Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

11P-2069/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB:29399232217), po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: J. Ž. (OIB: …), Z., kojega zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika: R. Ž. (OIB:…), Z., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. N. I. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., radi utvrđenja vlasništva, po ročištu javne glavne rasprave, održane i zaključene dana 22. ožujka 2022.g. u nazočnosti tužitelja i njegova punomoćnika, te zamjenika zamjenika punomoćnika tuženika, B. Č., odvjetničkog vježbenika u uredu zamjenika punomoćnika tuženika, stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu objave odluke, dana 03. svibnja 2022.g.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj J. Ž., vlasnik 5/32 idealnog dijela nekretnine upisane u Z.U. 3958 K.O. K., kat. čest. 3051/257, u naravi izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 220 m2."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj J. Ž., vlasnik 3/32 idealnog dijela nekretnine upisane u Z.U. 3958 K.O. K., kat. čest. 3051/257, u naravi izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 220 m2."

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su on i tuženik zakonski nasljednici sada pok. J. Ž. sina S. koji da je između ostalog bio suvlasnik nekretnine u K.O. K., čest. br. 3051/257. Tu nekretninu prednik stranka da je stekao u braku sa N. Ž. rođ. K.. Ona da je preminula 27. veljače 1990.g., a u ostavinskom postupku vođenom iza njezine smrti ta nekretnina da je utvrđena kao bračna stečevina o čemu da su se suglasili tadašnji nasljednici N. Ž. (među kojima da su i stranke iz ove parnice).

1.2. Otac stranaka, J. Ž. da je 2003.g. opunomoćio tužitelja da uredi zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine, ali unatoč tome, J. Ž. sin S. da je za života raspolagao cijelom predmetnom nekretninom na način što da ju je u cijelosti poklonio tuženiku ugovorom o darovanju od 21. 09. 2006.g., pa da je tuženik 2015.g. pred ovim sudom pokrenu parnicu o kojoj da niti nije imao saznanja niti u njoj sudjelovao tužitelj, a u kojem postupku da je tuženik ishodovao pravomoćnu presudu kojom se utvrdio vlasnikom za cijelo predmetne nekretnine.

1.3. U ostavinskom postupku iza smrti J. Ž. pok. S. da je doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim da nije raspoređena predmetna nekretnina jer tužitelj da je osporio valjanost tog ugovora o darovanju i u tom smislu pokrenuo parnicu pred Općinskim sudom u Zagrebu radi poništenja tog ugovora temeljem čl. 330. Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Nakon smrti oca, J. Ž. pok. S. ... zbog ostavinskih razmirica, parnične stranke da su prestale komunicirati, a u postupku koji se vodi pred sudom u Zagrebu radi valjanosti darovnog ugovora predmet kojeg je ovo predmetna nekretnina u Ž. (K.O. K.) da su stranke pokušale u postupku mirenja razriješiti spor koji da je prekinut nakon dvije godine bez da je postignuto mirno rješenje, ali unatoč tome tuženik da je bez znanja tužitelja pokrenuo i vodio postupak pred sudom u Šibeniku radi utvrđenja prava vlasništva iste te nekretnine.

1.5. Inače, od smrti oca u posjedu ovo predmetne nekretnine da je tužitelj i on jedini da ima ključeve objekta u kojem da su pohranjene njegove osobne stvari.

1.6. Kako da je predmetna nekretnina bračna stečevina roditelja stranaka u jednakim dijelovima, to da je majka N. u trenutku smrti bila vlasnica za 1/2 dijela, to da parnične stranke prema pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju iza smrti sestre S. i oca J., na imovinu pokojne majke da imaju ista prava kao zakonski nasljednici na jednake dijelove.

