REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2388/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. J. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Š., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-764/2015-2 od 18. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2466/2013 od 24. travnja 2015., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 750.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 24.375,00 kn. 2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 89/14-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu drugog stupnja.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete temeljen na tvrdnji o nezakonitom radu državnog tijela.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim zbog više razloga pa tako zbog nedokazanosti aktivne legitimacije, zbog nastupanja zastare, zbog nedokazanosti postojanja štete, zbog nepostojanja uzročno posljedične veze i zbog nedokazanosti nezakonitog rada državnog tijela.

8. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi drugostupanjske presude, kojima se u bitnom navodi da tužitelj nije dokazao da stan čijim rušenjem trpi štetu predstavlja bračnu stečevinu, u suprotnosti sa stanjem spisa.

11. Suprotno tvrdnji revidenta, pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi da tužitelj nije dokazao da je stan koji je kupljen i koji je predviđen za rušenje, a kojim rušenjem bi tužitelj pretrpio štetu, izvanknjižno suvlasništvo tužitelja i njegove supruge L. J., koja je u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasnik stana.

11.1. Prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/03, 17/04, 107/07 i 61/11- dalje:ObZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te zajednice. Vlastita imovina bračnog druga je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.) (čl. 253. st. 2. ObZ-a).

11.2. Tužitelj u tužbi samo navodi da je stan u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo njegove supruge i da je stan kupljen za vrijeme trajanja njihova braka. Pritom, unatoč tomu što mu je tuženica osporila aktivnu legitimaciju, ne tvrdi niti dokazuje da je stan kupljen sredstvima ostvarenim radom za trajanja bračne zajednice ili da potječe iz te zajednice, dakle, da ne predstavlja vlastitu imovinu njegove supruge (čl. 253. st. 2. ObZ-a). Suprotno shvaćanju revidenta sama činjenica da je neka imovina kupljena za vrijeme trajanja braka nužno ne znači da ta imovina predstavlja bračnu stečevinu. Samo ističući tvrdnju i dokazujući da je stan kupljen za vrijeme trajanja braka, u situaciji kad je stan uknjižen na suprugu tužitelja, tužitelj nije dokazao da je riječ o bračnoj stečevini, a kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.

11.3. Nema stoga proturječnosti između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221. a ZPP-a jer prvostupanjski sud ne temelju predloženih i izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da stan čijim rušenjem bi nastala šteta predstavlja suvlasništvo tužitelja, dakle, nije mogao utvrditi da je u konkretnoj situaciji upravo tužitelj oštećenik. Ne postoji stoga ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

12. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava vezano na nedostatak aktivne legitimacije tužitelj ne obrazlaže. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP-a nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Revizijom tužitelj osporava pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova o nedokazanosti aktivne legitimacije, nastanku štete i nedokazanosti nezakonitog rada državnog tijela, dok postojanje drugih razloga zbog kojih je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim ne problematizira.

14. Budući da je tužbeni zahtjev neosnovan već zbog nedostatka aktivne legitimacije (tužitelj nije dokazao da je upravo on oštećenik) ostali navodi revizije kojima se osporavaju zaključci nižestupanjskih sudova o neosnovanosti zahtjeva i iz drugih razloga, kao neodlučni nisu ocjenjivani.

15. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.