Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž Ob-690/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćnici B. K.-Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. V. (OIB:…) iz H. D., zastupanog po punomoćniku G. V., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob-96/2020-10 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob-96/2020-10 od 29. travnja 2021. pod točkom I. izreke, te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici priznat parnični trošak do iznosa od 50.437,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob-96/2020- 10 od 29. travnja 2021. pod točkom II. izreke tako da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u visini 6.250,00 kn.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je u točki I. izreke utvrđeno da su nekretnine pobliže opisane u toj točki izreke suvlasništvo tužiteljice u 33/100 dijela i tuženika u 67/100 dijela te je naloženo tuženiku trpjeti upis suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice u zemljišnu knjigu uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela sa imena tuženika. Pod točkom II. izreke je tužiteljici dosuđen parnični trošak za zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude suda prvoga stupnja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže da se presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem suvlasništva u 33/100 dijela na nekretnini koja je upisana kao vlasništvo tuženika, a po osnovu bračne stečevine.
5. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:
- da su parnične stranke u braku od 27. travnja 1980. i da brak do danas nije razveden;
- da je nekretnina bila vlasništvo oca tuženika, kada ju je nakon njegove smrti 1996. naslijedio tuženik;
- da se sporna nekretnina sastoji od starijeg dijela (podrum i visoko prizemlje), koji je građen prije 1980., te kata i potkrovlja koji su građeni i obnavljani kasnije, po navodima tuženika 1988., te od pomoćnih zgrada koje su građene ili obnavljane isto nakon 1980., kao godine kada su parničari sklopili brak i započeli zajednički život;
- da ukupna vrijednost nekretnina na čk.br. 2036/5 u k.o. D. iznosi 1.354.309,50 kn ili zaokruženo 1.350.000,00 kn; vrijednost nekretnina stanja 1980. iznosi 404.545,85 kn, ili zaokruženo 405.000,00 kn, time da je vrijednost nekretnina stanja 1980. u odnosu na sadašnju vrijednost nekretnina 29,87% ili 2.987/10000. –;
- da vrijednost ulaganja u nekretninu iznosi: nova građevinska vrijednost 968.773,05 kn; sadašnja građevinska vrijednost 503.761,99 kn a vrijednost stolarije dobivene u programu obnove iznosi 53.850,00 kn;
- da su parnične stranke živjele na relaciji H.-Z.; imovinu su imale u jednoj i u drugoj državi; u Z. su posao; dok je tuženik radi posla putovao, da je tužiteljica rukovodila poslom, pa čak i radila u radionici; dok je tuženik radio građevinske poslove, što sam, što sa radnicima, a sve na izgradnji ili sanaciji njihovih nekretnina, da je tužiteljica kuhala majstorima; dok je tuženik gradio u RH, tužiteljica da je u Z. čuvala djecu i pazila na tamošnji posao; dok je tuženik radio u Z.,
- tužiteljica je jedno po jedno dijete dolazila upisivati u školu u RH, boravila s tim djetetom dok bi se ono priviklo na ovdašnju sredinu, pa se vraćala k tuženiku, mlađoj djeci i zajedničkom poslu u Z..
6. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je od sadašnje vrijednosti nekretnina u iznosu od 1.354.309,50 kn odbio vrijednost koja je bila 1980., odnosno 404.545,85 kn i dobio iznos od 949.763,65 kn. U nastavku je oduzeo vrijednost stolarije dobivene u programu obnove u iznosu od 53.850,00 kn i dobio se iznos od 895.914,65 kn, a što predstavlja vrijednost nekretnina koja je nastala u braku stranaka njihovim ulaganjem u jednakim dijelovima. Kada se utvrđenu vrijednost podijelilo na obje parnične stranke, a potom tu polovinu stavilo u omjer sa sadašnjom vrijednosti nekretnina dobiva se postotak od 33,07%, odnosno u razlomku 3307/10000., a kako je tužiteljica samoinicijativno snizila prednji razlomak na 33/100 dijela, na ime vrijednosti nekretnina tuženikovih roditelja, to je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice kao osnovan jer smatra da su zajedničku imovinu parničari stekli jednakim doprinosima.
7. Prema odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998 - dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.
8. Iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da je podrum i prizemlje izgradio otac tuženika do 1980., a da su kat i potkrovlje izgrađeni za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka i to iz imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. U tim okolnostima, ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je cijela nekretnina njegova posebna imovina zbog same činjenice da ju je naslijedio od oca. Navedeno iz razloga jer je vještačenjem dokazano da je uloženim materijalnim sredstvima u imovinu oca tuženika, a za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka, došlo do važne promjene u stanju i vrijednosti imovine. Dakle, tužiteljica je svojim doprinosom tijekom trajanja bračne zajednice, prirodom i opsegom svog doprinosa izmijenila bitnu vrijednost nekretnine koju je naslijedio tuženik, a to ukazuje na njezino stvarnopravno stjecanje (su)vlasništva nekretnine
9. Opširni žalbeni razlozi tuženika koji se u bitnom tvrdi suprotno i koji se svode na vlastitu subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, sve u argumentaciji tvrdnje da su nekretnine koje su predmet spora njegova vlastita imovina i da tužiteljica ima pravo samo na obveznopravni zahtjev ne mogu se prihvatiti. Navedeno iz razloga jer iznijete tvrdnje u žalbi objektivno nemaju uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovu toga utvrđenih relevantnih činjenica.
10. Ne mogu se prihvatiti niti žalbene tvrdnje u odnosu na provedeno vještačenje, jer se vještak na prigovore tuženika očitovao na način da je u svemu ostao kod svog nalaza i mišljenja, a nakon toga tuženik nije predlagao daljnje dokaze. U tim okolnostima je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan.
11. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o parničnom trošku tužitelja kada mu je za podneske 16. veljače 2018. i 28. studeni 2019. dosudio trošak u punom iznosu (2.500,00 kn) jer da se radi o radnjama koje nisu bile svrsishodne.
Uvidom u sadržaj obrazloženja suda prvoga stupnja je razvidno da je tužitelju priznat trošak za šest podnesaka po 2.500,00 kn, što je protivno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 11/96, 91/04, 37/05 i 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14 - dalje: Tarifa) prema kojoj po punoj tarifi stranka ima pravo na naknadu troška samo za četiri podneska. Zbog navedenog je valjalo umanjiti trošak za sastav dva podneska u visini 5.000,00 kn i PDV 25%, dakle, za iznos od 6.250,00 kn.
12. Slijedom navedenog je valjalo osnovom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
13. Kako je presuda preinačena samo dijelu koji se odnosi na troškove postupka kao sporedno potraživanje, a zbog tog dijela nije izmijenjen uspjeh stranaka u ovom sporu, to tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka.
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Vesna Skerlev, v.r.