1.7. Slijedom navedenog predložio je da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će ga utvrditi vlasnikom suvlasničkog udjela od 1/4 predmetne nekretnine, te obvezati tuženika da mu izda tabularnu ispravu podobnu za upis toga prava u zemljišnoj knjizi suda, kao i obvezati tuženika na naknadu mu parničnih troškova.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja pri čemu ne osporava slijedeće činjenice: da su on i tužitelj zakonski nasljednici iza smrti im roditelja i sestre S.; da je u ostavinskom postupku iza smrti im oca J. doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim da nije raspoređena predmetna nekretnina; da je pred sudom u Zagrebu u tijeku parnični postupak radi utvrđivanja valjanosti ugovora o darovanju koji je tuženik sklopio sa svojim ocem; kao ni činjenicu da je tuženik pred ovim sudom vodio parnicu na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine u kojoj da je pravomoćno prihvaćen tužbeni njegov tužbeni zahtjev na utvrđenje da je njezin vlasnik za cijelo.

2.1. Međutim, istaknuo je u parnici pred sudom u Zagrebu nepravomoćno odbijen tužbeni zahtjev i sadašnjeg tužitelja; a u parnici vođenoj pred ovim sudom on da je utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine temeljem dosjelosti, a ne ugovora o darovanju, pa kako da je vlasništvo stekao temeljem pravomoćne sudske odluke, to da sadašnji tužitelj nije ni mogao sudjelovati u tom parničnom postupku u kojem utvrđen vlasnikom sadašnji tuženik jer je ta parnica vođena protiv upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, G. Š..

2.2. Inače, on da nije niti bio nazočan ročištu od 17. 12. 1990.g. u ostavinskom postupku iza smrti im majke N. na kojem da bi bilo utvrđeno da je predmetna nekretnina bračna stečevina ostaviteljice i supruga joj u jednakim dijelovima, a time da nije niti potpisao taj zapisnik.

2.3. Uz to, tuženik osporava i postojanje pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice, jer da je u tijeku ostavinski postupak iza smrti oca stranaka, a ostavinski sud da ga nije uputio u ovu parnicu.

2.4. Radi navedenog, predložio je da sud odbaci tužbu, odnosno, a kako da je on pravo vlasništva stekao originarnim putem od zemljišnoknjižnog vlasnika, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na naknadu parničnih troškova.

2.5. Valja istaknuti da je tuženik, a nakon zaključenja prethodnog postupka kao razloge protivljenja istaknuo i nove činjenice i dokaze u pravcu da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu roditelja stranaka, a sve i kada bi predstavljala da obzirom na vrijeme stjecanja doprinos da ne bi bio podjednak. 3. Međutim, sud je već u pozivu iz čl. 284. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 25/13, 43/13 i 89/14, dalje: ZPP) bio upozoren na odredbu čl. 299. ZPP-a prema kojoj: su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st.1.); stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st.2.).

4. Kako tuženik prilikom iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza u fazi postupka nakon zaključenja prethodnog postupka niti ne navodi razloge zbog koji to nije mogao pravodobno iznijeti, odnosno predložiti, to sud te nove činjenice i nove dokaze iznesene i predložene i fazi glavne rasprave (nakon zaključenja prethodnog postupka) nije uzeo u obzir (čl. 299. st.3. ZPP-a).

5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi: pregledom spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-20027/2005 iza smrti S. Ž. (dalje: Spis O/05); spisa Općinskog suda u Splitu O-770/90 iza smrti N. Ž. (dalje: Spis O/90); spisa Općinskog suda u Splitu O-1495/07 iza smrti J. Ž. pok. S. (dalje: Spis O/07); spisa ovoga suda P-405/2015 (dalje: Spis P); djelomičnog rješenja o nasljeđivanju koje dana 02. svibnja 2017.g. donio Općinski sud u Splitu pod poslovnim brojem O-1495/07 u ostavinskom postupku iz smrti J. Ž. sina S. (list 5. i 6. spisa, dalje: Djelomično rješenje 17.); zapisnika O-770/90 sastavljenog kod Općinskog suda u Splitu dana 17.

