REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2437/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. M. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u S., radi predaje, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-914/18-2 od 15. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-386/18 od 20. ožujka 2018., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-914/18-2 od 15. svibnja 2018. i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-386/18 od 20. ožujka 2018.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi trošak revizije u iznosu od 1.500,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana preda tužiteljici ispravu "Nacrt obiteljske kuće" opisanu pod točkom, Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta OSUP-a S. broj 203486 od 21.XII 1982 godine i plati joj trošak postupka.“ II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn.“

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev prihvaćen. Preinačena je odluka o troškovima postupka te je tuženici naloženo tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.512,50 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14-dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za predaju isprave "Nacrt obiteljske kuće" utemeljen na činjeničnim navodima tužbe:

- da je na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 203486 bivše SRH, Općina S., Općinski sekretarijati za unutrašnje poslove S., broj KU 173182 od 21. prosinca 1982., u postupanja ovlaštene službene osobe na temelju tada važećeg čl. 211. st. 4. u vezi s čl. 151. i 154. važećeg ZKP-a, M. J. iz S., oduzeto niz dokumenata te između ostaloga pod rednim brojem 4. i isprava nazvana „Nacrt obiteljske kuće“;

- da je navedena potvrda potpisana po ovlaštenoj službenoj osobi te po građaninu, M. J. te je otisnut pečat tada nadležnog Općinski sekretarijata za unutrašnje poslove Općine S.;

- da je tužiteljica 27. veljače 2012. od tuženice zatražila da joj preda „Nacrt obiteljske kuće“ u smislu odredbe čl. 186. a. ZPP-a, a kojem zahtjevu tuženica nije udovoljila.

7. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev u bitnomu obrazloživši:

- da sadržaj predmetne potvrde ne dokazuje da bi isprava bila oduzeta od tužiteljice, jer se u ispravi navodi ime osobe M. M., niti proizlazi da je isprava vlasništvo tužiteljice;

- da tužbeni zahtjev nije određen u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a;

- da je osnovan prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO);

- da se tuženica ne nalazi u posjedu predmetne isprave, slijedom čega da je osnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije.

8. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu uz obrazloženje:

- da nije promašena aktivna legitimacija na strani tužiteljice;

- da nije sporno da je bivši OSUP pravni prednik MUP-a oduzeo predmet, ispravu tužiteljice, koja je dovoljno identificirana i vlasništvo je tužiteljice;

- da je prigovor zastare neosnovan jer se ne radi o obveznopravnom zahtjevu, već o stvarnopravnom zahtjevu koji ne zastarijeva;

- da je posjed navedene isprave tužiteljici oduzet radnjom pravnog prednika tuženice pa kako tuženica nije vratila i odbija vratiti navedenu ispravu, odnosno tvrdi da je nema, to je propust tijela pravnih prednika tuženice bio što nije vratila ispravu tužiteljici i drži ju u posjedu;

- da je tužiteljica u spis priložila presliku presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-464/14 između istih stranaka, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za predaju isprave nazvane „Tehnički opis“ po istoj potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, gdje je sud prvog stupnja zauzeo pravilan stav i pravilno protumačio odredbe čl. 161. st. 1. i 162. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZVDSP), a prema kojim odredbama po pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, u ovom sporu je tužiteljica dokazala i vlasništvo stvari i posjed na strani tuženice.

9. U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP-a).

10. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

11. Tuženica u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje pitanja:

„1. Može li se potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, u kojoj oduzeti predmet nije opisan po svojim osobinama, smatrati dokazom vlasništva određenog tužitelja i dokazom da se oduzeti predmet nalazi u posjedu određenog tuženika?

