Pn-518/21.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:

D. M., OIB: …, K. L., U. S. S. 7, kojeg

zastupaju punomoćnici iz O. društva L., V. i p., S.,

S. 4, protiv tuženika: H. M. d.d., OIB: …, Z.,

K. 2, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva H. i

p. d.o.o., P. S., H. m. 1/i, radi isplate, nakon održane i

zaključene glavne i javne rasprave 23. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. L., odvjetnika u O. društvu L., V. i

p. i zamjenice punomoćnika tuženika J. Š., odvjetničke vježbenice u

O. društvu H. i p., 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.575,00 kuna.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 4. srpnja 2012., tužitelj je naveo kako je u dnevnom listu J. l. 11. svibnja 2012. na stranicama 20. i 21. objavljen tekst pod naslovom "…", u okviru

kojeg je objavljena fotografija tužitelja umjesto osobe istog imena i prezimena, a koja se navodi u objavljenom tekstu. Isto tako u navedenom tekstu izvjesni D. M.

je opisan kao kuhar i mornar, a što je upravo zanimanje i tužitelja, što je dodatno pridonijelo označavanju upravo tužitelja kao člana tzv. "kokainske bande". Gore citiranom objavom tužitelj je prikazan u krajnje negativnom svjetlu te ovakav postupak objektivno vrijeđa njegovu privatnost, čast, ugled i dostojanstvo, posebno imajući u vidu da isti nije i ne želi biti javna osoba. Imajući u vidu ozračje u kojem je tužiteljeva fotografija objavljena te sveukupan kontekst, ovakvom objavom uzrokovanom prvenstveno nepažnjom i lakomislenošću nakladnika, ovakav postupak predstavlja podobno sredstvo za povredu prava osobnosti. Kada se fotografija tužitelja objavila u navedenom listu, imajući u vidu broj čitatelja ovog medija, očito je istome povrijeđen čast, ugled i dostojanstvo. Povrijeđeno je njegovo pravo osobnosti, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Isto je u skladu i s pravnom praksom koja utvrđuje stajalište da u zaštićena prava svake osobe spada i pravo svake osobe da odluči hoće li njezina slika biti objavljena u medijima (VSRH Rev-1233/85. od 10. listopada 1985.). Ovo posebno iz razloga što je tužitelj nakon objave ovih informacija imao znatnih neugodnosti, raznih upita na koje je morao odgovarat. Ovo je čisti primjer zloupotrebe medija na štetu drugih. Stoga je dosuđivanje pravične novčane naknade u konkretnom slučaju posve opravdano. Tužitelj je također u zakonskom roku zatraži od tuženika isprava informacije, odnosno ispriku u smislu članka 22. te članka 40. Zakona o medijima. Predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2012. pa do isplate te da u roku od 15 dana od pravomoćnosti objavi integralni dio presude u dnevnim novinama "J.L." o svom trošku i bez ikakvog komentara.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 2. travnja 2013., tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti, a sve sukladno odredbi članka 20. stavak 1. ZPP-a povezano s odredbom članka 46., odnosno 50. ZPP-a. Ističe da tuženik ima sjedište u Z., kao i da tužitelj nigdje u tužbi ne navodi da je šteta nastala isključivo na području prebivališta tužitelja. Slijedom navedenog, a sukladno spomenutim odredbama ZM-a i ZPP-a jasno proizlazi da je u predmetnom postupku u odnosu na tuženika nadležan Općinski građanski sud u Z.. Tuženik je objavio ispravak sporne informacije 11. svibnja 2012. u tiskanom izdanju J.L. od 11. lipnja 2012. sukladno primjenjivim odredbama ZM-a, a sve sukladno dopisu tužitelja od 6. lipnja 2012. Slijedom navedenog predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao nedopuštenu uz obvezu naknade parničnog troška tuženika. Osim što je tužba u cijelosti nedopuštena, ističe se kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana, obzirom tužitelj ne doprinosi bilo kakav dokaz kako u pogledu činjenice nastanka štete (i njene visine), tako i u pogledu uzročnosti između štete i štetnih posljedica. Tužitelj samo navodi kako mu je tuženik predmetnim tekstom vrijeđao privatnost, čast, ugled i dostojanstvo. Unatoč činjenici da potražuje iznos naknade štete od 30.000,00 kuna, tužitelj osim vlastitog saslušanja ne predlaže niti jedan dokaz na okolnost nanstanka, intenziteta i trajanja štetnih posljedica, a što je pretpostavka za isplatu naknade štete. Tuženik osporava kako osnovanost tužbe (obzirom na strani tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti) tako i visinu iznosa kojeg tužitelj potražuje na ime navodno mu nastale štete. Naime, sukladno odredbama mjerodavnog prava, eventualno utvrđena povreda prava osobnosti ne daje oštećeniku pravo na novčanu naknadu već je eventualna naknada uvjetovana intenzitetom i trajanjem štetnih posljedica. Ukoliko bi se dokazala dopustivost tužbe te činjenica štete koja je u uzročnoj vezi s navodima spornog teksta, tuženik na okolnost postojanja pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti sukladno odredbi članka 21. stavak 4. ZM-a predlaže saslušati autora članka T. K. na adresi tuženika. Posebno se napominje da nakladnik sukladno odredbama članka 21. stavak 4. alineja 3. ZM-a ne odgovara za štetu ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Napominje da nakladnik sukladno odredbama članka 21. stavak 4. alineja 4. ZM-a ne odgovara za štetu ako je fotografija oštećenika snimljena na javnom mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela. Vezano za sadržaj samog članka, tuženik ističe kako je svrha i dužnost medija obavještavati javnost o aktualnim temama. Svaka informacija koja pridonosi boljoj informiranosti javnosti o nekoj osobi, pojavi ili događaju od općeg ili javnog značaja te omogućuje potpuniju spoznaju i kritički usmjerenu javnu raspravu o takvoj osobi, pojavi ili događaju, otkriva različite nezakonitosti ili nepravilnosti u postupanju, nedvojbeno od opravdanog zanimanja javnosti, odnosno javnog interesa. Ukoliko novinar sukladno svojim društvenim i profesionalnim zadaćama, pravima i obvezama i opravdanom zanimanju javnosti ocijeni da određenu informaciju treba objaviti, onda je to ne samo njegovo pravo već i dužnost. Na taj način isti nedvojbeno postupa u dobroj vjeri obzirom su njegove društvene zadaće te profesionalna prava i obveze i opravdano zanimanje javnosti važnije od obveze poštivanja zaštićenih osobnih dobara, odnosno njihove eventualne povrede. Prema tome u predmetnom članku je nesporno riječ o iznošenju točnih i potpunih činjenica, odnosno činjenica za koje je autor članka imao osnovani razlog povjerovati u njihovu točnost. Osim toga, a sukladno odredbi članka 27. Zakona o medijima novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Sloboda mišljenja i izražavanja nije samo propisana Zakonom o medijima već i Ustavom, ali i člankom 9. i 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Petit tužbe u kojem tužitelj traži da tuženik objavi presudu u J.L. nije uredan za postupanje obzirom takvo što nije predviđeno odredbama Zakona o medijima za postupke koji se vode radi naknade štete. Zakonom o medijima izričito je propisano da se eventualno utvrđena šteta – neimovinska šteta – prvenstveno nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom, a tek podredno isplatom naknade. U tom smislu se napominje kako u slučaju da se i utvrdi da bi tužitelju nastala šteta da je onda takva šteta u cijelosti nadoknađena objavljivanjem ispravka informacije. Suprotno postupanje stvorilo bi podlogu za bezrazložno bogaćenje i ucjenjivanje medijskih djelatnika, a svakako ne bi bilo sukladno Zakonu o medijima i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Čim uvodimo automatizam isplate novčane naknade kao sankciju za povredu prava osobnosti slijedom medijskih napisa ulazimo u vrlo opasno područje u kojem pravo na slobodu izražavanja misli imaju samo oni koji to mogu platiti. Predlaže odbaciti, odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pmed-29/12. od 10. listopada 2013. određen je prekid postupka do okončanja postupka predstečajne nagodbe koji je otvoren nad tuženikom E. d.o.o.

4. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pmed-29/12. od 11. listopada 2021. određen je nastavak postupka u odnosu na tuženika E. d.o.o. tako da je kao tuženik označen H.M. d.d.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem članka "Ispravak" iz dnevnog lista J.L. od 11. lipnja 2012., rješenja nagodbenog vijeća ZG06, Klasa: UP- I/110/07/13-01/4332, Ur. broj: 04-06-13-4332-21 od 31. srpnja 2013., rješenja Trgovačkog suda u Z. pod poslovnim brojem 47.Stpn-183/14-21. od 29. rujna 2014., zapisnika o utvrđivanju tražbine Klasa: UP-I/110/07/13-01/4332, Ur. broj: 04- 06-13-4332-120 od 10. rujna 2013., tablice utvrđenih tražbina, popisa prisutnih vjerovnika na ročištu nagodbenog vijeća za dužnike od 9. rujna 2013., saslušanjem tužitelja D. M. u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka T. K..

6. Punomoćnik tuženika je popisao parnični trošak.

7. Odredbom članka 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13. dalje: ZFPPN). propisano je da se prekinuti postupak nastavlja na prijedlog vjerovnika nakon sklapanja predstečajne nagodbe u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene, i nakon izvršnosti rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe.

7.1. Prema odredbi članka 71. ZFPPN pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

7.2. Prema odredbi članka 80. stavak 1. ZFPPN-a utvrđena je tražbina, ona tražbina koja je dospjela do dana donošenja rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, a ako je tražbina sadržana u ovršnoj ispravi tada se pod utvrđenom tražbinom podrazumijeva ona koja je navedena u toj ispravi.