12. 1990.g. u ostavinskom postupku iza smrti N. Ž. (list 7. i 8. spisa, dalje: Z. 90.); ispisa e-izvatka Z.U. 3958 K.O. K. (list 9. spisa, dalje: Izvadak); presude ovoga suda 4P-405/2015 od 30. studenog 2015.g. (list 10.-12. spisa, dalje: Presuda 15.); rješenja o nasljeđivanju koje u ostavinskom postupku iza smrti N. Ž. žene J. rođ. K. kći D., donio Općinski sud u Splitu dana 27. veljače 1990.g. pod poslovnim brojem O-770/90 (list 13. spisa, dalje: Rješenje 90.); djelomičnog rješenja o nasljeđivanju koje u ostavinskom postupku iza smrti S. Ž. donio Općinski sud u Splitu dana 25. rujna 2008.g. pod poslovnim brojem O-2027/05 (list 14. spisa, dalje: Djelomično rješenje 08.); Presude i Rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 01. travnja 2019.g. u postupku P-5550/2014 -109 (list 34.-38. spisa, dalje: Presuda i Rješenje); Rješenja Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju grada Š. o utvrđivanju građevne čestice od 12. ožujka 2014.g. sastavni dio kojeg je geodetski snimak izrađen po U. L. K. (list 41. i 43. spisa, dalje: Rješenje uprave); punomoći kojom J. Ž. sin S. ovlastio svoga sina R. Ž., datirane sa 01. kolovoza 2003.g., u potpisu davatelja punomoći ovjerene po javnom bilježniku u S. I. R., dana 04. kolovoza 2003.g. pod poslovnim brojem Ov-12080/03 (list 44. spisa, dalje: Punomoć 03.); Izjave uz punomoć, u kojoj je kao davatelj naznačen J. Ž. (J.), otac stranaka, datirane sa 01. kolovoza 1997.g., u potpisu davatelja ovjerene po javnom bilježniku u S., V. B., dana 01. 08. 1997.g. pod poslovnim brojem OV-2813/97 (lis 51. spisa, dalje: Izjava uz punomoć); te saslušanjem stranaka.

5.1. Sud je odustao od izvođenja dokaza: saslušanjem svjedoka N. G. i Z. M. predloženih po tužitelju na okolnost da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, kao i na okolnost da ista predstavlja bračnu stečevinu roditelja stranka u jednakim suvlasničkim udjelima, a to iz razloga što tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije osporavao te činjenice, već protivljenje tužbi temeljio na stjecanju vlasništva predmetne nekretnine temeljem odluke suda, Presude 15; saslušanjem svjedoka L. G. na okolnost "istrage" o upravnom spisu – kupoprodaji zemljišta, predmetne nekretnine, od tadašnje O. Š.; saslušanjem svjedoka M. G. P. (uredujućeg suda u Spisu 15.; saslušanjem svjedoka: T. K., R. L. i D. L. koje predlaže tuženik na okolnost da je na zakonit način stekao predmetnu nekretninu; sve kao suviše jer izvedeni dokazi daju pouzdan temelj za presuđenje.

5.2. Sud nije uzeo u obzir dokazne prijedloge stranaka predložene nakon zaključenja prethodnog postupka (fotografije zavedene na listu 71. i 72. spisa, punomoć u kojoj je kao davatelj naznačena S. Ž. – list 73. spisa; podnesak u parnici P-2451/2019 – list 70. i 71. spisa; pregled spisa ovoga suda P-2451/2019), a to temeljem čl. 299. ZPP-a jer stranke nisu niti navele razloge zbog kojih ih nisu predložile prije zaključenja prethodnog postupka.

5.3. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Po takvim navodima stranaka i provedenom dokaznom postupku, ovaj sud je dana 27. prosinca 2019.g. donio Presudu P-2069/2018-34, kojom je odlučeno:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj J. Ž., vlasnik 1/4 idealnog dijela nekretnine upisane u Z.U. 3958 K.O. K., kat. čest. 3051/257, u naravi izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 220 m2.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

Tuženiku R. Ž. se nalaže da u roku od 15 dana, tužitelju J. Ž. izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

7. Postupajući po žalbama stranaka Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, je dana 07. listopada 2021.g., pod poslovnim brojem Gž-1298/2020-5 donio odluke kojima je: potvrdio t. II izreke Presude P-2069/2018-34; ukinuo t. I i III izreke Presudu P-2069/2018-34 od 27. prosinca 2019.g. i u tom dijelu vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje.