2. Je li Općinski sekretarijat unutarnjih poslova (u konkretnom slučaju S.) pravni prednik Ministarstva unutarnjih poslova i odgovara li Republika Hrvatska za obveze ili propuste bivših OSUP-a (Općinskih sekretarijata unutarnjih poslova) pojedinih bivših općina?“

12. Obrazlažući razlog važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženica se poziva na odluke ovog suda broj Rev- 1089/2008-3 od 25. ožujka 2009., Rev 13/2011-2 od 4. prosinca 2013. (u odnosu na prvo pitanje), Rev-1664/2001-2 od 8. svibnja 2002. i Revt- 175/2006-2 od 23. prosinca 2008. (u odnosu na drugo pitanje).

13. Po ocjeni ovog suda drugo naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. O pitanju odgovornosti Republike Hrvatske za obveze bivših općinskih sekretarijata za unutrašnje poslove Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio svoje pravno shvaćanje u nekoliko odluka (tako u presudi Rev-455/08 od 4. lipnja 2008., Rev x -542/11 od 6. studenoga 2012., Rev-x 1044/11 od 12. ožujka 2014.).

15. Stupanjem na snagu Zakona o unutrašnjim poslovima ("Narodne novine", broj 55/89) 1. siječnja 1990. (čl. 18. Zakona) prestali su postojati općinski i gradski sekretarijat za unutrašnje poslove (čl. 108. Zakona), a obavljanje unutarnjih poslova preuzeo je Republički sekretarijat za unutrašnje poslove (čl. 2. st. 1. Zakona).

16. Navedenim zakonom, a ni nekim drugim propisom, nije određeno da su obveze općina-gradova nastale prije 1. siječnja 1990. u vezi s radom njihovih organa unutrašnjih poslova, prešle na Republiku Hrvatsku, te da je ona u tom pogledu pravni slijednik bivših općina.

17. Stoga, za utvrđenje odgovornosti mjerodavno je pravo ono koje je bilo mjerodavno u vrijeme nastanka odnosa, a to je Zakon o organima unutrašnjih poslova ("Narodne novine", broj 11/77) prema kojem zakonu unutarnje poslove iz nadležnosti općina, obavljali su kao samostalni organi uprave – Općinski sekretarijati za unutrašnje poslove (čl. 13. Zakona). Dakle, OSUP S. je bilo tijelo (organ) Općine S.

18. Zakonom o unutarnjim poslovima od 20. prosinca 1989. ("Narodne novine", broj 55/89) općinski i gradski sekretarijati unutrašnjih poslova postali su organizacijske jedinice Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova (čl. 4. navedenog Zakona), a zaposlenici dotadašnjih općinskih i gradskih sekretarijata postali su s 1. siječnja 1990. zaposlenici Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova (čl. 109. Zakona). U pogledu prava i obveza dotadašnjih općinskih sekretarijata unutrašnjih poslova nije navedenim Zakonom bilo ništa propisano, niti proizlazi iz samog Zakona, jedino je odredbom čl. 115. propisano da se nekretnine, pokretnine i sredstva općinskih i gradskih sekretarijata unutrašnjih poslova prenose bez naknade na Republički sekretarijat unutrašnjih poslova.

19. Pitanje pravnog sljedništva u pogledu prava i obveza općinskih i gradskih tijela državne uprave nije bilo riješeno ni Zakonom o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93), već Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92), koji u čl. 87. propisuje da općine, gradovi i županije preuzimaju nekretnine, pokretnine, financijska sredstva, te prava i obveze dotadašnjih općina čiji su slijednik. Članak 87.st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi glasi: "Općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzet će nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.“. Prema tome, prava i obveze bivših općina preuzele su općine, gradovi i županije osnovane Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, pa stoga Republika Hrvatska nije pasivno legitimirala za obveze i prava bivših općina i gradova, a u konkretnom slučaju bivšeg Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove Općine S.

20. Stoga izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda i već ustaljene sudske prakse vezano uz (drugo) pitanje pasivne legitimacije tuženice pa je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude, dok o prvom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu niti je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

21. Tuženici je dosuđen trošak revizije sukladno Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 1.500,00 kn (čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.