženici dopustio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude u kojemu nije uspjela u sporu, a u odnosu na pitanje:

„Da li se s obzirom na odredbu članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bračni drug u sporu o bračnoj stečevini smatra poštenim posjednikom stvari dok traje parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine?“,

tuženica je podnijela reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači ili ukine presuda u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija tuženice odbije kao neosnovana.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spor je zahtjev tužitelja za naknadu vrijednosti postignute koristi tuženice od uporabe dijela kuće vlasništvo tužitelja.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je nakon razvoda braka između stranaka 2005. tuženica nastavila koristiti kuću u kojoj su do tada stranke živjele i odnosu na koju je prvostupanjskom presudom tog suda u predmetu poslovnog broja P-138/2013 od 20. veljače 2014. odbijen zahtjev ovdje tuženice na utvrđenje da je ta nekretnine bračna stečevina u ½ dijela, ali joj je dosuđena naknada na ime ulaganja u tu nekretninu.

8.1. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da nakon što tuženice nije uspjela sa svojim zahtjevom da se utvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine da time nema pravnu osnovu za (daljnje) korištenje iste te nalaže platiti za korištenih 53,21 m2 u kući 1/3 tog iznosa, cijeneći da je tu kvadraturu koristila sa djecom stranaka, a nakon rujna 2015. ½ najamnine od ukupnog iznosa od 459,00 kuna, jer da se kćer stranaka odselila, pa nalaže platiti ukupno 19.362,00 kuna, sve za razdoblje korištenja od veljače 2007. do iseljenja u prosinca 2017.

8.2. Drugostupanjski sud je pravnog shvaćanja da činjenica da su i djeca koristila prostor u kući u opisanoj površini ne oslobađa tuženicu njezine obveze plaćanja u cijelosti najamnine u visini od 459,00 kuna mjesečno, ali u razdoblju od veljače 2007. do rujna 2015. jer da je ona tada iselila iz predmetne nekretnine. Pri tome primjenjuje odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.) kao mjerodavnu.

9. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno i odstupa od prakse ovoga suda u iznesenom u odlukama Rev 1930/2021 od 12. ožujka 2014. i Rev-x 181/2011-2 od 19. rujna 2012.

10. U ovoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14. - dalje: ZV), koja određuje da ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Tuženica je zahtijevala isplatu uloženoga u nekretninu za vrijeme dok je bila u braku s svojim suprugom, tužiteljem. Ona je bila pošteni posjednik jer je nekretninu koristila za vrijeme trajanja bračne zajednice, u posjed je ušla sklapanjem braka i po dopuštenju tužitelja.

11. Dakle, odgovor na pitanje glasi da je tuženica bila pošteni posjednik do trenutka kada je saznala za pravomoćnu odluku kojom je odbijen njezin zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva na spornoj nekretnini na ime stjecanja za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljem.

12. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova rečena ulaganja na spornoj nekretnini učinjena su za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa je tako i visina tih ulaganja utvrđena sudskom odlukom. Dakle, tuženica bi imala, dospjelo, potraživanje prema tužitelju.

13. Tuženici pripada pravo zadržanja nekretnine sve dok joj ne budu naknađeni troškovi na ime ulaganja u tu nekretninu, a koje je ona učinila za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljem kada je bila pošteni suposjednik sporne nekretnine.

14. Nižestupanjski sudovi su stoga pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zanemarili odredbu čl. 164. st. 2. ZV-a radi čega nisu utvrdili je li i kada presuda poslovnog broja P-138/13 od 20. veljače 2014. stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti te je li i kada tužitelj isplatio dosuđene iznose po toj presudi ovdje tuženici.

15. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu postupili na navedeni način, činjenično stanje u pogledu navedenoga nije utvrđeno.

16. Na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, jer nema uvjeta za preinaku pobijane presude, revizija je prihvaćana i presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda su djelomično ukinute u pobijanim dijelovima i predmet je vraćen prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.