7.1. Dakle, u nastavku postupka je preostalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da je vlasnik 1/4 idealnog dijela nekretnine upisane u Z.U. 3958 K.O. K., kat. čest. 3051/257, u naravi izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 220 m2; kao i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

8. Uvodno, valja reći da bi iz obrazloženja ukidne odluke višeg suda proizlazilo da je t. I presude ukinuta zbog apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st.2. t.11 ZPP-a (t.11. obrazloženja), ali izreka odluke suda višeg stupnja ne sadrži propisano odredbom čl.369. st.1. ZPP-a, već t. 11 obrazloženja žalbeni sud t. I izreke prvostupanjske presude ukida i vraća na ponovno suđenje pozivom na čl. 370. ZPP-a, kojom se postupak vraća u fazu glavne rasprave, pa je ovaj sud u ponovljenom postupku odredio ročište glavne rasprave i na istoj uz već izvedene dokaze (t. 5. ovoga obrazloženja), te sukladno uputi višeg suda izveo i dokaze koji su stranke predložile do trenutka zaključenja prethodnog postupka, a na okolnost utvrđivanja činjenica: predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu roditelja stranaka, odnosno kada je ista stečena i na koji način. Na ovome mjestu, valja napomenuti da je viši sud dao uputu da se za slučaj da se utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, da ovaj sud utvrdi i koliko iznosi udio majke stranaka u bračnoj stečevini.

9. U nastavku postupka stranke su ostale kod svih ranijih navoda i dokaznih prijedloga, pa je sud ponovno izveo sve dokaze navedene u t.5. ovoga obrazloženja, s tim što je izveo i dokaz dopunskim saslušanjem stranaka, te postupajući po uputi višeg suda je izveo i dokaze saslušanjem svjedoka: N. G., Z. M., T. K., R. L. i D. R..

9.1. Sud je odustao od izvođenja dokaza: saslušanjem svjedoka L. G. na okolnost "istrage" o upravnom spisu – kupoprodaji zemljišta, predmetne nekretnine, od tadašnje O. Š., koje predlaže tužitelj, kao suvišan jer izvedeni dokazi daju pouzdan temelj za utvrđenje činjenice predstavlja li predmet spora bračnu stečevinu roditelja stranaka; saslušanjem svjedoka M. G. P. (uredujućeg suda u Spisu 15.; koje predlaže tuženik na okolnost da je na zakonit način stekao predmetnu nekretninu jer je nesporno da je ta parnica pravomoćno okončana i da u istoj nije sudjelovao tužitelj.

9.2. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik 1/4 idealnog dijela nekretnine upisane u Z.U. 3958 K.O. K., kat. čest. 3051/257, u naravi izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine 220 m2, je djelomično osnovan.

11. Nesporno je među strankama: da je tuženik upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, kao i da je vlasnikom utvrđen pravomoćnom Presudom 15., a u kojem parničnom postupku nije sudjelovao tužitelja (razvidno iz Izvatka, Spisa P i Presude 15.); da je u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu donesena sada pravomoćna Presuda i Rješenje kojom odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju kojim otac stranaka raspolagao cijelom predmetnom nekretninom u korist tuženika (razvidno iz Presude i Rješenja).

11.1. Sporno je, je li tužba tužitelja (obzirom da ostavinski postupak iza smrti oca stranaka nije pravomoćno okončan, a ostavinski sud nesporno nije uputio tužitelja u ovakvu parnicu) dopuštena; te je sporno je li i od kojeg utjecaja je na osnovanost zahtjeva tužitelja da je tuženik pravomoćnom odlukom suda utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine za cijelo.

12. U ovoj parnici tužitelj traži da ga se utvrdi vlasnikom suvlasničkog udjela od 1/4 u predmetnoj nekretnini temeljem zakonskog nasljeđivanja iza smrti majke N. i sestre S., te oca J., to sa tezom da je majka N. u trenutku smrti bila suvlasnik 1/2 dijela iste s osnova bračne stečevine, pa da iza smrti roditelja i sestre S. njegov zakonski nasljedni dio iznosi 1/4.