7.3. Prema odredbi članka 81. stavak 2. ZFPPN-a propisano je da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavak 3. ovog Zakona, a u stavku 3. istog članka navedeno je da se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja predstečajne nagodbe obustavljaju, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu na prijedlog dužnika, podnesene nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe.

8. Zaključkom Trgovačkog suda u Z. od 29. rujna 2014. pod poslovnim brojem Stpn-183/14. utvrđeno je da je rješenje o odobravanju predstečajne nagodbe postalo pravomoćno čime je okončan postupak predstečajne nagodbe u odnosu na tuženika.

Iz rješenja o utvrđenim tražbinama, a koje sadrži naznaku prijavljenih, osporenih i utvrđenih tražbina i vjerovnika Klasa: UP-I/110/07/13-01/4331, Ur. broj: 04-06-13-4331-165 vidljivo je da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe. Tužitelj je neprijavivši svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe izgubio procesnu legitimaciju za vođenje parničnog postupka. Naime, prilikom donošenja Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj: 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) intencija zakonodavca bila je da se osigura nastava poslovanja poslovnih subjekata koji imaju dospjele i nedospjele tražbine, kao i namirenje vjerovnika uz djelomično otpuštanje dugova za prijavljene i utvrđene tražbine kroz postupanje po predstečajnoj nagodbi. U protivnom bi oni koji nisu prijavili svoje tražbine u zakonskom roku u predstečajnoj nagodbi bili u povoljnijem položaju od onih koji jesu i mogli bi provoditi ovrhu na novčanim sredstvima dužnika za tražbine koje su postojale prije otvaranja predstečajnog postupka. Oni bi bili u poziciji da svoje tražbine potražuju od dužnika prije ostalih vjerovnika čije su tražbine utvrđene predstečajnom nagodbom i to u cijelosti. Stvaranje takve prakse za posljedicu bi imalo neizvršavanje uspješno sklopljenih predstečjanih nagodbi i ZFPP bi izgubio svoj smisao jer nijedan vjerovnik ubuduće ne bi sudjelovao u postupku predstečajne nagodbe. Također bi se čitav niz pravnih osoba koja su uspješno nastavile svoje poslovanje našlo u blokadi i to za tražbine za koje su smatrali da ne postoje više budući da nisu prijavljene i utvrđene tijekom predstečajnog postupka.

8.1. Iz odluke Ustavnog suda RH pod poslovnim brojem U-III-354/16. od 30. ožujka 2017. proizlazi da treba odbaciti tužbu koja je podnesena prije otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom iz razloga što tužitelj tu istu tražbinu nije prijavio u postupku predstečaja koji je otvoren nakon što je tužba podnesena. Štoviše, Ustavni sud zaključuje da protekom roka za prijavu tražbine u predstečajnom postupku tužitelj više ne može voditi parnični postupak radi te iste tražbine.

8.2. Navedeno stajalište Ustavnog suda je u doslovnom smislu te riječi preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključcima pod poslovnim brojem Su-IV-204/17. sa sastanka Vrhovnog suda RH održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova (tako i Županijski sud Split pod poslovnim brojem Gž-514/15. od 3. prosinca 2015., Županijski sud Vukovar pod poslovnim brojem Gž-335/15. od 4. ožujka 2015., Županijski sud Zadar pod poslovnim brojem Gž-587/16. od 3. listopada 2016., Županijski sud Osijek pod poslovnim brojem Gž- 708/17. od 12. travnja 2017., Županijski sud Zagreb pod poslovnim brojem Gž- 634/17. i Županijski sud Zagreb pod poslovnim brojem Gž-5919/15. od 22. studenog 2016.).

9. Dakle, vjerovnik protekom roka za prijavu tražbine u predstečajnom postupku više ne može voditi parnični postupak i takvu tužbu treba odbaciti. Na taj način Ustavni sud je dao tumačenje članka 71. stavak 1. ZFPPN-a i članka 65. stavak 3. SZ-a, a i s aspekta povrede konvencijskih i ustavnih prava zaključio da odbačaj tužbe ne znači povredu prava na pravično suđenje.

10. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 158. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu od 15. travnja 2013., 23. ožujka 2022. po 1.000,00 kuna, trošak sastava odgovora na tužbu od 26. ožujka 2013., trošak sastava podnesaka od 23. listopada 2014. i 11. listopada 2018. po 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 5.000,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 1.250,00 kuna i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 325,00 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 6.575,00 kuna (Nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 22. svibnja 2022. i 5. rujna 2022. jer ista nisu održana te trošak sastava podnesaka od 8. travnja 2013. i 21. listopada 2021. jer ista ne prileže spisu).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

11. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3. svibnja 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb30b-53d91

Kontrolni broj: 0d988-3f05c-506b4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.