13. Pregledom Spisa O/90 je utvrđeno da je pravomoćno okončan ostavinski postupak iza smrti majke stranka, N. Ž., s tim što pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nije obuhvaćena predmetna nekretnina, iako su na Zapisniku nasljednici (stranke, njihov sada pokojni otac i sada pokojna sestra S.) suglasno izjavili da ostavinu N. Ž. predstavlja 1/2 predmetne nekretnine.

14. Nadalje, pregledom Spisa O/05 je utvrđeno da ta imovina nije obuhvaćena ni pravomoćnim Djelomičnim rješenjem 08. iza smrti sestre stranka, S., dok je iz Spisa O/07 i Djelomičnog rješenja 17. iza smrti oca stranka utvrđeno da ni tom odlukom nije raspoređena predmetna nekretnina.

14.1. U tim okolnostima, a kako nasljednici iza smrti N. Ž. nisu tražili dopunu rješenja o nasljeđivanju, predmetna nekretnina bi predstavljala naknadno pronađenu imovinu.

14.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju smatra se naknadno pronađenom imovinom u smislu odredbe iz čl. 232. st. l. Zakona o nasljeđivanju, a kod primjene te odredbe treba poći od toga da ne postoji nikakva presumcija da je utvrđivanje sastava ostavine u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju potpuno. Ako ono nije potpuno uvijek ga se kasnije može proširivati dopunskim rješenjem o nasljeđivanju. Pritom izraz "naknadno pronađena imovina" ne treba tumačiti doslovno, jer se navedena odredba odnosi i na ono što se znalo u vrijeme vođenja ostavinske rasprave da postoji i da je dio ostavine, ali se to nije konstatiralo u rješenju o nasljeđivanju zbog određenih interesa nasljednika. Prema tome, naknadno pronađenom imovinom u smislu odredbe čl. 232. Zakona o nasljeđivanju smatra se sva ona ostavinska imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju bez obzira na to da li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i da je dio ostavine.

14.3. Nadalje, iz Spisa O/90, Spisa O/05 i Spisa O/07 je razvidno da su stranke jedini zakonski nasljednici iza smrti svojih roditelja i sestre, dok je iz Spisa O/05 i O/07 razvidno da među njima postoji spor predstavlja li predmetna nekretnina naknadno pronađenu imovinu iza smrti majke N..

14.4. Upravo ta okolnost što je između stranka sporno predstavlja li predmetna nekretnina naknadno pronađenu imovinu iza smrti majke stranaka, opravdava vođenje parnice. Naime, ako o naknadno pronađenoj imovini postoji spor među nasljednicima spada li neka imovina u ostavinu o naknadno pronađenoj imovini će se odlučiti u parnici, radi čega ne predstavlja procesnu pretpostavku pravomoćno rješenje ostavinskog suda o upućivanju u parnicu, a to tim više što tužitelj u ovoj parnici je postavio zahtjev na utvrđenje vlasništva suvlasničkog udjela, a ne na utvrđenje da ta imovina predstavlja ostavinu, radi čega se prigovor tuženika o nedopuštenosti ove tužbe ukazuje neosnovanim.

15. Obzirom na uputu iz ukidne odluke višeg suda ovaj sud je u ponovnom postupku utvrđivao: predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu roditelja stranaka (vrijeme i način stjecanja predmetne nekretnine, odnosno jesu li roditelji stranaka bili u braku u vrijeme njezina stjecanja), a ukoliko predstavlja je li i u kojem suvlasničkom omjeru tužitelj kao nasljednik svoje majke stekao temeljem nasljeđivanja spornu nekretninu. Suviše, ovaj sud napominje da tužitelj tužbu činjenično temelji ne samo na nasljeđivanju iza smrti majke, već i iza smrti sestre i oca stranaka.

16. Pregledom Spisa P-405/2015, a kako to proizlazi i z iskaza samih stranaka i svjedoka N. G., utvrđeno je da je zemljište na kojem je izgrađen objekt stečeno za trajanja braka roditelja stranaka.

16.1. Naime, pregledom Spisa P-405/2015 je utvrđeno da: je da je predmetna nekretnina koja je tada bila dio kat. čestice br.3051/2 Z.U. 436 k.o. K., u površini od cca 220 m2, koja u regulaciji podjela V. S. nosi oznaku parcele broj 18, kao građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, u svrhu izgradnje vikend-kuće, dodijeljena na korištenje ocu stranaka, J. Ž. i da mu je izdano odobrenje za građenje te sporazumno određena naknada za ovo zemljište od 4.086.tadašnjih dinara, za koju je otac stranaka i platio, a sve to temeljem Rješenja Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Š. broj: 06-2895/1-1969 od 13.listopada 1969.g., rješenja o odobrenju za građenje istog tijela broj: 06-UpI-709/1-72 od 25. veljače 1972.g., te zapisnika o usmenoj raspravi od 14.srpnja 1971.g. i sporazuma o naknadi istog datuma sastavljenog pred istim tijelom.

16.2. Iz iskaza stranaka i pregledom Spisa P-405/2015 je utvrđeno da je sa gradnjom objekta na dodijeljenom zemljištu se započelo početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, a da je objekt danas u istom stupnju izgrađenosti od 1990.g. (dakle od vremena smrti majke stranaka, koja preminula 27. veljače 1990.g. – razvidno iz Spisa O-770/90). Naime, iz iskaza tužitelja i svjedoka N. G., Z. M. i D. R. proizlazi da od 1990.g. do danas je jedina razlika u tome što je objekt "inkartan" (ožbukan) i sanirana ploča. Naime, iz iskaza svih u postupku saslušanih svjedoka, a posebno svjedoka T. K. pok. I. kojeg je tuženik, kao prijatelja koji je ovlašteni projektant, prije 4-5 godina (dakle 2017. ili 2018.g.) angažirao za izradu dokumentacije potrebne za legalizaciju objekta; utvrđeno je da se radi o objektu koji je prizemnica pod pločom sa nešto vanjske stolarije; dok je iz iskaza svjedoka Z. M., N. G. i D. R. utvrđeno da je objekt iznutra ne uvjetan za život, pun starih stvari.

17. Dakle, očito je da se radi o nekretnini koja je stečena (dodijeljeno i plaćeno zemljište, kao i izgrađen objekt) za trajanja braka roditelja stranaka, a u vrijeme kada je na snazi bio Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - pročišćeni tekst, 59/90., 25/94. - dalje ZBPO).

17.1. ZBPO u članku 277. određuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine (članak 284. ZBPO). Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (članak 287. ZBPO). Iz navedenog slijedi da udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini bračnih drugova stečenoj prije 1. srpnja 1999. nije unaprijed određen, već ga trebaju odrediti bilo stranke svojim sporazumom, bilo sud, u slučaju da takav sporazum izostane.

17.2. Da se radi o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu roditelja stranaka jasno ukazuje i Zapisnik, izjavom na kojem su otac stranaka i ostali sunasljednici (stranke iz ove parnice i sada pokojna im sestra) na zapisniku sastavljenom kod suda izjavili da predmetna nekretnina predstavlja ostavinu N. Ž. (majke stranaka) s osnova bračne tečevine, pri čemu su odredili i suvlasnički udio N. Ž. u omjeru od 1/2 u toj imovini s osnova bračne stečevine.

17.3. Istina, tuženik je prvotno osporavao činjenicu da je bio nazočan tom ročištu u postupku O-70/90 kao i da je potpis na Zapisniku njegov, da bi u svom stranačkom iskazu (zapisnik ročišta od 12. siječnja 2022.g.) potvrdio činjenicu da je potpisao Zapisnik, pravdajući to time što da je upravo sadašnji tužitelj u to vrijeme imao ideju da je moguće da se otac ponovo oženi pa da je radi zaštite njih ostalih nasljednika bolje da takvu izjavu daju pred sudom. U takvim su okolnostima (gdje je očito da je potpis njegov da je upoznat sa sadržajem izjave, sa kojom je očito bio suglasan radi postizanja dopuštenog pravnog probitka) irelevantan onaj dio njegovog iskaza u kojem tvrdi da nikakvu izjavu nije dao osobno, nego da ja samo potpisao Zapisnik. Očito ja da tuženik takvim iskazom pokušava poboljšati svoj položaj u ovoj parnici u kojoj osporava da bi predmetna nekretnina uopće predstavljala bračnu stečevinu roditelja stranaka, jer upravo suprotno proizlazi iz Zapisnika. Radi toga, a imajući u vidu i da je Zapisnik u smislu odredbe čl. 230. st.1. ZPP-a javna isprava i kao takva dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, ovaj sud utvrđuje da je predmetna nekretnina bračna stečevina roditelja stranaka u jednakim omjerima, pa da je ista u smislu odredbe čl. 2. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 48/78 i 56/00; dalje ZN/71), koji bio na snazi u vrijeme njezine smrti, a prema kojem u ostavinu pokojnika ulaze sve stvari i prava koja pripadaju pojedincima, prešla na nasljednike.

17.4. Dakle, temeljem zakona (čl. 135. u svezi s čl. 10. ZN/71) suvlasnički udio od 1/2 predmetne nekretnine kao ostavina majke N. je prešao na nasljednike, i to na: oca stranaka (1/4 od 1/2), sestru stranaka (1/4 od 1/2) i stranke iz ove parnice na svakoga po 1/4 od 1/2.

18. Nadalje, pregledom ostavinskih spisa iza smrti sestre stranaka i oca stranaka je utvrđeno da sestra u trenutku smrti nije imala bračnog druga niti potomaka, a ista da je preminula prije svoga oca (ujedno oca stranaka) dana 29. rujna 2005.g., dok otac stranaka da je preminuo 15. svibnja 2007.g.

18.2. Nadalje, pregledom Spisa O/05 je utvrđeno da ta imovina nije obuhvaćena ni pravomoćnim Djelomičnim rješenjem 08. iza smrti sestre stranka, S., dok je iz Spisa O/07 i Djelomičnog rješenja 17. iza smrti oca stranka utvrđeno da ni tom odlukom nije raspoređena predmetna nekretnina.

19. Imajući u vidu navedeno u t. 14.2. ovoga obrazloženja, valja reći da je ostavina iza smrti majke N. raspoređena temeljem zakona, pa se naknadno pronađena imovina raspoređuje po istom ključu, što u konkretnom slučaju znači da tužitelj po tom osnovu nasljeđivanja iza smrti majke ima 1/4 od 1/2 u predmetnoj nekretnini; tuženik 1/4 od 1/2; sada pokojna sestra 1/4 od 1/2, jednako kao i sada pokojni otac stranaka, koji ima uz taj udio i 1/2 kao vlastitu imovinu.

20. Nadalje, iz Spisa O/07 i Spisa P je razvidno da je predmetnom nekretninom otac Josip raspolagao u koristi tuženika darovnim ugovorom, dok je iz Presude i Rješenja razvidno da je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen protiv i sadašnjeg tuženika na utvrđenje ništetnosti tog darovnog ugovora pravomoćno odbijen.

21. Ono što je bitno za ovu parnicu jeste da je imovina iza smrti sestre S. raspoređena temeljem zakona, a da otac J. jeste ostavio oporuku, ali njome da nije raspolagao predmetnom nekretninom, već je ona bila predmetom darovnog ugovora koji je sklopio sa sinom R. (tuženikom).

22. Dakle, u takvim okolnostima predmetna bi se nekretnina raspoređivala temeljem zakona, jer ostavina na nasljednike prelazi trenutkom smrti, pa tužitelj po zakonskom nasljeđivanju (uz 1/4 od 1/2 iza smrti majke, odnosno 1/8) nasljeđivanjem stječe i 1/3 od 1/8, što predstavlja 1/24 dijela (iza smrti sestre S., jer su u trenutku njezine smrti zakonski nasljednici stranke i otac im Josip koji preminuo iza svoje kćerke). Međutim, kako je otac za života raspolagao predmetnom nekretninom, a tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnost pravnog posla kojim je otac raspolagao predmetnom nekretninom je pravomoćno odbijen (razvidno iz Spisa P), to je tužitelj nasljeđivanjem iza smrti majke stekao suvlasnički udio od 1/8 u predmetnoj nekretnini(1/4 od 1/2); te suvlasnički udio od 1/32 nasljeđivanjem po smrti sestre Sutjeske (čl. 12. st.1. u svezi s čl. 11. st.4. Zakona o nasljeđivanju NN 163/03, 35/05 i 127/13; dalje ZN, budući je sestra S. preminula nakon stupanja na snagu ZN-a, s tim što je sestra preminula bez bračnog druga i potomaka, a nakon majke i prije oca). Suviše, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 11. st.5. ZN-a jer ona propisuje situaciju u kojoj ostavitelj u trenutku smrti ima bračnog druga i živog jednog roditelja.

22.1. Konačno, ukupni suvlasnički udio tužitelja u spornoj nekretnini, a po činjeničnom osnovu ovo predmetne tužbe iznosi 5/32 dijela, a ne kako to pogrešno drži tužitelj 1/4 jer je otac svojim suvlasničkim udjelom od ukupno (22/32 raspolagao za života), a kako je obrazloženo pod t. 22. ovoga obrazloženja iza smrti sestre nasljedni suvlasnički udio tužitelja u predmetu spora iznosi 1/32 dijela.

22.2. Naime, iz u postupku izvedenih dokaza proizlazi da je otac u trenutku smrti imao u predmetu spora 1/2 dijela temeljem bračne stečevine, 1/8 iza smrti supruge te 1/16 iza smrti kćerke S., pa je dakle Darovnim ugovorom raspolagao svojim dijelom koji ukupno iznosi 11/16 (odnosno 22/32).

23. Što se tiče navoda tuženika da je vlasništvo stekao pravomoćnom Presudom kojom je temeljem dosjelosti utvrđen vlasnikom, isti su irelevantni iz razloga što je pregledom Spisa P utvrđeno da u tom postupku nije kao stranka (niti umješač) sudjelovao tužitelj, pa ta presuda ne proizvodi pravne učinke prema njemu.

24. Također, činjenica da je otac ugovorom o darovanju raspolagao cijelom predmetnom nekretninom nije od utjecaja jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima (čl. 115. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i NN 94/17 – Ispravak zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst) - dalje: ZV), a tuženik se obzirom na stanje Spisa O/05 i Spisa O/07 (u kojima se proteže pitanje predmetne nekretnine kao ostavine sestre i oca) nikako ne može smatrati savjesnim stjecateljem.

25. Radi navedenog, temeljem čl. 20. i 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92; dalje ZOVO) u svezi s čl. 388. st.2. ZV-a (budući je na snazi u vrijeme smrti majke N. bio ZOVO) osnovanim se ukazuje zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva suvlasničkog udjela od ukupno 5/32 dijela -1/8 (1/4 od 1/2 iza smrti majke N.); dok je suvlasnički udio od 1/32 stekao nasljeđivanjem iza smrti sestre S. (1/3 od 1/8), a to temeljem čl. 128. st.1. ZV-a (koji bio na snazi u vrijeme smrti sestre S., sve u svezi s naprijed citiranim odredbama ZN/71, ZN-a, i ZBPO, odlučeno je kao u t. I i II izreke ove presude.

27. Suviše, iako je u postupku izveden dokaz pregledom Punomoći i Izjave uz punomoć, ti dokazi, obzirom na činjenični osnov tužbe i sporne činjenice u ovoj parnici, te stanje Spisa O/90, O/05 i O/07, su irelevantni, pa ih je suvišno i obrazlagati.

28. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a. Naime, sud je cijenio sve okolnosti predmetnog slučaja, pa tako činjenicu da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u onom dijelu u kojem je tražio da se tuženika

obveže na izdavanje mu tabularne isprave, dok je istina djelomično uspio sa zahtjevom na utvrđenje, ali sud je imao u vidu da zbog toga odbijajućeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

U Šibeniku, 03. svibnja 2022.g.

S U D A C

Marta Plančić, v.r.